HAVANA wrote:ladyblue18 wrote:Big Boy wrote:
Npr. nekom je naziv ulice Velika Drveta besmislen... meni nije jer poznajem pricu iza toga, ali sad sve to opet i nema veze jer su Velika Drveta odnedavno preimenovana u ulicu Srdjana Aleksica. Pitam se samo koliko sad ljudi zna ko je i odakle je Srdjan Aleksic ?!?
znamo

Zna dosta i treba što više ljudi da zna.
Zna i treba da zna.
Ali ne zna o sarajevskom Srđanu,
Goranu Čengiću, koji je ubijen iz istog razloga, jer je učinio isto djelo, samo u svom gradu, Sarajevu.
Goran je bio proslavljeni rukometaš, sin prvog gradonačelnika Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata, rođaci su mu bili baš Srđan Aleksić i Stevan Zimonjić, beogradski ilegalac po kojem je Tihi, iz Otpisanih, dobio ime.
To što Goran Čengć, uprkos brojnim apelima, još uvijek nema svoju ulicu je sramota i dokaz da je imenovanje ulica, uvijek i od svake vlasti, samo dnevna politika, dodovoravanaje i kupovanje predizbornih poena.
Jer da nije tako, Goran bi ulicu dobio prvi ...
Gospođa Nataša Zimonjić-Čengić ima 74 godine. Živi u centru Sarajeva sa sinom Roćkom (46), a u javnosti se prvi put oglasila kao jedna od majki čije je dijete, sina Gorana, ubio Veselin Vlahović Batko. Koliko je pisama o tome samo napisala, pa i crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću, koji joj je odgovorio, lično, obećavši pravednu kaznu zločincu, u to vrijeme zatočenom u podgoričkom zatvoru Spuž.
Ne samo što nikakva kazna nije došla, nego je Batko, navodno, poslije i pobjegao iz zatvora, za kojeg, inače, upućeni tvrde da je balkanski Alcatraz.
Udata za časnog čovjeka Ferida Čengića, poratnog gradonačelnika Sarajeva, kojeg su drugovi odbacili uvidjevši da on ne pristaje biti dio crvene buržoazije, te surovo kaznili (samo Goli otok, dva puta) i njega i njegovu porodicu...
Goran Čengić, Natašin i Fićin sin (gotovo šezdeset godina poslije tog skupljanja kostiju kod Ćehotine (nakon što ga je zločinac Batko u grupi nevinih poveo iz grbavičkog stana na trebevićku padinu, i pucao u njega, a sutradan, otkrivši da je živ, dokusurio ga!, samo zato što je on, iz roda Zimonjića, pokušao zaštititi komšiju, muslimana, starca), i sam je postao jedan od tih kostura.
BH Dani
http://www.bhdani.com/arhiva/263/t26302.shtml
Goran Čengić je zaslužio ulicu u Sarajevu
Spasavajući nedužne i sam je postao žrtva zločinca Batka Vlahovića
Sarajlija i sportista Goran Čengić dao je za sport sve što je mogao, a to je da se naš grad približi Evropi i svijetu i da vidi svijet da i mi imamo vrhunske sportske asove. Ovaj priznati sportista rukometaš i ljepotan želio je prije svega da se ovaj sport probije van Sarajeva i države i da svijet prizna i vidi na djelu da se i ovdje nalaze pravi sportski asovi. Takav je bio Goran Čengić, pravi sportski as. Goran je bio mladi i lijep, uz to i humanista, odgajan na najbolji porodični način...
Oslobođenje
“Monstrum sa Grbavice" ubio je i Gorana Čengića, nekadašnjeg člana rukometne reprezentacije SFRJ. Čengic je ubijen u junu 1992. godine, a njegovo tijelo je nakon devet godina pronađeno i spokopano.
