Alkohol, droga, itd ... najveće pošasti modernog čovjeka

[izvor]

Da, upravu si. On nanosi stetu i drugima, pasivnim pusacima. Ali, "samo" svojim dimom, ali ne i svojim ponasanjem. Duhan ne omamljuje covjeka, kao alkohol i droga.

[NIN]

Koliko znam, i cigareta ima opojno dejstvo. Stvar koja nas zavarava kada mislimo suprotno je stvoreni imunitet jer vise ne osjecamo onu inicijalnu opijenost kao kod prvog dima. Tako je isto i kod marihuane jer se vremenom stvori imunost na dejstvo supstanci koje ona sadrzi. Ovisnost o konzumiranju nikotina je jako slicna bilo kojoj ovisnosti ukljucujuci i one teze opijate zasto nam potvrdu moze dati kriza nakon prestanka konzumiranja nikotina. U privremnim krizama, onda kada osoba nema pristup nikotinu (nema cigara ni s glave ), koncentracija znatno pada, dolazi do nervnog rastrojstva, takodjer dolazi do otklona licnosti, itd. da ne nabrajam. Uglavnom, ono sto hocu da kazem je to da se konzumiranje nikotina po malo cemu razlikuje od konzumiranja alkohola ili neke druge vrste opijata. Nikotin je opijat koji izaziva psihicku i fizicku ovisnost i to je cinjanica! Nikotin steti covjekovom zdravlju u istoj i vecoj mjeri kao sto mu skodi marihuana, kokain, alkohol, itd. Nikotin steti drustvu takodjer u istoj mjeri jer izaziva ovisnike koji su u trenucima trenutnih ili permanentnih kriza u stanju nervne rastrojenosti koja moze biti povod nasilju. Konzuniranje nikotina je stetno ne samo po kunzumenta nego, kako vec neko napomenu, i onima koji su u okolini njega samoga, dakle pasivni pusaci (narocito djeca). Itako dalje i tako blize...(pogledati samo koliko ljudi na planeti umre od posljedica pusenja, za jedan jedini dan!)

Pa sad bih da pitam ove nase vrle tumace svega i svacega - cigareta je po svemu sudeci opijat i droga koja je stetna kako po samog konzumenta tako i po njegovu okolinu, pa kako sad to da ista nije zabranjena?

[beautyfool]

Koliko znam, i cigareta ima opojno dejstvo. Stvar koja nas zavarava kada mislimo suprotno je stvoreni imunitet jer vise ne osjecamo onu inicijalnu opijenost kao kod prvog dima. Tako je isto i kod marihuane jer se vremenom stvori imunost na dejstvo supstanci koje ona sadrzi. Ovisnost o konzumiranju nikotina je jako slicna bilo kojoj ovisnosti ukljucujuci i one teze opijate zasto nam potvrdu moze dati kriza nakon prestanka konzumiranja nikotina. U privremnim krizama, onda kada osoba nema pristup nikotinu (nema cigara ni s glave ), koncentracija znatno pada, dolazi do nervnog rastrojstva, takodjer dolazi do otklona licnosti, itd. da ne nabrajam. Uglavnom, ono sto hocu da kazem je to da se konzumiranje nikotina po malo cemu razlikuje od konzumiranja alkohola ili neke druge vrste opijata. Nikotin je opijat koji izaziva psihicku i fizicku ovisnost i to je cinjanica! Nikotin steti covjekovom zdravlju u istoj i vecoj mjeri kao sto mu skodi marihuana, kokain, alkohol, itd. Nikotin steti drustvu takodjer u istoj mjeri jer izaziva ovisnike koji su u trenucima trenutnih ili permanentnih kriza u stanju nervne rastrojenosti koja moze biti povod nasilju. Konzuniranje nikotina je stetno ne samo po kunzumenta nego, kako vec neko napomenu, i onima koji su u okolini njega samoga, dakle pasivni pusaci (narocito djeca). Itako dalje i tako blize...(pogledati samo koliko ljudi na planeti umre od posljedica pusenja, za jedan jedini dan!)

Pa sad bih da pitam ove nase vrle tumace svega i svacega - cigareta je po svemu sudeci opijat i droga koja je stetna kako po samog konzumenta tako i po njegovu okolinu, pa kako sad to da ista nije zabranjena?

Po islamu zabranjeno je sve ono sto opija kao i sve ono sto steti i unistava covjeka kratko i jasno.

I ne ubijajte se, jer Allah je prema vama milostiv. (En-Nisa, 29.);
"Ne bacajte sami sebe u propast", (El-Bekara: 195)
"Allah vam naređuje pravednost, činjenje dobra i pomaganje bližnjih, a zabranjuje vam bestidna djela, i sve što je ZLO i nasilje"! (En-Nahl: 90)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nema štete (sebi), niti nanošenja štete drugima.''
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je rekao: "Najbolji je džihad da se čovjek bori sa samim sobom, protiv svojih strasti".

[izvor]

Uglavnom, ono sto hocu da kazem je to da se konzumiranje nikotina po malo cemu razlikuje od konzumiranja alkohola ili neke druge vrste opijata.

Naravno da je konzumiranje cigareta, a samim tim i nikotina, stetno za zdravlje covjeka, i niko to ne porice. Ali, bas ta mala razlika, koja i nije bas mala, je glavna stvar da mnogi kazu da nije duhan haram, tj.zabranjen.(S druge strane mnogi islamski ucenjaci su misljenja da je pusenje haram). Covjek kada se napije(alkohola) ili nadrogira nije svjestan mnogih stvari koje u tom trenutku uradi. A covjek koji popusi, koliko god hoces, cigara (pusio sam, znam vrlo dobro ), opet moze da vlada sa sobom, i nije u stanju opijenosti kao prethodna dvojica. I to je ta razlika.
Na kraju jos jednom
alkohol-NE
droga-NE
duhan-ne

[madner]

Ne znam, ja sam u potpunoj kontroli nad sobom dok pijem.
Losa neka teorija.

[vratnik]

Uglavnom, ono sto hocu da kazem je to da se konzumiranje nikotina po malo cemu razlikuje od konzumiranja alkohola ili neke druge vrste opijata.

Naravno da je konzumiranje cigareta, a samim tim i nikotina, stetno za zdravlje covjeka, i niko to ne porice. Ali, bas ta mala razlika, koja i nije bas mala, je glavna stvar da mnogi kazu da nije duhan haram, tj.zabranjen.(S druge strane mnogi islamski ucenjaci su misljenja da je pusenje haram). Covjek kada se napije(alkohola) ili nadrogira nije svjestan mnogih stvari koje u tom trenutku uradi. A covjek koji popusi, koliko god hoces, cigara (pusio sam, znam vrlo dobro ), opet moze da vlada sa sobom, i nije u stanju opijenosti kao prethodna dvojica. I to je ta razlika.
Na kraju jos jednom
alkohol-NE
droga-NE
duhan-ne

Izvini izvore, ali ako je tvoje / moje iskustvo vece od pravila, onda ti mogu reci da sam ja probao puno vise stvari od tebe i da sam isto tako MISLIO da to ne vlada sa mnom.

