Forum Klix.ba

KatarinaKosaca wrote:

staza wrote:Pa sad, nešto bih dodao: i poantirao da ne govorimo mahalski o Bijedićevoj porodici, nego o Džemalu.

Džemal je oformio i obezbjedio svoju porodicu i ucjenio taxistu i nelegalno sačuvao sina. Dakle, govorimo o njemu i njegovoj moralnoj komponenti.

staza wrote:Doduše, djeca mnogih partijskih visokih funkcionera, danas po kontejnerima kopaju, ili nisu vrhunski obezbijeđena (da banaliziramo), ali kad se o tome govori, onda se to ne uzima u obzir.

kao na primjer? Djeca Džemala Bijedića? Šanko mesihović? Da, zaista kopaju po kontejnerima

Tvoje su riječi bile da taxiste koji je imao udes sa njegovim sinom: izgleda da nisi baš najsretnija sa sintaksom.
No dobro, zbog sudara je trebao dati da mu se sin strijelja: ne znam koji je point: a o materijalnoj obezbijeđenosti sam već jednom davno ovdje pisao: da je sve prozivače komunistâ imalo sramota, pred sobom prvenstveno, ne bi ništa rekli: usporedimo neumske vikendice (aferaške) i sve što danas imaju: od najobičnijeg višeg vladinoga službenika do raznih poglavara političkih bh. stranaka.
Kad se sagradi Pelješki most, te neumske vikendice, izgledat će kao ruglo, bogatašima iz bijeloga svijeta, koji tu cestovno, ili brodovno budu prolazili.
A o kontejnerima i javnim kuhinjama, ne moraš mnogo forumski pitati: prošetaj malo centralnim sarajevskim zonama, pa vidi, čija komunistička djeca, prose i kako žive...

Basta wrote: Nama treba politicar tipa rahmetli Alije Izetbegovica.

Ako ce bit tog tipa onda se nadam da ce odmah poceti sa onim potezom koji je Alija napravio zadnji. Naime Alija je najvise Bosni pomogao i njegov najbrilijantniji politicki potez je bio kad je umro.

Na nasu zalost zatvori u komunizmu nisu bili tako rigorozni kako bi neki da ih predstave, jer da jesu, ne bi nam se desio Alija i njegova klero-mafijaska bratija koju smo platili hiljadama grobova i onih kojima se za grob ne zna, jer su alijina prijeratna i poslijeratna koalicijska raja zabavljala planetu skoro 4 godine vatrometima iz oruzja raznih kalibara, kamama, nozevima, logorima i slicnim zajebancijama i svakojakim djakonijama, dok se Alijin sin igrao Monopoly-a u trezoru narodne banke po principu: Fahri ovo, Saji ovo, Cengicu ovo, Reisu ovo, a ja nad svima

Samo mrtav Alija je za Bosnu dobar Alija.

lopta wrote:Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka.



Jos jedan dokaz da su jedino Bosnjaci istinski shvatali bratstvo i jedinstvo, nazalost uvijek su se morali dokazivati komunistima, da zaista tako i misle, pa su djeci morali davati i malo drugacija imena da se dokazu. Neka nadje neko jedan primjer gdje je neki komunist srpske ili hrvatske nacionalnosti dao sinovima ime Adnan, Mehmed, Dzemal, itd. Takav primjer ne postoji. No cak ni to nije bilo dovoljno titoistima, pa po nezvanicnim krugovima cak i samom Titi da ne narede i ne smaknu jednog od najveceg bosanskog politicara tog doba, jer se masinbravar uplasio za fotelju, ali i rast tada ''muslimanskog'', odnosno bosnjackog intelekta.

samnom je prije rata radio mustafa lavaroni,hrvat, iako meni zvuči talijanski , ocu se sviđalo ime, pa ga dao djetetu, eto jedan primjer.

staza wrote:Tvoje su riječi bile da taxiste koji je imao udes sa njegovim sinom: izgleda da nisi baš najsretnija sa sintaksom.
No dobro, zbog sudara je trebao dati da mu se sin strijelja: ne znam koji je point: a o materijalnoj obezbijeđenosti sam već jednom davno ovdje pisao: da je sve prozivače komunistâ imalo sramota, pred sobom prvenstveno, ne bi ništa rekli: usporedimo neumske vikendice (aferaške) i sve što danas imaju: od najobičnijeg višeg vladinoga službenika do raznih poglavara političkih bh. stranaka.
Kad se sagradi Pelješki most, te neumske vikendice, izgledat će kao ruglo, bogatašima iz bijeloga svijeta, koji tu cestovno, ili brodovno budu prolazili.
A o kontejnerima i javnim kuhinjama, ne moraš mnogo forumski pitati: prošetaj malo centralnim sarajevskim zonama, pa vidi, čija komunistička djeca, prose i kako žive...

Ne samo da su moje riječi, nego je činjenica. Nije trebalo sina streljati, ali je trebalo prepustiti tužbi. Nevjerojatno, braniš ucjenu pred pravnom. Zaista nevjerojatno....
A što se tiče narosnih kuhinja i djece komunističkih funkcionera, opet nije istina, ako jeste imenuj mi nekoga. Svi su dobro uhljebljeni i zbrinuti. Ili kad je Džemal poginuo, Branko Mikulić je pozvao njegovo troje djece i kazao mu da izaberu sebi stanove (kuće) gdje žele u Sarajevu . I ti mi to sad braniš
Neumske kuće ti mogu izgledati kao ruglo, ali poenta je da one nisu zarađenje novcem, a ne kako izgledaju nekom svjetskom bogatašu.
Tvoj je post pun predpostavki, ličnih doživljaja, emocija, a najmanje argumenata i istina. A kad već ukazuješ na pismenost, malo se potrudi i oko svoje. Ja to ne bih spominjala, ali si se toga dohvatio, a rječnik ti je štur, rečenice loše konstruisane.
A, evo djece komunističkih funkcionera kako kopaju po kontejnerima. Pa, da pođemo od pomenutih
Azra Bijedić, rat provela u Sarajevu, muž na čudan način oslobođen vojne obveze, imao birtiju cijelo vrijeme rata i slao pare kćerki za školovanje u Americi. Poslije rata prodala vikendicu na Jahorini koju je krvavo zaradila
Dragan Bijedić, privatizovao firmu Arhitekt
Milenko Bijedić, poslije boravka u Italiji gdje je pošteno zaradio puno, puno novaca, kupio pola otoka Šolta i tamo izgrađuje apartmanska naselja, a gliserom ide do Splita na pijacu.
Vesna i Lidija Budimir, udato LIdija KOrač, obnaša menadžerske funkcije , a znamo da je radila u CIK-u
Šanko Mesihović. Nakon što je dobio šansu da upiše Medincinu tako da je cijela generacija pisala običnom olovkom prijemni ispit na tom fakultetu, ugledni liječnik u državnoj bolnici, a poslije podne ima privatnu praksu
Njegova sestra Senka Mesihović direktorica Pedijatrijske klinike u bolnici Koševo i poslije poznatog slučaja fena u inkubatoru i smrti jedne bebe, nije bilo upitno njeno radno mjesto.
Dalje da nabrajam siromahe kopanja po kontejnerima????
Tvoj mentalni sklop je najveća opasnost za ovu zemlju, a to je pravdanje korupcije, izbjegavanje pravde, lažiranje istina u korist političke simpatije. toga se grozim jednako kao i samih pojava.

