Forum Klix.ba

besana wrote:Rat je nešto sasvim drugo. Šta? Znači momci, naši momci koji su skinuli pokojeg četnika su zli? Ma daj? Uostalom neću o tome, neću o ratu i zlu u ratu.
Anais nisi ti dobro uradila ovaj test

vidis potpuno iskreno sam odgovorila na svako pitanje sve je pitanje momenta, percepcije...ali i iskrenosti...ponajprije prema sebi


nisi me dobro razumijela...naravno sve ovo sto iznosim je samo moje misljenje, tj moja razmisljanja o ljudima, o prirodi, o konceptima dobra i zla i u svakoj diskusiji uvijek ostavljam prostor za mogucnost da nisam u pravu jednostavno iz razloga sto znam da postoji toliko stvari koje ne znam...
vidis ja se nisam odnosila ni na jedan rat posebno...niti sam projecirala ideje dobra ili zla na ovu ili onu stranu...niti sam bilo gdje tvrdila da je sposobnost za ubistvo = zlo...ja sam samo rekla da sam dosta sigurna da smo skoro svi SPOSOBNI DA UBIJEMO COVJEKA....kako, zasto, pod kojim okolnostima zar je to uopste bitno?

malo sta u zivotu je crno ili bijelo...najveci prostor zauzima sivilo...samo zato sto neko oduzme nekom drugom zivot iz "pravih/opravdanih razloga" ne mora znaciti da ta osoba nije osjetila zadovoljstvo pri tom cinu ili zbog toga cina...to ne znamo ni ti, ni ja...samo Uzviseni sve zna ja samo pokusavam reci da je moguce...nije moje da odredjujem ko je "dobar", a ko "zao"...

recimo covjek prozivi citav zivotni vijek mastajuci o tome da oduzima druge ljudske zivote na svirep nacin, te fantazije mu pricinjavaju zadovoljstvo, ali nikad to ne ucini - da li je taj covjek dobar ili zao?

recimo osoba prozivi citav zivot uzivajuci u fantazijama seksualnog odnosa sa djecom, ali nikad to fizicki ne ucini - da li je taj covjek dobar ili zao?

recimo covjek provede zivot u braku sanjajuci stalno druge zene, ali nikad mu se ne pruzi prilika da fizicki prevari suprugu - da li je taj covjek dobar ili zao?

besana wrote: Aferim!!!! Pa to i ja kažem. Rat je nešto sasvim drugo. Pa i ja sam konobarisala u ratu, nikad prije i nikad poslije. Rat? Ne govorim o tim ekstremima ljudskog ponašanja, mah ...

ali zar rat nije sastavni dio zivota? hajde mi pokazi bilo koji vremenski period u istoriji kada je svugdje u svijetu vladao mir i nigdje se nije vodio rat?
kako je to onda nesto drugo?


evo da se odmaknemo od rata...primjer...davne 1961 psiholog Stanley Milgram je poceo rad na eksperimentu iz oblasti drustvene psihologije...eksperiment se bavio oblasti "poslusnosti"...koncept eksperimenta je ispitivao do koje mjere su ljudi spremni ici i protiv svojih ubjedjenja, nazora, odgoja, stavova ukoliko se nadju u situaciji da im neko drugi nalaze da nanesu bol drugom ljudskom bicu...u ovom slucaju tog nalaganje nije bilo pod bilo kojim oblikom prisile...radilo se jednostavno o osobi koju su ljudi smatrali figurom autoriteta tj naucnikom koji "vodi" testiranje...rezultat tog eksperimenta je bio da su ljudi i te kako spremni da bez ikakvog povoda nanesu nevjerovatne kolicine bola drugoj osobi samo zbog toga sto im je neko drugi rekao da to urade

ili Milgramovim rijecima:

"Ordinary people, simply doing their jobs, and without any particular hostility on their part, can become agents in a terrible destructive process. Moreover, even when the destructive effects of their work become patently clear, and they are asked to carry out actions incompatible with fundamental standards of morality, relatively few people have the resources needed to resist authority."

