mycy wrote:Phia wrote:Npr. mycy kaže kako je niko nije zvao: koliko ja znam na ovom forumu uvijek ima tema gdje se moli da se prihvati neki cuko ili maca na neko vrijeme.To da neko čeka pozivnicu to je stvarno šuplja priča.
Nije suplja prica jer se to desavalo prije 6-7 godina... Ja tad nisam imala internet a pogotovo nisam znala da postoji ovaj forum!!! Zasto sam cekala pozivnicu?! Zato, upravo, sto su mi u SOS-u rekli ako zatreba privremeni dom za nekog zvacemo te!!! Sta znati zvati? Ostvaiti obavjest na forumu da se udomljava pas ili uzeti telefon u ruke pa nazvati odredjeni broj??
Tad sam mozda bila djete pa nisu vjerovali! Moze se i to postaviti nekom za pitanje... Ali problem je sto je i moja mama htjela pomoc na moj nagovor i tamo je bio i njen potpis!!!
Nije šuplja priča, i to svako dobronamjeran veoma dobro zna. Oni koji smatraju, da su oni sami i odnos prema njima, a ne prema životinjama preči, uglavnom nalaze puno razloga za kritiku. Pa SOS i na ovom forumu stalno moli za udomljavanje, pa ako sada imaš pristup forumu zašto sada ne uzmeš nekog cuku kome treba pomoći? SOS zaista godinama muku muči jer nema dovoljno ljudi za ogromnu količinu obaveza koje se nameću. Siguran sam da znaš na šta mislim, od svakodnevnog hranjenje, i čišćenja govana u Azilu kod Keme, nosanja polomljenih i krvavih po operacijama i veterinarima, postoperativna njega koja u pravilu najviše zapada Velju kao i sve ostalo, silni telefoni, kontakti, odlasci na terene po raznim pozivima, odgovaranje neophodnih mailova, vađenje dokumentacije po institucijama, urbanističke i ostale dozvole, obilazak terena za azil, općine i ministarstva, ganjanje kantona i ministara, sastanaci sa raznim protokolima koje nam uvaljuju, šintori, zakon, silni dopisi i prevođenja, organizovanje udomljavanja, organizovanje transporta u inostranstvo i silna papirologija i prepiska koja to prati, međunarodne organizacije, i stalni kontakti i prepiske, programi edukacije po školama itd itd...
Pa samo jedan od ovih programa bi za uspjeh zahtjevao jednokratnu organizaciju i puno volontera koji bi se uključili i sve to uspješno napravili ali jednokratno. Akcija završena uspješno i super. Vremena za medije, slikanje, rezultate i sve naj naj. SOS na žalost ne može provesti jednokratnu akciju s' vremena na vrijeme, pojaviti se na TV, slikati se za novine i onda stati. Do sljedeće klix akcije. SOS je do grla u svim pobrojanim obavezama već godinama. Opet sam siguran, da ako zrelo razmisliš, uviđaš da je količina obaveza samo u jednom segmentu, a nisam čak pobrojao ni 10% svakodnevnih, ne kampanjskih nego konstantnih i već 11-12 godina svakodnevnih, a nadam se da razumiješ šta to znači i koliku to težinu ima, bukvalno ne dozvoljavaju čovjeku vremena ni da jede u toku dana, ali baš baš bukvalno, pa masa stvari stalno ostaje nedovršena. Pa ako te niko nije zvao to je zato što možda nismo vodili evidenciju kako treba i u potpunosti, jer i za ažuriranje takve baze podataka na pravi način treba puno, puno vremenama, a mi imamo pse koji su gladni, usrani ili polomljeni u tom trenutku pa je to prioritet, negdje smo te nenamjerno ispustili iz vida, ta dva puta dok si se javljala vjerovatno je bila neka frka oko drugih stvari pa te nismo adekvatno zabilježili na spisak da te zovemo ili nešto slično.
Nismo tu da budemo nasmijani i fini za vas, a nismo ni savršeni po karakterima. Pa šta? A telefoniramo stalno, zovemo i moljakamo ljude koji nam prvo padaju na pamet da mogu i hoće da im pomognu, ali uglavnom većina ima izgovore zašto ne mogu, često neće ni da se jave jer smo im dosadili, a evo sad imaš pristum forumu i vidiš naše pozive pa što se ne javiš i ne uzmeš nekog kad je frka, a stalno je frka.
Simptomatično je da nas se ljudi uvijek sjete kada njima zatreba pomoć za nekog cuku, i kada je svesrdno pružimo kao npr. Adnanu i psu Čarliju u šintoraju, zajedno sa njima radimo na njihovom problemu, druže se sa nama, upoznamo ih sa svime, prezentiramo rad i probleme SOS-a i vide dosta toga, (i to su sati vremena koje potrošimo sjedeći sa njima), obećaju nam raznu pomoć i svoje lično učešće i angažman, a poslije kratkog vremena nigdje ih ni na mapi. A to se stalno događa. Dolaze nam supruge raznih ambasadora da pomognemo štencima u njihovoj ulici ili dvorištu, pa opet sa njima ista priča, zgražavaju se kad vide, i čak i oni, koji bi mogli na razne načine pomoći, obećaju svašta i više nikad ni njih na mapi.. Osim na nekoj izložbi SOS-a, to im dođe kao prijem. Umorni smo od toga i uzima nam vrijeme.
Siguran sam da sada sve to možeš i sama uvidjeti, a ako svjesno iz nekog razloga nečeš, onda kod tebe nešto sasvim drugo stoji iza toga. Možda ljutnja zbog svog iskustva da te niko nije zvao , ti se velikodušno nudila, a mi nismo imali vremena pa nismo obratili pažnju na tebe. A možda iz nekih sasvim drugih razloga, ali već nekoliko puta pokušavaš da umanjiš rad i pa tako i kredibilitet SOS-a kao organizacije koja se bori za sprječavanje okrutnosti nad životinjama, a ja se za sada ipak nadam da je ipak ono prvo u pitanju. Za ovo prvo je lako moguće, jer mnogo ljudi nam prilazi npr. na udomljavanju subotom, ogromna većina ostaje samo na lijepim riječima i nikad ispunjenim obećanjima, neki pomognu više ili manje, neki se pojave ali brzo odustanu. Aktivisti SOS-a koji rade na udomljavanju dovode pse, odvode, kombi, kavezi, dokumentacija, saglasnosti MUP-a za takav skup, itd itd. Smorimo se ljubaznošću, pričom i obećanjima podrške koja dobijamo a rezultat za pse uglavnom mali, a ogroman kada kojeg udomimo...
Eto pa ti se tu negdje pronađi, i pronađi tu odgovor na naš odnos prema tebi, ne pljuj po SOS-u jer nije bio ljubazan prema tebi, SOS nije zato tu, nego se posveti njima i pomozi im kao što sam na forumu vidio da inače radiš. A ako odlučiš da nam se pridružiš, dobro došla, i budi svjesna da ovo nije dobro plaćena organizacija sa nasmijanim tetama i čikama.
A kao što Phia napisa, zima je. Još jedan apel da ne prođete ulicom pored psa, zastanite do prvog dućana i kupite promrzlom psiću najjeftiniji poli za marku ili dvije. Pomoći će da lakše podnese zimu. Ovo nije ni podforum kao ni tema na kojoj se ne bi trebalo baviti sobom nego pomoći njima.
Pozdrav, Cober.
) tako da meni bilo sta, a da ne moram da izlazim iz kuce, mozete prebaciti...Mislim da cu i kada rodim imati dovoljno vremena za odrzavanje web-a.