Evo, malo sam surfao i trazio o Djemalu vise informacija. Ovo je bilo interesantno o liku Djemala Bijedic, peuzeto sa jednog foruma.

--------
Na temi o Titu procitah post od "starog mosta" u kojem spominje Dzemala Bijedica. To me podsjeti na dane kada je Dzema poginuo i o pricama koje su se tada mogle cuti. Zvanicna verzija je bila da je nesretan slucaj. A prava?
Ko zna nesto o ovome neka napise.
------
Prava istina je da su to teroristicko djelo pocinili teroristi iz vojnog vrha zajedno sa Jovankom Brozom , starom izandjalom fufom , koja se poslije toga nikad nije pojavila u javnosti a Tito nije smogo snage da ih sve pohapsi i poslaje u zatvor nego je samo sutio i ceko da i njega ubiju ili da umre . Valjda nije htio da talasa po Srbiji .
Tim cinom je prakticno poceo da se stvara projekat velike Srbije i hajka na Bosnjake .
Jedan od umjesanih je bio izvjesni general Jovanovic , navodno Jovankin ljubavnik a prema ocevidcima ciji iskazi nikad nisu uzeti u razmatranje avion je eksplodirao u zraku
Na planini Inac kod Kreseva prestade da kuca srce velikog covjeka , mostarca i jednog od malobrojnih komunista koji se nisu odali korupciji , mitu i lopovluku . Zvanicna istraga nije nikad objavljena . Zlocinci su poceli svoj krvavi pir ubistvom rahmetli Dzeme .Otac muslimanske nacije je kaznjen zbog toga , ali ostace u povjesti kao rodonacelnikom nove - stare nacije Bosnjaka .

---------
U pravu si "stari most"... Citao sam u "Svijetu" da je neki seljak vidio kako eksplodira avion u zraku. Zvanicna izjava je bila da je avion slucajno udario u brdo zbog magle. Taj avion "Cesna" je dosao tek sa remonta iz Londona i imao je sve navigacione uredjaje . Nema teorije da udari u brdo. Dzemal, rahmetli i zena Razija su poginuli u teroristickom aktu. On je doprinio da muslimani postoje zvanicno sa Ustavom 1974. god i smatrali su ga Titovim nasljednikom. Puno je uradio za Mostar. Neka mu je rahmet dusi i njegovoj supruzi Raziji.Mislim da je nesreca bila 1977...Do tada smo bili...srbi,hrvati ili neopredjeljeni....u svim rodnim listovima..

---------
Dzema je bio jedini politicar iz bivse drzave koji je dolazio u zapadnu Hercegovinu i to vrlo cesto.
Cesto se znao helikopter spustiti pred sirokobrijesku crkvu i Dzema bi dosao u gostionu kod Kitica na Sirokom brijegu na sir iz mijeha, ustipke, prsut i domace vino. Naravno, za predjelo se sluzila domaca loza.
Dzema je bio prava raja. To mi je pricao moj stari. Ima jos toga, ali nije tema.
Sjecam se da je moj stari plakao kad je cuo vijest da je Dzema poginuo. Bili su raja.

--------
djemal je realno gledajuci bio (ili bi bio da ga nisu ubili) drugi covjek u jugi - odma poslije tita.

tito ga je postovo jako puno.

---------
znam samo da nije dzeme bilo

ku...ac bi Mostar a i Hercegovina bili ono sto su bili (ekonomski razvijeni)...

pare bi se potrosile na razvoj u Nisu, Valjevu, Splitu, Sloveniji, itd...

------
Ma da nije bilo dzeme, ni BiH ne bi bilo danas.

--------
Rujiste, davnih godina doke je Djemal jos bio ziv, ja i moj buraz Anes, se nadjemo sa starcima u domu izvidjaca, gdje je i Djemal bio sa svojim prijateljima. Mi ko djeca, trcimo okolo a mama nas umiruje dok u neka doba nije skocila i zaderala se na nas"Tise, zar ne vidite ko je tu, Djemal Bijedic!!" Moj dragi brat odgovori" PA sta ako je Djemal Bijedic, nije Bog"!!! mama u zemjlu da propadne. I ovaj kako je to cuo, zovne nas i sjedne u krilo, i izvadi po "CRVENKU" i kaze mom burazu, "SVAKA TI CAST, EVO ZA COKOLADE" Eto kako se ja sjecam Djemala Bijedica
-------
Svi u Bosni, a narocito mi u Mostaru trebamo cjeniti sta je uradio za nas.
Veliki covjek, on i Mujaga Komadina, nazasluzniji za razvoj Mostara kakvog smo ga mi nekad znali.

Mogao je biti i jedan treci da nije poletio za parama, ali sad necemo o tome.

Nastavak:
------
-------
O pogibiji Dzemala Bijedica je dosta toga receno. Nema i ne moze biti diskusije koliko je on znacajan za Mostar i Bosnu i Hercegovinu. Ja ne bi koristio teske rijeci, kao neki clanovi gore sto koriste «otac nacije», jer oni koje su nazivali ocevima nacije su napravili tkvo sranje od nas, da Dzema ne zasluzuje da ga se tako naziva. Drugo mislim da bi ovaj gore lik koji ima nick «stari most» bio izuzetno razocaran Dzemalom Bijedicem, jer Dzemal za razliku od njgea nije bio nacionalista. On je samo vratio muslimanima ono sto im pripada. Naime Dzemal Bijedic je doveo i do afirmacije stanovnistava u zapadnoj Hercegovini i do njene «integracije» u Jugoslaviju. To bosnjackim nacionalistima nikako ne ide na ruku. Trece, ogromni znak pitanja se postavlja na to ko je ubio Dzemala. Sigurno je da je ubijen, ali isto tako se sa gotovo stoprocentnom sigurnoscu moze tvrditi da Jovanka Broz nije imala nista sa tim. Svi mi znamo za tortu koju je predala Razi prilikom ulaska u avion, a ako je u torti i bila bomba moglo se desiti da Jovanka ne zna za nju. Naime kako drugacije objasniti danasnji polozaj Jovanke u Srbiji. Da je Jovanka to uradila ona bi bila nacionalni heroj, a Toma Nikolic i Vuk Draskovic bi znacke sa njenim likom nosili za reverom. Medjutim Jovanka je danas zena bez prava u Srbiji. Milosevicev rezim joj je oduzeo sve osim golog zivota i zena je na rubu gladi. Sumnjam da bi se neko smio odnositi tako prema jednom srpskom junaku koji je ubio Dzemala. Dakle to jako smrdi, gotovo da zaudara. Jovanka je samo bila ta koju je najlakse bilo optuziti i sada nazivati jovanku fufom kao sto to gore pomenuti bosnjacki nacionalista cini je jedno obicno etiketiranje dobro poznatoi i sa dobro poznatim ciljem. Ako nemas argument opleti najnizim udarcem. Sigurno je da Dzemal Bijedic ne bi slijedio Aliju Izetbegovica u njegovim putesestvijama na razbijanju Bosne, tako da ostani razoacaran my old bridge. Isto tako cinjenica je da se Tito nije vidio sa Jovankom od Dzemalove smrti, a i Titova posjeta Kini bez Jovanke govori da je Tito nesto cuo o njoj sto ga je razocaralo. Vjerovatno je bilo to da je ona ubila Dzemala, a znalo se da je najlakse okriviti Jovanku, jer ce biti najmanje posljedice i to je bilo najbezbjednije. Cinjenica je i to da su Tita i Jovanku lagali, jer su Titu govorili da Jovanka ne zeli da ga vidi, a njoj su govorili da Tito ne zeli da je vidi i uspjesno je izvedena akcija njihovog razdvajanja. Cini mi se, ali nisam siguran da je o tom pisao Stambolic ili Stane Dolanc. Zaitsa ne znam.
Ja mislim da je Dzemal ubijen od strane srpskih nacionalista, ali da Jovanka Broz nije imala apsolutno nikakve veze sa tim.

