#51 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 10:43
veliki kindje
Sarajevo_Grad wrote:
Forum Klix.ba
MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Page 3 of 4
#52 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 10:47
#53 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 11:20
#54 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 11:32
#55 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 15:39
Mada sam prekasno rođen da svjedocim njegovoj igri, divim mu se od djetinstva. Kosarkaski pjesnik, van terena boem i vjecna ikona grada Sarajeva. Veceg nikad nismo imali, niti cemo. Kinđe, Davorin i Daco Dzamonja su personifikacija svega dobrog sto je ikad doslo iz Sarajeva. Velikani, svaki u svom domenu.
#56 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 15:47
Na žalost, zbog ovoga boldiranog je i otišao prerano. Prvo sa košarkaškog, kasnije i sa životnog terena.FreakyStyley wrote:Mada sam prekasno rođen da svjedocim njegovoj igri, divim mu se od djetinstva. Kosarkaski pjesnik, van terena boem i vjecna ikona grada Sarajeva. Veceg nikad nismo imali, niti cemo. Kinđe, Davorin i Daco Dzamonja su personifikacija svega dobrog sto je ikad doslo iz Sarajeva. Velikani, svaki u svom domenu.
#57 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 15:59
Veliki igrac i jos veci covjek ! Kindje hvala ti na svemu, a mi se trebamo stidjeti, ni ulicu da nas sjeca na tebe...
#58 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 21:13
MIRZA HVALA TI!
#59 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2012 21:18
Pa ima dovrana ime, zasto mora i ulica?tutku wrote:Veliki igrac i jos veci covjek ! Kindje hvala ti na svemu, a mi se trebamo stidjeti, ni ulicu da nas sjeca na tebe...
#60 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 10/01/2013 00:30
http://sportsport.ba/bh_kosarka/na-dana ... ndje/95829
"Nikada nisam upoznao nijednog vrhunskog sportistu, bilo s ovih naših prostora, bilo iz svijeta, koji u sebi nije imao barem trunku zlobe. Nijednog, osim Mirze".
MIRZA, HVALA TI!
"Nikada nisam upoznao nijednog vrhunskog sportistu, bilo s ovih naših prostora, bilo iz svijeta, koji u sebi nije imao barem trunku zlobe. Nijednog, osim Mirze".
MIRZA, HVALA TI!
#61 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2013 23:27
#62 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 09/12/2013 01:02
Što volim njegov park!
#63 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 09/01/2014 09:17
sa tugom i postovanjem, hvala ti mirza 
#64 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 09/01/2014 09:39
http://radiosarajevo.ba/novost/38874/u- ... togalerija
Sarajevo će umrijeti ako nam unuci ne budu znali ko je Mirza
Nema ništa besmislenije od knjiga o ratovima i životima velikih ljudi - niti ratovi, niti veliki ljudi ne mogu "stati" u bilo koju knjigu na svijetu. Pa ipak, i ja sam pokušao ponešto zapisati o Mirzinom životu (Svjetla za daljine), a, evo, ispisujem ove nedorečene redove…
Ako netko očekuje "velike riječi", u ovom zapisu neće ih naći - to može napisati samo onaj koji nije poznavao Mirzu. Jer, od svih izuzetnih ljudi što sam ih sreo u svom životu, Mirza je bio najjednostavniji i najneposredniji: nikada ga nisu interesirale "važne" ličnosti, zato su njegovi istinski prijatelji bili obični ljudi koji su došli do njegovog srca.
Kažem srca - ono je za Mirzu bilo sve.
Mirza je bio i jedan od najinteligentnijih ljudi što sam ih upoznao, naravno - i gospodin, zaista je podsjećao na srednjovjekovnog španjolskog plemića (zemlje čija je srca zauvijek osvojio!) koji je sve izgubio, ali se ponašao kao da se ništa nije dogodilo…
Obično bih ga vidio, prije ove posljednje nesretne bolesti, kako predvečer, sam, sjedi ispred FIS-a: nasmiješio bi se na onaj svoj sjetno-šeretski način i rekao: "Gdje si, Đuras… sjedi da koju pametnu izmijenimo…"
Njemu malo pivo ili "dvije dece" flaširanog vina, meni espresso s mlijekom… O čemu smo razgovarali u tim našim ne baš čestim susretima? Ne o politici, ne o ratu, ne o poslijeratnom Sarajevu, nismo pričali čak ni o (našem) kokuzluku - volio mi je ponešto reći o svojim sinovima, Dariju i Danku, bože, koliko se njima ponosio…
S nježnošću mi je pričao i o Izetu i Dudi, svojim dragim roditeljima od kojih je naslijedio plemenitost i širinu duha, o Slavici…
Često smo razgovarali i o zemljama- -gradovima u kojima smo obojica bili, pitao bi me "šta sada pišem"... Ustvari, najviše smo pričali onako, nepovezano i opušteno.
