Forum Klix.ba

babyline wrote:nemam koga varati
a ni skim

jao monologa

ja ne bi priznala nema sanse

varanje je za bezveznjakovice ili za one plaho nesigurne u sebe

Koliko tu ima istine? Da ljudi varaju jer nisu dovoljno sigurni u sebe i u to da zaista mogu da zadovolje svog partnera (mislim vise emocionalno nego fizicki)???
Je li to mozda vise izgovor ili zaista jedan od razloga? Mislim ako nisi dovoljan siguran u sebe neces bas ni lahko prevarit partnera....riskirat raspad veze????

gladna sam wrote:varanje je za bezveznjakovice ili za one plaho nesigurne u sebe

mnogo nelogičnosti.
Što varati ako si u startu nesiguran u sebe?
Prvenstveno (bar kod mene) varanje je vid traženja seksualnog i duhovnog zadovoljenja. Ako ga ne mogu sa jednom, mogu ga naći sa drugom osobom. Nema to veze sa sigurnošću.

Ja mislim ko vara voljenu osobu pokazuje da samog sebe ne postuje. Svakom se moze desit u pijanom stanju da prevari partnera ali se to mora odmah priznat jer se te stvari nikad me mogu sakrit. Kad-tad se sazna pa bude jos gore.

babyline wrote:

burek_in_space wrote:Priznajem samo ako ona prva prizna, da se mogu naljutiti na nju.

bureche prevarila sam Te....
imas li Ti sto zA reci

Ljut sam na tebe!

Bila prevarena... veza se zavrsila. Nikad nije priznao i nemam dokaz, ali znam, osjetila sam da bjezi od "naseg problema" u neki svoj svijet i tamo mu je lijepo... Veza se nije zavrsila jer sam bila prevarena nego jer sam postala svjesna da je izmedju nas jaz koji ne mozemo prevazici.
Muskarac zenu i zena muskarca moze otjerati u zagrljaj drugog/druge a da ljubav nema veze s tim. Nekad sam mislila da je prevara za smrtne kazne i da je nikada ne bih oprostila... Da, prevara jeste za osudu ali je donekle i razumijem... Ne vjerujem da bih oprostila... jer mi ego ne bi dozvolio... zato ne bih voljela da mi prizna... bar ne ako misli ostati sa mnom. Iskrenost bih postovala ako je zavolio i zeli da ode....Boljelo bi, ali dizem kapu za takav gest.
Mislim da prevara moze biti beznacajna u moru drugih stvari a toliko ponekad znacajna.... Sve je to individualno i stvar licne percepcije veze, ljubavi, stvari, ljudi pa i samog sebe.
Nisam varala... ipak nisam svetica i ne znam sta me sutra ceka. Tip prevare mozda diktira i priznavanje... ne znam.

Nedavno sam naletila na dobar tekst o prevari muskoj i zenskoj (ne znam smijem li ostavljati linkve pa ako ne smijem neka me koriguju moderatori)
http://www.sretneveze.com/nevjer/men.html
http://www.sretneveze.com/nevjer/zene.html
I citat u vezi sa temom ...
"Smeh, plač, zanos, strast, bol, veselje, mir, nadahnuće, bol, ljudski život. U šest sati toga jutra, nakon noći koju sam provela s Henrijem, a Hak je znao da sam bila sa Henrijem, napisao mi je pisamce u kom mi, izmedju ostalog, kaže da je ljudski slediti vlastite nagone, da vernost u ljubavi nije prirodna, da je moral izmišljotina ideologije, da je samoporicanje nužno kako bismo bili dobri, poricanje lošeg prirodnog "ja" koje je rezultat samozaštite i stoga je najsebičnija stvar na svetu." Anais Nin – Vatra

Globus wrote:Ma da mi kaze vidjela sam te tu i tu sa tom i tom .. i da je to tako zaista i bilo ..ja bi joj reko da nije tacno