------------
Dzemal Bijedic ,partizan i veliki patriota
--------------------------------------------------------------------------------
Kako je zavrsio pravi borac za Jugoslaviju ,covjek bez mrlje - osim sto se Srbima nije svidio iz prostog razloga sto je bio Bosanac,musliman.Tako da ovi malo mladji shvate i ne nasjedaju na pricu kada je trebalo "braniti"SFRJ,odnosno graditi veliku..
Cas historije: Godišnjica pogibije Džemala Bijedica

Osamnaestog JANUARA navrsilo se dvadeset i sedam godine od pogibije vjerovatno najozbiljnijeg bosanskohercegovackog državnika ovog stoljeca Džemala Bijedica; naša novinarka istražila je bogatu biografiju najpopularnijeg stanovnika u istoriji Mostara i nesudenog predsjednika Jugoslavije

Bijedic je bio tvorac jugoslovenskog ekonomskog cuda 70-ih: Da nije stradao, naslijedio bi Josipa Broza na celu SFRJ!

Kuca Džemala Bijedica u kojoj se godinama nalazio Muzej Hercegovine, ovih dana ce biti vracena njegovoj porodici O Ko je i sa kojim motivima rušio Bijedica u BiH i zašto ga je spašavao Josip Broz O Najuspješniji predsjednik jugoslovenske Vlade i Titov covjek za islamski svijet O Predsjednik SIV-a godinama se plašio da ce mu se desiti ono što mu se dogodilo 18. januara 1977., kada se srušio avion u kojem su poginuli on, supruga Raza i svi clanovi posade

piše:liberty

Kuca Džemala Bijedica koju je porodica Bijedic ustupila Muzeju Hercegovine u Mostaru, ovih dana ce se naci kao tema na jednoj od sjednica gradske uprave Mostara. Kuca-muzej koja je trebala služiti kao mjesto gdje su zainteresirani mogli vidjeti dokumentaciju, trofeje, predmete vezane ne samo za jedan privatni život, vec i za duh vremena u kojem se on odvijao, polakao je gubila svoju prvobitnu namjenu. Neki važni predmeti su nestali, prostorije su renovirane i u njima se, danas, nalaze kancelarije muzeja. Buduci da je kuca izgubila svoju prvobitnu namjenu i da je umjesto muzeja postala mjesto gdje se obavljaju birokratski i arhivarski poslovi, porodica Bijedic je zatražila njen povrat.

"Istina je da je kuca izgubila svoju prvobitnu namjenu koju je trebala imati kada je porodica Bijedic ustupila Muzeju Hercegovine", kaže jedan od radnika u muzeju, "ali šta ce se dalje desiti i da li ce kuca biti vracena porodici zavisi od odluke gradske uprave". Nezainteresiranost novih, demokratskih vlasti za bivšeg, socijalistickog funkcionera, uz cinjenicu da je Univerzitet Džemal Bijedic vec preimenovan u Hrvatsko sveucilište, pokazuju da se istocna i zapadna obala konsenzualno i lako odricu covjeka ciji život svjedoci da se u Mostaru, Hercegovini i cijeloj BiH nekada moglo živjeti dobro i sretno.

SAD, SSSR I KINA

Vecina Bosanaca i danas se odlicno sjeca šta su radili na dan (18. januara 1977.) kada je poginuo Džemal Bijedic. Do u detalje, vecina njih tacno ce opisati gdje su se nalazili kada su culi vijest o padu Bijedicevog aviona, kao što obicno biva kada se u svijest ljudi ureže dogadaj za koji znaju da je važan. I, vijest, zaista, jeste odjeknula, ali bez eha: povratne i potpune informacije o tome kako je nastradao Bijedic, nikada nije bilo. Od 1971. godine Bijedic je bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeca i clan Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Dva puta uzastopno, Josip Broz Tito povjerio mu je mandat predsjednika SIV-a. Obišao je 33 zemlje na svim kontinentima, ukljucujuci Australiju i Novi Zeland. Bio je prvi predsjednik jugoslovenske vlade koji je razgovarao sa Mao Ce Tungom i prvi jugoslovenski politicar koji je posjetio Vijetnam. Postigao je i ono što je malo ko, a vjerovatnije je niko, od njegovih kolega uspio da ostvari: u jednoj godini - 1975. bio je sagovornik šefova država i vlada tada tri najvece sile svijeta: SAD, SSSR i Kine, odnosno Forda, Brežnjeva i Mao Ce Tunga. U arhivama se mogu pronaci fotografije susreta Bijedica sa malezijskim premijerom Rahmanom, australijskim premijerom Gofom Witlemom ili sa Sirimavo Bandaranaike i Indirom Gandhi, obucenim u živopisne, duge haljine, Anvarom El Sadatom dok sjede na pozlacenim stolicama ili u vecernjoj toaleti na prijemu u austrijskoj prijestolnici kod uštogljenog i preozbiljnog premijera Brune Kreiskog. "Putovao sam sa njim na turneji po Aziji i uživao u slici koju je stvarala njegova jednostavna priroda, koja nije trpjela uštogljenost protokola", zabilježio je Miodrag Marovic, "Za otkravljivanje pri prvim susretima mnogima su potrebni sati i dani; za njega je to bilo pitanje od desetak prvih minuta." NIN, beogradski vodeci politicki nedjeljnik u SFRJ, 23. januara 1977. na vanrednim stranicama donosi tri teksta o pogibiji Džemala Bijedica. U tekstu pod naslovom Smrt velikog putnika se kaže kako je u iznenadnoj avionskoj nesreci "prošlog utorka, kod Sarajeva, na službenom putu, izgubio život Džemal Bijedic, jedan od najbližih saradnika druga Tita. Sa drugom Bijedicem poginuli su njegova supruga i još šest putnika u avionu," kaže se u tekstu. Sljedece, 1978. godine NIN je na godišnjicu pogibije prenio samo nekoliko redova iz teksta koji je u Politici o Bijedicu napisao Gojko Ubiparip. Na trecu godišnjicu smrti, o Bijedicu u NIN-u nije napisano ništa.

