suncica24 wrote:Prije par dana, u trafici ispred Poste kod Autobuske i Zeljeznicke, prodadose mi magazin star 5mj. Jeste da ponekad ti je svejedno sta listas, ionako nista pametno ne mozes procitati, ali me pravo zbuni zimska moda, kaputi i cizme na naslovnoj strani, te najava za dogadjaj koji je uveliko prosao, pa se sjetih da si zazvonim u glavi i trknem prije polaska busa da taj komad papira vratim. Ne moram napominjati da je moje vracanje novina pratio kofol zbunjeni pogled i recenice tipa "ma ne mogu vjerovati, otkud to", "ma jeste li sigurni da ovo nije novi broj", "ah, greske se svakom desavaju, zar ne"... od kojih sam se osjecala veci krmak nego sto i ispadoh.
Prije par mjeseci putovala sam "dragim nam Centrotransom" za Bec, sa povratnom kartom. Picajzla kakva jesam prije kupovine karte pitala sam kad je povratak iz Beca, da vidim da li mi odgovara vrijeme, pa prilikom kupovine ponovo pitala isto (i zapisala sta je teta rekla), pa jos pred polazak i nazvala informacije da provjerim jos jednom (jer je vrijeme od kupovine karte dok polaska bilo prilicno dugo). Uglavnom, svaki put mi je receno da bus iz Beca polazi u 8h. I dodjem ja tako, streberski, nekih skoro 2h prije polaska da ovjerim kartu u Becu, gdje me teta zbunjeno pogleda i kaze da je bus otisao prije 15min. Tj. u 6h. I onda nakon mog zbunjeno-ludog pogleda, svim snagama me utrpa na bus za Beograd, tako da do dalekog Sarajeva dodjoh kruzeci Slovackom, Madjarskom, Srbijom i Bosnom. Sve naravno uz spiskanu dobru kolicinu novca. I dana godisnjeg odmora.
Nakon putesestvija odem ja na salter "drage nam kompanije" i istresem tu kolicinu zbunjene ludosti koja mi je jos ostala nakon putovanja od 20 i kusur sati, da bi meni teta, pa druga teta koja je dosla da vidi sta to tamo ima, pa onda i sef cega vec rekli kako... "trebali ste pitati vozaca". Valjda samo on zna kud vozi i kad polazi a ovi ostali samo statiraju u filmu. Za moje novce.
Naravno, nije ostalo na tome. Nakon malo vise muke (od nekih sedmicu - dvije), vracen mi je iznos novca povratnog dijela karte.
Na kraju, iako ih ima jos, pricica iz omiljenog nam telecom operatera. Dodjem ja kupiti novi mobil u poslovnicu kod Katedrale. Sve fino, lijepo, na tenane... molim vas, ja bih, ja sam vas pretplatnik, ta i ta tarifa, koje aparate imate, koje su cijene... I teta, onako s ku..., na sve to mi samo uvali onaj katalog. Rekoh, ok. Pogledam ja katalog (sivo-bijeli, boje ni na vidiku), izaberem par modela i sad bi da pitam tetu, prvo, gdje mogu vidjeti aparat i jos za neke karakteristike koje su me zanimale. Kaze teta "nidje" (ne "nigdje"). Aparati se ne mogu vidjet. Samo na sivo - bijeloj slici. Rekoh, ok, ima valjda na webu pa cu tamo vidjeti sta me zanima. Kaze ona "samo vi pogledajte, ali mi vam te aparate nemamo". Opet teleci izraz. Pitam, je li ih nemaju na lageru, ili... Kaze, ne, nemamo nikako. Pitam, pa sto mi ih nudi, ako ih nemaju. Sad vec ljutita, samo me izignorira i pocne mi prevrtati strane i listati one koje imaju. Ja gledam i ne vjerujem svojim ocima. Rekoh, ali mene ti modeli ne zanimaju. E, na to je krenula bura fraza..."vi mene ovdje...", "umjesto da radim (radi sta? zar joj to nije posao"), ja vama ovdje objasnjavam", "sta vi hocete od mene...", "mislite vi da..." , na sto se fino okrenem i izadjem iz radnje.
Naravno, odem u centralu u Posti, cisto da ne prodje tek tako, kad gle cuda... svi modeli koje sam gledala "imaju" i mogu se kupiti. I nikakvih problema nema. Samo ti kupi.
Da zakljucim: Mnogo je poluposlovnih, polupismenih, lezihljebovica koji su se ko zna preko kojih klinaca ugurali na razne saltere ovog grada. I sad gledaju odatle pogledima hirurga i inzinjera koji kao da ti poklanjaju kartu, novine, mobitel... a ne kao da ih ti kupujes za svoj novac u objektima koji se tim poslom bave i kod ljudi koji bi trebalo da se postave na glavu i rogove samo da ti prodaju svoju robu. Ali ne, ovdje je obrnuto... na kraju ti izadjes iz radnje postavljen na glavu i rogove, sa fals robom (vjetnamske kvalitete) i oderanim novcanikom, namagarcen samo tako, jer... sta ti mislis ko si i ko ovdje kome treba, a?