Za pocetak ne bi bilo lose sljedece (teskt je copy/paste sa portala pescanik.net,
http://www.pescanik.net/content/view/3582/1206/):
Predlog amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine
"Na osnovu člana X tačka 1. Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavničkog doma, održanoj ____ godine, i sjednici Doma naroda, održanoj _____ godine, donijela je:
Amandman II
U Ustavu Bosne i Hercegovine član I tačka 2. ("Demokratski principi") mijenja se i glasi:
2. Određenje države. Bosna i Hercegovina je socijalna, pravna i demokratska država, u kojoj tri konstitutivna naroda (zajedno sa pripadnicima nacionalnih manjina i etničkih grupa) i građani vrše vlast neposredno i posredstvom slobodno izabranih predstavnika.
Amandman III
U Ustavu Bosne i Hercegovine u članu II tačka 3. poslije tačke m) se umjesto zareza stavlja tačka zarez i dodaju sljedeće tačke:
n) pravo na rad;
o) pravo na ograničeno radno vrijeme, dnevni i sedmični odmor, plaćeni godišnji odmor i odsustva;
p) pravo na zaštitu na radu;
r) pravo na materijalnu naknadu za slučaj privremene nezaposlenosti;
s) pravo radnika na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju;
t) pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje;
u) pravo na štrajk;
v) sloboda sindikalnog udruživanja i djelovanja;
z) pravo radnika da, u skladu sa zakonom, imaju najmanje jednu trećinu predstavnika u upravnim organima preduzeća i ustanova, te da posredstvom svojih posebnih i obligatornih organa učestvuju u upravljanju preduzećima.
Amandman IV
U Ustavu Bosne i Hercegovine se u članu IV iza tačke 2a) dodaje nova tačka 2b) koja glasi:
Najmanje 10% birača upisanih u birački spisak u jednoj izbornoj jedinici formiranoj u svrhu izbora poslanika u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ima pravo podnijeti prijedlog za opoziv bilo kog poslanika biranog u Predstavnički dom u toj izbornoj jedinici. O opozivu se neposredno izjašnjavaju birači upisani u birački spisak u toj izbornoj jedinici, što se bliže uređuje Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.
Dosadašnja tačka 2b) postaje tačka 2c).
Amandman V
U Ustavu Bosne i Hercegovine se u članu IV 3. iza tačke b) dodaje nova tačka c) koja glasi:
Pravo predlaganja zakona i drugih akata iz nadležnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine imaju svaki poslanik Predstavničkog doma, svaki delegat Doma naroda, Savjet ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i najmanje 5.000 birača.
Iza dosadašnje tačke f) koja postaje tačka g) dodaje se nova tačka h) koja glasi:
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može odlučiti da o pitanjima iz svoje nadležnosti raspiše referendum na kome će građani donijeti obavezujuću odluku o dotičnom pitanju. Ukoliko najmanje 30.000 građana zahtijeva raspisivanje referenduma, Parlamentarna skupština će biti dužna da ga raspiše, a odluka donesena na referendumu će biti obavezujuća.
Parlamentarna skupština će biti dužna da raspiše referendum o pitanjima iz svoje nadležnosti ako to zahtijeva najmanje 20.000 građana, s tim da odluka na referendumu neće biti obavezujuća. Zakonom o referendumu se određuju pitanja koja se tiču državnog uređenja i organizacije vlasti Bosne i Hercegovine, te zaštite vitalnih nacionalnih interesa o kojima se, nakon izjašnjavanja građana na referendumu, može izjašnjavati Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ukoliko to zahtijeva klub delegata jednog konstitutivnog naroda.
Ukoliko građani na referendumu donesu pozitivnu odluku o reviziji Ustava, ona može stupiti na snagu samo ako je potvrdi većina delegata iz reda svakog konstitutivnog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Dosadašnje tačke c), d), e) i f) postaju tačke d), e), f) i g).
Dosadašnje tačke h), i) i j) postaju tačke i), j) i k).