Ni bosanska štampa se nije previše bavila detaljnijom analizom uzroka pogibije. Istina, dugo se pricalo da se radi o politickom ubistvu, ali bez relevantnih pokazatelja da li je uistinu u pitanju ubistvo ili se radi samo u udesu aviona, odnosno nesretnom slucaju. Najviše su žalili Mostarci gdje je 1959. u anketi gradana proglašen najpopularnijim gradaninom svih vremena, u omjeru 80 glasova prema svega ponekom glasu koje su dobili tadašnji fudbalski reprezentativac SFRJ Muhamed Mujic, politicar Avdo Humo i pjesnik Aleksa Šantic. Na utakmicama Veleža koji je u njegovo vrijeme doživljavao zvjezdane trenutke, docekivale su ga ovacije Mostaraca koji su cijenili ono što je radio tokom rata, a i poslije njega.

--------
STRIJELA ZOVE KONDORA

Bijedici su iz Gacka došli u Mostar 1915. kao veoma bogati trgovci. Dvije godine kasnije u porodici Adema i Zarife (Drljevic) Bijedic roden je sin Džemal kao jedino muško dijete, pored starije sestre Adile. Adem Bijedic 1919. umire od španske groznice, a porodica "bez muške glave" polako gubi bogatstvo. Stvara se dobra podloga za kaljenje buduceg revolucionara. Poslije završetka gimnazije u Mostaru, Džemal odlazi u Beograd na studij prava koji prekida 1941. Tada ima 24 godine i ubijedeni je komunista. Na pocetku rata u Foci upoznaje svoju buducu suprugu Razu koja mu je najprije dodijeljena kao SKOJ-evka zadužena za pokrivanje njegove politicke djelatnosti. Vispreni Mostarac se SKOJ-evki Razi predstavlja kao Vidoje, a još visprenija Raza glumi da ne zna da joj se lažno predstavio. Za to vrijeme, u Sarajevu, partijski drugovi rade na svojim zadacima. Iz Izvještaja zapovjednika redarstvene straže Sarajevo Benovica Županijskoj redarstvenoj oblasti vidi se da su u gradu stacionirane jedna ili dvije njemacke divizije, komandna ekspozitura Gestapoa, Abvera, SD (služba sigurnosti) i Sipo (sigurnosna policija). Pred kraj 1941. godine Olga Marasovic, Vladimir Peric Valter i Dane Olbina srecu se u stanu, u Gornjoj Breki 28. Trebalo je uoci Nove godine napisati letak koji ce se rasturati po gradu. Zadatak je bio povjeren Vladimiru i Olgi. "Pisali su, brisali, dotjerivali i citali ono što su napisali... Kada je letak bio napisan, tada su predahnuli. Nastao je spontan razgovor i šale na racun onoga što smo doživjeli u godini koja je prošla. Svanjivalo je jutro, pocinjao je prvi dan Nove godine. Morali smo što prije otici iz tog stana da ne bi bili primijeceni. Padao je gust snijeg. Nas troje smo se uzeli pod ruku i spustili se, kližuci se niz Bjelave. Silazili smo dole, u centar grada koji se budio, u kome cemo se uskoro i mi razici svako na svoju stranu. Sustizali smo prolaznike, vecinom radnike koji su žurili na posao. Oni nisu mogli pretpostaviti da se tu, medu njima nalaze clanovi mjesnog komiteta KP koji su nocas napisali letak o kojem ce uskoro da bruji u Sarajevu. Lijepa je bila ta Nova godina, možda najljepša u našoj mladosti. O tome šta ce nam donijeti, nismo razgovarali, ali, prema nama bila je nemilosrdna", ispricao je Olbina. U proljece 1942. Gestapo u Sarajevu, nakon tzv. velike provale, hapsi nekoliko stotina clanova KPJ. Partizanske jedinice se nalaze daleko od grada. Pored terora, gradani Sarajeva pate i od neimaštine. O siromaštvu vjernu sliku pružaju dokumenti NDH iz tog vremena. U njima se navodi da su teškoce vezane za snabdijevanje Sarajeva vezane za neredovan željeznicki saobracaj na pruzi Bosanski Brod-Doboj-Sarajevo i na raspodjelu u Zagrebu, odnosno Slavonskom Brodu gdje se, prilikom pretovara, najcešce dešava da hrana predvidena za Sarajevo odlazi u druga mjesta. Problema sa neimaštinom nemaju tzv. buržoaski elementi koji kolaboriraju sa NDH ili preko palestinskog muftije El Huseinija sanjaju o stvaranju Muslimanske države, na jednom dijelu bosanske teritorije, a u okviru Treceg rajha. Džemal Bijedic u grad, kao sekretar MK KPJ za Sarajevo, dolazi u to, najteže vrijeme. Posjeduje uniformu domobranskog oficira i lažnu legitimaciju na ime Ante Jukic. Sekretar je partijske organizacije i za vrijeme decembarske, tzv. druge provale komunista koju je Gestapo poceo preko Nade Vrankovic, sekretara partijske celije u Kovacicima. Nakon hapšenja i mucenja, Vrankovicka je pristala raditi za Gestapo, po modelu "Strijela zove Kondora", prikazanom u filmu Valter brani Sarajevo. Na ulici je teško ranjen i inžinjer Miron Jevdenic koji je nosio letke i nekoliko svežnjeva publikacije koju su štampali komunisti. Decembarska provala pada u vrijeme kada je njemacka armija duboko prodrla na teritoriju SSSR-a, vodeci bitku za Staljingrad. Nacisti su u Sarajevu svakog casa ocekivali pad Staljingrada. Napravljena je velika tribina, iskicena parolama, zastavicama i drugim propagandnim, pisanim materijalom. Medutim, poslije poraza Hitlerove armije kod Staljingrada, tribina je ostala još nekoliko dana, potpuno prazna, a onda je preko noci nestala. Umjesto slavljenja pobjede pada Staljingrada, slavila se godišnjica Oktobarske revolucije. Na brdima oko Sarajeva su zapaljene vatre, a u samom gradu organizirano miniranje niza njemackih i objekata u vlasništvu kolaboracionista. Džemal Bijedic i Avdo Humo su uspostavili kanale i kurirske veze sa oblasnim komitetima za Hercegovinu i Bosansku Krajinu, sa Vrhovnim štabom i Pokrajinskim komitetom za BiH, koji je bio smješten u istocnoj Bosni. Uspostavljenim kanalima, mladi odlaze u partizane. Borka Vokšal je bila jedna od njih. "Tako smo stizali razlicitim kanalima u Visocko-fojnicki odred da bi se jedan broj nas našao u Petoj krajiškoj diviziji: Zehra Muidovic, Nijaz Resulovic, Miro Štefancic, Mira Vokšal, Gina Krecak, Milena Milicevic Petrovic... Sve teškoce koje je partizanski rat nosio sa sobom bile su lakše od teške ilegalne borbe u okupiranom Sarajevu", zabilježila je. Bijedic je do kraja 1943. boravio u Sarajevu, odakle je po partijskom zadatku otišao na dužnost sekretara KP za Semberiju i Posavinu. Novi sekretar Mjesnog komiteta najprije je Esad Cengic, a zatim do pogibije, 5. aprila 1945., Vladimir Peric Valter.

