RPM wrote:... nemojte tuzlake zvati ni komunistima ni nacionalistima (ako jednom i pobjede nacionalne stranke), jedino sto svi "ostali" mozete to je da ucite od nas ...
DANI wrote:Jasmin Imamović
Kada je na Valentinovo 2001. prvi put došao na posao načelnika općine Tuzla, Jasmina Imamovića su politički protivnici dočekali sa - dijagnozom. Iz baze bošnjačke varijante Šešeljevih radikala ispaljena je informacija da prvi Tuzlak boluje od shizofrenije, te da mu ništa zdravija nije ni porodica.
Ove, 2004., uoči lokalnih izbora, kada je pitanje pobjednika u Tuzli dramatično kao i pitanje pobjednika fudbalske utakmice između Rudara iz Ugljevika i Reala iz Madrida, i stara opozicija i stari stranački drugovi, sada odmetnici, za Imamovića tvrde da je godine načelnikovanja potrošio na samopromociju, da je plagijator njihovih ideja, da je manipulirao javnim novcem, da je… Ma, Imamović još samo nije bio strani plaćenik, agent KOS-a, ustaški element, vatikanski doušnik i mason, ali ima vremena do izborne šutnje.
Nema, međutim, te optužnice koja se može održati pred faktima o tri godine rada, vjerovatno, najuspješnijeg gradonačelnika u BiH. Gradonačelnika koji tu funkciju nije shvatio ni kao prolaznu fazu u operaciji zauzimanja državničke fotelje, ni kao najbolje mjesto za realizaciju vlastitih, familijarnih i prijateljskih ekonomskih potreba.
Opisujući Imamovićevu predanost poziciji, jedan je Tuzlak rekao: "Ma, Jasmin bi plaćao da bude načelnik." Odbacimo li zloću iz te konstatacije, doći ćemo do nečega što je tajna Imamovićevog uspjeha: taj čovjek, naprosto, voli ono što radi i grad za koji radi. Slano jezero i gradsko kupalište, prelijepo šetalište sa sportskim terenima, prvi turistički trg u BiH, nikada čišće ulice, kulturne manifestacije koje nekadašnji centar hemijske industrije oplemenjuju nakon decenija u kojima je Tuzla bila radnička spavaonica, stotine novoizgrađenih stanova, radna mjesta, šoping centri, aktiviranje mladih kreativaca, uvezivanje tuzlanske pameti u BiH i van nje, seljenje vojne komande iz centra grada i konačno osiguravanje kuće za općinsku vlast, vraćanje u javni život Tuzlaka koji su obilježili najsjajnije momente te čaršije, kreiranje atmosfere u kojoj urbani duh ne stanuje na marginama, nego se pruža i po horizontali i po vertikali…
Jasmin Imamović je, prosto, na tek nekoliko koraka od proglašenja najboljim gradonačelnikom u povijesti Tuzle. Zato krajnje deplasirano zvuče i optužbe prema kojima on za tri godine nije riješio najakutniji Tuzlanski problem, star, inače, četvrt vijeka: da, Tuzla još uvijek ima redukcije vode, kao što ih je imala prije 15 ili 20 godina. Ima, međutim, puno, puno toga, što također nikada nije imala.
Prosto, u Tuzli je danas politička scena takva da se tek u Imamovićevom reizboru vidi nada da će biti popravljeno ono što se može popraviti i da ono što već postoji za nekoliko godina neće biti uništeno. U svakom drugom slučaju, neophodno je zadržati dozu straha. Straha od destrukcije i straha da se ovdje više ne vrednuju djela. (V.D.)