Čengić je bio član Rukometnog kluba “Bosna”, a igrao je u generaciji sa Nožicom, Mostarcem, Pilićem, Janjićem, Šarenkapom, Rebićem, Metikošom, Vukovićem i Miloševićem. Sredinom šedesetih godina prošlog stoljeća bili su jedna od najboljih rukometnih momčadi Starog kontinenta, no niko od tih momaka, koji su kasnije izgradili izvanredne karijere u novinarstvu, advokaturi ili arhitekturi, nije ni slutio kako će se sudbina sa svima njima tri desetljeća kasnije surovo poigrati i da će možda najbolji od njih, Goran Čengić, okončati svoj život pod kamom Veselina Vlahovića Batka.
Goran je završio studij na Likovnoj akademiji, no nakon što je upoznao svoju buduću suprugu, sve što je htio bilo je miran porodični život.
Novinarka "Oslobođenja" Edina Kamenica ovako opisuje Goranovo ubistvo: "U danu kada se to desilo, Batko je iz Šopinga (naselje na Grbavici) poveo sa sobom doktora Husniju Ćerimagića. Na isljedjivanje. Tako je zvao svoje ubijanje. Starac u pidžami drhtao je na stubištu. Goran, čija je porodica ranije otišla iz Sarajeva (u Beograd) zbog liječenja starijeg djeteta, i koji je majci, u posljednjem telefonskom razgovoru, dao samo da nasluti kako i on pokušava da izadje sa Grbavice - ali to nije nimalo lako - otvorio je vrata i povikao na Batka: 'Šta to radiš! Vidiš li da je čovjek bolestan?' 'A, evo i jednog Čengića', obradovao se Batko. Žrtva je došla sama... Tog dana Batko je pucao u cijelu jednu grupu ljudi. Pucao, pucao, pucao. Mislio je da je to njihov kraj. Ali instinkt životinje traži oprez. Sutradan je ponovo došao u Trebevićki potok, gdje su ležala tijela. Nešto se micalo. Goran je bio živ. Od svoje košulje je otrgnuo komad i zavio ranu. Zaustavio krv.
Svjedok koji je prisustvovao zločinu još je na Grbavici. Kaže, a to je potvrdio i Momčilo Mandić kada su se neki Goranovi prijatelji interesovali za njega, da je Batko bio sretan što ga 'nos' nije izdao. Uskliknuo je: 'A, balijo, mislio si da ćeš preživjeti...bilježe sarajevski mediji.
Prema kazivanju Goranove majke Nataše Čengić (rođene Zimonjić), Goranova prababa je rođena sestra crnogorske kraljice Milene Petrović. Goranov otac, Fićo, pravo ime mu je bilo Ferid, ali su ga svi znali po onome koje je nosio u partizanima, bio je prvi gradonačelnik Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata, da bi, nakon sukoba sa Aleksandrom Rankovićem, na Golom otoku robijao pet godina... Goranova majka je porijeklom iz partizanske porodice, sa svojim suprugom Feridom Čengićem Fićom, upoznala se dok su oboje bili u partizanima. Imali su trojicu sinova, Goran i Igor su mrtvi, sa majkom je ostao samo bolesni Rodoljub, Roćko kako ga svi zovu, kome je Rodoljub Čolaković bio kum.
«Godinama sam tražila bilo kakvu informaciju o svom sinu koji je ubijen samo zato što je pokušavao spasiti svoje prijatelje i komšije. Ljudi koji su izlazili sa Grbavice nisu znali ništa o njemu, a oni koji su znali, nisu mi htjeli kazati istinu, valjda da bi me poštedili. Tek sam mnogo kasnije saznala da je ubijen i ostavljen u nekom potoku izvan Grbavice”- »-rekla je Nataša.
Srđan Aleksić, hrabri mladić iz Trebinja, koji je tokom rata ubijen spašavajući svoje prijatelje Bošnjake, Goranov je rođak. Ako se dublje zaroni u njihovo porodično stablo, doći se i do tetke Ksenije, partizanke ubijene u 21. godini na Majevici. No, posebno mjesto u njiihovoj porodici zaslužuje bratić Goranove majke Stevan Zimonjić, beogradski ilegalac koji je obješen tri dana prije oslobođenje srbijanske prijestolnice. Po njemu je lik iz popularne serije Otpisani, kojeg je glumio Voja Brajović, dobio ime Tihi.