OD SUMNJICENOG DO SLAVLJENOG

Poslijeratni period nije lak za Bijedica. Nakon oslobadanja zemlje postaje generalni sekretar Vlade BiH, a zatim pomocnik ministra unutrašnjih poslova. Medutim, od Brane Kovacevica je osumnjicen da je INFORMBIRO-ovac, a ove optužbe sa njega skida Đuro Pucar Stari. Pocetkom 1957. predsjednik je ideološke komisije KP BiH, zatim clan republickog izvršnog vijeca i predsjednika Savjeta Univerziteta. Pocetkom šezdesetih godina postaje clan Saveznog izvršnog vijeca kojim predsjedava Tito. Istovremeno je sekretar Ustavne komisije gdje se kreiraju medurepublicki i medunacionalni odnosi, a na cijem je celu Edvard Kardelj. Iznenada, zahvaljujuci mešetarenju Aleksandra Rankovica, a koji u unutarpartijskim borbama dobija prednost u odnosu na Kardelja, Bijedic biva smijenjen sa svih funkcija. Vraca se u Mostar, gdje postaje predsjednik sreza i gdje pokušava okupiti inteligenciju. Fikret Ibrahimpašic je pricao: "Mostarskog slikara Mehu Sefica, Džema jednu noc nade kako pjeva u baru zagrebackog hotela Ric i kaže mu: Ti ideš u Mostar! Da pjevam? - pita Sefic. Jok, imamo pjevaca, a nemamo slikara. Ideš da slikaš". Pokušava mu se 1962. namjestiti afera sa neplacenim racunima u Robnoj kuci u Mostaru i preduzecu Vecar. Prigovara mu se da je bracu i rodbinu instalirao na visoke funkcije. On objašnjava da nema brace i odlazi kod Đure Pucara koji ga ponovo uzima u zaštitu. Takode, prilaže i racune kojim potvrduje da je sve svoje troškove uredno placao. Nakratko se povlaci u krug porodice i prijatelja. Ali, dešavanja u Jugoslaviji ponovo ce ga izbaciti na površinu. U jeku jacanja nesporazuma na relaciji Beograd-Zagreb i snaženja hrvatskog proljeca i srbijanskog tehnoliberalizma postaje najpovoljniji kandidat za mjesto premijera savezne Vlade. Do tada jedino sa mogucnošcu da se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili neopredijeljeni, Muslimani su dobili pravo na svoje nacionalno ime. Neki od njih, kao Meša Selimovic, ne znaju šta ce sa njim i rade se izjašnjavaju kao Srbi. Sociolog Esad Cimic lamentira kako je za Muslimane "prekasno da budu narod, a prerano da budu nacija" i skloniji je hrvatstvu. Kao i obicno, najbolje se snalazi Josip Broz koji zna da je Bijedic kao Musliman odlicna spona za susrete sa liderima arapskog svijeta. Tako ga moli da utice na izbor reisa "koji ce u cetiri oka razgovarati sa kraljem Halidom i reci mu istinu o muslimanima u Jugoslaviji." Bijedic biva gost irackog predsjednika Sadama Huseina, iranskog i malezijskog premijera, a u Mostaru i domacin vodi libijske revolucije Moameru El Gadafiju koji je klanjao podne u Karadoz-begovoj džamiji. Lideri ovih zemalja su predstavljali države koje su najviše robe uvozile iz Jugoslavije. Stopa inflacije u Jugoslaviji pada ispod evropske stope inflacije, a RBiH bilježi brži porast industrijskog razvoja u odnosu na ostatak Jugoslavije. Ali, nisu svi zadovoljni. U novembru 1976. Bijedic ima sastanak sa predstavnicima Izvršnog vijeca Srbije koje je predvodio inžinjer Dušan Ckrebic. Govorilo se o ekonomskim problemima i teškocama sa kojima se suocava privreda Srbije. "Za ovih pet godina", rekao je Bijedic, "nije bilo nijednog pitanja o kome, na kraju, nismo uspjeli da se dogovorimo. Nijednom nismo bili primorani da od Predsjedništva SFRJ zatražimo privremene mjere na koje ono ima pravo ako se do rješenja ne dode u procesu medurepublickog dogovaranja". Istina je, da je problema bilo. Bijedic je cetiri puta podnosio ostavku na mjesto saveznog premijera, ali je Tito svaki put odbijao da je prihvati. "Ubit ce me, ja mnogo znam, bila je nerijetka opaska koju je saopcavao svojim najbližim prijateljima. Kod mene je boravio 22. oktobra 1976... Jedno vrijeme je razgovarao sa prijateljima, a kasnije mi je neke stvari rekao na uho. Uglavnom je bilo rijeci o velikoj napetosti u državi. Dolazi do razmirica medu ljudima koji su jednom nogom u grobu. Tito je Jovankin zarobljenik, ne može se njemu prici bez njene dozvole. Žele ga razdvojiti od Kardelja. Ne znam šta da radim", piše Bahrudin Bijedic

------------

Nastavak:
-----------
Sa aerodromu u Batajnici, 18. januara 1977. Tito je odletio u Libiju, a Džemal Bijedic je prisustvovao zvanicnom ispracaju. Sa aerodroma Surcin u Batajnicu je po Bijedica stigao mali, mlazni avion lir jet - u to vrijeme najsavremeniji minijaturni mlaznjak kojim je trebao doletjeti u Sarajevo.

Oko 10 sati i 40 minuta je izgubljena veza sa avionom kojim je Bijedic trebao stici na sjednicu Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH. Ubrzo nakon toga je javljeno da je avion srušen kod planine Inac i da su Bijedic, njegova supruga Raza i još šest osoba koje su se nalazile u avionu poginuli. Ekipe strucanjaka i clanovi porodice najprije odlaze u Kreševo, ciji su stanovnici culi strahovitu eksploziju prije pada aviona. Na mjesto nesrece stižu i savezni eksperti kojima bosanski policajci i bezbjednjaci služe tek kao ispomoc na pravljenju finalnog izvještaja, nedostupnog javnosti. Alpinisti su zaduženi da iz snijega izvlace tijela poginulih. Cinjenica je da su avionom upravljala dva pilota: Stevan Leka i Murat Hanic, obojica stariji od tada 60-godišnjeg Bijedica. Nalazi državnih komisija uglavnom su ponavljali da je avion letio 950 kilometara na sat, što je za 300 kilometara bilo brže od predvidene procedure. "Raspisano je javno takmicenje za pravljenje monografije o Džemalu Bijedicu. Napravio sam monografiju o njemu, osvojio prvo mjesto i po tom osnovu bio pocasni gost irackog predsjednika Sadama Huseina gdje smo jeli zlatnim kašikama", pricao je Fikret Ibrahimpašic Fico, bivši direktor Zenickog muzeja. Bosanci nisu imali toliko sluha za svog politicara. Nakon prvih, višestranackih izbora, dosje o pogibiji (ubistvu) Bijedica su odnijeli u Beograd, reklo bi se, na opšte zadovoljstvo stranaka koje su pocele stvarati vrli, novi svijet. Najozbiljniji nasljednik na mjesto prvog covjeka SFRJ - Bijedic je poginuo tri godine prije smrti prvog covjeka savezne države - Josipa Broza. Otvoren je prostor za nove državnike i politicare koji su ubrzo krenuli u novi rat, sa istom scenografijom kao u Drugom svjetskom ratu, u kojoj jedino nije bilo mjesta za partizana........