Obrazloženje
I Ustavni osnov za donošenje amandmana
Ustavni osnov za donošenje amandmana II-V je član X tačka 1. Ustava Bosne i Hercegovine, kojim se uređuje način izmjena Ustava amandmanskom tehnikom: "Ovaj Ustav može biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupštine, koja uključuje dvotrećinsku većinu prisutnih i koji su glasali u Predstavničkom domu."
II Ciljevi donošenja i sadržina amandmana
Za razliku od velike većine ustava, Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži definiciju, odnosno određenje države čije uređenje normira, što stvara probleme praktično-političke prirode. Definicija države u Ustavu treba da otkloni ove nedoumice i da istakne temeljne principe na kojima se zasnivaju državno i društveno uređenje Bosne i Hercegovine. Stoga je ona amandmanom II definisana kao federalna, socijalna, pravna i demokratska država. Ovom normom se želi istaći namjera ustavotvorca da Bosna i Hercegovina bude zasnovana na principima socijalne države, da institucije Bosne i Hercegovine budu obavezne da vode socijalno odgovornu politiku i vode računa o uspostavljanju i unapeđenju socijalne pravde u društvu. To je naročito važno u društvu koje su politika i dio nauke odredili kao tranzicijsko društvo, u kome su socijalne razlike ogromne.
Bosna i Hercegovina treba da bude demokratska država u kojoj suverenitet pripada narodima i građanima, s tim da ga oni ostvaruju neposredno, kad i gdje je to moguće, ili posredno, putem slobodno izabranih predstavnika. Određenje nosilaca suvereniteta u ustavnim odredbama sadržanim u uvodnom dijelu ustava (opšte ili osnovne odredbe) je uobičajeno u uporednom ustavnom pravu, a u Bosni i Hercegovini je utoliko nužnije što postoje sporovi o tome kome pripada najviša vlast u državi. Imajući u vidu organizaciju i vršenje državne vlasti, jasno je da suverenitet pripada dvama subjektima -konstitutivnim narodima i građanima, pa tu činjenicu treba priznati u normativnom dijelu Ustava.
Bosna i Hercegovina je, prema obliku državnog uređenja, federalna država. Taj zaključak se nedvosmisleno izvodi iz analize ustavnih normi kojima se uređuju nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, organizacija i vršenje vlasti na državnom nivou, te odnos Bosne i Hercegovine i entiteta. Velika većina država koje su federalno uređene unose to obilježje u svoj naziv i/ili u svoje ustavno određenje. Time bi se otklonile brojne besplodne rasprave o tome kakvo je državno uređenje Bosne i Hercegovine, što ima i značajne praktične implikacije, jer bi se o dogradnji ustavnog sistema Bosne i Hercegovine lakše postigao sporazum ako bi se pošlo od preciznog definisanog državnog uređenja.
Amandman III je posvećen ljudskim pravima i slobodama. Ona su, doduše, već nabrojana u članu II Ustava, ali su to uglavnom lična i politička prava i slobode. Moderne države u svojim ustavima, međutim, jamče i druga ljudska prava i slobode, posebno ekonomska i socijalna. Za državu čije društvo prolazi kroz tranziciju, koja je obilježena kršenjem upravo ekonomskih i socijalnih prava je važno da istakne privrženost tim pravima i slobodama, te da njihovim uvrštavanjem u Ustav omogući njihovu efikasniju zaštitu. Nema sumnje da su ova ljudska prava i slobode na posredan način već priznata, time što je petnaest međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i slobodama uvršteno u Aneks I Ustava.
Ali, to je slučaj i sa ličnim i političkim pravima i slobodama koja su ne samo priznata kroz prihvatanje ovih međunarodnih dokumenata već i taksativnim nabrajanjem u ustavnom tekstu. Stoga je nužno, posebno imajući u vidu da su ekonomska i socijalna prava vjerovatno najugroženija, da ona budu izričito priznata u članu II Ustava. U pitanju su pravo na rad i druga prava na osnovu rada, kojima se jamči zaštita građana koji žive od rada i pripadaju svijetu rada. Cilj ovog amandmana je da se katalog ljudskih prava i sloboda u Ustavu Bosne i Hercegovine dopuni vrlo značajnom kategorijom socijalnih i ekonomskih prava i sloboda, koja su u modernom društvu vrednovana i zaštićena, te da se stvore ustavne pretpostavke za njihovu posebnu i ozbiljnu zaštitu.