[izvor]

Izvini izvore, ali ako je tvoje / moje iskustvo vece od pravila, onda ti mogu reci da sam ja probao puno vise stvari od tebe i da sam isto tako MISLIO da to ne vlada sa mnom.

Izvini vratnik., ali ja nigdje nisam napisao da je moje iskustvo vece od pravila. Jasno sam rekao sta ja mislim o drogi, alkoholu i cigaretama. I kako ti znas sta sam ja sve probao i da je tvoje iskustvo vece? Na osnovu toga sto sam rekao (pusio sam, znam vrlo dobro )?
Ali, evo, kad se covjek napije i nadrogira vlada li sobom? I kad covjek popusi 2 kutije cigareta na dan vlada li sobom? Pusti to sta si ti MISLIO. Kad je neko sto je popusio cigar duhana ubio covjeka?A kad se napije (sjeti se prvbog dana Bajrama). Ili kad je covjek pod dejstvom droge (znam vrlo dobro covjeka, momka, koji je narkoman i koji pusi i pije. Kad samo pusi, uredu je, nikog ne dira, normala.Kad se napije ili nadrogira, nemozes ostat od njeg.) Samo sam to htio da kazem.

[JThomas]

brate, pasivno pušenje ubija. kažu da je par sati u zadimljenoj kafani isto k'o da si sam popušio pet komada.

znam ja o čemu ti pričaš, ali i ovo na drugi način itekako šteti i drugima osim pušača.

a i ovo drugo je relativno, ja sam sigurno, ali 100% sigurno, manje opasan za okolinu pijan nego trijezan

[NIN]

Izvini izvore, ali ako je tvoje / moje iskustvo vece od pravila, onda ti mogu reci da sam ja probao puno vise stvari od tebe i da sam isto tako MISLIO da to ne vlada sa mnom.

Izvini vratnik., ali ja nigdje nisam napisao da je moje iskustvo vece od pravila. Jasno sam rekao sta ja mislim o drogi, alkoholu i cigaretama. I kako ti znas sta sam ja sve probao i da je tvoje iskustvo vece? Na osnovu toga sto sam rekao (pusio sam, znam vrlo dobro )?
Ali, evo, kad se covjek napije i nadrogira vlada li sobom? I kad covjek popusi 2 kutije cigareta na dan vlada li sobom? Pusti to sta si ti MISLIO. Kad je neko sto je popusio cigar duhana ubio covjeka?A kad se napije (sjeti se prvbog dana Bajrama). Ili kad je covjek pod dejstvom droge (znam vrlo dobro covjeka, momka, koji je narkoman i koji pusi i pije. Kad samo pusi, uredu je, nikog ne dira, normala.Kad se napije ili nadrogira, nemozes ostat od njeg.) Samo sam to htio da kazem.

Sve je to donekle uredu sto ti pricas ali pokusaj shvatiti cinjenicu da cigareta UBIJA nekoliko puta vise ljudi od svih droga i alkogola zajedno!

Kako sad to da je najgori moguci porok, koji svakodnevno ubija ogroman broj ljudi, dopusten?

[LSD]

Izvini izvore, ali ako je tvoje / moje iskustvo vece od pravila, onda ti mogu reci da sam ja probao puno vise stvari od tebe i da sam isto tako MISLIO da to ne vlada sa mnom.

Izvini vratnik., ali ja nigdje nisam napisao da je moje iskustvo vece od pravila. Jasno sam rekao sta ja mislim o drogi, alkoholu i cigaretama. I kako ti znas sta sam ja sve probao i da je tvoje iskustvo vece? Na osnovu toga sto sam rekao (pusio sam, znam vrlo dobro )?
Ali, evo, kad se covjek napije i nadrogira vlada li sobom? I kad covjek popusi 2 kutije cigareta na dan vlada li sobom? Pusti to sta si ti MISLIO. Kad je neko sto je popusio cigar duhana ubio covjeka?A kad se napije (sjeti se prvbog dana Bajrama). Ili kad je covjek pod dejstvom droge (znam vrlo dobro covjeka, momka, koji je narkoman i koji pusi i pije. Kad samo pusi, uredu je, nikog ne dira, normala.Kad se napije ili nadrogira, nemozes ostat od njeg.) Samo sam to htio da kazem.

Sve je to donekle uredu sto ti pricas ali pokusaj shvatiti cinjenicu da cigareta UBIJA nekoliko puta vise ljudi od svih droga i alkogola zajedno!

Kako sad to da je najgori moguci porok, koji svakodnevno ubija ogroman broj ljudi, dopusten?

Kako ide ta tvoja prica ...hoce li to

[istocnjak]

Da mi laici ne bi puno šupljirali pročitajte šta kažu eksperti:

Droga u svjetlu šerijatskih propisa (Autor: dr. Enes Ljevaković)

(Objavljeno u: "GLASNIK RIJASETA IZ-e u BiH", br. 1-2, 2003. god.)

Problem narkomanije i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci jedan je od najkompleksnijih društvenih i medicinskih problema u savremenom svijetu koji ima negativne posljedice skoro na sve aspekte ljudskoga življenja. Budući da se radi o akutnom problemu koji se ne tiče samo jedne ili ograničenog broja država, razvijenih ili zemalja u razvoju, ove ili one regije i podneblja, pripadnika ove ili one vjerske zajednice, spomenuti je problem podignut na međunarodni nivo u čije se rješavanje uključuju brojne međunarodne, regionalne i lokalne organizacije, medicinske i obrazovne ustanove, vjerske organizacije i udruženja, mediji i drugi relevantni faktori koji mogu biti od koristi u suzbijanju ili iskorjenjivanju ovog problema.

Svi dosadašnji napori rezultirali su ograničenim uspjesima, a u mnogim sredinama, posebno onim tranzicijskoga karaktera, kakvo je i naše bosanskohercegovačko društvo, problem zapravo tek eskalira i poprima forme dramatične moralne, psihološke i egzistencijalne krize. Većina napora koje ulažu spomenute organizacije i ustanove usmjerena je na liječenje posljedica, a ne na otklanjanje uzroka i kreiranje ambijenta u kojemu će narkomanija i ovisnost o psihoaktivnim tvarima biti sasvim rijetka pojava ako je uopće i bude bilo. Mnoge od navedenih organizacija i ustanova koje se s manje ili više intenziteta uključuju u rješavanje, odnosno otklanjanje ili umanjenje štetnih posljedica fenomena ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, doista su odgovorne za pojavu i širenje naznačenoga fenomena. U prvome redu mislim na odgojno-obrazovne i medijske ustanove koje zapravo odlučno utječu na kreiranje životnog ambijenta i sistema društvenih i moralnih vrijednosti koji predstavljaju pogodno tlo za širenje ove pošasti i zla. Nije zanemariva ni uloga političko-pravnog ambijenta kojega kreiraju političke snage društva putem političkih, pravnih, medijskih i drugih instrumenata, a koji, također, pogoduju širenju fenomena narkomanije, toksikomanije te raznih drugih vidova alijenacije, destrukcije i zastranjenja.