kako neki mogu pametovati to je cudo jedno
i uvijek odu od sustine

lolita_xx wrote:kako neki mogu pametovati to je cudo jedno
i uvijek odu od sustine

ne brini, ja sam samo obrazlozila svoje stavove, ne namjeravam bilo kome dalje "pametovati" ko je zelio da shvati shvatio je barem sta pokusavam reci
ako se ne varam tema je bila "Zasto smo zli" ne vidim da sam i u jednom postu odmakla i korak od diskusije o zlu

anais_nin wrote:

lolita_xx wrote:kako neki mogu pametovati to je cudo jedno
i uvijek odu od sustine

ne brini, ja sam samo obrazlozila svoje stavove, ne namjeravam bilo kome dalje "pametovati" ko je zelio da shvati shvatio je barem sta pokusavam reci
ako se ne varam tema je bila "Zasto smo zli" ne vidim da sam i u jednom postu odmakla i korak od diskusije o zlu

nisam se nikome direktno obratila

lolita_xx wrote: nisam se nikome direktno obratila

nije ni bilo potrebe ali ti je post i te kako na temu...kako smo i te kako u stanju da ubodemo, a i pecnemo, a sve to sa osmijehom na licu (ili barem na forumu )

anais_nin wrote:

lolita_xx wrote: nisam se nikome direktno obratila

nije ni bilo potrebe ali ti je post i te kako na temu...kako smo i te kako u stanju da ubodemo, a i pecnemo, a sve to sa osmijehom na licu (ili barem na forumu )

nisam ja nikoga htjela pecnuti. nije moj problem sto si to tako shvatila, al hajd nije prvi put. a osmijeh je dio mene

palermo wrote:

besana wrote:
Zašto su ljudi zli?

Ljudi se u stvari boje,zato su surovi.Napad je odbrana koju naredjuje opreznost,i tako nema lijeka surovosti,jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti!"
Meša Selimović

Jel' Meša u pravu?

Ako mogu da ti preporučim Scota Pecka i njegovu knjigu "Ljudi zla" (naravno, ako je već nisi pročitala. On ondje ima jednu tezu da su neki ljudi zli jer su jednostavno zli sami od sebe. Temelj njihovog života je laž, prije svega laž samoga sebe. Zanimljiva terija, i moram reći, meni prilično bliska

Potpisujem. Sigurna sam da ces naci dosta dobrog obrazlozenja zasto su ljudi takvi kakvi jesu

lolita_xx wrote:kako neki mogu pametovati to je cudo jedno
i uvijek odu od sustine

Tema je svakako dno, od početka.
Priče o sopstvenoj dobroti potkrijepljene primjera 'tuđeg' zla. Cirkus.


Scott Peck - Ljudi laži, ne Ljudi zla.

milgramov eksperiment je čudo jedno, živi dokaz koliko smo ustvari povodljivi i prikladni za manipulaciju...svaki mujo za sebe misli da je bogzna kako tvrdoglav, a nije, nego upravo suprotno...

stajališta sam da je istinski dobrih i istinski loših ljudi pravo malo...ali kao što reče edmund burke, "all that is necessary for triumph of evil is for good people to do nothing." i zato je u stvarnom životu, na ovom svijetu, zla ipak više...velikim dijelom čisto zato što je glasnije, nametljivije, što se, da tako kažem, aktivnije bori za svoje ciljeve...i tako pridobija za sebe veći dio onih "sivih", kojih je većina.

Ja obozavam ugorcati zivot zlu narodu, zasto? zato sto mogu ... valjda se da primjetiti dosad da kad neko seljakluk i surovu impulsivnu pakost pokaze, obozavam ih isprovaljivati do zla bola! .

jer na kraju krajeva Einstein je rekao stvari koje su se mogle interpretirati sa pakosti i slicno od recimo nekakvi extremni evangelista koji su mnozni ali kompletno ludi i smotani.. ali to neznaci da je svaki seljacina pametniji od Einstein-a hahaha.. u sustni treba interpretirati sve sto neko kaze sa najboljim i naj kulturnijim namjerama. Ali to na ovom forumu nemoze biti dalje od stvarnosti nikako nazalost.

