baby_girl wrote:joj nisam sigurna da li je ovo pravi podforum za ovu temu al nisam znala gdje da je stavim...
eh ovako, pitanje je
da li je masturbiranje grijeh??
molim da odgovore samo osobe koje su sigurne u svoj odgovor i da obrazloze taj odgovor..
izvinjavam se ako je tema vec bila al nisam imala vramena da sve citam..
Budite pozdravljeni
oh pa ovo je stara tema i uvijek aktuelna
evo ti link, pa ima par pitanja o ovoj temi pa pregledaj
http://islamika.net/islamske-teme/teme/ ... turbiranje
A da je samozadovoljavanje zabranjeno na to ukazuju riječi Uzvišenog kada govori o osobinama mu'mina koji će biti spašeni On kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Pa kaže Uzvišeni: "...i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju" (Sura El-Mu'minun 5-7).
Prema tome Allah, subhanehu ve te'ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog.
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita". Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.
Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio omladinu na samozadovoljavanje (onanisanje) a da u tome bilo hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe i posta.
Ova dva šerijatska teksta su dovoljni argumenti zabrane samozadovoljavanja i onanisanja uz pomoć ruke ili nekih drugih pomagala. Ova zabrana se odnosi i na ženu i na muškarce. Na ovom stavu je ogromna većina učenjaka ovog Ummeta.
A od onih učenjaka od kojih se prenosi dozvola, kod većine njih se misli na dozvolu u nuždi, tj. bojazni da se upadne u zinaluk.
A neznatan dio učenjaka od kojih se prenosi uopštena dozvola ili pokuđenost, u njihovom stavu nema ibreta jer je oprečan gore spomenutom ajetu i hadisu.
Ono što se prenosi od hanefija o dozvoli samozadovoljavanja pod određenim šartovima treba napomenuti, kao što kaže šejh Mustafa El-Zerka da je osnov kod hanefija zabrana samozadovoljavanja, s tim da se dozvoljava ako se ispune tri šarta:
1 – da osoba nije oženjena (udata),
2- da se boji da će stvarno učiniti zinaluk ako to ne uradi i
3- da mu nije namjera da uživa u tome nego samo da se riješi nabujale strasti.
Prema tome, hanefijski mezheb nije dozvola samozadovoljavanja nego je ono što oni smatraju ustvari šerijatsko pavilo da nužda dozvoljava zabranjeno, tj. ako se čovjek boji za sebe stvarnom i realnom bojaznošću da će upasti u zinaluk koji je veći haram od samozadovoljavanja, takvom je dozvoljeno da učini manje od dva zla. A ostala tri mezheba, malikije, šafi'ije i hanabile, jasno su naglasili da je samozadovoljavanje zabranjeno, a kod hanabila onaj ko to radi zaslužuje kaznu, i složni su da nije dozvoljeno osim u nuždi. Ovo je što se tiče šerijatskih dokaza.
Sa druge strane, znanstvenici medicine potvrđuju da upražnjavanje samozadovoljavanja šteti tjelesno i psihički, prazni tjelesnu snagu i uzrokuje brigu i sikiranciju. Samozadovoljavanje odvraća od obaveza i često vodi u nemoral. Mnogi ljudi obole od impotencije (slabe seksualne moći) zbog prethodnog upražnjavanja samozadovoljavanja a ovo se najbolje pokazuje pri ženidbi. Takođe, mnogi kojima je samozadovoljavanje postalo navika nastave to raditi i nakon ulaska u brak i dobijanja djece i neprestano nastoje da nađu načina kako da se toga riješe. Dok djevojka koja praktikuje ovaj loši običaj može izgubiti djevičanstvo odnosno probiti djevičansku opnu, kao što to potvrđuju ljekari.
Takve osobe, one koje upražnjavaju samozadovoljavanje, žive u nekom svom zamišljenom svijetu. Takođe, sposobnost uživanja u polnom odnosu se u dobroj mjeri poremeti, te takve osobe često ne doživljavaju polni užitak kao one koje nemaju taj običaj.
Bivši egipatski muftija Husejn Mahluf kada je upitan o ovoj temi, nakon što je naveo stav većine učenjaka koji zabranjuju samozadovoljavanje i pojasnio štetnost ovog lošeg običaja na živce, spolnu moć i razum, spomenuo je stvari koje pomažu osobi koja je upala u to da se riješi tog lošeg običaja.
Pa između ostalog kaže da su od najbitnijih stvari koje pomažu sljedeće:
1- rano stupanje u brak bez komplikovanja i pravljenja od toga bauka,
2- umjerenost u jelu i piću kako bi se strast umanjila, zato nije slučajno oporučeno u hadisu da onaj koji nije u mogućnosti da se oženi da posti,
3- udaljavanje od svega što pobuđuje spolnu strast poput gledanja pornografije, nemoralnih filmova ili uopšteno žena (a za ženu muškaraca),
4- druženje sa osobama koje praktikuju vjeru, zaokupljanje što više sa ibadetima i nedozvoljavanje da se preda i prepusti mašti i mislima koje često navode na pobuđivanje strasti koje onda treba isprazniti,
5- bavljenje sa stvarima i aktivnostima koje odvode misli od razmišljanja o polnom odnosu,
6- izbjegavanje susreta i mjesta u kojima se miješaju muškarci i žene, a naročito ona gdje se žene oblače izazovno ne vodeći računa o šerijatskom oblačenju.
Ovi i slični primjeri čine spolnu potrebu umjerenom i ne navode čovjeka da traži izlaz u samozadovoljavanju koje šteti tijelu i razumu i vodi u nemoral.
Rezime gore spomenutog je da opća šerijatska pravila zabranjuju ovu praksu jer ona nije prirodan put zadovoljavanja spolne strasti nego se smatra devijacijom i iskrivljavanjem ljudske prirode što je dovoljno da bude pokuđeno i zabranjeno. A masturbirati za vrijeme posta je dodatni grijeh sa kojim se kvari post, te onaj ko to uradi dužan je pokajati se zbog tog grijeha i narušavanja svetosti mjeseca Ramazana i napostiti taj dan. Ve billahi tevfik.
.