Marginalizacija uloge vjere i vjerskih vrijednosti općenito, zanemarivanje institucije odgovornosti kako na ovom tako i na budućem svijetu, bagatelisanje važnosti duhovnog odgoja i obrazovanja, divinizacija čovjeka i njegovih civilizacijskih dostignuća, bili su procesi koji su otvorili vrata svemu i svačemu, svakovrsnim oblicima zala, nasilja, nepravdi i zloupotreba. Kur'an je na ovo davno upozorio: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En`am, 44)
Ukoliko se navedeni procesi ne zaustave, ukoliko se uzroci ne iskorijene, bavljenje posljedicama bit će sizifov posao. Preventivno djelovanje u smislu kreiranja humanog ambijenta za ljudsko življenje jedini je pravi lijek. Jačanje vjere, promicanje vrijednosti, smisla i stila života koji promovira islam najjače je oružje u borbi protiv narkomanije i svih drugih vidova toksikomanije i štetnih navika.

U borbi protiv zla zvanog narkomanija nužan je multidisciplinaran pristup. Pravnici, sociolozi, psiholozi, ljekari, učitelji, roditelji, odgajatelji, svi oni imaju važnu ulogu u suzbijanju i iskorjenjivanju ovoga zla. Cilj ovoga rada jeste pojašnjenje šerijatskopravnog aspekta naznačenog pitanja, bez dubije analize sociološkog, medicinskog, psihološkog, ekonomskog, sigurnosnog i drugih aspekata problema drogiranja, koji su, također, veoma važni kada se govori o ovom fenomenu i donose sudovi o šerijatskopravnoj dopuštenosti ili zabranjenosti nekih postupaka, djela, supstanci itd.

Šerijatskopravni tretman zloupotrebe psihoaktivnih tvari

Opće načelo islamskog prava je da je muslimanu zabranjeno konzumirati bilo koju tvar koja direktno ili indirektno ugrožava njegov život, psihičko ili fizičko zdravlje. Budući da je medicinski i iskustveno nepobitno dokazano da upotreba raznih vrsta droga šteti ljudskom razumu i organizmu, da uzrokuje kod čovjeka bolesnu ovisnost, da dovodi do takvog psihičkog stanja koje je pogodno za razvijanje različitih oblika devijantnog i kriminalnog ponašanja, može se kategorički zaključiti da je upotreba droga najstrožije zabranjena u islamskom pravu.
Imam Ibn Tejmija kaže: "Sve što opija razum je zabranjeno (haram), makar i ne rezultiralo euforičnim raspoloženjem, jer je svjesno zamagljivanje razuma, bez šerijatski opravdanog razloga, zabranjeno (haram) prema konsenzusu svih muslimana."1
Imami Qarafi i Ibn Tejmija tvrde da postoji konsenzus islamskih učenjaka (idžma') o zabrani upotrebe hašiša. Ibn Tejmija dalje ustvrđuje da onaj ko smatra da je upotreba hašiša dopuštena izlazi iz vjere. Četverica imama se nisu izjasnila o ovom pitanju jer se nije ni postavljalo u njihovo vrijeme. Upotreba ove droge se pojavila krajem šestog i početkom sedmog stoljeća po Hidžri sa osvajačkim pohodima Tatara i uspostavom njihove vlasti na teritorijima islamskih naroda.2
Razlog zabrane upotrebe narkotika je njihovo štetno djelovanje, a ne stoga što su zabranjeni sami po sebi. Otuda je dopuštena upotreba ovih sredstava u medicinske svrhe radi spravljanja lijekova, liječenja i medicinskog tretmana ovisnika o drogama.
Spomenuti štetni efekti upotrebe droga po zdravlje ljudi, njihovu fizičku, psihičku i intelektualnu sposobnost, zatim štetni efekti koji se odražavaju na ekonomiju, sigurnost i opće stanje društva, dovoljan su razlog zabrane zloupotrebe droga.

Raspravljajući o šerijatskopravnom tretmanu upotrebe droga, islamski pravnici kao argument zabrane navode, osim spomenutog razloga štetnog djelovanja, hadis koji bilježi Ebu Davud u svome Sunenu od Ummi Seleme "da je Allahov Poslanik, a.s., zabranio sve što opija i zamagljuje razum"3
Neki islamski pravnici, poput dr. Jusufa Karadavija4, svrstavaju droge u kategoriju hamra, tj. opijajućih supstanci, a hamr je, kao što je poznato, zabranjen u kur'anskom tekstu: “O vjernici, vino (hamr) i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (El-Maida, 90) Na upit o pojedinim vrstama nedopuštenih pića Poslanik, a.s., je odgovorio: "Sve što opija je hamr, a svaki hamr je haram". (Muslim)
"Hamr je ono što muti razum", kaže Allahov Poslanik, a.s., u hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim. lako ima stanovitih razlika između droge i alkohola, zajedničko im je to da obje ove materije djeluju štetno na ljudski razum, psihičko i fizičko zdravlje ljudi, da dovode do stanja privremenih ili trajnih umnih poremećaja, te se na njih može primijeniti ista norma, budući da je potvrđeno da je zakonski razlog (`illetu-l-hukm) zabrane konzumiranja alkohola opijajuće svojstvo ove supstance.
Budući da je zabranjeno konzumiranje i malih količina one supstance koja opija u velikim količinama, kako se izričito kaže u jednom hadisi-šerifu, može se konstatirati da je zabranjena upotreba i malih količina droge, bila ona lahka ili teška. Zabrana se ovdje ne može parcijalizirati niti selektirati, ah se sankcija, bilo da se radi o ovosvjetskoj ili ahiretskoj, može individualizirati, tj. smanjivati ili povećavati, ovisno o uzrocima, posljedicama i drugim relevantnim okolnostima (olakšavajućim ili otežavajućim) koje utječu na visinu kazne.

Pravni poslovi i raspolaganja osobe koja konzumira omamljujuće količine droge

Droga se može konzumirati u svrhu liječenja, tj. kao dio terapije pacijenta, a može biti kao oblik zloupotrebe. U slučaju terapijske konzumacije, ukoliko se upotrijebe omamljujuće količine, pravni poslovi konzumenta neće biti valjani prema mišljenju većine islamskih pravnika. Ukoliko bi konzument zloupotrijebio omamljujuću količinu droge, prema mišljenju hanefijskih pravnika, njegova pravna raspolaganja bit će valjana, jer se radi o grijehu, a on se ne može tretirati kao opravdanje i olakšavajuća okolnost. Izuzima se apostazija, priznanje delikata iz domena hadda i svjedočenje. To je u slučaju ako nije u stanju razlikovati nebo i zemlju, u protivnom apostazija će se tretirati pravno validnom, kao i razvod braka i hul' (razvod braka uz protunaknadu na zahtjev supruge). Poznati Hanefijski pravnik Ibn Abidin kaže u vezi sa hašišom i opijanjem njime: "Budući da su se zbog upotrebe hašiša pojavili i raširili brojni oblici nereda, hanefijski i šafijski pravnici su zauzeli stav o zabranjenosti njegove upotrebe i donijeli su fetvu o važenju repudijacije osobe koja to učini pod djelovanjem hašiša. Neki hanefijski pravnici zauzeli su stav o valjanosti repudijacije čak i ako bi to osoba učinila i pod utjecajem droge koju je konzumirala u terapijske svrhe.5 Ovaj stav je diskutabilan, budući da je dotična osoba izgubila sposobnost zdravog rasuđivanja dopuštenom konzumacijom, pa prema tome ne može odgovarati za posljedice takvoga stanja, jer je ono rezultat dopuštenog čina. Malikijski pravnici smatraju da je jednostrani prekid bračne veze takve osobe pravno valjan, a također, bit će kažnjena ukoliko učini krivično djelo iz domena hududa, krvnih i imovinskih delikata, za razliku od ugovora, sklapanja braka i priznanja koji se ne tretiraju pravno valjanim prema raširenom mišljenju kod pravnika ovoga mezheba.