Dobra tema, mislim da bih mogao i ja par riječi napisati. Sebe smatram zlom osobom u nekoj mjeri. Desi mi se da ponekad zamišljam stvari tako zle i gadne, da se sam mrzim. Nikada nisam poželio uraditi takvo nešto, a muči me to što ni sam ne znam odakle mi takve misli, niti se sjećam kada su se počele javljati. Ono što sigurno znam je to da sam uvijek, od prvih školskih dana, pa nadalje, bio predmet fizičke, psihičke i emotivne torture, ne toliko intenzivne, ali stalno prisutne. Nisam se znao nositi s tim stvarima, niti sam to naučio raditi na ispravan način. Nikada nisam sebe mogao zamisliti da radim te iste stvari koje su meni radili, te sam ambiciozno išao naprijed time privlačeći dodatnu zavist mnogih. U tom procesu sam se razvio u više namćorastu i namrgođenu nego zlu osobu; nesposoban za neko dublje vezivanje na bilo kojem nivou. Mislim da u mnogim vašim odgovorima ima istine. Kod mene je uzrok sigurno velikim dijelom odsustvo empatije, nedostatak samopouzdanja, razočarenje i nepovjerenje u mnoge ljude. Bilo ko, ko me bolje upozna, radikalno promijeni svoje mišljenje o meni, te me razuvjerava od mog uvjerenja da sam loša osoba, ne znajući šta se krije na dnu..a to u stvari ne znam ni ja. Sveukupno to stanje djeluje tako da s vremenom samo pogoršava situaciju. Životna želja mi je da se uspijem osloboditi tako jadnog načina bitisanja, te nakon toga pomoći drugima koje muči isto...

Tema je jako zanimljiva i bez obzira sta bilo ko od nas napisao misljenja sam da ,kao i obicno, do nekog odgovora oko kojeg bi se svi slozili, necemo doci. Ali ipak ima zanimljivih postova kao ovaj od Ereiniona, koji zaista vrijedi procitati.
Mislim da je zlo i zloba, ponajvise proizvod odgoja i kompletnog drustva. Medju djecom se javlja zavist, tipa zasto onaj braco ima tu igracku a ja je nemam, te iz neznanja sta drugo da uradi dijete pribjegava raznim metodama kako napakostiti. Ukoliko se vec u tim ranim stadijima razvoja ljudske licnosti ne reaguje adekvatno i takve stvari se presucivanjem, prakticno odobravaju djetetu, dolazi do razvoja osobe kojoj je takvo nesta sasvim normalno, te se sazrijavanjem to jos vise pojacava i uvreda i zloba postaju jos vece i sasvim normalne karakteristike jedne osobe. S druge strane i dijete koje je izlozeno takvom odnosu dolazi do zakljucaka, da je to nesta sto je uredu i sto se ''moze raditi'', te prije svega svojim odbrambenim mehanizmom reaguje na jednak nacin, a i s druge strane ukoliko se nadje u takvim situacijama radi to isto i gleda kako da napakosti drugima jer je to uredu.
Moje misljenje je da je to ponajvise stvar odgoja i frustracija koje se prozivljavaju u ranom razdoblju zivota, i to je nesta sto je u drustvu nemoguce ukloniti, jer nikad, osim u nekoj idealnoj, utopistickoj opciji, nece biti moguce da se svoj djeci posveti dovoljno paznje i od strane roditelja i od strane odgajatelja u raznim skolskim ustanovama. Jer iz dana u dan imamo sve brzi ritam zivota, gdje roditelji imaju sve manje vremena i za sebe i za samu dijecu, odgajatelji su malih plata, pretrpanih ucionica i sl. Te sa takvim odgojem imamo i onu nasu narodnu, ''samo nek komsij krava crkne'' koja pokazuje kakva su nasa razmisljanja, gdje nasu licnu srecu predstavlja nesreca drugoga, sto je iskreno govoreci zalosno da zalosnije ne moze biti.
Tako da je zloba nesta sto je sastavni dio zivota, sa cime se moramo na sto bolji nacin nositi i primjeniti jednu od dvije razumne opcije, a to je ne spustati se na taj nivo i ne uzvracati na taj nacin, vec jednostavno takve stvari ignorisati i probati izbjeci takve osobe, ili sto je naravno jos teze na takve zlobne komentare i sl. odgovoriti sa nekom lijepom rijeci, sto cesto dovodi do toga da osoba sa druge strane ostaje bez rijeci. Naravno ovo nije moguce u svim situacijama, jer cesto se dolazi i do kontraefekta, gdje zlobna osoba svoju zlobu jos vise ispoljava, ali svi kojima zloba drugih smeta, treba da je i sami sto vise izbjegavaju, jer samo tako se moze doci do boljeg stanja kompletnog drustva.
p.s. ja sto se i ja napametovah, ali eto to je samo moje, laicko misljenje.

besana wrote:Mogla sam ovo staviti na filozofiju, pa i religiju, ali eto nisam. Ne znam zašto, mozda sam zla Šalim se naravno. Nisam uopće.

