dalmatinka wrote:kockica_kockica wrote:nemam 40

ali nemam ni 20 godina... studiram i radim

ne vidim nikakav problem u tome, niti mislim da sam neko nakaradno bice iz svemira... sa mnom studiraju i mnogo stariji od mene, zbog posla, zbog svoje satisfakcije zbog ko zna kojih razloga... ne vidim nista nenormalno u tome...
nikad nije kasno...

Nije u tvom slučaju, ali s mojim sinom je fakultet upisala žena stara 35 godina. Na filolofskom fakultetu nema mogućnosti studiranja uz rad, samo redovno. Žena je jedna od najboljih studentica na godini, ali kad završi imati će 40 god. Iako joj skidam kapu, ipak mi je malo čudno, odnosno pitam se zašto tako kasno?
Za tebe i za gospodina koji je postavio temu. Ako sam dobro razumjela ti smatras da je 35 godina starost? A tek 40 samo takva starost? Na hiljade njih negdje u svijetu, bi se zasigurno nasmijali takvom razmisljanju ( ako ipas pricas o nekom starosnom roku) jer u mnogim zemljama Evrope ljudi rade do svoje 65e a kakvo vrijeme dolazi, nije iskljuceno da ce morati raditi i duze. Cak sta vise, zasigurno ce se i granica penzionisanja pomjeriti na vise. Jedan od milion razloga, zasto studiranje u 35oj nije "prekasno". Sto ce je li reci, jos 30 godina radnoga staza.... O licnoj izgradnji da ne pricamo. Ako ona ima starosnu granicu onda zaista ne znam.
Dalje, pokretac teme a i mnogi od vas ( ne znam kojih ste godista, ali bit ce da ima veze s starosnom dobi) ovdje, ne samo da polazite od toga, da je tok zivota nepromjenljiv u smislu da ima rok za studij, obrazovanje, osnivanje porodice itd vec ocigledno polazite i od toga, da je svakom covjeku bila prilika i dovoljno mogucnosti da na vrijeme i u roku zavrsi to nekakvo obrazovanje "u roku trajanja", a rok trajanja je ocigledno starosna dob.
U mom slucaju, koji vazi za mnoge ljude moje generacije.......zasigurno nije bilo tako lijepih prilika ( kao sto je rijec o onima prije nas i onima poslije nas) da se studiji zavrse u roku. Mnogi od nas zapocete studije nisu zavrsili zbog ratne stihije kao sto ih nisu imali priliku nastaviti te iste studije negdje drugdje. Mnogi od nas nikada vise i nisu imali priliku ili mogucnost da nastave zapoceto ili su takvu priliku dobili tek puno kasnije. Poznajem dovoljno ljudi recimo u Sarajevu koji su takodjer poceli studirati tek u nekim kasnim 20tim upravo zato sto su u vrijeme kada su trebali biti studenti camili po podrumima, ginuli po sumama. I sve da ne idem u te neke "ekstremne" situacije, dovoljno je ljudi i primjera koji iz nekih drugih zivotnih razloga nisu mogli studirati ranije. I sta? Kasno? Nevjerovatno po meni,da neko uopste moze pomisliti takvo sto!
I mozda nebitno, no polaziti od toga da je zivot predvidljiv i da svi imaju prilike kakve imam ja ili neko od vas, nije egoisticno vec odredjeno nepoznavanje zivota kao i svijeta oko sebe.
Jos jedna stvar koja me u ovoj diskusiji iritira, a koju zapazam ( moguca interpretacija) posebno kod Sarajmana koji je pokrenuo ovu temu, je majcinstvo i studiranje. On cini mi se majcinstvo ocjenjuje tj umanjuje necije majcinstvo ukoliko zena studira pa time zrtvuje djeciju srecu. Hajde neka bude i da tako misli i za zene i muskarce. Sto je meni u najmanju ruku apsolutno iskrivljeno misljenje, da ne kazem iskrivljen sistem vrijednosti. Jer ne brine Sarajmana toliko sto ce neko zrtvovati "srecu svoga djeteta" za prvu diplomu u 50toj, vec sto ce ta diploma ( valjda u toj starosnoj dobi ) - "tesko kad doci do izrazaja".
E to je ona kvaka ( al nije 22 :s) koja se proteze cijelom diskusijom. Sve se bojim da taj izrazaj diplome u nasem drustvu znaci nesto kao znacka na reveru. Potvrda statusa. Karakterna osobina.
Steta sto vise ne skupljam znacke, ali da nisam za jos jednog obrazovanja. Priznajem, jesam.
