Izvor:http://oslobodjenje.com/index.php?optio ... &Itemid=46
Piše: Ramo KOLAR
24/10/05
Hamzi ga hop
Grupica ljudi koji sebe tituliraju Vladom većeg bh blentiteta donijela je odluku da Energopetrol, jedinu ovdašnju naftnu kompaniju, proda u bescjenje stranoj državi.
Bolje reći da je pokloni Hrvatskoj i firmi zvanoj Ina-Mol. Ono što prema nekim neovisnim procjenama vrijedi i do 400 miliona maraka, darovano je za deset puta nižu cijenu. Na tenderu koji je davno prošao i propao, nudile su se i druge firme. Na pitanje jednom visokom državnom dužnosniku, kako idu stvari oko prodaje, dobio sam ovakav odgovor: „Svak svoga gura...(misli nacionalno!)...A ovi iz Ine hodaju okolo s tašnama i plaćaju koga god misle da treba, ne pitajući šta košta...”
Čitam u novinama kako su premijer Hadžipašić i odgovorni ministar Izet Žigić javno kazali kako nisu uzeli ni marke niotkoga, a jesu li drugi ministri-neka se dokaže. Haj ti pratio nosače tašni, kufera, kesa i vreća po mraku i tamnim zakutcima kafana, sećija, barova, vila, hotela...i ufati na djelu. Malo sutra.
Nije meni samo to. Kontam, kaka je to Vlada koja je pred svojim nosom dozvolila da firma za promet nafte i benzina, Energopetrol rečeni, kontra svih sličnih u svijetu, namjesto da brda para slijeva u svoju i državnu kasu, nabere 60 miliona gubitaka!? Biće da je od toga leglo u privatne džepove makar deset posto. Ista navedena Ina, preko ćeri firmi, državi deset godina nije dala ni feninga poreza, prireza, odreza. Ni galon benzina na milion tona!
Tako je i Mijo Brajković kupio Aluminij sa svojom rajom. Nema tog Jelavića koji u toj otimačini nije učestvovo. A boga mi ni Bičakčića, koji post skriptum, opet čitam po novinama, dijeli lekcije sadašnjim drugovima u stranci kojoj je primjerenije ime Samo Daj Amidži. Kakvu su filozofiju ustanovili čim su uveli „demokraciju”. Javnost odavna može vidjeti cedulje koje su potpisivali njeni vođe, a na kojima se vreće para daju od čibuka, s potpisima od Alije Izetbegovića do Hasana čengića. Ta nije ono oćeralo tadašnjeg premijera Harisa Silajdžića što se nije slagao s ideologijom i Dedom, no što se drznuo stidljivo upitati, još u ratu, što pare za pomoć državi i Armiji ne idu preko računa legalne i legitimne Vlade Republike Bosne i Hercegovine.
Svojevremeno mi je Sefer Halilović pokazao vjerodostojne papire o pomoći ARBiH za vrijeme dok joj je on komandiro. Preko njenog računa pomoglo joj je s oko tri miliona maraka!? Za koje pare, period više od godinu dana, ni sto hiljada miševa ne bi preživjelo a kamo li toliko ljudi još ratujući. Istina je zapravo da je u tom vremenu stotine miliona maraka preko privatnih ruku, računa, banaka i ostalog, kao stiglo upomoć golorukim braniteljima Bosne, a završilo po džepovima stranačkih logističara!
Kad su na vlast stupili frustirani „demokrati” nacionalističke ideologije, prvi im je i najvažniji posao bio da zabogate. Jer što se kokuzu dade zamisliti, Amerika ne more platiti! Slikom aktualnog stanja to najbolje pokazuje poharana Bosna. U zemljama koje su teško gradile stvarnu demokraciju, ne događa se da fukaru metnu na vlast. To se znalo još za vakta moćnih sultana.
O tome naukuje i jedna priča Muhameda Kondžića, ovdje zaboravljenog a vrhunskog pisca, koja kazuje kako je sultan kaznio svog čuvara carske hazne koji ju je potkradao. Muke mu smislili umni ljudi, sultan prihvatio, a glasila je da ga ture u močvaru s najopasnijim komarcima. čuvao ga asker i izvještavao dvor. U jednom trenu se sažali na jadnika, i otjerat bi mu htio krvopije, a kažnjenih reče:”Jok. Ovi su se dovoljno krvi napili pa sad spavaju. Novi, žedni, bi me dokusurili”. Javi on to caru, a ovaj ga namah oslobodi i- vrati na mjesto ministra financija, kako bi se danas reklo. Zašto svijetli padišahu, upitali mudraci. Zato što mi se ovaj dovoljno nakrao, pa neće više, a novi bi se polomio da namiri sebe...
Ona izreka iz naslova kazuje da se ne radi o vodenoj pari, nego novcima. A građena je na jednoj drugoj etici i moralu. Kod nas se odnosi na počivšu Austrougarsku. Ona je pravili ceste, na njima i tunele. Tvrd kamen, pa stanu radovi. A iz Beča poruče:”Dram kamena, dram zlata.” Pa pošalju novce, a burgija provrti...
Naši samozvani demokrati su inovirali ekomske zakone u jedan, narod ga slengom zove: hamzi ga hop. Prevedno znači ukradi iz očiju. Pri tome su sebe i partijske oligarhije proglasili državom. A takva, svjedoči Fridrih Niče, „laže na svim jezicima dobra i zla, i ma šta da govori laže - i ma šta da ima, ukrala je”.