Ali zato mnogi jesu. Koliko god to primjetim u ovom stvarnom svijetu, u mojoj svakodnevici, još više to primjetim na netu, na forumima.

Jesu li to isfrustrirane osobe, nesretene, usamljene, odbačene, iskompleksirane, ostavljene, nevoljene ... šta li?

Dobro, desi se i meni da nekog ujedem da ga "pecenem" ( ipak sam ja jedna škorpija ) ali ne tako često, mislim, a čini mi se neki ljudi ne znaju drugačije komunicirati.

Zašto su ljudi zli?

Ljudi se u stvari boje,zato su surovi.Napad je odbrana koju naredjuje opreznost,i tako nema lijeka surovosti,jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti!"
Meša Selimović

Jel' Meša u pravu?

biti cinichan ili ironichan ne znachi biti zao (dok ispijash djus u predgradju)

"ljudi su zla djeca, zla po chinu djeca po pameti"

****************************************************************


Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni.
Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji. Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vaša pitanja, kako god teška ona bila.
Njih možete pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće uvis raste želeći dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, tko je nas obojio i odakle cvijeću ime… njih mozete pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zašto ne možete razdvojiti mlijeko i čaj da opet budu kao prije nego što ste ih pomiješali, ne želeći piti ni jedno ni drugo već nešto treće… njih možete pitati zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo tako svadljivima ili tužnima…
Zašto sanjamo?
Tko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora?
Zašto ljudi stvaraju pa ruše?
Pa opet grade ispočetka?
Ne vjerujete?
A osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, mozda, neki drugi ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli biste se udaljiti, pobjeći od njih, ili se samo svađati s njima jer vas ljute, a vi i ne znate zašto?
Da, to je istina.
Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po cemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine nam zivot ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim. Katkad ih možemo prepoznati po smijehu onih oko njih, ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama, ili po glazbi kojoj uče djecu. U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi. Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu. Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti.
Zovu ih Zlatni ljudi. Svatko sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjećaju sreće u grudima.
Potrazite Zlatne ljude… tu su… oko nas…

Zlatni ljudi sigurno postoje, samo ih je tesko naci u gomili prljavstine koja ih okruzuje, pa cak i ako naletite na njih, silna prljavstina u koju ste prethodno gledali vam baca mrak na oci i otezava vidjeti ih.

Banksy wrote:

lolita_xx wrote:kako neki mogu pametovati to je cudo jedno
i uvijek odu od sustine

Tema je svakako dno, od početka.
Priče o sopstvenoj dobroti potkrijepljene primjera 'tuđeg' zla. Cirkus.


Scott Peck - Ljudi laži, ne Ljudi zla.

da, hvala na ispravci, uvijek mi misao ode na zlo, valjda zato što o njemu govori

mislim da treba napraviti razliku između zla i zlobe.

zle su korporacije koje svjesno rade na unakaženju planete i uništenju miliona ljudskih života.

zlobni smo mi što podbadamo i podsmijevamo se. mi što ne možemo podnijeti tuđi uspjeh. mi što nam je moto: nek komšiji crkne krava. mi koji ćemo iz svog poslovičnog merhametluka podijeliti tuđu nesreću jer se jedino tako možemo osjećati sretnijim. mi što čitamo crnu hroniku. mislim da je jedino u ovoj državi crna hronika najčitaniji dio najčitanijih novina.

zavist . . .

