Englezi i Hrvati tuku se istinom
U Hrvatskoj nogomet doista jest isprepleten s neiživljenim nacionalizmom, a demonizirajući sportskog protivnika, engleski tisak pothranjuje isti šovinizam koji na drugoj strani kritizira
Piše: Jurica Pavičić
Ako bi se vjerovalo novinama, a pogotovo onim “žućim”, Engleska i Hrvatska nisu na pragu nogometnog rata, nego onog pravog i pravcatog.
Kako se, naime, bliži utakmica, populističke novine s obje strane - ali, bogme, i javnosti - natječu se u šovinističkoj difamatorskoj kampanji koja uključuje poopćavanja, pretjerivanja i teorije zavjere.
Za tabloid Sun, tako, Hrvati su fašisti koji se drogiraju Thompsonom, oni su huligani i tučari koji igraju prljavo, udaraju ali i simuliraju, a nogomet je za njih zamjenska terapija za raspomamljeni nacionalizam.
S naše strane stižu manje zapjenjene, ali dalekosežnije optužbe. Još pred 10 godina Ćiro Blažević se Englezima “svetio za Bleiburg”, Vlatko Marković ih je optužio da namjerno ozljeđuju naše igrače, a Bilić da su našeg tajnika Saveza lažno optužili za krađu u trgovini.
Istoj ovakvoj medijskoj uvertiri svjedočili smo i uoči prve utakmice na Wembleyju 2007. Tada se medijski rat obio o glavu Englezima, koji su motivirali Hrvate da utakmicu bez ikakve natjecateljske važnosti odigraju kao da im o njoj ovisi život.
U ovom difamatorskom mačevanju najveć je paradoks to što obje strane u osnovi - govore istinu. U Hrvatskoj nogomet doista jest isprepleten s neiživljenim nacionalizmom, doista je sramotno da se na stadionu kao javnom prostoru pušta nacista Thompsona, naše nogometne supkulture doista su listom ultradesne, i to su pokazale mnogo puta, a ne samo u Livornu.
Problem engleske kampanje nije dakle u sadržaju, koliko u intenciji, plasmanu i stilu. Demonizirajući sportskog protivnika, engleski populistički tisak pothranjuje isti onaj agresivni, pučki šovinizam koji na drugoj strani kritizira. Takvo novinstvo , stvara agresivnu podiobu “nas” i “njih”, a protivnike pretvara u neprijatelje. To je novinstvo koje laska taštini masa, uvjerava nas da smo “bolji” i okruženi agresivnim divljacima.
U konačnici, to je ono što doživljavamo kao englesku “kolonijalnu bahatost” i “aroganciju”, aroganciju koja nije bitno drukčija od one hrvatske spram Bosanaca i Kosovara. U slučaju hrvatsko-engleskog medijskog rata, ponajprije je riječ o srazu dva zrcalna, srodna mentaliteta koja likuju što onaj protivni postoji.
).Zasto?Zato sto Hrvatska nije ni sjena one reprezentacije koja je bila kada ju je Bilic tek preuzeo,igra deplasirana,da ne kazem procitana,mladi igraci nisu ni sjena svojih prethodnika...Ja kazem da englezi nece propustiti priliku da se revansiraju hrvatima,bumo vidjeli 
...