Šafijski pravnici tretiraju sve pravne poslove ove osobe pravno valjanim zbog počinjenog grijeha svjesnog omamljivanja razuma, pa se tretira kao da je dotična osoba i dalje pri punoj svijesti.
Prema mišljenju hanbelijskih pravnika, jednostrani prekid bračne veze takve osobe pravno nije validan, analogno postupcima neuračunljive osobe. Ibn Tejmija smatra da za ovu osobu važi norma predviđena za svojevoljno opijanje alkoholnim pićem (sankcija za konzumiranje alkohola - had, te krivična i imovinskopravna odgovornost za delikte), što prihvataju i drugi kasniji hanbelijski pravnici, pod uvjetom da odnosna droga ima svojstvo opijanja, makar i u velikim količinama. U protivnom, u pitanju je činjenje harama koje se kažnjava t'azirom (primjerenom kaznom čiju visinu odreduje nadležni sud).6

Sankcija za konzumiranje droge

Islamski pravnici su složni u stavu da se terapijska upotreba droga ne kažnjava, makar rezultirala stanjem opijenosti razuma.
Kada je u pitanju zloupotreba droga, ona je, kao teški grijeh (haram), sankcionirana i ahiretskom (onosvjetskom) i dunjalučkom kaznom. Nema sumnje da je onaj ko krene putem droge načinio prvi korak na putu ka suicidu. A Uzvišeni kaže: “Ne bacajte se svojim rukama u propast!” (El-Bekara, 195) Ljudsko tijelo nije vlasništvo čovjeka, pa otuda nema pravo da raspolaže njime po svom nahođenju bez ikakvih ograničenja. Tijelo, odnosno život, Allahov je emanet čovjeku i on mora postupati sa njim u skladu sa Božijim propisima. Svako nanošenje štete tijelu, životu, razumu, potomstvu, imovini, predstavlja zioupotrebu slobode i prekoračenje ovlaštenja za koje se snose odgovarajuće sankcije, bilo samo ahiretske, ili samo dunjalučke, ili i jedne i druge.

Dimenzije ahiretske kazne nama nisu u detalje poznate, ali ono što sigurno znamo jeste to da iskreno pokajanje (tevba) briše grijehe, pa time i ahiretsku kaznu.
Prema mišljenju većine pravnika zloupotreba omamljujuće količine droge bez pravno relevantnog, opravdanog razloga, neće biti kažnjena haddom (kaznom predviđenom za konzumiranje alkohola). Ibn Tejmija ima izdvojeno mišljenje u slučaju ako je opijanje posljedica konzumiranja hašiša, koje se kažnjava kaznom za konzumiranje alkohola, praveći razliku između hašiša i ostalih vrsta droga, obrazlažući ovaj sud činjenicom da za hašišom postoji išćil, za razliku od opijuma, npr. Norma se, prema njemu, veže za sklonost duše. Ova distinkcija je upitna budući da je sklonost duše relativna stvar, a norma se ipak veže za objektivne, a ne za subjektivne kategorije i sklonosti duše.

Također, islamski pravnici su složni u stavu da se osoba koja konzumira drogu bez opravdanog razloga kažnjava diskrecionom kaznom (t'azir) čiju visinu određuje nadležni sud. Šafijski pravnici
smatraju da će se osoba koja upotrebljava opijum i slične droge koje se rastvore u vodi i fermentiraju kazniti za opijanje analogno konzumiranju alkohola. Ovo važi za slučaj da osoba nije došla u stanje teške ovisnosti koja ga primorava na konzumiranje droge. U protivnom, takva se osoba neće kazniti, već je obavezna prekinuti upotrebu droge, koristeći se uobičajenom liječničkom terapijom, ili postepeno smanjivati dozu, shodno liječničkom tretmanu.7

Obavezno liječenje narkomana

Islamski pravnici nisu izgubili iz vida problem ovisnosti narkomana o drogi, do koje obično dovodi dugotrajnija i učestalija upotreba droga, što ne znači da ne postoji rizik da se postane ovisnik i od samo jedne upotrebe, te su raspravljali i o ovom problemu. Šafijski pravnik Ibn Hadžer Mekki upitan je o osobi koja je pala u iskušenje konzumiranja opijuma, hašiša i sličnih droga, tako da je postala ovisnik o drogi u tolikoj mjeri da bi podlegla ukoliko bi prestala upotrebljavati narkotike, pa je odgovorio: "Ako bi se pouzdano znalo da bi ta osoba nastradala, onda joj je u tom slučaju dopuštena dozirana upotreba droge, dapače, bila bi obavezna, iz razloga nužnosti očuvanja života, kao što je slučaj sa konzumiranjem strvine u slučaju nužde. No, međutim, takva osoba je obavezna, ističe dalje Ibn Hadžer, sukcesivno smanjivati dozu upotrijebljene droge, sve dok se tijelo u potpunosti ne oslobodi bolesti ovisnosti.8

Sudska odluka o upućivanju narkomana na obavezno liječenje u interesu je kako samoga narkomana tako i njegove porodice i društva, te država može tražiti od svih njih participaciju u troškovima liječenja.
Za razliku od većine sekularnih zakonodavstava, koja uglavnom sankcioniraju nelegalnu trgovinu i dilanje droge, a narkomane upućuju na liječenje o trošku države i društva, islamsko pravo (fiqh) je predvidjelo kaznene mjere (moralna osuda i t'azir) i za konzumente droge, dok je za nelegalne rasturače droge, prema idžtihadu nekih pravnih škola, predviđena u nekim slučajevima i smrtna kazna, o čemu će biti govora u narednom odjeljku.

Prodaja i rasturanje droge

Nema nikakve sumnje da je nelegalna prodaja i rasturanje droga veliki grijeh (haram) za koji slijedi oštra kazna na ahiretu, ukoliko se diler ne pokaje i trenutno ne prekine sve aktivnosti na polju nelegalne trgovine i distribucije droga. Oni koji preprodaju drogu prisvajaju tuđu imovinu na nedopušten način. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, jedni drugima na nedopušten način imanja ne prisvajajte - ali dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak - i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.” (En-Nisa', 29)
Oni koji preprodaju drogu čine oba grijeha spomenuta u navedenom ajetu: prisvajaju tuđu imovinu na nedopušten način, a, također, na neki način ubijaju ljude i društva nudeći im otrov zvani droga.
U slučaju uništenja droge koja se nađe u nelegalnoj prodaji nema odgovornosti za štetu, za razliku od uništenja ili oštećenja droge koja se koristi u legalne svrhe kao, npr., u farmaceutskoj industriji, anesteziji, terapijskom tretmanu teških ovisnika o drogama. U ovim slučajevima postoji odgovornost za štetu koju će utvrditi nadležni organ.

