Fridrich Nietzsche vs Sigmund Freud !
Pokusacu dati potpun uvid u fenomenoloske elemente i razlike ova dva ucenja. Umjesto F. Nietzsche-a stavicu psihoanaliticara Alfred Adlera jer njegova psiholoska skola je bazirana na Nietzscheovim filozofskim okvirom i ucenjem o ''nagonu moci''. Alfred Adler je bio Freudov ucenik i kasnije se odvojio od Freuda i njegove psihoanalize otkrivanjem drugacijeg nacina tumacenja psihe baziranu na nagonom moci i osnivanjem svoje skole ''individualna psihologija''.
1. Freud tumaci covjeka kao zivotinju koju drustvo treba pripitomiti. Covjek je od rodejnja klupko nagona koji se moraju neprestalno zadovoljavati a drustvo vanjskim supresijama treba te nagone ukrotiti i usmjeriti njihovu energiju sa primarnih nagonskih ciljeva na neke nove ciljeve drustveno prihvatljive u formi socijalizacije.
Nagoni prvenstveno seksualne prirode a i oni agresivne, se moraju zadovoljavati zbog njihove periodicne akumulacije u svrsi otklanjanje napetosti-neugode pribavljanjem ugode ili zadovoljsva. Mehanizam ugoda- neugoda je temelj Freudovog ucenja. Svaki nadrazaj sa svojim energetskim naponom izaziva napetost,usmjeravanje nagona na njihove ciljeve i zadovoljavanje tih nagona stvara olaksanje napetosti pracenu jakom ugodom.
Freud tumaci psihu kao ledenu santu, 70% je u moru a 30% iznad mora, sto znaci nesvjesna psiha ili podsvjest je veca i jaca od svijesti i svaki obrazac ponasanja ili pomisli ili aktivnosti ili snova je determinisana nevjesnim elementima. Svjesna volja je mala u odnosu na nesvjesnu dinamiku i sve je nesvjesno ''determinisano''.
Freud objasnjava vaznost vanjskih faktora na oblikovanje karaktera covjeka prvenstveno roditelji, skola ,drustvo ,nacija itd..ovi odrastanjem represivno uticu na pomenuta nagonska ispoljavanja i tako nastoji adaptirati covjeka na socijalne uslove. Socijalizacija znaci potiskivanje nagona ili nagonskih zelja i biti visoko socijalizovan znaci imati visok stupan potiskivanja a potiskivanje stvara preduslov za psihopatologiju,prvenstveno neuroze.
Prvih sest godina zivota je najvaznije za oblikovanje karaktera. Nagoni hranjenja defekacije,uriniranja,cupkanja imaju libidozne elemente, tj jednu vrstu seksualnosti. Freud svaki nagon za ugodom kao i dojenje i defekacija smatra seksualnom prirodom. Kod Freuda sve vrvi od seksualnosti,Ali prije puberteta ta seksualnost kod djeteta nije dostigla genitalnu seksualnost koja je krajnje nagonsko razvice. Freud djeli nagonske stadije: Oralni,Analni,Ureteralni,Edipalni,Stadij latencije i na kraju Genitalni stadij. U zavisnosti na kojem stadiju je doslo do ''fiksacije libida'' od toga zavisi koji ce karakter covjek imati. S obzirom da cijeli period covjekovog odrastanja od prve god. zivota pa nadalje prati neprestalni '' SUKOB '' izmedjeu nagona ( ID ili Ono) i ''istancija'' vanjskih kasnije unutrasnjih koje potiskuju te nagone a to se zove moralni elemenat psihe ili ''savjest'' freud ga naziva Nad Ja ili Superego. Borba izmedu polimorfnih perverznih infantilnih nagona koji su uspostvljeni fiksacijama i covjekove savjesti stvara karakter ili licnost. Licnost ili karakter je kompromisna tvorevina izmedjiu borbe Ida i Superega odnosno Ega ili svijesti.
Freud tkriva dva najvaznija nagona : Nagoni zivota ,seksualni i nagoni samoodrzanja ( Eros) nagoni agresije ili razaranja ,smrti( Thanatos) Ova dva nagona neprestalno uticu na covjekovo ponasanje i njihovo pripitomljavanje nije lako. Ako uspije da se ovi nagoni podrede diktaturi uma to je naj povoljnije i najprihvatljivije rijesenje za covjeka. '' Najidealnije stanje bi bilo kad bi se nagoni erosa i tanatosa ''sublimirali'' u socijalno prihvatljive obrazce i to bi bilo krajnji cilj covjekovog zivota''-S.Freud.