black wrote: Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni.
Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji. Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vaša pitanja, kako god teška ona bila.
Njih možete pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće uvis raste želeći dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, tko je nas obojio i odakle cvijeću ime… njih mozete pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zašto ne možete razdvojiti mlijeko i čaj da opet budu kao prije nego što ste ih pomiješali, ne želeći piti ni jedno ni drugo već nešto treće… njih možete pitati zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo tako svadljivima ili tužnima…
Zašto sanjamo?
Tko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora?
Zašto ljudi stvaraju pa ruše?
Pa opet grade ispočetka?
Ne vjerujete?
A osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, mozda, neki drugi ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli biste se udaljiti, pobjeći od njih, ili se samo svađati s njima jer vas ljute, a vi i ne znate zašto?
Da, to je istina.
Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po cemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine nam zivot ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim. Katkad ih možemo prepoznati po smijehu onih oko njih, ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama, ili po glazbi kojoj uče djecu. U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili ružnih riječi. Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu. Oni nas uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti.
Zovu ih Zlatni ljudi. Svatko sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat ćete ga u očima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjećaju sreće u grudima.
Potrazite Zlatne ljude… tu su… oko nas…

Pa dobro @blacky, .... yebo ga krizamak, ... .... mogao si nam lijepo na dnu staviti izvor ovog teksta, ...

http://www.dodirnime.com/blog/view/id_1 ... tne-ljude/

Tko je ovdje sada ispao zao, .... ti ili ja?

pape wrote: Pa dobro @blacky, .... yebo ga krizamak, ... .... mogoa si nam lijepo na dnu staviti izvor ovog teksta, ...

http://www.dodirnime.com/blog/view/id_1 ... tne-ljude/

Tko je ovdje sada ispao zao, .... ti ili ja?

To nije izvor teksta, radi se o knjizi patuljci zive u kuglama od jadranke klepac, ali kao da je to i bitno.

Tesko je napraviti crno-belu podelu, ovi su zli a ovi dobri... takav nacin razmisljanja uprostava situaciju i olaksava izbor ali nije tacan... takav rezon se obicno forsira i u filmovima, odmah je jasna diferencijacija ko je zlica a ko smeker, od malena u crtanim filmovima se servira takav pristup i onda se dogadja nered u glavi kad otkrijemo da u realnosti stvari ne funkcionisu tako...

Ne verujem da postoji covek na planeti koji je u svemu zao, u koga je usao demon i sta god da uradi povredice nekoga... i u masovnim ubicama postoji barem trun dobrote, put izbavljenja koji ce mu dati sansu da se opravda, barem u duhovnom smislu...

Ja bi pre govorio o losim ljudima, sa poremecenim sistemom vrednosti, a tu pre svega mislim na egoiste koji u svakoj stvari gledaju samo svoj licni interes i ako je on ugrozen spremni su na sve... tu pre svega krivim roditelje koji nisu oblikovali svest malog deteta i nisu ga naucili da reci poput prijateljstva, skromnosti, empatije su vaznije od materijalnog...

Svako polazi od toga da je on dobar a neki drugi losi krucijalna je samokriticnost, svesnost svojih nedostataka i zelja da se oni otklone...u tome se ogleda necija dobrota... ljudi koji govore uvek samo o sebi, velicajuci svoje rezultate, nespremni da saslusaju necije tudje misljenje su krenuli losim putem, ali najgore je takve odbacivati, postajace jos gori i istrajniji u svojoj gluposti, vrlina je na fin nacin ukazati im na greske a pri tome ne odajuci utisak nekoga ko im soli pamet nego ispuniti ih pozitivnom energijom i pokazati im da nije strasno kad nekad ispadnes "glup u drustvu"

sesalmir wrote:

pape wrote: Pa dobro @blacky, .... yebo ga krizamak, ... .... mogao si nam lijepo na dnu staviti izvor ovog teksta, ...

http://www.dodirnime.com/blog/view/id_1 ... tne-ljude/

Tko je ovdje sada ispao zao, .... ti ili ja?

To nije izvor teksta, radi se o knjizi patuljci zive u kuglama od jadranke klepac, ali kao da je to i bitno.

Jako je bitno, ... barem u forumskoj komunikaciji. Osnovni red nalaze da, ako se postira tudji tekst, ... izvor ili autor bude u potpisu. Ovako se stice dojam da je @black-ov tekst, a kopirano je sa navedenog linka.

Zasto smo zli?
Zli smo zato jer su "drugi" zli.
A od zla se mozemo braniti samo zlim.

Ja nisam zla......ali jesam zloca.

jednostavno su rodjeni zli .. TACKA