U nekim državama, poput Saudijske Arabije i Irana, predviđena je smrtna kazna za nelegalno dilanje i rasturanje droge. Ova se kazna svrstava u kazne iz domena t'azira (diskrecionih kazni), a ne hududa. Osnov za ovu kaznu pronalaze u kur'anskom ajetu: “Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni...” (El-Maida, 33)
Dakle, nelegalno rasturanje droga, s obzirom na pogubne posljedice zloupotrebe droge po pojedinca i društvo, označeno je kao rat protiv Allaha i Njegova Poslanika i kao širenje nereda (fesada) na zemlji, za šta slijedi smrtna kazna. Nema nikakve sumnje da je ova drastična kazna za narko-dilere preventivno djelovala na znatno smanjenje ove nelegalne aktivnosti, kao i znatno smanjenje broja narkomana i ovisnika o drogama u tim zemlj ama.
Islam je propisao smrtnu kaznu (kisas) za namjerno ubistvo jedne osobe, jer “u odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili,” pojašnjava Kur'an smisao smrtne kazna za namjerno ubistvo. Ako se mora kazniti onaj koji ubije jednu osobu, šta slijedi one koji ubijaju čitava društva, uništavaju narode i zatiru ih putem droge?!
Konzumiranje droge protivno je osnovnim intencijama Šerijata, a to su: zaštita vjere, života, razuma, potomstva i imovine. Droga ugrožava ili uništava sve ove univerzalne vrijednosti, čija je zaštita, ustvari, osnovni smisao svih šerijatskih propisa. Otuda nije čudo što se savremeni islamski pravnici pozivaju upravo na ovu činjenicu prilikom odmjeravanja kazne nelegalnim trgovcima droge, odnosno trgovcima ljudskim dušama i životima.

Zaključak

Sve veća raširenost fenomena zloupotrebe droga u svijetu svojevrstan je danak koji čovječanstvo plaća zbog hedonističkog shvatanja života i životnih vrijednosti, prepuštanja neograničenoj slobodi, gaženja Božijih zakona i propisa (hududullah), zapostavljanja vjere i njene uloge u pravilnom odgoju čovjeka, posebno mladih naraštaja, i ostalih grijehova savremenoga čovjeka. Tu se kriju temeljni uzroci pojave i širenja ovog fenomena. Bavljenje samo posljedicama, a ne i uzrocima, odnosno problemom duboke duhovne krize kroz koju prolazi savremeni čovjek, neće dati očekivane rezultate. Islam u svojoj legislativi ima sve potrebne mehanizme za iskorjenjivanje ili znatno reduciranje i stavljanje pod punu kontrolu ovog potencijalno najopasnijeg društvenog zla, kao što je svojevremeno učinio sa drugim zlom - alkoholizmom. Na potezu je čovjek.

Konzumiranje alkohola u svjetlu šerijatskih propisa (Autor: dr. Enes Ljevaković)

(Objavljeno u: "GLASNIK RIJASETA IZ-e u BiH", br. 7-8, 2003. god.)

Jedan od osnovnih ciljeva šerijatskih propisa jeste formiranje zdravog društva i fizički i mentalno zdravih i trezvenih pojedinaca, sposobnih da odgovore zadaći namjesništva (hilafeta) na Zemlji. Ovaj cilj se jasno prepoznaje i u definiciji osnovnih dobara zaštićenih šerijatskim normama, a to su: vjera, život, razum, čast i potomstvo, te imovina.

Budući da konzumiranje alkohola manje ili više ugrožava sve spomenute temeljne ljudske vrijednosti i dobra, a posebno razum, sasvim je logično da je islam u svojim osnovnim izvorima, Kur'anu i sunnetu, kategorički osudio i zabranio konzumiranje alkoholnih pića, naloživši muslimanima ne samo da ih ne konzumiraju već i da se ne prikučuju ovoj velikoj pošasti i "majci nevaljalština", kako je alkoholna pića okarakterizirao sunnet.
No, kako se mnogi muslimani ne pridržavaju ove zabrane u praksi, posebno oni u mješovitim sredinama, kakva je i naša bosanska, u kojoj je problem alkoholizma, sa svim svojim pogubnim posljedicama, sve prisutniji, neophodno je pojačati aktivnosti na suzbijanju i otklanjanju ovog problema, uključujući u te aktivnosti sve društvene potencijale, a posebno one koje njedre snažna vjerska svijest muslimana. Otuda je posve opravdana inicijativa redakcije Glasnika da se, nakon obrade problematike narkotika, kao jedne vrste opojnih sredstava, i narkomanije kao bolesti ovisnosti od droga, u jednom od njegovih brojeva multidisciplinarno obradi i problematika druge vrste opojnih sredstava, a to su alkoholna pića, uz što svakako nerazdvojno ide i problem alkoholizma kao bolesti ovisnosti od alkohola.

Zakonska osnova zabrane konzumiranja opojnih pića u islamu

lako se skoro sve zna o utemeljenosti zabrane konzumiranja opjnih pića u Kur'anu i sunnetu Allahova Poslanika, a.s., ipak smatram potrebnim i korisnim podsjetiti na ključne tekstove iz ova dva glavna izvora propisa, radi podsjećanja onima kojima je to poznato i poduke onima koji to nisu znali. Budući da se radi o jednom od najvažnijih islamskih propisa, sa najdalekosežnijim socijalnim i pravnim posljedicama, nema nikakve sumnje u važnst i značaj svakog detalja vezanog za ovaj veliki grijeh i teško krivično djclo, kojega je Šerijat svrstao u hudude (krivična djela čije su sankcije precizno određene u zakonu), a osobito povijesnog slijeda objavljivanja zakonskih tekstova o opojnim pićima, iz kojega su islamski teoretičari izveli čuveni princip postupnosti u otklanjanju štetnih običaja i navika.