------------
Slazem se sigurno da se iza Titinih ledja odigravala surova borba za vlast i da je Djemo takodjer samo jedna zrtva te borbe.
Sad da li je Jovanka bila ili ne i sama upletena u tu borbu - saznace se - ima vremena...

Jos bi da dodam drug DZEMAL BIJEDIC niti je bio nacionalist, niti vijernik - bio je KOMUNIST!

Cak i ako se to nekom sa danasnje tacke gledista sigurno ne svidja i volio bi to "preinacit" u nesto "svoje".
Zato mi i ne pada na pamet da drugu Djemi zelim "vjecni rahmet", jer sam ubijedjen da to niti on sam ne bi zelio.

Neka ti je:
VJECNA SLAVA I HVALA DRUZE DJEMO!
----------
Licno sam vidio na kamionima Autoprevoza sliku Dzemala Bijedica. Pitao sam : Zasto na sofersajbi ??
Odgovor : Kamioni su isli za Irak,Iran,Tursku, Siriju i druge zemlje i vozili opremu.. Uvijek su im mahali kad su vidjeli sliku Dzeme i nikad nisu imali problema na putu. Niko im nije dirao kamione i bio je popularniji od Tita.....
----------
evo jedan link... pa nađite datum nesreće

http://www.planecrashinfo.com/famous1970s.htm

KatarinaKosaca wrote:

staza wrote:Tvoje su riječi bile da taxiste koji je imao udes sa njegovim sinom: izgleda da nisi baš najsretnija sa sintaksom.
No dobro, zbog sudara je trebao dati da mu se sin strijelja: ne znam koji je point: a o materijalnoj obezbijeđenosti sam već jednom davno ovdje pisao: da je sve prozivače komunistâ imalo sramota, pred sobom prvenstveno, ne bi ništa rekli: usporedimo neumske vikendice (aferaške) i sve što danas imaju: od najobičnijeg višeg vladinoga službenika do raznih poglavara političkih bh. stranaka.
Kad se sagradi Pelješki most, te neumske vikendice, izgledat će kao ruglo, bogatašima iz bijeloga svijeta, koji tu cestovno, ili brodovno budu prolazili.
A o kontejnerima i javnim kuhinjama, ne moraš mnogo forumski pitati: prošetaj malo centralnim sarajevskim zonama, pa vidi, čija komunistička djeca, prose i kako žive...

Ne samo da su moje riječi, nego je činjenica. Nije trebalo sina streljati, ali je trebalo prepustiti tužbi. Nevjerojatno, braniš ucjenu pred pravnom. Zaista nevjerojatno....
A što se tiče narosnih kuhinja i djece komunističkih funkcionera, opet nije istina, ako jeste imenuj mi nekoga. Svi su dobro uhljebljeni i zbrinuti. Ili kad je Džemal poginuo, Branko Mikulić je pozvao njegovo troje djece i kazao mu da izaberu sebi stanove (kuće) gdje žele u Sarajevu . I ti mi to sad braniš
Neumske kuće ti mogu izgledati kao ruglo, ali poenta je da one nisu zarađenje novcem, a ne kako izgledaju nekom svjetskom bogatašu.
Tvoj je post pun predpostavki, ličnih doživljaja, emocija, a najmanje argumenata i istina. A kad već ukazuješ na pismenost, malo se potrudi i oko svoje. Ja to ne bih spominjala, ali si se toga dohvatio, a rječnik ti je štur, rečenice loše konstruisane.
A, evo djece komunističkih funkcionera kako kopaju po kontejnerima. Pa, da pođemo od pomenutih
Azra Bijedić, rat provela u Sarajevu, muž na čudan način oslobođen vojne obveze, imao birtiju cijelo vrijeme rata i slao pare kćerki za školovanje u Americi. Poslije rata prodala vikendicu na Jahorini koju je krvavo zaradila
Dragan Bijedić, privatizovao firmu Arhitekt
Milenko Bijedić, poslije boravka u Italiji gdje je pošteno zaradio puno, puno novaca, kupio pola otoka Šolta i tamo izgrađuje apartmanska naselja, a gliserom ide do Splita na pijacu.
Vesna i Lidija Budimir, udato LIdija KOrač, obnaša menadžerske funkcije , a znamo da je radila u CIK-u
Šanko Mesihović. Nakon što je dobio šansu da upiše Medincinu tako da je cijela generacija pisala običnom olovkom prijemni ispit na tom fakultetu, ugledni liječnik u državnoj bolnici, a poslije podne ima privatnu praksu
Njegova sestra Senka Mesihović direktorica Pedijatrijske klinike u bolnici Koševo i poslije poznatog slučaja fena u inkubatoru i smrti jedne bebe, nije bilo upitno njeno radno mjesto.
Dalje da nabrajam siromahe kopanja po kontejnerima????
Tvoj mentalni sklop je najveća opasnost za ovu zemlju, a to je pravdanje korupcije, izbjegavanje pravde, lažiranje istina u korist političke simpatije. toga se grozim jednako kao i samih pojava.