Vec sam ovdje pisala da dosad nisam imala iskustva sa prevarom,mislim,koliko znam.Prije dok sam bila mladja cinilo mi se da bih priznanje docekala sva slomljena i bez nade u zivot...Sada mislim drugacije,i da me prevari ocekivala bih priznanje,a nakon razmisljanja i svega drugog sigurno bih oprostila jer nasa ljubav to zasluzuje i dosta stvari je u pitanju.Neko ce reci da nema dovoljno cvrste ljubavi ako se vec desila prevara,ja mislim da ljubav kao prefektna i idealna ne postoji nigdje i da je niko ne osjeca.Ljudi su gresni,sa gresnim mislilma i ne mogu kao takvi ostvariti idealnu i bezgresnu ljubav.Ne moze me niko uvjeriti da nikad nije zazelio prevariti partnera,to nikomwe ne vjerujem.Samim tim je logicno da neki to i ucine,samo je stvar hrabrosti i prilike.Nisam mogla vjerovati koliko ljudi i zena vara svoje partnere,a kad svi pricaju kazu ne bi oprostili prevaru!?Ko onda oprasta?

djana77 wrote:Vec sam ovdje pisala da dosad nisam imala iskustva sa prevarom,mislim,koliko znam.Prije dok sam bila mladja cinilo mi se da bih priznanje docekala sva slomljena i bez nade u zivot...Sada mislim drugacije,i da me prevari ocekivala bih priznanje,a nakon razmisljanja i svega drugog sigurno bih oprostila jer nasa ljubav to zasluzuje i dosta stvari je u pitanju.Neko ce reci da nema dovoljno cvrste ljubavi ako se vec desila prevara,ja mislim da ljubav kao prefektna i idealna ne postoji nigdje i da je niko ne osjeca.Ljudi su gresni,sa gresnim mislilma i ne mogu kao takvi ostvariti idealnu i bezgresnu ljubav.Ne moze me niko uvjeriti da nikad nije zazelio prevariti partnera,to nikomwe ne vjerujem.Samim tim je logicno da neki to i ucine,samo je stvar hrabrosti i prilike.Nisam mogla vjerovati koliko ljudi i zena vara svoje partnere,a kad svi pricaju kazu ne bi oprostili prevaru!?Ko onda oprasta?

Oproastaju oni kao ja.....sto su isto kao vecina uvijek govorili da nikad ne bi oprostili prevaru, ali kad mi se desilo to, opet nakon dugog premisljanja i sabiranja i oduzimanja opet oprostila....Ali vise nije u tome "oprostiti"...Lahko je reci hajd uredu oprosteno...pokusajmo ponovo...Al borba koja slijedi poslije toga je ono sto je problem.....Izgraditi povjerenje, ustvari pocet od nule ponovo...i izbaciti iz glave cinjenicu da je voljena osoba bila u stanju povrijediti te na taj nacin....."OPROSTITI" je jako, jako kompleksna rijec.....nazalost....

Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije.
Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja

Varanje = sve suprotno od gore nabrojanog i josh mnogo toga shto mi se ne da pisati.

burek_in_space wrote:Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije.
Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja

Varanje = sve suprotno od gore nabrojanog i josh mnogo toga shto mi se ne da pisati.

potpisujem

burek_in_space wrote:Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije.
Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja

Varanje = sve suprotno od gore nabrojanog i josh mnogo toga shto mi se ne da pisati.

Ne dam ja naseg Dr. Phila niti jednom drugom forumu na svijetu!

burek_in_space wrote:Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije.
Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja

Varanje = sve suprotno od gore nabrojanog i josh mnogo toga shto mi se ne da pisati.

Ljubi mima pametnicu...........

anjusha wrote: Ne dam ja naseg Dr. Phila niti jednom drugom forumu na svijetu!

mima wrote:
Ljubi mima pametnicu...........

Blagodarim moje dame i ljubim ruke.

burek_in_space wrote:Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije.
Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja

Varanje = sve suprotno od gore nabrojanog i josh mnogo toga shto mi se ne da pisati.

burek_in_space wrote:Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije.
Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja

Varanje = sve suprotno od gore nabrojanog i josh mnogo toga shto mi se ne da pisati.

Necu biti tako puna samopouzdanja kao ti pa cu samo reci da kukavice uopste ne spominju preljubu a kamoli oprastanje,to cine hrabri.Hrabri oproste jer hrabrost se suociti sa sobom i sa drugima i krenuti dalje.
Kad spominjes samopostovanje treba da ga razlucis od divljenja prema sebi,jer to nije isto.