Kur'an o alkoholu

Da su alkoholna pića veliko zlo od kojeg se teško osloboditi potvrđuju nam povijest, zbilja i realnost današnjeg svijeta, ali i sama Objava. Povijest nam otkriva da je konzumiranje alkoholnih pića bilo prisutno u skoro svim ljudskim zajednicama i društvima te da je predstavljalo jedan od glavnih uzroka stradanja i propasti mnogih pojedinaca i zajednica kojima je ovladalo ovo zlo. Zbilja današnjeg svijeta, posebno onog odanog zapadnim vrijednostima života i kršććnskoj kulturi i načinu života, potvrđuje veliku prisutnost i raširenost pošasti alkoholizma.
Analiza kur'anskih ajeta i propisa koji se odnose na upotrebu alkoholnih pića otkriva nam činjenicu da je Kur'an primijenio metodu postupnosti u zabrani i eliminiranju ovog velikog grijeha, poroka i zla, što nam samo po sebi najupečatljivije govori o njegovoj ukorijenjenosti, žilavosti i snažnom prisustvu u društvu.
Konzumiranje vina i drugih vrsta alkoholnih pića bilo je vrlo raširena pojava kod predislamskih Arapa, u tzv. periodu džahilijjeta. Njihova poezija obiluje pohvalama vinu, peharima, terevenkama i nevaljalštinama koje ih prate. Islam je, sa svojim visokim i zahtjevnim moralnim i pravnim normama i ambicioznim projektom formiranja vitalne natplemenske i nadnacionalne
državne i društvene zajednice, došao u sredinu ogrezlu u mnogobrojnim individualnim i društvenim porocima, sredinu čiji su stanovnici naročito bili odani piću i razvratu kao njegovoj prirodnoj posljedici, tako da se nagovještaj zabrane, a kasnije i donošenje zakonskog teksta o zabrani konzumiranja alkohola, doimao u startu kao bezizgledan i beznadežan posao.

Faze zabrane alkoholnih pića

Prema mišljenju većine učenjaka zabrana upotrebe alkoholnih pića prošla je kroz tri faze. Manji broj učenjaka smatra da je ova zabrana prošla kroz četiri faze.
Prva faza:
U tefsiru Ebu-s-Suuda1 navodi se da se pitanje alkoholnih pića tretira u četiri ajeta.
Prvi objavljeni od ova četiri ajeta je onaj iz sure En-Nahl: “A od plodova palmi i loze pripremate piće i hranu prijatnu. (En-Nahl, 67) Iz činjenice da je hrana u ovom ajetu atribuirana kao
"prijatna" (hasen), dok je spomenuti atribut izostavljen kod spominjanja pića, neki autori izvlače zaključak da piće, za razliku od hrane, nije dobro (hasen). To tumačenje podupiru i gramatičkim pravilom u arapskom jeziku prema kojemu upotreba veznika "i" (vav) podrazumijeva različitost (mugajera). Ajet, prema njihovom tumačenju, sadrži aluziju da opojno piće (seker) nema isti tretman kao "hrana prijatna" (semer hasen). To bi, dakle, prema njima, bila prva faza zabrane opojnih pića u kojoj je Zakonodavac želio započinjanje pripreme terena za konačnu zabranu istih. Navedeni ajet je mekanski, kao i sura En-Nahl, i može se smatrati, tvrde ovi učenjaci, kao povod za ajet iz sure El-Beqara, budući da je izazvao određene nedoumice i kontroverze u vezi s prirodom i kvalifikacijom opojnih pića. Spomenuti ajet je zapravo bio izvor propitivanja o kojemu se govori u suri El-Beqara (219. ajet): “Pitaju te o vinu...”
No, ako se eventualno i može govoriti o pretpripremnoj fazi zabrane u ovom ajetu, ona se ne može označiti kao prva faza zabrane budući da se navedeni ajet može dvojako protumačiti. Prvo tumačenje je da veznik podrazumijeva različitost tretmana, kao što što kaie prva grupa učenjaka, a drugo je da je atribut prve imenice izostavljen, jer na njega ukazuje atribut spomenut kod druge imenice, što je česta upotreba u arapskom jeziku. A prema poznatorn usulskom pravilu, ako postoji mogućnost dvojakog tumačenja argumenta, onda je dokazivanje istim nesvrsishodno.

Druga faza:
Druga faza zabrane (zapravo prva prava faza) započinje objavom 219. ajeta sure El-Beqara: “Pitaju te o vinu i kocki. Reci: " Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi."
Ovo je prvi ajet, po pretežnom mišljenju, koji se odnosi na opojna pića, ali on ne sadrži imperativnu zabranu konzumiranja alkohola, mada neki učenjaci, poput hanefijskog pravnika i mufessira Džessasa2, smatraju da i spomenuti ajet podrazumijeva zabranu opojnih pića. Ajeti koji slijede samo potvrđuju ovu zabranu. Džessas kaže: "Ovaj ajet implicira zabranu opojnih pića. Da nije došao nijedan drugi dokaz i ovaj bi bio dovoljan i dostatan za zabranu alkohola budući da se u njemu kaže: "Reci: `Oni donose veliku štetu'. Riječ `ism', koja je upotrijebljena u ajetu, označava sve ono što je zabranjeno... Ajet se nije ograničio samo na označavanje opojnih pića (hamr) riječju `ism' (grijeh), već ga je opisao i kao `veliki' (kebir) potvrđujući njegovu zabranjenost."
Druga grupa učenjaka smatra da ovaj ajet ne sadrži izričitu zabranu opojnih pića, ali nedvojbeno potiče razumna čovjeka da dobro i ozbiljno razmisli o pitanju konzumiranja opojnih pića ukazujući mu na činjenicu da je šteta od opojnih pića mnogo veća od potencijalne koristi. Pametni ljudi znaju da je otklanjanje štete važnije i preče od pribavljanja koristi, osobito u situaciji kada je šteta evidentno veća od eventualne koristi. No, budući da navedeni ajet ne sadrži izričitu zabranu, njegova indikacija je spekulativnog karaktera i kao takva podložna idžtihadu i različitom tumačenju. Otuda su neki ashabi nakon objave ovog ajeta ostavili opojna pića, dok su drugi nastavili piti sve dok nije došla konačna zabrana konzumacije alkohola.
Gore citirani ajet je bio u funkciji pripreme terena za sljedeću fazu zabrane. Tradicija bilježi da je Omer b. El-Hattab stalno molio Uzvišenog Allaha da ummetu objavi jasnu i nedvosmislenu poruku i propis u vezi sa opojnim pićima sve dok nije objavljen posljednji ajet o zabrani istih.

Treća faza:
Ova faza započinje objavom 43. ajeta sure En-Nisa': “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate...” Ovaj ajet ukazuje eksplicitno na zabranjenost opojnih pića, zbog postojanja imperativne zabrane, ali je ona ovdje vezana za određenu okolnost, a to je obavljanje namaza.
Dok prethodna faza zabrane stavlja razumnog vjemika pred dilemu izbora između velikog grijeha, odnosno velike štete i male koristi, dotle ova faza zabranjuje vjerniku, koji je živo zainteresiran za obavljanje namaza na prihvatljiv i Bogu drag način, da se prikučuje namazu u stanju pijanstva. lako se radi o selektivnoj zabrani, budući da je vezana za neobavljanje namaza u stanju pijanstva, ipak ako uzmemo u obzir pet dnevnih namaza, možemo zaključiti da onaj ko nastoji klanjati svih pet dnevnih namaza kako treba, nije u mogućnosti piti opojna pića izuzev nakon jacije, i to i tada sa osjećajem nelagode i neraspoloženja. Otuda je većina muslimana, nakon objave spomenutog ajeta, ostavila opojna pića, osim rijetkih pojedinaca. Tako je ovaj ajet u potpunosti i temeljito pripremio teren, odnosno ljudske duše, za konačnu i nedvosmislenu zabranu konzumiranja alkoholnih pića, opću zabranu koja nije ograničena ni vremenom ni prostorom niti nekom okolnošću. Ambijent za četvrtu fazu je u potpunosti pripremljen.