Covjekovo Ja mora izaci na kraj sa zahtjevima Ida, supersega i zahtjevima realnosti. Ove tri stvari su teske za ja i stalno mu prijeti tjeskpba i anksioznost kada popusti odbrambeni zid. Ja treba da se prilagodi realnosti i logiki zivljenja, ja treba za zadovolji zahtjeve nagona Ida, ja treba da zadovolji zahtjeve savjesti ili Superega. stalno dolazo do zatezanja i stvaranja napetosti i ja neprestalno aktivira odbrambene mehanizme da otkloni napetost.Potiskivanje,projekcija ,poricanje,rgresija su najcesci odbrambeni mehanizmi. Po Freudu covjek je neuroticna zivotinja zbg postojanja razuma ili savjesti. Savjest je kriva za potiskivanje nagona i stvaranje neuroza a izravno zadovoljenje nagona bi bila katastrofa za covjecanstvo.
2. Adler negira znacaj seksualnog nagona i teorije potiskivanja i cjelokupnog temelja Freudove psihoanalize. Adler se odvojio od Freuda uspostavlajnjem novog ucenja i tumcenja covjeka,koji je proizvod Nietzscheovog shvatanja nagona.
Kod Adlera covjek nije zivotinja koju drustvo treba pripitomiti nego covjek je socijalno bice koje instinktivno pripada zajednici ili coporu i nuzda zivota zahtjeva ucenje obrazca ponasanja u toj zajednici. Covijek od rodjenja se osjeca sicusan i nemocan ili inferioran u odnosu na odrasle ili roditelje i tu se stvara jaz u osjecaju sebe u odnosu na druge. Nagon z aposjedovanjem je primarni nagon i centar je svih psihickih zbivanja. Malo dijete nastoji zadovoljavanjem osnovnih instinktivnih radnji-hranjenje pridobiti za sebe objekat koji hrani-majka i smatrati je svojom vlastitom. Posjedovanje je jednako vladanje ili moc. Karakterne razlike kod dijece su vlastite skice ili ''majstorije'' koje su uspostavljene isprobanim fintama da se ojeti nagonsko zadovoljenje nagona za ''vazenjem'' ili moci. Koliko ljudi na ovom svijetu, toliko ima karakternih razlika tj. '' zivotnih stilova'' koji su vlastito sretstvo uspostavljanjem osjecaja vazenja ili moci. kad se pridobije osjecaj vazenjem tad se coovijek osjeca relaksiranim a cijeli zivot se po Adleru opisuje ''savladjivanje prepreka''. Osjecati se manje vrijednim je ljudski jer je ono motivaciona snaga za kretanje ili napredak prilagodjavanja ili borbe za zahtjevima zivota. Zastoji na prilagodjavanju ili preprekama stvara zategnuto stanje u dusi covjeka i hronificirano zatezanje u dusi stvara '' Kompleks manje vrijednosti''. Gdje se jednom uspostavi kompleks inferiornosti tu automatski imamo ''kompleks moci'' . Kod klasicnog poravnjanja osjecaja manje vrijednosti zove se ''kompenzacija'' ili normalno otklanjanje napetosti li inferiornosti nekim siocijalnim aktivnostima. Ako imamo kompleks manje vrijednosti tu se stvara ''nadkompenzacija '' ili nadporavnjanje nepodnosljivog osjecaja inferiornosti,koje je prozeto kompleksom moci ili uspostvljenja neurotskog karktera koji se izrazava u milionitim oblicima i formama u svrhu da se upostavi nadmoc nad dugima ili da se bude broj jedan u svemu iznad drugih.
Svi ostali instinktivni procesi u covjeku bivaju podredjeni zivotnom stilu koji je volja za moc ili nagon moci. Cak se i seksualni nagoni po Adleru podredjuju nagonu moci ili se koriste kao sredstvo za neke ego interese.
Po adleru cojvek je socijalno bice koje mora da se izbori za svoju ulogu u drustvu i da solidarise uzajamnim intersima i zahtjevima zajednice. Osjecaj zadovoljstva i zadovoljenja nagona za vazenjem daje normalnog covjeka,a neurotski karakter bi bio onaj koji je isfrustriran na nagonu za vazenjem i kod njega se uspostavio nenormalan nagon za moci tj.nadmoci.
Seksualnost i potiskivanje nagona kao kod Freudovog ucenja, kod Adlera ne igra nikakvu bitnu ulogu zbog drugacijeg shvatanja prirode covjeka i njegovog zivota.
Nietzscheovo pisanje o nagonu moci Adler je empiriski razdadio i opisao u svojim djelima na posmatranju normalnih i patoloskih slucajeva i Adlerova shvatanja su vrijedni doprinosi u objasnjavanju pojave kompleksa manje vrijednosti i njihovog ljecenja.
pozdrav