A,lijeno ti je pisati jer mozda nemas argumenata a ni iskustva.U suprotnom tako pun samopouzdanja i hrabrosti mogao bi nas drugacije malo prosvijetliti.

"Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije"
O.K. znaci spadam u te kukavice...hmmmmm...kukavica jer sam dala priliku jos jednu? Kukavica sto sam dovela sebe u tu situaciju da mozda opet budem povrijedena? Je li to kukavicluk? Ili mislis da sam kukavica jer nemam hrabrosti staviti KRAJ na sve to? A sta ako ne zelim kraj? Dovoljno samopostovanja....to je moguce da nemam.....ali opet sta je to samopostovanje? Je li u to spada i da ne mogu sjest i pokusat razumjeti partnera, pokusat shvatiti zasto se sve to desilo?

"Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja"
Ispunjava te veza.....to je nemoguce uvijek odrzati....pogotovo u dugim vezama..kriznih trenutaka uvijek ima...samo sto nismo svi isti (hvala Bogu) i ne znamo prici problemu na adekvatan nacin......svi pravimo greske u zivotu....

Ne zelim reci da opravdavam ljude koji varaju, daleko od toga....Ali uvijek vrijedi saslusat...pokusat shvatiti......pa tako i sve u zivotu.....najlakse je osuditi..a po meni to kukavice rade....

minela85 wrote:"Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije"
O.K. znaci spadam u te kukavice...hmmmmm...kukavica jer sam dala priliku jos jednu? Kukavica sto sam dovela sebe u tu situaciju da mozda opet budem povrijedena? Je li to kukavicluk? Ili mislis da sam kukavica jer nemam hrabrosti staviti KRAJ na sve to? A sta ako ne zelim kraj? Dovoljno samopostovanja....to je moguce da nemam.....ali opet sta je to samopostovanje? Je li u to spada i da ne mogu sjest i pokusat razumjeti partnera, pokusat shvatiti zasto se sve to desilo?

Da, u slučaju koji si prije nekog vremena detaljno opisala nema se šta pokušati razumjeti. Hadžo nije samo taslačio sa strane, već je vodao u javnosti. Svi su znali, samo si ti mislila da je u pitanju rodica. Nema se tu šta razumjeti.

Jedino ako je tebi normalno da te partner na takav način ponižava. Halo ba, način na koji te je prevario je veće poniženje nego da si ga zatekla u krevetu na njoj, između njenih nogu, ali da su to držali u tajnosti. Ovako si svima stavila do znanja da si tuka od koje svako može raditi šta poželi.

djana77 wrote: Necu biti tako puna samopouzdanja kao ti pa cu samo reci da kukavice uopste ne spominju preljubu a kamoli oprastanje,to cine hrabri.Hrabri oproste jer hrabrost se suociti sa sobom i sa drugima i krenuti dalje.
Kad spominjes samopostovanje treba da ga razlucis od divljenja prema sebi,jer to nije isto.

A,lijeno ti je pisati jer mozda nemas argumenata a ni iskustva.U suprotnom tako pun samopouzdanja i hrabrosti mogao bi nas drugacije malo prosvijetliti.

Hrabri nauche zhivjeti sa chinjenicom da ih je voljena osoba razocharala, okrenu list i krenu dalje.
Osoba koja nije u stanju otvoreno sjesti sa svojim dojucherashnjim partnerom i reci "ovako dalje ne ide", a pritom primijeniti jako "hrabar" potez tipa preljube ne zasluzhuje vishe ni sekundu vremena da joj se posveti, a kamoli oprosti.Mozhda je moj stav radikalan za tvoj ukus, ali hej, to je ipak samo moj stav koji jasno iznosim potencijalnoj partnerki prilikom izlaska s njom.Postavim stvari odmah na pochetku veze, jasno kazhem preko chega ne prelazim, kao shto ochekujem da se i meni kazhu isto te stvari koje mogu njoj smetati. Ako se "nadjemo" u stavovima, idemo dalje i guramo dokle traje ali otvorenih karata.
Divljenje prema sebi i samoposhtovanje?! Ne znam kako si doshla do tog zakljuchka da se divim sam sebi, ako si na to ciljala, ali da volim sebe ovakav kakav jesam, da, to si u pravu. Kao shto svako od nas voli sebe manje ili vishe, i radi na tome (bar se nadam) da postane bolji chovjek iz dana u dan.
Po pitanju mojih godina, imam ih manje nego ti ukoliko je to godishte u nicku, ali iskustva mi ne manjka (opet, po mom mishljenju).