Četvrta faza:
Četvrta i posljednja faza zabrane započinje objavom 90. i 91. ajeta sure El-Maida: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa, hoćete li se okaniti?”
Ovim ajetom je izrečena definitivna zabrana konzumiranja alkoholnih pića i upotpunjen je legislativni aspekt ovog problema. Neupitan je i konsenzus islamskih pravnika o zabrani opijanja, a više detalja o ovoj zabrani naći ćemo u sunnetu Allahova Poslanika, a.s.

Zabrana opojnih pića u sunnetu

O zabranjensti opojnih pića postojiviše hadisa koje je Poslanik, a.s., izrekao u različitim prigodama i različitim povodima i koji, ako se uzmu u cjelini, dostižu stepen mutevatir hadisa (neupitnih po snazi i značenju). Ovom prilikom citiraću neke od ovih hadisa koji najupečatljivije tretiraju problem opojnih pića u više slučajeva i povoda na osnovu kojih su islamski pravnici izveli brojne propise, kako iz oblasti ibadeta tako i iz oblasti imovinskopravnih odnosa i krivičnopravne odgovornosti pijane osobe.

Definicija pojma "hamr" - Sve što opija je hamr

Mada većina hanefijskih pravnika pojmm "hamr” ograničava na alkoholno piće proizvedeno od grožđa, vezujući time zabranu konzumacije za vino, a opijanja za ostale vrste alkoholnih pića3, ipak je mjerodavnija definicija pojma "hamr” koja je eksplicitno navedena u hadisu koji bilježi imam Muslim u svome Sahihu (3/1587,1588), a u kojemu Poslanik, a.s., kaže: "Sve što opija je hamr, a svaki hamr je haram." Povod ovome hadisu je pitanje koje su Poslaniku, a.s., uputili neki ashabi u vezi sa pićem koje se proizvodi od meda, kukuruza i ječma, našto je on odgovorio gore citiranim hadisom. Shodno ovome hadisu hamr je imenica kojom se ne označava samo vino nego svako piće koje ima svojstvo opijanja. Ovakvo značenje ovog pojma potvrdio je i hazreti Omer, r.a., sa minbera Allahova Poslanika rekavši: "Sve što zanosi pamet je hamr." Zabrana se, dakle, ne veže za ime niti supstancu od koje je proizvedeno alkoholno piće, nego za svojstvo pića da opija, bez obzira da li stanje opijenosti nastupilo nakon konzumiranja malih ili velikih količina dotičnog pića. Razlog zabranjenosti je svojstvo opijanja (iskar), koje je prisutno u svim vrstama alkoholnih pića, i u malim i u velikim količinama, te su sve te vrste zabranjene bez obzira na količinu.

Sve što opija u velikim količinama zabranjeno je konzumirati i u malim količinama

Ovaj propis izravno se izvodi iz hadisa Allahova Poslanika, a.s., a u kojemu stoji: "Ono što opija u velikim količinama zabranjeno je (haram) piti i u najmanjim količinama."4
U hadisu se, takoder, navodi: "Ono što opija u vjedru, zabranjeno je piti koliko stane na dlan."5
I ovi hadisi, kao i oni ranije citirani, potvrđuju da je razlog zabrane svojstvo pića da opija, a ne materija iz koje je proizvedeno, ili ime koje su mu ljudi dali.

Poslovanje i trgovanje alkoholnim pićima

Poznat je princip u islamskom imovinskom pravu da ono što nije dopušteno muslimanu konzumirati nije mu dopušteno ni prodavati. Takav je slučaj i sa alkoholnim pićima. Allahov Poslanik, a.s., spominje ovaj propis u vezi sa trgovanjem alkoholnim pićima, proširujući ovu zabranu na sve one koji uzimaju bilo kakvo učešće u pripremi proizvodnje, proizvodnji, uvozu, izvozu, distribuiranju, prodavanju, posluživanju i propagiranju alkoholnih pića. U hadisu koji su zabilježili Et Tirmizi i Ibn Madže navodi se da je Allahov Poslanik, a.s., prokleo deset osoba koje imaju posla sa opojnim pićima: proizvođača, naručioca proizvodnje, konzumenta, distributera, skladištara, poslužitelja, prodavca, korisnika zarade, onoga ko ga kupuje i kome se kupuje.
Imam Muslim je zabilježio hadis, koji je po svoj prilici prvi hadis o alkoholu nakon objave ajeta iz sure El-Maida, a u kojemu se navodi: "Zaista je Allah zabranio opojna pića, pa ko je čuo za ovaj ajet, a ima nešto od alkoholnih pića, neka ih ne pije i neka ih ne prodaje." Prenosilac hadisa dodaje da su ljudi iznijeli iz svojih kuća sve što su imali od opojnih pića i prosuli po ulicama Medine.
Hadis sadrži eksplicitnu zabranu konzumiranja i prodaje alkoholnih pića, tako da je ovdje svaki komentar izlišan i suvišan.
Nije zgoreg ovom prilikom spomenuti jednu čestu, ali sa islamskog stanovišta neprihvatljivu i veoma opasnu pojavu kod nas u Bosni i Hercegovini. Naime, neki muslimani, iako sami ne konzumiraju alkoholna pića, drže ista u svojim trgovinama ili restoranima, prodaju ih svima, bez obzira na vjeru, hraneći tako zarađenim sredstvima svoje porodice i uvlačeći ih zajedno sa sobom u krug u Poslanikovom hadisu prokletih osoba, što je nesumnjivo veliko nasilje koje dotični grješnici čine prema vlastitoj djeci i porodici. Kao što nije dopušteno prodavati i kupovati
alkoholna pića, takoder, nije dopušteno ni poklanjati ih drugim osobama, makar te osobe bile nemuslimani, jer je musliman čist i ne može davati ni uzimati osim ono što je čisto.
Veoma je ilustrativna i indikativna fetva koju je o temi prodaje alkohola u restoranu donijelo Evropsko vijeće za fetve na čijem je čelu dr. Jusuf el-Qaradavi. Fetvu ću, zbog njene zanimljivosti i važnosti, citirati u cijelosti zajedno sa pitanjem.
Pitanje:
Jedan brat musliman otvorio je restoran u ovoj državi. Traži odgovor na sljedeća pitanja:
1. Primijetio je slab odziv mušterija u njegovom restoranu. Smatra da je to zbog toga što ne prodaje vino i druga zabranjena pića. Da li mu je dopušteno da prodaje vino ili neka druga šerijatski zabranjena pića i da od toga zarađeni novac podijeli kao sadaku ne zadržavajući za sebe ništa od toga novca?
2. Neke mušterije traže od njega da im iznajmi radnju za neke svečanosti. Iznajmjjivač sa sobom donosi i alkoholna pića, ali ne upotrebljavaju pribor iz restorana. Vlasnik restorana ne učestvuje u njihovim svečanostima. Da li mu je dopušteno iznajmljivati restoran na ovaj način?
3. Čuli smo da postoji jedna vrsta piva (ječmena voda) koja se prodaje u nekim islamskim zemljama. Ovo pivo ne sadrži alkohol, kako se priča. Da li je dopušteno da pijemo ovu vrstu piva i je li dopušteno prodavati ga u spomenutom restoranu?
Odgovor:
1. Nije mu dopušteno da prodaje alkohol i sve što je zabranjeno od jela i pića, čak i ako ne koristi ostvarenu dobit nego je podijeli kao sadaku. Neka se boji Uzvišenog Allaha u stjecanju svoje zarade. “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se ne nada.” (Et Talak, 2-3) Neka zna da je bereket u halalu, makar on bio mali u njegovim očima. U haramu nema bereketa niti hajra. On je grješan za ono što je stekao na ovaj način, osim ako mu Allah oprosti i smiluje mu se.
2. Nema smetnje da se radnja iznajmi u spomenuti cilj na navedeni način. Vlasnik restorana nije odgovoran za ono što iznajmljivač i učesnici rade u okviru iznajmljivanja. On je odgovoran za sami čin iznajmljivanja. Ako sami ugovor o iznajmljivanju ne sadrži neku zabranu ugovor je dopušten.
3. Svako piće koje ne opija je dopušteno. Budući da u pitanju navedeno piće ne opija, jer ne sadrži u sebi opijajuću supstancu, ono je dopušteno, makar bilo nazvano ružnim imenom kojim se obično nazivaju opijajuća pića. U obzir se uzima sadržaj a ne ime. Što je dopušteno piti dopušteno je i prodavati. (Druga sjednica)6