A onda sam ga sve rjeđe viđao ispred Fis-a, dok mi Vahidin jednog jutra nije rekao da je otišao u bolnicu…
Tri puta sam, predosjećajući ono najgore, došao u bolnicu - uvijek je bio u nekom čudnom polusnu, nisam ga htio buditi. Svaki put sam, vidjevši šta je bolest učinila od onog nekada skladnog i vitkog tijela, izlazio iz bolnice očajan i bespomoćan.
Četvrti put sam imao sreće - dočekalo me je ono "gdje si, Đuras"…, glas mu se nije bio promijenio, ali je sa naporom izgovarao riječi.
Primijetio je tugu u mojim očima, zato me pokušavao oraspoložiti:
- Ovo ti nisam rekao u vezi sa knjigom o Vahidinu i meni…
- Ipak ti se nije dopala…
- Ma, nije to, već ono gdje govoriš o meni kao princu… Moj Đuras, kakav princ…
- Trebao sam napisati da si i bio i jesi i više od princa!
Ništa nije odgovorio, samo su mu se oči, uvučene i smanjene, ovlažile.
Zadnji put smo se vidjeli kada sam došao u bolnicu zajedno sa Vahidinom, obradovao se.
Iako je jedva pokretao glavu i ruke, uopće nije spomenuo svoju bolest. U jednom trenutku je, pogledavši prema meni, rekao Vahidinu:
- Manijak… bio i ostao - tako je uvijek, kada bi bio raspoložen, komentirao nešto što je najvažnije u mom životu…
Njegovo tijelo više se nije moglo prepoznati, ali njegov duh je ostao isti.
Mirza Delibašić - košarkaš?
Sve i kada bih bio košarkaški znalac, što bih rekao o arabeskama što je ih je Mirza ispisao u dvoranama širom svijeta…
Možda kako su ga Španjolci zvali: El Monstruo.
Šta reći na kraju ovog skoromnog zapisa? Prije dva mjeseca sam završio rukopis svoje nove knjige Nesanica puteva, na kraju sam, između ostalog, poželio da Mirza i po treći put pobijedi bolest…
Ostavit ću ovo u knjizi, neka to bude neka vrsta zahvalnosti čovjeku koji je bio jedan od onih izuzetnih što ih Bog ponekad pošalje na ovaj naš prolazni svijet da unesu bar malo topline u naša ostudenjela srca.
F. G. Lorca, u svojoj poznatoj poemi Tužaljka za Sanchez Mejiasom, ovako se oprostio od svog prijatelja i čuvenog toreadora koji je, 1935, poginuo u areni: "Dugo se neće roditi, ako se uopće rodi, Andalužanin tako dičan, tako bogat avanturama"…
I ja ću se, u ime svih onih što nose Mirzu u srcu, ovom strofom oprostiti od Mirze.
Neka stoji ono Andalužanin - Mirza je bio građanin svijeta.
Sarajevo će umrijeti ako nam unuci ne budu znali ko je Mirza
Nema ništa besmislenije od knjiga o ratovima i životima velikih ljudi - niti ratovi, niti veliki ljudi ne mogu "stati" u bilo koju knjigu na svijetu. Pa ipak, i ja sam pokušao ponešto zapisati o Mirzinom životu (Svjetla za daljine), a, evo, ispisujem ove nedorečene redove…
Ako netko očekuje "velike riječi", u ovom zapisu neće ih naći - to može napisati samo onaj koji nije poznavao Mirzu. Jer, od svih izuzetnih ljudi što sam ih sreo u svom životu, Mirza je bio najjednostavniji i najneposredniji: nikada ga nisu interesirale "važne" ličnosti, zato su njegovi istinski prijatelji bili obični ljudi koji su došli do njegovog srca.
Kažem srca - ono je za Mirzu bilo sve.
Mirza je bio i jedan od najinteligentnijih ljudi što sam ih upoznao, naravno - i gospodin, zaista je podsjećao na srednjovjekovnog španjolskog plemića (zemlje čija je srca zauvijek osvojio!) koji je sve izgubio, ali se ponašao kao da se ništa nije dogodilo…
Obično bih ga vidio, prije ove posljednje nesretne bolesti, kako predvečer, sam, sjedi ispred FIS-a: nasmiješio bi se na onaj svoj sjetno-šeretski način i rekao: "Gdje si, Đuras… sjedi da koju pametnu izmijenimo…"
Njemu malo pivo ili "dvije dece" flaširanog vina, meni espresso s mlijekom… O čemu smo razgovarali u tim našim ne baš čestim susretima? Ne o politici, ne o ratu, ne o poslijeratnom Sarajevu, nismo pričali čak ni o (našem) kokuzluku - volio mi je ponešto reći o svojim sinovima, Dariju i Danku, bože, koliko se njima ponosio…
S nježnošću mi je pričao i o Izetu i Dudi, svojim dragim roditeljima od kojih je naslijedio plemenitost i širinu duha, o Slavici…
Često smo razgovarali i o zemljama- -gradovima u kojima smo obojica bili, pitao bi me "šta sada pišem"... Ustvari, najviše smo pričali onako, nepovezano i opušteno.