minela85 wrote:"Oprashtaju kukavice i ljudi bez samoposhtovanja i tu nema prevelike filozofije"
O.K. znaci spadam u te kukavice...hmmmmm...kukavica jer sam dala priliku jos jednu? Kukavica sto sam dovela sebe u tu situaciju da mozda opet budem povrijedena? Je li to kukavicluk? Ili mislis da sam kukavica jer nemam hrabrosti staviti KRAJ na sve to? A sta ako ne zelim kraj? Dovoljno samopostovanja....to je moguce da nemam.....ali opet sta je to samopostovanje? Je li u to spada i da ne mogu sjest i pokusat razumjeti partnera, pokusat shvatiti zasto se sve to desilo?

"Volish dovoljno, ispunjava te veza, odnos koji postoji sa partnerom/kom = nema varanja"
Ispunjava te veza.....to je nemoguce uvijek odrzati....pogotovo u dugim vezama..kriznih trenutaka uvijek ima...samo sto nismo svi isti (hvala Bogu) i ne znamo prici problemu na adekvatan nacin......svi pravimo greske u zivotu....

Ne zelim reci da opravdavam ljude koji varaju, daleko od toga....Ali uvijek vrijedi saslusat...pokusat shvatiti......pa tako i sve u zivotu.....najlakse je osuditi..a po meni to kukavice rade....

Iako ti je @Šandor odgovorio, da ne bi ispalo da i ja izbjegavam isto uchiniti, recicu ti ono shto sam ja prvo pomislio nakon krace rasprave na temu koju si sama pokrenula prije izvjesnog vremena. Mislim da je prevara koju je tvoj momak/vjerenik napravio najbolje shto se moglo njemu desiti : saznao je da nisi dovoljno jaka lichnost da ga odjebesh za sva vremena iz svog zhivota, plus si mu josh oprostila i kao shlag na tortu sada ste zajedno.Ok, ako je tebi dobro meni je josh bolje, ali shvati da si postala otirach kojeg ce prevariti kad god mu se pruzhi prilika. Ili neshto blazha varijanta je da ne mora znachiti da ce te prevariti, ali ce tebe crv sumnje proganjati josh dugo, dugo...a mislim da niko nije vrijedan tolike patnje, bar ne u tako lijepoj stvari kao shto je ljubav i veza izmedju mushkarca i zhene.
No, opet ponavljam tvoja stvar i sve najbolje.

ne volim generalizirati, ali onaj ko jednom prevari, prevarit ce opet. svaki put je sve lakse i lakse
naravno, nije lahko tek tako okrenuti list i krenuti dalje...narocito ako si s nekim dugo, mnogo stvari dijelite, izgradili ste jedan poseban svijet, uspomene su tu... ljudi se najvise boje promjena! ne samo u ljubavi, u bilo kojem aspektu zivota, zato mnogi i oprastaju nevjeru. prosla sam tu situaciju prije par godina, veza je trajala 3 godine. nisam bila od onih koji odmah hrabro krenu naprijed, agonija oko prekidanja je trajala 2-3 mjeseca... dobra stvar je bila sto smo tad zivjeli u razlicitim gradovima, i upravo ta distanca mi je dala prostora da objektivno sagledam situaciju. uglavnom, priznavanje ili ne? ma svejedno, isto se osjecas, isto boli. to nema veze sa hrabroscu. mislim, meni bi kao trebalo biti lakse ako mi prizna. brate mili, nije! mozda je lakse njemu

nista ne treba priznat:) nikad!... o tome se suti..

rednailed wrote:nista ne treba priznat:) nikad!... o tome se suti..

Jedan moj dobar prijatelj takodjer nikad nije priznavao imao je mahom sve duge veze...fine cure... ali eto, nije mu nikad bila dovoljna ta jedna stalna djevojka, volio je i sa strane mislim da nikad ni jedna nije saznala, bio je maher u tome.
uglavnom, nedavno ga je ostavila zarucnica... zbog drugog
ne kazu bezveze...sve se vraca, sve se placa