Čini mi se, realizam je slijedeći.
U (Titovoj) Jugoslaviji je zatrt osnovni smisao demokratije i umjesto da se čovjek pojedinačno (što je šivotna premisa i pravo života na nju) zaštitio od bezlične mase, bezlična masa je - po načelu “I Bog je ateista” – ustanovljena i uzakonjena u vrhovnu mjeru prava i pravde. Nakon propasti takvog ustavnog, zakonskog okvira i praktičnog okvira, jedino što se moglo očekivati jeste: neodgodivo curenje djelova te mase u prethodno stanje. Zašto? Zato što je bila nepovratno zatrta ona vrsta ljudske energije koja je mogla – iz stanja “sve je svačije i ničije!” - povući i pogurati bezličnu masu naprijed. Očekivano, proces sunovrata su ubrzale i kontrolirale u vlastitu korist one zle sile koje ne boluju ni od kakvih ljudskih obzira i koje su imale “genetski” pripremljeno rješenje situiranja obezglavljene mase. Za takve sile može se tvrditi da su im interesi i globalno identični, pošto su neizlječivo fokusirane samo na vlastitu antropofobiju – koju maskiraju etničlim, vjerskim, nacionalnim, političkim i drugim identitetima onih koji im robuju: u stadu, čoporu, jatu – svejedno.
Kada je u pitanju čovjek, daytonska BiH je nova agresije na BiH. Nije oružana i ne prerasta u rat – bez obzira koliko pojedinaca ili “strana” joj se opire. Kada su “strane” u pitanju - barem one koje zastupaju civilizirane norme ponašanja i brane čovjeka - za njih je karakteristično da politički obezglavljene, jer su upravo politike, na raznorazne načine, iz komunikacije sa njima eliminirale one koji su im mogli biti lideri i u miru.
Kada je u pitanju supozicija populacije sa etničkim prefiksom “srpska”, čini mi se na djelu je naredno.
Mada se dio te populacije pokušavao suprotstaviti Voždu ali nije uspio, tri ostala dijela ovako su raspoređena: 1. je neupitno slijedio Vožda, s namjerom da skupa podijele carstvo; 2. je po inerciji krenuo da štogod ušićari; 3. je zaključio da je najbolje da se ne miješa jer svakako je – sve gotovo! (Okupacija RBiH je izvršena mirnim putem uz pristanak bh-vlasti.)
Međutim, samoorganizirane grupe u RBiH – što je potpuno prirodan slijed - odgovorile su na oružanu agresiju i ona je prerasla u rat. Mimo svih očekivanja, RBiH nije šutke pala, usto propao je i Voždov “brzi rat”. RBiH je, zahvaljujući žilavom otporu Voždovoj mašineriji smrti, iznenadila svijet i postala globalni problem. Zahvaljujući nedjelima onog dijela koji je neupitno slijedio Vožda, skoro globalni odgovor je bio da je na djelu - Svesrpski zločin!
Jedinu nadu “srpskoj stvari” pružio je Alija Izetbegović u Daytonu. Vožd je znao da mu je to i zadnja šansa kada je u pitanju ne samo RBiH. Međutim, teško je to priznati i jednom od tri “srpska” tabora. Čak i nakon (novog) Kosova i crnogorskog - ne!
Historijski naviknuti da – bez obzira na prijateljovanje njihovih voždova voždinstava sa neprijateljima! – kraj ratova dočekaju među pobjednicima, našli su se na crnim listama tradicionalno odanih im saveznika. I šta im je jedino preostalo?
1. dijelu, pošto se prašina nad stratištem slegla, što glasnije da “haša i samo haša!”; 2. dio im je “srpska zaleđina” pošto je to tome dijele jedina prilika da sačuva što je ušićario; 3. dio i dalje šuti i čeka.
Onom djelu, koji se suprotstavljao Voždu, USA-administracija je pomogla da ga strpaju tamo gdje mu je i bilo mjesto.
http://www.hsp1861.hr/vijesti/010107was.htm Međutim, ni nakon toga taj dio populacije nije se uspio nametnuti kao “srpska savest” i animirati 3. i najbrojniji dio populacije.
Kada je u pitanju “svesrpska politika” jedina novina jeste ta - da je Voždov centar iz Beograda izmješten u Banjaluku. Bez obzira što je BiH najizglednija i, po svemu sudeći - zadnja prilika populaciji sa etničkim prefiksom “srpska” da se uspravi, zaraži oproštenje i vrati među komšije i prijatelje. Ali to srpske voždove i voždinstva nikad nije ni zanimalo.
Po svemu sudeći, ako se ovakav trend političkog mentorstva nad sudbinom bosanske populacije nastavi, dva etniteta te populacije završit će odiseju preko Drine, a možda i na Kosovu. Nadati se da neki novi vožd-obrenović neće odbiti poziv za savezništvo.
