mogu itekako razumjeti da se neko ni s 22 godine ne osjeća spreman za to, patrijarhalno pranje mozga u nas je čudo jedno, ženskoj djeci se na sve načine pokušava "to" predstaviti kao grijeh, nemoralno, prljavo, da se neće moći udati poslije ako je "probijena" ili "odrađena", šta će čaršija pričati i tako dalje, i to vrlo često i postiže svoj cilj...
a također, tu je i druga krajnost, curice koje se satiru od kurca na ekskurziji u osnovnoj...ni jedne ni druge ne razmišljaju svojom glavom, nego im je ispran mozak od strane društva. majke mi imam osjećaj da se niko više normalno ne voli i ne je*e, ili se čuvaju za brak zato što je mama rekla da to tako treba, ili idu do granica gdje to gubi svaku poentu i postaje jeftino, instant zadovoljstvo, nešto kao Mcdonalds i MTV.
al tog lika koji je čeka od svoje 21. do 25., e njega malo teže mogu razumjeti

i ne bi smio baš staviti ruku u vatru da je čekao skrštenih ruku i nogu