A onda sam ga sve rjeđe viđao ispred Fis-a, dok mi Vahidin jednog jutra nije rekao da je otišao u bolnicu…
Tri puta sam, predosjećajući ono najgore, došao u bolnicu - uvijek je bio u nekom čudnom polusnu, nisam ga htio buditi. Svaki put sam, vidjevši šta je bolest učinila od onog nekada skladnog i vitkog tijela, izlazio iz bolnice očajan i bespomoćan.
Četvrti put sam imao sreće - dočekalo me je ono "gdje si, Đuras"…, glas mu se nije bio promijenio, ali je sa naporom izgovarao riječi.
Primijetio je tugu u mojim očima, zato me pokušavao oraspoložiti:
- Ovo ti nisam rekao u vezi sa knjigom o Vahidinu i meni…
- Ipak ti se nije dopala…
- Ma, nije to, već ono gdje govoriš o meni kao princu… Moj Đuras, kakav princ…
- Trebao sam napisati da si i bio i jesi i više od princa!
Ništa nije odgovorio, samo su mu se oči, uvučene i smanjene, ovlažile.
Zadnji put smo se vidjeli kada sam došao u bolnicu zajedno sa Vahidinom, obradovao se.
Iako je jedva pokretao glavu i ruke, uopće nije spomenuo svoju bolest. U jednom trenutku je, pogledavši prema meni, rekao Vahidinu:
- Manijak… bio i ostao - tako je uvijek, kada bi bio raspoložen, komentirao nešto što je najvažnije u mom životu…
Njegovo tijelo više se nije moglo prepoznati, ali njegov duh je ostao isti.
Mirza Delibašić - košarkaš?
Sve i kada bih bio košarkaški znalac, što bih rekao o arabeskama što je ih je Mirza ispisao u dvoranama širom svijeta…
Možda kako su ga Španjolci zvali: El Monstruo.
Šta reći na kraju ovog skoromnog zapisa? Prije dva mjeseca sam završio rukopis svoje nove knjige Nesanica puteva, na kraju sam, između ostalog, poželio da Mirza i po treći put pobijedi bolest…
Ostavit ću ovo u knjizi, neka to bude neka vrsta zahvalnosti čovjeku koji je bio jedan od onih izuzetnih što ih Bog ponekad pošalje na ovaj naš prolazni svijet da unesu bar malo topline u naša ostudenjela srca.
F. G. Lorca, u svojoj poznatoj poemi Tužaljka za Sanchez Mejiasom, ovako se oprostio od svog prijatelja i čuvenog toreadora koji je, 1935, poginuo u areni: "Dugo se neće roditi, ako se uopće rodi, Andalužanin tako dičan, tako bogat avanturama"…
I ja ću se, u ime svih onih što nose Mirzu u srcu, ovom strofom oprostiti od Mirze.
Neka stoji ono Andalužanin - Mirza je bio građanin svijeta.
#65 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 09/01/2014 13:12
MIRZA, HVALA TI!!!
#66 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 09/09/2014 01:54
Dres Mirze Delibašića od narednog vikenda vječno u Skenderiji
http://radiosarajevo.ba/novost/164297/d ... skenderiji
http://radiosarajevo.ba/novost/164297/d ... skenderiji
#67 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 09/09/2014 12:15
Lijep gest.
#68 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2014 12:42
13 godina .... 
#69 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2014 12:51
uglavnomja wrote:13 godina ....
#70 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2015 11:07
14 godina ... 
#71 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2015 12:45
Jos da je iz SarajevaFreakyStyley wrote:Mada sam prekasno rođen da svjedocim njegovoj igri, divim mu se od djetinstva. Kosarkaski pjesnik, van terena boem i vjecna ikona grada Sarajeva. Veceg nikad nismo imali, niti cemo. Kinđe, Davorin i Daco Dzamonja su personifikacija svega dobrog sto je ikad doslo iz Sarajeva. Velikani, svaki u svom domenu.
#72 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2015 12:47
De nemoj zajebavat. Znam odakle je Mirza, a znam i za koji ga se grad najvise veze i u kojem je gradu ostavio najveci trag.
#73 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2015 13:12
A niko da se pojavi ko bi , bar malo , zacepio prazninu koju je iza sebe ostavio. Da se digne i vidi sadasnju Bosnu i kosarku u BiH .... opet bi legao ! Ostaje mi cast da sam ga uzivo gledao.uglavnomja wrote:14 godina ...
#74 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2015 13:50
FreakyStyley wrote:De nemoj zajebavat. Znam odakle je Mirza, a znam i za koji ga se grad najvise veze i u kojem je gradu ostavio najveci trag.
stipu ba, mirza je uspio ono sto malo ljudi moze: da svugdje bude omiljen.
dokaz da pojam sarajevska raja nije vezan za mjesto rodjenja nego za ljudsku velicinu.
#75 Re: MIRZA DELIBASIC (8.12.2001.-8.12.08.)
Posted: 08/12/2015 14:23
uglavnomja wrote: stipu ba, mirza je uspio ono sto malo ljudi moze: da svugdje bude omiljen.
dokaz da pojam sarajevska raja nije vezan za mjesto rodjenja nego za ljudsku velicinu.