Forum Klix.ba

Lesli Eldridž wrote:Danas me samo refleksi ninđe spasiše kupanja blatnjavom emulzijom na Titovoj. Rupe oko tramvajskih šina i žuti taxi protiv ninđe. U hiljaditom djeliću sekunde izračunao sam gdje će prljavština završiti. Haragei me upozori, kao i uvijek i prođoh bez pranja odjeće.

"Psujući kroz zube, Calmers je zgrabi oko zadnjice, pokusavajući da strgne tanku, iznenadjujuće jaku svilu. Trgao se na šum iza sebe i naglo okrenuo, zatvarajući hitro ziper na pantalonama. Neka je proklet ako priredi predstavu toj dvojici prljavih voajera!

Fukuda zastade na otvorenim vratima i mutnim očima se zabulji pred sebe. Okruglo lice bilo mu je pepeljasto, obe ruke čvrsto stisnute na trbuhu, tako da Calmersu na pamet pade apsurdna pomisao kako pod jaknom krije neku žustru malu životinjicu koja se uporno bori da izađe...

- Šta se, do đavola, dogodilo? Fukuda?
Japanac hitro ovlaži jezikom usne.
- N-n-n - prostenja. - N, n...
- Šta?
Fukudine šake ne izdržaše pritisak pod jaknom i naglo se razdvojiše. Calmers užasnuto kriknu, ustupajući korak unazad.

Kroz horizontalni prorez na koži jakne navre najpre talas crne krvi, a za njim, nalik ružičastim zmijama, creva iz Fukudine utrobe!"

jel ima jos...

more biti bidne, a more bit i nebidne!

Leslie Eldridge stajao je na stijeni s koje je pucao uspavljujući vidik na pješčane plaže Miami beacha. Leslie se nije bojao sna - prije polaska na zadatak poslušao je davni savjet svog sensei-mastera: "Prije polaska na misiju uvijek popij šalicu kineskog čaja." Japanska tradicija ispijanja čaja bila je Leslieju sveta. Nije mogao podnijeti da se netko sprda s njom.
Tako se i našao u Miamiju. Banana Monck bio je opasan protivnik, o da, ninja je to dobro znao, ali njegovu izjavu o čaju dobro je zapamtio: "Kineski čajevi smrde!!" Časni ninja može na takvu uvredu samo jedno - preletjeti pet vremenskih zona i u krvi osvetiti japansku tradiciju ispijanja čaja. Nije mu smetalo što on nije Japanac. K vragu, neki od njegovih najboljih prijatelja nisu bili Japanci.
Dok je stajao na stijeni, Leslieju je vjetar mrsio zlaćanu kosu. Oduvijek je mrzio svoju kosu. Izdvajala ga je od drugih ninja u ljetnom kampu za ninje kad mu je bilo petnaest godina. Srećom, Sushiyebo-sensei uvijek je bio na njegovoj strani.
Leslie navuće kukuljicu koju mu je za prošli Božić poklonila Sumiko. Sumiko je poštovala tradiciju zemlje koja ju je tako dobrohotno ugostila i Leslieju je bilo drago zbog toga. A kupovala je i zgodne poklone. Ova mu je kukuljica savršeno kamuflirala zlaćanu kosu i mogao je biti siguran da ga u mraku nijedan protivnik neće vidjeti. Njegova zlaćana kosa nije ga mogla odati.
Katana se presijavala na zalazećem suncu dok je Leslie po posljednji put pregledavao ugravirane ideograme na njenoj oštrici.Leslie nije bio praznovjeran, ali previše je u djetinjstvu igrao dungeons&dragons igre a da bi sada išta prepustio slučaju. Smatrao je da zbog ugraviranih ideograma njegova katana ima +8 na jednoruko odrubljivanje protivnikove glave. Bila je to dobra psihološka motivacija.
Bacivši posljednji pogled na zalazeće sunce, Leslie krene u svoj osvetnički pohod. Banana Monck zažalit će dan kada je uvrijedio japansku tradiciju ispijanja čaja, ali još će više zažaliti što je u svojoj tjelesnoj gardi imao samo trideset i pet čuvara. Tridesetpetorica ninji predstavljaju samo omanji problem. Katana je zapjevala od radosti kad je Leslie jednim zamahom ruke četvorici odrubio glave. Peti je pao pogođen šurikenom u vrat, šesti se od straha spotaknuo preko jedne od glava što su poput kokosovih oraha nakon oluje ležale razasute po podu i nabio se na šuriken čiji je jedan krak još uvijek stršio iz poginulovog vrata. Leslieju je miris krvi izazivao želju da nepromišljeno nasrne na ostale čuvara Banana Moncka, ali na vrijeme se sjetio riječi Sushiyebo-senseija: "Ninja uvijek promišljeno rubi protivnicima glave." Zato je na trenutak zastao i pogledom prostrijelio preostalu dvadesetdevetoricu. Tako leden pogled oni nikad nisu vidjeli. Srce im se ledilo od straha kad su se okrenuli i prepustili Banana Moncka na milost i nemilost Leslieju, ninju kojeg je njihov šef smrtno uvrijedio. U Bananinim očima jasno se zrcalio strah kad je smrknuta ninjina pojava zaklonila svjetlost zalazećeg sunca na njegovom licu.
"Š...što želiš?" upitao je drhteći. "Tvoju smrt!", odgovorio je ninja dok je polagano podizao katanu ciljajući vratnu aortu. tako je bio siguran da će žrtva umrijeti, ako ne od rezanja glave, a ono barem od gubitka krvi.
"Je li to zbog onog čaja" Žao mi j..." Nije uspio završiti.


