HAVANA wrote:Compact wrote:
@HAVANA munjo, još samo da dječaka sa Sutle ispališ iz votaži, i u mijudža!

Uzalud vam trud svirači.

Pošto sam te vidio u zelenim pantolicama, evo jedna hikaja,
Prica o zelenom odijelu
Kada smo se sreli učio je ezan.
- "Pođi sa mnom u džamiju.", rekao sam.
- "Ti znaš da ja ne idem u džamiju.", reče.
- "Znam, ali baš me interesuje koji je razlog?"
- "Šta ja znam...", reče. "Možda malo utiče okolina, a i svakako izbjegavam da mi se pegla na pantalonama ne pokvari prilikom saginjanja u namazu."
Počeh se smijati.
- "Vjerovatno se šališ.", rekoh. "Zar se zbog toga odustaje od odlaska u džamiju?"
- "Potpuno sam ozbiljan. Znaš da mnogo vodim računa o odjeći i da mnogo volim zelenu odjeću."
I zaista je tako. Čisto i lijepo bi se nosio, na sebi bi uvijek imao nešto od zelene odjeće koja je bila ispeglana.
- "Dobro.", rekoh. "Da li si ikada bio u džamiju?", upitah.
- "Dok sam bio kao dijete išao bih ponekad sa djedom, ali tada nisam mislio na pantalone i da će mi se proširiti u dijelu potkoljenice, no sada čisto sumnjam da bih otišao.", reče.
Pokajao sam se što sam uopšte o ovoj temi razgovarao, jer su me njegove riječi baš iznenadile i tako se rastavismo.
Dva mjeseca kasnije čujem da je došao u džamiju, te odmah odoh tamo. Bio je ispred svih poređanih safova i opet na sebi imaše zeleno odijelo. Polako mu se približih i tihim glasom upitah:
- "Rekao si da nećeš doći u džamiju?"
Ništa mi nije odgovorio, jer je ležao na tabutu, prekriven zelenim prekrivačem, pripremljen za dženaze-namaz.