Ah čuj, milicija zaostala istočna je tada imala pametnija posla: od Kapičića, koga su budili jutrom, da mu kažu ko upada u zemlju iz Rumunije, Bugarske itd. do kasnijih vremena, kada su rijetki dileri skončavali u socijalističkim bajbucima, a pojedina partijska djeca zbog nemorala bila kažnjavana.
No, poštovana moja, ne bih s tobom ulazio u polemiku: ti nisi načisto ni sa stanjem u frankovskoj Španiji, a kamoli u bivšoj nam zajedničkoj državi, a imao sam prilično godinâ, kada se ista raspala, pa nešto i pamtim, kao što znam, iz raznih priča, uglednih intelektualaca, kakva je Španija bila nekada: i ko su u njoj bili socijalisti a ko fašisti.
Zato mi je sasvim dovoljno da nije moj nivo da iznosim poimenično, čija partijska djeca danas posjećuju javne bh. kuhinje i žive ko prosjaci: lično to znam i sasvim mi je dosta da to mahalsko-forumski ne moram dijeliti sa ostatkom BiH.
Ne branim ja ništa: nego što bi komunisti rekli: opet i ponavljam: govorim ti o Bijediću, a ne o njegovoj djeci i tome šta jesu ili nisu dobili: a nisu im sigurno bila plaćana putovanja do Indije, Kine, Rusije, Engleske: niti su imali plaćene najskuplje školarine u Turskoj, Engleskoj; niti su imali u amanet ostavljene viletine na: Kipru, širom Evrope, Dalekoga Istoka: i računi po stranim bankama.
A ni najmanje nepoštenje ne branim: u to nemoj sumnjati: samo to nije poanta diskusije, i ti si već odavno punoljetna, pa se nadam da ti ne moram to ovdje crtati.
80 % bh. kapitala, kojega vidiš, nije zarađeno privatnim novcem: pa iz raznih demokratskih medija otpuštaju na stotine radnikâ; usto raznim demokratskim novopečenim tajkunima, sve u 16 razni baklava-demokrati ližu zadnjicu; imamo i ekonomiste: od Bugarske do BiH: koji misle da su tranzicijski pokupili pamet svijeta (a o njihovom životnom moralu ne treba mnogo govoriti), a ugledni ekonomisti su nam otjerani iz države, ili sjede sa minimalnom penzijom i čekaju kraj životnoga vijeka: dok nam tromi demokratski političari, koji su pred rat bili pred bankrotom, primaju i penziju i platu; imamo i umetnike: za koje borci pričaju da su ih vidjeli 3 dana u prolazu na prvoj liniji: koji su ti bili članovi i HVO-a i Armije i svih mogu k...čeva, a filozofiraju o onima koji nemaju nikakvoga posla i sjede u kući, kao što imamo i umjetnike, koji su partijski dobili stanove, kao što imamo i razne medijske djelatnike, koji su partijski dobili stanove, itd., itd.
BiH je divan poligon susret istočnoga i zapadnoga kapitala: u središtu toga ovdje se pere novac: i odvratnije je sve to od Kerumovih šampanjca i porcije ćevapâ skupa, a što su neki ugledni hrv. intelektualci branili.
Sve će to prekriti... snjegovi i šaš, i narod će pozlatiti, i zlu ne trebalo, bolje da o tome ne govorimo mnogo.
No, ja govorim o Bijediću, zato i pišem, jer se inače ovdje rijetko javljam.
Što ne znači da ne poštujem i tvoje mišljenje, samo izgleda da sam malko bolje informiran.
Svako dobro.

Što se Španije tiče, uvijek napišem i uvijek sam napisala da tamo socijalisti jestu socijalisti u punom smislu te riječi. Vjerovatno misliš na moj post kada sam uspoređivala dvije diktature. I iza toga stojim. Različit predznak, iste manifestacije.
Ali, kako je tema bila druga i drugačija, a ti tvrdio kako kopaju po kontejnerima partijska djeca, ja ti rekla da kažeš koji su, ti nećeš iz poštovanja, to mogu razumjeti, ali po automatizmu ta izjava gubi na vjerodostojnosti ako nije argumentirana. I evo, ja ti navela i napisala što rade neki od njih, pa iako si bolje informiran ne možeš negirati.
Iako tvoj post slabo razumijem, nekako mi je nejasan i nečitak, ipak, ne brini, imali su plaćeno školovanje gdje i kako su htjeli, obezbjeđen upis na fakultete i sve ostale moguće i nemoguće privilegije. Imali su i zagarantirane ocjene u školi bez učenja.
Današnja situacija i jeste neki nastavak tog vremena u karikiranom obliku, jer su današnjji vlastodršci njima jednostavno zavidili i to sanjali pa onda kad su dočekali isto primjenili. Samo što se nekad o tome nije smjelo lajati, a danas može.

Ispravni ljudi su takvi u svakome vremenu: neispravni se prilagođavaju svakome vremenu.
Zato danas i možeš da kažeš šta hoćeš (a to se čini grupno, jer se onda mogu zaraditi i individualni poeni, a biti ciničan, prema onima koji su van svake grupe), a ništa se nikome neće dogoditi.
U Kini je već drugačije u odnosu između riječi i djela: mala riječ i veliko djelo: uvijek je to tako bilo: promatralo se to iz negativnoga ili pozitivnoga diskurza.

Ma komunistički oligarsi su bili isti kao i ovi danas, samo ih više nema i manje nas žulja. Znam to, jer sam mogla samo gledati u guzu njihovoj djeci koja su dolazila na privatne ispite, sami sa profesorima, uz mnogo tapšanja, smijeha i raspitivanja za zdravlje familije. Ja sam dotle klečala u ćošku nad knjigama i molila boga da me razgaljeni profesor ne nagari nazad u moj šugavi stančić jer mu je dosadilo ispitivati anonimne studente. Znam zato što sam imala samo jedne upotrebive hlače u dvije godine i jedan par cipela za četiri sezone. Naravno, niko me nije presretao i pljačkao, ali nije mi imao šta ni opljačkati. Vrata smo mogli držati otključanima 24 sata dnevno iz istog razloga: mogli su nam ukrasti samo vječno pokvarenu mašinu za veš, koju smo svojeručno popravljali jednom mjesečno, i tatinu britvicu. To smo imali od bijele tehnike. O putovanjima bez viza da ne pričam, da nije bilo onih iskaznica ne bih stigla ni do Pofalića. I danas kad čujem kako se onda moglo, imalo, putovalo, bezbrižno veselilo, ja se zapitam o kojoj to zemlji pričaju. Jedina prednost onog sistema nad ovim bio je mir. Nismo strahovali za život i to je sve. Doduše, više se polagalo na obrazovanje, i to cijenim. Nije do režima već do nas. Mi se lako prepuštamo i popuštamo, ne reagujemo na nepravdu, ponizno spuštamo glave, pravdamo svoje tlačitelje da ne bismo morali preuzeti odgovornost. I sudbina Jugoslavije i sudbina BiH rezultat su tog mentaliteta.

@oldplague
Ma komunistički oligarsi su bili isti kao i ovi danas, samo ih više nema i manje nas žulja. Znam to, jer sam mogla samo gledati u guzu njihovoj djeci koja su dolazila na privatne ispite, sami sa profesorima, uz mnogo tapšanja, smijeha i raspitivanja za zdravlje familije. Ja sam dotle klečala u ćošku nad knjigama i molila boga da me razgaljeni profesor ne nagari nazad u moj šugavi stančić jer mu je dosadilo ispitivati anonimne studente. Znam zato što sam imala samo jedne upotrebive hlače u dvije godine i jedan par cipela za četiri sezone. Naravno, niko me nije presretao i pljačkao, ali nije mi imao šta ni opljačkati. Vrata smo mogli držati otključanima 24 sata dnevno iz istog razloga: mogli su nam ukrasti samo vječno pokvarenu mašinu za veš, koju smo svojeručno popravljali jednom mjesečno, i tatinu britvicu. To smo imali od bijele tehnike. O putovanjima bez viza da ne pričam, da nije bilo onih iskaznica ne bih stigla ni do Pofalića. I danas kad čujem kako se onda moglo, imalo, putovalo, bezbrižno veselilo, ja se zapitam o kojoj to zemlji pričaju.

I ja se sad zapitah o cemu ti to
sugav stancic, nije se moglo studirati, nije se moglo putovati, zakljucani bili u strahu da nas se ne opljacka...i onda skontah - pa, ti to o danasnjici !U pravu si . Sve je tako i jos puno gore

Pomalo je primitivno dati potragu za jednim politicarem ovog ili onog kalibra. To u prijevodu znaci da nekima trebaju i dalje vodje, savrseni idoli i autoriteti.
Vlast je servis a politicari potrosna roba koja obavlja posao za koji je izabrana - dok ide dobro. Kad krene nagore - mjenjaj i stavi drugog i nastavi.

