VjecitiStudent wrote:Air Ramiz wrote:Tito je pozitivna licnost u bosnjackom narodu bio i treba da takav i ostane. Tito je sprijecio komadanje Bosne izmedju Srbije i Hrvatske. Istina je da se Bosnjaci nisu mogli izjasnjavat kao nacija do pocetka 70-ih, znaci nekih 25 godina, ali srpska ideologija nipodastavanja Bosnjaka medju komunistima je bila izuzetno jaka, a to se vec moglo vidjeti prilikom donosenja ustava Jugoslavije 1946, kad je Husaga Cisic bio jedini koji je glasao protiv upravo zbog negiranja bosnjackog imena odnosno bosnjaka kao naroda, jer je u to doba sa aspekta bosnjaka to bio veliki samar, s obzirom da su od neke povlastene Austrougarske politike prema Bosnjacima (sa slavljenjem bosnjackih vojnih jedinica i sl.), ulaskom u prvu Jugoslaviju odjednom izgubili pravo na postojanje, a potom dolaskom socijalizma od kojeg su ocekivali ravnopravnost dobili su fraze (ako neko moze da nadje na internetu zapisnike ili fragmente sa te ustavotvorne skupstine iz 1946. godine lijepo moze shvatiti o cemu pricam). U to doba Tito je imao drugih stvari u glavi, jacanje revolucije, i nije se previse bavio pitanjem nacionalnosti, jer je stav srpskih komunista prema bosnjacima bio samo nasljedjen od srpskih rojalista. Tek s pojavom Pozderca i co. a zahvaljujuci presudnoj rijeci Tita, Bosnjaci su vratili pravo na postojanje, i to je bio kljucni korak da danas mozemo ponovo biti ono sto jesmo.
Kamo srece da su Bosnjaci sami sebe priznavali inace ne bi se najveca bosnjacka stranka izmedju dva svjetska rata nazivala Jugoslovenska muslimanska organizacija. Sad ces reci 'represija'. Ako je bilo zabranjeno pod kraljevinom Jugoslavijom, nije pod Austrijom. Prva politicka partija bosnjaka osnovana 1906. je dobila ime Muslimanska narodna organizacija, a 1908. se osniva i Muslimanska napredna stranka.
Koliko znam, do Zulfikarpasicevog MBO-a, pocetkom devedesetih, nije postojala niti jedna politicka stranka sa bosnjackim predznakom.
I sta je onda trebalo, da komunisti ubjedjuju muslimane da su oni u stvari bosnjaci?
Pa bi sad slusali kuknjavu o islamofobiji za vrijeme TItovog vremena.
eh tu se varas. naziv te partije nema veze sa vracanjem bosnjackog imena jer ono tada nije imalo isto shvatanje kao danas. ti posmatras to iz danasnjeg konteksta nacionalnih odnosa u BIH sto je pogresno. Bosnjaci su u vrijeme Austro Ugarske, danasnje Srbe i Hrvate smatrali dijelom istog naroda, a razlikovanje je bilo samo po konfesiji, musliman, katolik i pravoslavac. To nije nista bilo zlonamjerno od Bosnjaka prema S i H s obzirom da su i oni tako osjecali, jer ce pravo nacionalno formiranje Srbi i Hrvati tadasnji katolici i pravoslavci dozivjeti tek sa dolaskom Jugoslavije, medjutim u bosnjackom narodu se tako gledalo na stvari. Samo je intelektualna elita primjecivala taj nacionalni otklon odnosno asimiliranje katolika i pravoslavnih u Srbe i Hrvate, npr:
1891. - Basagic
Znaš Bošnjače , nije davno bilo,
Sveg' mi svijeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.(...)
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.
Kad su se formirale JMO i druge bosnjacke partije, poenta je bila da se privuce narod na osnovu imena, a da se partija u to doba nazvala npr. Jugoslovenska bosnjacka stranka, desila bi se konfuzija, jer i katolici i pravoslavci i muslimani bi mogli da je pobrkaju sa svojom strankom, posto je u bosni cak sve do zadnjeg rata 1992, kolokvijalno ostala jedino podjela prema konfesiji na katolike, pravoslavne i muslimane, dok nam nisu dejtonom zakovali nacionalne podjele. Dakle, ne mozes iz danasnje perspektive sudit o totalno drugacijem historijskom kontekstu.