Ninja ne oprašta smrtnu uvredu.

chuchumbamayumbe wrote:Banana Monck bio je opasan protivnik.

chuchumbamayumbe wrote: Leslieju je vjetar mrsio zlaćanu kosu. Oduvijek je mrzio svoju kosu. Izdvajala ga je od drugih ninja u ljetnom kampu za ninje kad mu je bilo petnaest godina. Srećom, Sushiyebo-sensei uvijek je bio na njegovoj strani.

gotovo je sad si me navukao

Što me ofirate, sad se moram farbati ili šišati...

swirl wrote:Znate sta mi je jos grozno, sto u one male plave kante za otpatke ljudi bacaju kese velike sa smecem. Valjda im mrsko otici do kontejnera, mjesta predvidjenog za odlaganje kesa za smeca, pa fiiik u plavu kantu. A da ne govorim kako jedu cips, pa kesu praznu na ulicu, pa jedu bananu, pa kad pojedu fiiik na ulicu. Ja kada sam bila mala, mama me naucila da ne bacam nista po ulici, nego u dzep, pa da bacim u prvu kantu, ili kod kuce

Mozda si se trebala zapitati sto to rade... ocito zato sto nema u blizini kontejnera, tako bi i na ciglanama pa je na smetljistu izgradise ili ti bivsem mjestu gdje su kontejneri stajali pa sad ljudi bacaju gdje stignu. Trebali su pored ostaviti koji kontejner za nedaj boze....

Pazljivo je obrisao svoju katanu od krvi jer samo neobrazovani barbari imaju zakrvavljeni mac. Ali ovo nije bio obican mac nego The katana. Ta katana je mogla sjeci osobe, rezati limenke bez ostecenja i kuhati rucak za maksimalno 4 osobe. Osim nevjerojatnih mogucnosti ta katana bila je emotivno vezana za naseg nindzu. Dobio ju je od oca dok je ovaj bio na samrti. Upravo ga je ostavila zena, nindzina majka, pa mu je katana napravila rucak. Nazderao se do te mjere da je umro od prezderanosti. Prije toga je dao katanu sinu i rekao:
"Sine... uvijek se pokloni, to nista ne kosta"- procijedio je otac
"Erm... to mi je vec rekao sensei"-
"Ma nemam maste a moram nesto pametno reci na samrti, cjepidlako!"- zacrvenio se od bijesa otac, skocio mu je tlak te je umro

Ali sad je bilo vrijeme da se krene. Mrski neprijatelj nikad ne spava i nikad se ne saginje, mamicu mu njegovu...
...da mu mamicu njegovu neispavanu s podočnjacima do poda. Jebo sliku svoju.

Paul se učtivo nakloni The katani te joj blagim, ali odrješitim glasom reče: "Ručak u twelve hundred hours. Tabasco je mrtav pijan u strip baru pa samo kuhaš samo za mene i kosooku. Sve dolazi u obzir, osim riže. Mrzim jebenu rižu. Jebala si ježa napraviš li rižu opet. Znaš da mi zdravstveno ne pokriva beri-beri." "Da gospodaru" – reče The katana – "sve osim riže. Hai."

