muslimani su imali sva prava u NDH..i najveca glupost da bi na redu nakon srba bili muslimani..
tovarish wrote:Ustaški pokret i Nezavisna Država Hrvatska
Nastanak ustaškog pokreta
Ustaški pokret je nacionalistička organizacija koja je nastala ranih 1930-tih i to kao reakcija na ubistvo Stjepana Radića i zavođenje Šestojanuarske diktature. Bili su veliki zagovarači samostalnosti Hrvatske i protivnici dinastije Karađorđevića i srpskog naroda u cijelosti. Zbog toga su bili prinuđeni da napuste Jugoslaviju i odu u inostranstvo, naročito u Italiju i Mađarsku, gdje im je pružena pomoć. Organizovali su svoje vojne odrede sa kojima su često upadali u Hrvatsku sa ciljem da izazovu opći oružani ustanak, što im nije pošlo za rukom (npr. Velebitski ustanak). Međutim, njihove akcije nisu ostale bez rezultata, jer su 1934. godine u saradnji sa makedonskim VMRO izvršili atentat na kralja Aleksandra i ubili ga tokom njegove službene posjete Francuskoj. Pored svojih vojnih odreda u inostranstvu, Ustaše su imale i veliki broj svojih pristalica na teritoriju Hrvatske sa kojima su održavali kontakte i dobivali potrebne informacije. Na čelu ustaša se nalazio Ante Pavelić, koji je bio i organizovao ovaj pokret nakon što je napustio Jugoslaviju posle uvođenja diktature kralja Aleksandra.
Stvaranje NDH
Ustaše su uspostavile tijesnu sardnju sa italijanskim fašistima i njemačkim nacistima u kojima su našli veliku podršku. Uz njihovu pomoć ustaše su 10.4. 1941. godine, još dok je trajao Aprilski rat, proglasile stvaranje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) u čiji sastav su ušle Hrvatska, Srijem i Bosna i Hercegovina. Na čelo ove države je postavljen Ante Pavelić, koji se vratio u Hrvatsku nakon 12 godina. Nosio je titulu poglavnika i sva se vlast našla u njegovim rukama. Ubrzo nakon stvaranja, nova država je uskoro dobila i svoju vojsku, tj. domobrane (redovnu vojsku) i ustaške vojne jedinice (specijalne jedinice).
Ciljevi ustaša
Cilj ove vojske je bila borba protiv pokreta otpora koji su se pojavile širom zemlje, ali i sprovođenje nacionalne politike koja je podrazumijevala čišćenje hrvatske nacije tj. uništenje Srba, Jevreja i Roma. Na taj način je trebala biti stvorena etnički čista hrvatska država čija bi granica na istoku trebala biti rijeka Drina.
Uništenje ovih nacionalnih grupa je sprovođena na više načina i tom prilikom su oni fizički uništavani, preseljavani ili pokrštavani. Ubijanja su najčešće sprovođena masovnim strijeljanjima, ali i u koncentracionim logorima, od kojih je najveći bio onaj u Jasenovcu. Pod udarom ustaškog terora su se našli i oni muslimani i Hrvati koji su bili protivnici ustaškog režima, pa su zbog toga mnogi od njih stradali i to najčešće u logorima. Ovom prilikom je ustaški režim uživao i podršku katoličke crkve u Hrvatskoj na čijem čelu se nalazio nadbiskup Alojzije Stepinac.
Položaj BiH u NDH
Za razliku od ovih etničkih grupa, Hrvati i bosanski muslimani su uživali sva građanska prava, a muslimani su tom prilikom proglašeni za Hrvate, tj. cvijećem hrvatskog naroda dok je Bosna i hercegovina proglašena dušom i srcem Hrvatske. U stvarnosti je situacija bila znatno drugačija. Teritorijalna podjela NDH je išla u tom smjeru da se razbiju historijske granice BiH, a da se njenom stanovništvu oduzimao nacionalni identitet i njihova pripadnost Bosni. Nazivi Bosna i Hercegovina su zakonski zabranjeni, a jedan broj bosanskih muslimana je i likvidiran jer se protivio sprovođenju ovih mjera, kao i ubijanju njihovih komšija, Srba i Jevreja. Ovakvo ponašanje ustaške vlasti koje je lažima nastojalo privući sebi bosanske muslimane je svakoko bilo lažno i može se sa sigurnošću tvrditi da bi nakon uništenja Srba, Jevreja i Roma na red došli i muslimani. Njima je bilo namijenjeno pokrštavanje, dok bi oni koji tu odbiju trebali biti ubijeni.
Tačnost ove tvrdnje sigurno pokazuje i nastojanje ustaša da još više zavade pravoslavce i muslimane u Bosni. Tako su prilikom napada ustaških vojnih odreda na srpska sela, ustaše na glavu stavljale crvene fesove i dozivali se muslimankim imenima. Na taj način se kod Srba stvaralo uvjerenje da su za te zločine odgovorni muslimani, pa su nastojali da im se revanširaju. Tako se između ove dvije etničke grupe još više povećao jaz koji je nastao još u proteklim stoljećima.
Unatoč ovakvom ponašanju ustaških vlasti, jedan značajan broj muslimana je prešao na njihovu stranu i učestvovao u njihovoj vlasti, ali i u činjenju pojedinih zločina. Najznačajnija ličnost koja je prišla ustašama je bio Džafer Kulenović, dotadašnji prvi čovjek JMO-a. Međutim, velika većina muslimanskog stanovništva je ipak ostala po strani i čekala dalji razvoj događaja.