Amandmanom IV se biračima jamči pravo opoziva izabranih predstavnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Time se želi pojačati njihova odgovornost prema biračima i stvoriti pretpostavke za stalnu pravnu i političku vezu birača i njihovih predstavnika. Bez ovog instituta, biračima se daje pravo da jednom u četiri godine učestvuju u političkom životu zemlje, a tokom trajanja mandata poslanika ne mogu na bilo koji način uticati na njihov rad. Kako birači biraju poslanike sa namjerom da ovi predstavljaju njihove interese, bez instituta opoziva se biračima onemogućava da sankcionišu one poslanike koji su iznevjerili njihova očekivanja. Cilj ovog amandmana je da se izabrani predstavnici učine zavisnijim od onih koji su ih birali i da promjena mišljenja birača o stavovima i radu njihovih predstavnika može biti vrednovana u bilo kom trenutku, a ne samo prilikom narednih izbora.
Amandmanom V se u ustavni sistem Bosne i Hercegovine uvode još dvije ustanove neposredne demokratije - referendum i narodna inicijativa. Za obje se predviđa da se mogu koristiti za odlučivanje o pitanjima iz nadležnosti Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Referendum može biti savjetodavni i obavezujući. Ukoliko Parlamentarna skupština odluči da raspiše referendum, odluka donesena na njemu će biti obavezujuća. Osim na osnovu odluke Parlamentarne skupštine, referendum može biti raspisan i na zahtjev određenog broja birača. Ukoliko raspisivanje referenduma zahtijeva najmanje 30.000 birača, Parlamentarna skupština će biti dužna da ga raspiše. Odluka donesena na tom referendumu će biti obavezujuća. Međutim, treba dopustiti mogućnost da referendum bude raspisan i u cilju konsultovanja građana o nekoj odluci ili aktu. U tom slučaju odluka donesena na referendumu neće obavezivati Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.
Inicijativu za raspisivanje takvog referenduma, stoga, pokreće manji broj građana nego u slučaju obavezujućeg referenduma. Broj birača koji mogu zahtijevati raspisivanje referenduma je utvrđen tako da ne bude ni previsok, čime bi se u praksi onemogućilo korištenje ovog prava, ni prenizak, čime bi se stvorili veliki finansijski troškovi održavanja referenduma, ukoliko bi oni bili često raspisivani. U utvrđivanju ovog broja se vodilo računa o ukupnom broju birača u Bosni i Hercegovini i uporedno-pravnim rješenjima, posebno onim u Švajcarskoj. Parlamentarna skupština će biti dužna da usvoji odgovarajući zakon o referendum, kojim bi bliže uredila ovu ustavnu materiju.
Ipak, mora se voditi računa o prirodi bosanskohercegovačkog društva i činjenici da se odluke u institucijama Bosne i Hercegovine donose i moraju donositi na temelju konsenzusa. Odlučivanje putem referenduma, bez ikakvih ograničenja, bi moglo dovesti do preglasavanja, čime bi bili obesmišljeni ustavni mehanizmi za sprečavanje nacionalnog preglasavanja i za postizanje konsenzusa. Stoga zakonom o referendumu treba razraditi predloženu ustavnu normu po kojoj se odluke o određenim pitanjima mogu donijeti na referendumu samo ako ih prihvati Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ili ako Dom naroda smatra da o njima treba da se izjašnjava.
To se odnosi na ustavotvorni referendum, jer ustav kao najviši pravni akt i osnov društvenog i državnog uređenja mora biti donesen na temelju konsenzusa. To važi i za zakonodavni referendum ukoliko se na njemu odlučuje o pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa i o organizaciji i funkcionisanju državne vlasti, jer su ta pitanja suštinska za funkcionisanje države i razvoj jednog multietničkog društva sa teškim bremenom bliske prošlosti."