Pogledom otprati The katanu koja se tornjala prema kuhinji. Nikad nije mogao shvatiti kako komadu čelika uspijeva hodati samo na sedefastoj dršci optočenoj crnim biserima. Crni biseri – pomisli Paul – pravi ninđa ne koristi bijele bisere. Izašli su iz mode gotovo prije stoljeća kada je odbljesak jednog bijelog bisera koštao glave glavu najveće Ninđa Akademije za Mlade Ninđe (NAkzaMNi). Zamišljenog pogleda počeše se ljevom rukom po jajima. AAAAH, jutarnje čohanje testisa. Glupe žene ni ne znaju koliko su zakinute. Naravno, imaju lijevu ruku, ali samo ninđa iskorištava potencijal lijeve ruke do kraja. Običnim smrtnicima ona je ništa više do ekstremitet poklonjen od Evolucije u ime simetričnosti kao takve. Ali u rukama pravog ninđe lijeva ruka postaje ubojito oružje.

Lesli Eldridz evalvirao je skuceni prostor u kojem se nalazio.
Nalazio se u polozaju uspavanog tigra, uleknut u trosjed od izlizanog skaja.
Sve je izgledalo kao da se nalazi na zastakljenom balkonu petog kata nebodera.
Kroz staklenu barieru nindja je promatrao susjedni neboder. Bio je identican ovom u kojem se nalazio sam, sa jedinom razlikom da su neki balkoni bili otvorenog tipa, ukraseni isusenim cvijecem u teglama. Sa ulice, Lesli je primao zvuk rijeke automobila te memoriorao period paljenja zelenog i crvenog svjetla na raskrscu. Plasticni konus na spagi rolete njihao je slozeno matematicki prisiljen udarima vjetra koji je puhao harmonicnim impulsima amplitude brzine do 40 m/s.
Zivot pravog nindje, dvostruki je zivot. Radi se o tehnici koju svaki nindja usvaja polaganjem seminara iz instinktivne analize. Pored stroja za ubijanje, nindza zivi zivot haragei, koji prisiljava um svakog nindze sa u svakoj, pa cak i ovako bezazlenoj situaciji trazi uzroke potencialnih opasnosti. Instinktivnom analizom glas haragei prisilo je Leslija da u danoj situaciji, pronadje nepravilnosti.
Naravno, Lesli je u istom trenutku prepoznao opasnot: Impuls vjetra pogodio je teziste jedne od tegla sa cvijecem, na otvorenom balkonu susjednog nebodera. Na razvlazenoj podlozi, koeficient trenja nece biti dovoljan da zaustavi klizanje tegle preko ruba, a ona ce poletjeti danom pocetnom brzinom. U svakoj tocki njen let ce biti vodoravni hitac, sa pocetnom brzinom kao funkcijom gibanja zracnih masa izmedju dvaju nebodera. Tu funkciju odredjuje se ekstrapolacijom pseudohamonicnog njihanja plasticnog konusa na roleti, a zamjenom dobivaju se koordinate tocke udara tegle u zemlju.
Hragei glas je podivljao, a Lesli je znao da ce tegla pasti tocno na glavu okolnom dileru koji je Lesliju bio jedina mogucnost da prodre i tako raskrinka, organiziranu trgovinu drogom u cijelom svijetu.
Zivot ovog ulicnog psa postao je neprocjenjiv.
Iz sprenista u rukavu, nindja je povukao suriken, sesterokraku zvijezdu iz plemenitog celika. Iz polozaja uspavanog tigra koji se sprema ustati, munjevitim trzajem izbacio je oruzje. Bez gubitka brzine i promjene smjera, frekvencijom preko 100Hz, shuriken je probio centimetar debelo staklo, ojacano zeljeznim zicama,a onda bocnom stranom pogodio teglu na samom rubu, dajuci jo tako upravo takav impuls sile, koji ju postavlja na pocetnu poziciju.
Medjutim , haragei glas nije usutio.
Lesli je otvorio oci. U istom trenutku spoznao je nevjerojatnu slicnost glasa Haragei i zvuka budilica koja je ponovo zvonila.
Vrijeme je da se krene.