Trazi se partija, stranka, politicka platforma, jasno zacrtana i dosljedna, sa strucnjacima na vrhu koji se mjenjaju shodno uslovima i situaciji.

Vlast su servis a politicari potrosna roba koja obavlja posao za koji je izabrana - dok ide dobro. Kad krene nagore - mjenjaj i stavi drugog i nastavi.

popajic wrote:I ja se sad zapitah o cemu ti to
sugav stancic, nije se moglo studirati, nije se moglo putovati, zakljucani bili u strahu da nas se ne opljacka...i onda skontah - pa, ti to o danasnjici !U pravu si . Sve je tako i jos puno gore

Ili si bio jako mali ili si bio sin funkcionera kad se to pitaš. I zašto uvijek amnestija,,,, kako je sada. MOže se o nečem govoriti iz vremenskog vakuma, čisto da se analizira kako je bilo, a svaka pionirska obrana diktature se svodi na rečenicu... sad je gore. I onda kao po automatizmu moram zaboraviti sve ružno što je bilo.

KatarinaKosaca wrote:

popajic wrote:I ja se sad zapitah o cemu ti to
sugav stancic, nije se moglo studirati, nije se moglo putovati, zakljucani bili u strahu da nas se ne opljacka...i onda skontah - pa, ti to o danasnjici !U pravu si . Sve je tako i jos puno gore

Ili si bio jako mali ili si bio sin funkcionera kad se to pitaš. I zašto uvijek amnestija,,,, kako je sada. MOže se o nečem govoriti iz vremenskog vakuma, čisto da se analizira kako je bilo, a svaka pionirska obrana diktature se svodi na rečenicu... sad je gore. I onda kao po automatizmu moram zaboraviti sve ružno što je bilo.

Da li smo jedina zemlja na svijetu, osim Kine, Kube i Sjev. Koreje u kojoj se komunizam još uvijek tako zdušno brani i podržava? Znam da će svi sada reći "sada je gore", ali da ne bih ponavljao, mislim da su oldplague i KatarinaKosača sve rekle i argumentovano pokazale da vlastodršci i njihove porodice su u svakom sistemu isti.

Ma, nije meni što netko voli komunizam, ima pravo na to. Ideologija kao i svaka druga. Nego mi je najgore kad toliko počne da veliča predhodni sistem i da me pravi da ne vjerujem svojim očima nego njemu. Ja, iskreno mislim da takvima nedostaju nezarađene privilegije prošlog sistema. Jer da nije tako, napisali bih kakako jeste bilo.

Ne može se točak ''učiteljice'' vratiti unazad.

Grozim se neke nove harizmatične ličnosti na ovom sadašnjem turbulentnom vaktu i zemanu.

Slika govori sve o junaku ove teme, legendi, Džemi Bijediću:

Ne smate ni meni što je neko komunista. kada bi mi smetalo, bio bih isti kao i oni. Samo mi je smiješno da se danas, u 21. vijeku, postavljaju pitanja "kada ćemo imati političara poput Broza ili Bijedića". Kao kada bi u današnjoj Rumuniji prizivali ponovo Ceausescua (ili Antonescua, što da ne), ili kad bi Španci žalili za Francom ili Serrano Sunerom (možda ovaj drugi i nije bio toliko loš, ali imao je cool ime, a i živio preko 100 godina ). Neko će reći "nije to isto". Isto je, isto...totalitarizam, jednoumlje, represija. Koji su ponovo oživjeli ekstremni nacionalizam pogrešnom politikom sprječavanja iskazivanja nacionalnih osjećaja na iole glasniji način. I gušenjem bilo kakvog suprotnog mišljenja. Zato je danas, u "slobodi" i "demokratiji" tako nakaradno kako jeste.

osa wrote:zar je željko komšić već potrošen, pa klelo se u njega, zazivalo kao novog titu, izgleda da nije ispunio očekivanja, nekih. neki su točno znali šta mogu očekivati od njega, ništa.

A koji je to mozda bolji bio od njega do sada nislim iz reda Hrvatskog naroda. Da nije Ivo Miro

Postao/la KatarinaKosaca dana 15/08/2009 15:43

popajic je napisao/la:I ja se sad zapitah o cemu ti to
sugav stancic, nije se moglo studirati, nije se moglo putovati, zakljucani bili u strahu da nas se ne opljacka...i onda skontah - pa, ti to o danasnjici !U pravu si . Sve je tako i jos puno gore



Ili si bio jako mali ili si bio sin funkcionera kad se to pitaš. I zašto uvijek amnestija,,,, kako je sada. MOže se o nečem govoriti iz vremenskog vakuma, čisto da se analizira kako je bilo, a svaka pionirska obrana diktature se svodi na rečenicu... sad je gore. I onda kao po automatizmu moram zaboraviti sve ružno što je bilo.

Svaki napad na ondasnje "pionire" je direktna odbrana nacionalisticke diktature .
Svako potenciranje ruznog u proslosti je takoodje odbrana katastrofalne danasnjece.
Diktatura zapisanih avlija se grcevito brani.Svim sredstvima
Znam,ti smatras da je Hare puno veci format od Bijedica.Jer je enorman demokrata i extra diplomata!Koji supljak
(ako nisi teenager onda si i ti bila Tiletov pionir, )

popajic wrote:Svaki napad na ondasnje "pionire" je direktna odbrana nacionalisticke diktature .

Nije istina. Govorim o vremenu koje svjedočim. Isto kao što ima tema o današnjici.

popajic wrote:Svako potenciranje ruznog u proslosti je takoodje odbrana katastrofalne danasnjece.

Interesantno.... Znači, šuti o svemu ružnom iz prošlosti i plagiraj je

popajic wrote:Diktatura zapisanih avlija se grcevito brani.Svim sredstvima
Znam,ti smatras da je Hare puno veci format od Bijedica.Jer je enorman demokrata i extra diplomata!Koji supljak
(ako nisi teenager onda si i ti bila Tiletov pionir, )

to, Hare, bla, bla je izlizano i neoriginalno, a poslije ovog posta sam gotovo ubijeđena da si jednostavno is amo nedostaju privilegije prošlog sistema i da od prodavanja magle imaš debele koristi.
Utoliko te od danas pa na dalje i u buduće smatram neozbiljnim sagovornikom i svaka moja polemika sa tobom prestaje . Na tvoje olakšanje

Tipično.

Pera Trta wrote:Tipično.

Ma, ne znam da li uviđaju kako je jadno to njihovo tipično. Ne daju da se spomene išta. Kako sam napisala, mislim da iza toga stoji debela korist u materijalnom smislu. To je i jedino racionalno objašnjenje

Dzemal, Tito i drugi su zemlju ostavili komunistima. Ne znam sta zamjeraju nacionalistima kad je ocigledno ko je pao na ispitu.
Od Alije koji se bavio islamskim pitanjima tesko da se sta drugo i ocekivalo.