Ja, fakat, nemam direktorskog iskustva, ali imam poprilicno radnog.Prolaznik wrote:Kod nas je takva situacija da firmu može otvoriti svako i to za mizernih 10.000 KM osnivačkog kapitala. Vlasnik je uglavnom i direktor. To može biti svako bez obzira na stručnu spremu, znanje i iskustvo. Zato imamo masu firmi koje vode nestručni ili nekompletni direktori. Ako je dobar inžinjer ne mora nužno biti da zna raditi sa ljudima i da zna voditi tim. To je razlog zašto imamo toliko puno firmi gdje se direktori ponašaju kao srednjevjekovni feudalci i smatraju da su radnici njegovi kmetovi koju mu moraju raditi kako on želi a plata je privilegija koju radnik dobija zbog njegove dobre volje.Mačak wrote:baš mi je drago da se Prolaznik "uključio" u ovu diskusiju.
ni u jednoj firmi nisu sjajni međuljudski odnosi zaposlenih. kod državnih firmi je prisutan mobing i on (mobing) je strašan.
kod privatnih firmi (po mom iskustvu) ima znatno manje mobinga ali ima druga stvar - svakodnevni strah od otkaza. ne bih sada vagao u smislu šta je gore. ono, mene samo interesira, bez da provociram, zašto zaposlenici kod privatnika nisu bolje plaćeni? znam slučajeva (a i iz mog direktnog iskustva) kada čovjek radi kod privatnika za petoricu a prima samo jednu i to mizernu plaću. to je direktno i usko povezano sa međuljudskim odnosima u toj firmi. kako iko može očekivati od nekoga da tako rinta, da jedva kraj s krajem sastavlja i da ne nokautira (uslovno rečeno) svakoga iz svoga radnog okruženja ko mu stane na žulj? po meni je činjenica da su odnosi s kolegama na poslu odlični u odnosu na to kakva je ekonomsko-politička situacija u BiH.
Poznam puno takvih slučajeva i uglavnom izbjegavam da radim sa takvim firmamam jer ta njihova loša ljudska strana vrlo brzo ispliva na provršinu. Svaki radnik mora imati svoje dostojanstvo i ne može ti biti sluga da ga šalješ na pijacu ili da ti kosi travu poslije posla. Time direktno sam stvaraš loše odnose u firmi. Ipak, moram kazati da u velikoj većini sami radnici nisu zainteresovani da firmu u kojoj rade tretiraju kao nešto o čemu treba da se brine kao da je njegova. Tu svijest još dugo nećem imati na našim prostorima. Tu dolazi do raskola u poimanju firme, posla, odgovornosti jednih (radnika) i drugih (direktora/vlasnika). To zatim stvara frustracije kod direktora jer treba da sastavlja kraj sa krajem uz vrlo ograničena sredstva a po drugoj strani vidi kako radnik slabo gospodari sa povjerenim mu resursima. Time direktno ugrožava, prvo sebe, zatim kolege i firmu u cjelini.
Tema je, nazalost, malo otisla u ideoloske vode, pa smo dozivjeli i pjevanje himne kapitalu (Murise, polij po udrobljenom vareniku i bice dobra popara), teoriju viska vrijednosti i svasta nesta...
pri tome je pitanje bilo vrlo jasno: sta uciniti protiv losih medjuljudskih odnosa?
Meni nije bas najjasnije sta su zapravo "losi odnosi" u firmi koji npr. zahtijevaju "sankcije"?
rade li radnici lose, sporo, premalo...ili si medjusobno kopaju oci?
Iz iskustva znam da u svakom raju postoji po jedna zmija i da u svakoj idilicnoj firmi ima po jedan koji muti. Dobar direktor (poslovodja, polir, kako god) bi morao jasno i glasno da kaze da ne dozvoljava mobing i intrige i da je spreman iste i sankcionisati.
Ako, pak, radnici premalo ili lose rade (pri cemu definiciju sta je dobro i dovoljno svaka firma odredjuje za sebe i ona ne mora biti ispravna), onda postoji opomena - ozbiljan razgovor - otpust. Naravno, tu pod tockove padne i mnogo dobrih radnika, ali to je kapitalizam i tako ce i ostati do neke nove revolucije i giljotine.