Noc je bila crnja od dna dzezve. Nindja je cekao, stopljen s tamom, sklopljenih ociju. Davno je jos naucio da se ne oslanja na vid, koji mu ionako ne koristi u noci bez mjesecine, i sjecao se rijeci Senseia : »Protivnik, koji daje prednost jednom od cula, vec je napola izgubio borbu.«.
Osluskivao je korake dvojice strazara. Bili su na deset metara od njega, pet, tri…
Zadnja stvar koju je vidio blizi strazar bila je bljestava ostrica katane koja mu je glatko odsjekla glavu. Krik drugog strazara bio je presjecen vrhom katane koja se, hujeci na svom smrtonosnom putu, zarila u njegov desni pazuh i izisla mu kroz lijevu stranu vrata. Drugi strazar umro je prije nego su mu koljena dotakla tlo. Nindja je prekoracio odsjecenu glavu, u kojoj su tamne oci jos zurile, jer smrt je dosla takvom brzinom da zivci u mozgu jos nisu shvatili da se njihova veza sa tijelom prekinula zauvijek. Poput vihora je naletio na vrata kolibe, koja je predstavljala improvizirani zatvor. Vojnik koji je sjedio unutra nije stigao ni podici pusku kad mu se na celu narisala krvava sesterokraka zvijezda.

Jos je samo jedan protivnik ostao, i to je bio Boss. Njegova se ogromna prilika nazirala na kraju hodnika sa zatvorskim celijama.

»Nindjo«- zagrmio je Boss, njegov glas bio je poput lavine koja urusava sve ispred sebe- »dosao si po mene. Mislis da si toliko dobar, da mozes prezivjeti borbu sa mnom?« Nindja je sutio, stojeci poput kipa sa isukanom katanom i samo su su celicnoplavi prorezi njegovih ociju bljesnuli na crnom oblicju. Boss je napao munjevitom brzinom. Njegova 180-kilogramska masa, augmentirana titanijumskim egzoskeletom-oklopom napravila je skok od 15 metara i podigla oblak prasine u sudaru sa betonskim podom, lomeci i drobeci ga u komade na mjestu gdje je djelic sekunde ranije stajao nindja. Celicne kandze na Bossovim ogromnim sakama zazveketale su jedna o drugu, grabeci prazan prostor. Boss je prenerazeno pogledao svoje prazne sake, s kojima je bio uvjeren da ce razderati nindjino tijelo na komade, a zatim je trgnuo glavom prema gore. U njegovim ocima, koje su valjda po prvi i zadnji put u zivotu pokazivale strah, zrcalila se silueta nindje koji kao da je na trenutak lebdio u zraku, a onda se izmedju nijh sjurila ostrica katane, prolazeci kroz Bossovu lubanju i probadajuci mu mozak, donoseci trenutacnu smrt.
Nindjina stopala meko su dotakla pod na kojem se trzalo i grcilo Bossovo mrtvo tijelo, pokretano ugradjenim mikrocipovima koji su upravljali hidraulikom, i koji su sad ostali bez centralne procesne jedninice.
»Sa takvom baterijom, ovo ce trajati kojih stotinjak godina«- promrsio je nindja sebi u bradu dok je otkljucavao vrata celije u kojoj je bio zatocen njegov partner Tabasko Pit. Tabasko je lezao na drvenom lezaju, u vrlo losem stanju, upalih obraza, masne kose i zamucenih plavih ociju. Samo je njegov sirok osmijeh odavao starog Tabaska.
»Sto su ti ucinili, Tabasko?«-zarezao je nindja dok je pomagao prijatelju da ustane. Tabasko se samo slabasno nasmijesio i teskom mukom pokazao u kut celije. Tamo je bila gomila od kojih 30-ak praznih konzervi SARAJEVSKOG piva.
Nindja nije dopustio da mu gnjev zbog ovolike neljudske okrutnosti Tabaskovih otmicara pomraci um. Uprtio je prijatelja na ledja i laganim korakom potrcao prema dzipu. Morao je pozuriti, jer sudeci po menstrualnom kalendaru cekao ga je tjedan dana suse kod Sumiko…

Evo (j)opet snijega. Ništa nije očišćeno. I bolje je da nije, samo prljaju ulice sa onim sranjem od šodera...

Ove nastavke moram procitati uz jutarnju kafu...

Dok je strazario u mraku Prljavi Billy je uvlacio dim cigarete pokusavajuci dlanom prikriti njezin zar. Nadimak su mu dale kurve koje je njemu i ostalim ljudima nabavljao gazda utorkom, srijedom i eventualno petkom (ako bi posao bio obavljen). Jednostavno nije volio vodu, dovoljno je proveo u njoj dvije godine u Vijetnamu.

"Pih, jos ovaj kamion da se pretovari", razmisljao je Billy dok su sanduci sa oruzjem namijenjeni kolumbijskom kartelu, " i onda cu uzivati u zanosnom tijelu Debele Mary, i tada ce zazaliti sto se sprda na moj racun..."

