Dalje...
28.01.2006
Tokom procesa protiv "škorpiona" u Beogradu
Rodbina prepoznala pet žrtava okrutnog zločina kod Trnova
Svjedočenja Srebreničanki na suđenju pripadnicima jedinice "Škorpioni" pomogla su da se i zvanično identificiraju petorica, od ukupno šestoricemuškaracačiju je okrutnu likvidaciju u Godinjskim Barama kod Trnova ovdašnja javnost vidjela na poznatom videosnimku koji su, inače,snimili sami pripadnici te jedinice u julu 1995. godine.
- Majke Nura Alispahić, Hana Fejzić i Hana Salkić na sudu su identificirale svoje sinove Azmira Alispahića, Safeta Fejzića i Saiba Salkića. TakođerSafeta Muhić prepoznala je svog brata Safeta Fejzića, dok je Semir Ibrahimović identificirao svog oca Smaila.
Na sudu se nisu pojavili članovi porodice Sidika Salkića, ali ga je njegov sin Saidin ranije prepoznao. Ostala je samo jedna osoba za koju se još niko nije javio kako bi potvrdio njen identitet.
Doduše, možda će ovo biti maloteže jer ovaj čovjek, vjerovatno od udaraca koje je zadobio od "škorpiona", imaveće natekline lica - kazala nam je jučer Hajra Ćatić iz Udruženja građana "Žene Srebrenice".
Ona je, zajedno sa desetak Srebreničanki, prisustvovala ovosedmičnom suđenju "škorpionima" u Beogradu.
Srebreničanke su zamolileda, nakon što u medijima budu objavljene fotografije ubijenih sa njihovimtačnim podacima, svi oni koji su preživjeli golgotu Srebrenice pokušaju pomoći da se identificira i šesti ubijeni sa snimka.(A.H.)
Petrašević prvi pucao
Beogradsko suđenje "škorpionima" omogućilo je porodicama da identificiraju i pojedine egzekutore svoje djece čiji se likovi pojavljuju na videosnimku.
- Ovaj u kapi je drugooptuženi Pera Petrašević, ustvari onaj što, kako snimak pokazuje, prvi puca u našu djecu - kažu u UG "Žene Srebrenice".
Identificirani i optuženi
Na videosnimku su identificirani i Aleksandar Vukov, prijeratni policajac u Hrvatskoj,kao i Aleksandar Medić, kumprvooptuženog Slobodana Medića. Svjedoci su ih prepoznali nakon što su se s njima sreli u sudnici. Iz UG "Žene Srebrenice" pretpostavljaju da se u jednom kadru pojavljuje i sam Slobodan Medić, ali će to provjeriti narednih dana.
___________________________________________________________________________________________________________
Kad je Smail Ibrahimović iz Konjević-Polja u julu 1995. godine krenuo "niz Srebrenicu prema Kazanima" kako bi se pridružio koloni muškaraca koja je s Buljima kretala prema Tuzli, njegov sin Semir imao je sedam godina.
Trčao je za babom, prisjeća se njegova majka Remza, i plakao govoreći da će se "baciti s kuće" ako ga mati ne pusti da ide s ocem. Smail je žurio da djeca ne vide kako glava kuće plače, doviknuo Remzi da čuva djecu i otišao.
On je bio vozač, hodao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, fino zarađivao - kroz plač govori Remza pokazujući rijetke fotografije koje su joj od muža Smaila ostale, a kojeg je prije nekoliko večeri, nakon deset godina, ponovo vidjela na videosnimku na kojem zloglasni srpski "Škorpioni" ubijaju šestoricu Srebreničana.
Smaila Ibrahimovića prvi je prepoznao njegov sin Semir. Bio je sam u kući i kada je ugledao snimak na TV-u, odmah je, kaže, prepoznao "svog babu".
- Babin lik mi se urezao u pamćenje. On je onaj u kožnoj jakni, viri mu malo plavkasta košulja. Poznao sam mu i obuću i pantalone, kao da ga sad gledam.
__________________________________________________________________________________________________________
09.07.2007
Hoće li srce Remze Ibrahimović moći izdržati bol za mužem i bratom
Tabuti s posmrtnim ostacima Srebreničana kojima će dženaza biti klanjana sutra, 11. jula, jučer oko 14 sati dovezeni su iz Visokog u Potočare.
Suočenje s istinom
U trenutku kada su se vozila s tabutima pojavila pred Tvornicom akumulatora u Potočarima činilo se da se nekoliko stotina majki i drugih članova porodica, iako za svojim nestalim članovima tragaju punih 12 godina, upravo u tom trenutku suočilo sa strašnom istinom da su njihovi najmiliji mrtvi.
- Tek sada sam svjesna da mog Smajla nema. Evo sina, donio je njegov tabut iz kamiona. Šta da učinim, mogu samo plakati i gledati u ovaj tabut i ništa više. Sada mi je ponovo slika njegovog strijeljanja na Godinjskim Barama pred očima. U srijedu ću ukopati i brata, pa se pitam da li će mi srce moći izdržati - uplakana ispričala nam je Remza Ibrahimović, supruga Smajlova, kojeg su "Škorpioni" strijeljali na Godinjskim Barama.
_________________________________________________________________________________________________________________________
Safeta Muhić iz Jezera kod Srebrenice imala je samo 14 godina u trenucima kad se u julu 1995. posljednji put vidjela sa svojim bratom Safetom Fejzićem. Vidjela ga je prekjučer, na prikazanom filmu Haškog tribunala, kako ga pred kamerama ubijaju pripadnici jedinice ˝Škorpioni˝.
- Moj Safet uzeo je bio sedamnaestu godinu. Kad je došlo vrijeme da se rastanemo, on je s ocem krenuo šumom, a ja i mati došle smo u Potočare kako bismo s ostalom ženskom čeljadi iz familije stigle do Tuzle. Sjećam se k´o sad da je bilo - imao je plavu majicu na sebi - priča nam kroz suze Safeta, sa svojom majkom, suprugom i djecom sada nastanjena u Špionici kod Srebrenika.
______________________________________________________________________________________________________________________________
Mido Salkić na australskoj televiziji SBS vidio kako mu zločinci ubijaju oca Sidika
Kada je 5. juna u Melburnu, na australskoj televiziji SBS emitiran snimak mučkog pogubljenja šestorice Srebreničana, Saidinu Midi Salkiću učinilo se da je u jednom trenutku vidio lik svoga oca Sidika.
Snimak je, međutim, bio prekratak da bi Mido, njegova sestra Mubera i majka Zifa bili potpuno sigurni da je jedan od ljudi koje strijeljaju zločinci iz jedinice "Škorpioni" njihov otac, odnosno suprug.
Potvrđene slutnje
- Odmah sam počeo okretati brojeve telefona, zvati poznanike ovdje u Melburnu, tražiti videosnimak, zvati Bosnu, Hag... Nekoliko noći niko od nas troje oka nije sklopio - kaže Mido.
Njegove slutnje potvrđene su 13. juna, kada mu je iz Haga javljeno da je čovjek u plavoj košulji njegov otac Sidik.