Billy nije ni sanjao da se na svega nekoliko metara iznad njega nalazi Lesli NINJA. Potpuno crni kombinezon pokrivao mu je tijelo, cak su mu i oci bile zatvorene a kapci namazani posebnom crnom smjesom sastava poznatog samo NINJAMA. Lesli je bio blag prema Billyju, otpustivsi se sa zida za kojega se pridrzavao celicnim pandzama nalik tigrovim, preciznoscu kirurga je u padu zatvorenih ociju naizgled lagano dotakao potiljak svoje zrtve. Medjutim i taj dodir je bio dovoljan da trenutno usmrti Billyja koji je pao kao pokosen a opet bez ijednog zvuka, cak je i prepelica o obliznjem zbunju nastavila svoj pijev, a vjeverica pokupila jedan orah metar ispred sada vec mrtvog tijela Billyja.

"Jedan manje", pomisli Lesli i krene prema brodu koji se spremao za odlazak. Skocivsi sa obale na brod, odmah je krenuo u potpalublje s namjerom da potopi brod.

"Jedna eksplozivna kuglica biti ce dovoljna ako je postavim na pravo mjesto", razmisljao je Lesli prizivajuci u sjecanju detaljan nacrt broda kojeg je proucio kod Sumiko u ACAD 2000 formatu....

Haragei......to mocno svojstvo NINJI da zive u potpunom skladu sa okolinom urlao je na uzbunu. "Zamka...", pomisli Lesli.

Potpalublje je bilo potpuno prazno, a Leslija su obasjala brojna svjetla snaznih reflektora.

da bi ova tema bila ostavljena u zivotu, u svakom postu mora biti spomenuto ciscenje ulica

Otopio se snijeg. Ne trebaju više da bacaju onoliki šoder...

"ciscenje ulica"
trebao bih ja ove nindje shibnuti na "bez cenzure", aaa?!

chuchumbamayumbe wrote:"ciscenje ulica"
trebao bih ja ove nindje shibnuti na "bez cenzure", aaa?!

Što praviš cikus od teme. Ako sam i ninđa, pa i ja volim čistoću. Mi Japanci smo najčistiji. Volim da su mi čiste cipele, i auto, a Sarajevo je sve samo nije čisto...

Upravo gledam sa mog pendzera kako radnici rada ciste siblje (grmice...dakle ne drvece vec grmice) od snijega a staza za pjesake je naravno neprohodna totalno, stepenice Dz takodjer ...ma bitni su grmici

glasatelji se bude za ulice

KP Rad je vjerovatno opet "iznenadjen i uvredjen" ovim snijegom u decembru Ne mozes Kranjcevicevom proci...ima 10 cm snijega na cesti

Neka snijega. Zaglavilo mi auto u snijegu, pa sam morao prespavati kod jaranice. Nemoj neko protiv snijega šta da zucne!

zašto nikad snijeg ne zapada za izbore pa da babe ne mogu izaći i da se ne može u kafiće

delightful wrote:da bi ova tema bila ostavljena u zivotu, u svakom postu mora biti spomenuto ciscenje ulica

A zatim je ljubomorni Tabasko Pit zgrabio jednom rukom za vrat Sumiko a drugom Tanaku, dok je zapanjeni Lesli jedva promucao: ''Šta to radiš crni Pite''!!?

''Evo šta radim, čistiiim ulicuuuu'' , naceri se i poče da vitla njihovim tijelima po ulici prekrivenoj snijegom .Umalo zatim jedna starija gospođa plašljivim koracima pređe ulicu usputno blagosiljajući plavokosog dzina: ''BLAGO NAMA ZA OVAKVU OMLADINU''

Tanaka je zbinjeno pogleda...

....

ladyblue18 wrote:

kockica_kockica wrote: lady bit ce da tvoja ulica nije u prioritetima vec je pod "ostali"

I ja sam danas imala utisak da sam prepjesacila 150 kilometara ... a na cipelama se nagomilao snijeg jedva ga otresla... u tramvaj da udjem umal se ne slomih....

Ma moja ulica jes pod ostali al nije Safet Bega Basagica zaboga, ali izgleda kao sibirsko selo

A traNVaji su posebna prica, u njima vise bljuzgavice nego po gradu

Jos sinoc su je cistili, valjda opet napadalo...bar se trude, za promjenu

zna li neko jeli put za poljine preko jezera ociscen?