Izbjegavanje društva, skupova i mjesta u kojima se toči i konzumira alkohol

Musliman je dužan izbjegavati ona društva, skupove i mjesta u kojima se toči, služi i konzumira alkohol. Na ovu zabranu ukazuje navedeni hadis o osobama koje je prokleo Allahov Poslanik, a.s. Na nju izravno ukazuje i hadis koji prenosi Omer, r.a., u kome Poslanik, a.s., kaže: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne sjeda za stol na kome kruže čaše s alkoholnim pićima." 7 Musliman je dužan boriti se protiv zla adekvatnim sredstvima. Ako nije u stanju spriječiti to svojim rukama ili jezikom, onda u najmanju ruku može izbjegavati mjesta, skupove i društva u kojima se čini zlo osudivši ga svojim srcem. To je minimum imana. U tom smislu musliman u Bosni i Hercegovini i svim drugim državama u kojima se javno prodaje alkohol treba izbjegavati prodavnice i restorane u kojima se prodaje i servira alkohol ako svoje potrebe može podmiriti u radnjama i restoranima u kojima toga zla nema. Musliman, također, mora izbjegavati svadbe, manifestacije, godišnjice i sve slične proslave i veselja u kojima je prisutno konzumiranje opojnih pića. Naročito je za svaku osudu pojava da neki ljudi koriste i neke vjerske svečanosti, kao što su otvaranje novosagrađenih džamija, ili okupljanje vjernika u povodu mevludskih svečanosti, ili zajedničkih dova, da prodaju koju flašu ili gajbu piva. Takvi se postupci moraju energično osuditi i spriječiti.

Upotreba alkoholnih pića u svrhu liječenja

Musliman je dužan, shodno kur'anskoj naredbi "klonite ga se", izbjegavati svaki doticaj i upotrebu alkoholnih pića. To uključuje i zabranu korištenja alkoholnih pića u svrhu liječenja. Kada je upitan Allahov Poslanik, a.s., o upotrebi opojnih pića radi liječenja, on je odgovorio: "To nije lijek, već bolest"8 Poslanik, a.s., također, je rekao: «Allah je dao i bolest i lijek, pa se liječite, ah ne zabranjenim stvarima.” 9
Čuveni islamski učenjak Ibnu-l-Qajjim, govoreći o ovom pitanju, lucidno zaključuje: “Ako bi bilo dopušten alkohol koristiti kao lijek, kada su mu ljudi već skloni, to bi im pružilo dobar povod da ga piju radi užitka i zabave, osobito kada imaju dojam da to godi njihovu zdravlju, ublažava im bolove i liječi bolesti. Osim toga, to bi doprinosilo propagiranju zabranjenih sredstava zbog njihovog navodno efikasnog djelovanja." (Zadu-l-me'ad, 3/115-116)
Pa ipak u slučaju nužde, kada je ljudski život u opasnosti, ili neki tjelesni organ, a nema drugog lijeka osim onog spravljenog na bazi alkohola, na preporuku ljekara specijaliste, koji je uz to i dobar musliman, dopušteno je u takvoj situaciji, iz razloga nužde, upotrijebiti takav lijek.10 Poznato je fikhsko pravilo da "nužda zakon mijenja". Isti je slučaj i sa upotrebom alkohola kao dezinfekcionog sredstva, ili u slične medicinske svrhe.

Građanska i krivičnopravna odgovornost pijane osobe

lako je Šerijat preduzeo sve preventivne mjere, pravne i moralne prirode, uključujući i prilično oštru fizičku kaznu batinanjem za konzumiranje alkoholnih pića, u cilju sprečavanja ovog grijeha i krivičnog djela i svih posljedica koje mogu iz njega proisteći, ima pojedinaca koji unatoč svim tim mjerama čine krivično djelo opijanja alkoholnim pićima. Ovdje se postavlja pitanje tretmana pravnih poslova i delikata koje počini pijana osoba.
Mada postoje stanovite razlike među islamskim pravnicima u pogledu defniranja stanja pijanstva, oni su suglasni oko nekoliko bitnih pitanja vezanih za opijanje.

Prvo: opijanje je samo po sebi zabranjeno i predstavlja posebno krivično djelo. Ako osoba svjesno, bez prisile, konzumira alkohol, čini grijeh i zaslužuje kaznu (hadd). Nije grješna ako to čini pod prisilom ili u stanju nužnosti.

Drugo: pravnici su suglasni da pijana osoba podliježe šerijatskim obavezama, ili stoga što razum nije u cijelosti imobiliziran pijanstvom, odnosno osoba nije u potpunosti neuračunljiva, već u stanju smanjene uračunljivosti (gaflet), ili iz razloga što je razum onesposobljen djelovanjem konzumenta koji je prvo odgovoran za stranputicu kojom je krenuo samim činom pijenja alkohola, i drugo, odgovoran je za posljedice pijanstva u vidu zanemarivanja nekih obaveza. Ili je razlog ove odgovornosti preventivnog i disciplinskog karaktera. Jer, kada bi prestale obaveze usljed pijanstva na nedopušten način, to bi vodilo širenju pojave pijenja i alkoholizma i zloupotrebi ovakvog stanja radi vršenja drugih krivičnih djela, bez adekvatne reakcije i sankcije.

Treće: sankcija za pijanstvo se ne izvršava dok se pijanica ne otrijezni. Također, ni sudski postupak se neće voditi protiv njega dok se ne otrijezni kako bi mogao iznijeti svoju odbranu.
Sporno je medu islamskim pravnicima da li je pijanstvo, nastalo kao posljedica nedopuštenog konzumiranja alkohola, isprika koja oslobada pijanu osobu nekih oblika odgovornosti za svoje postupke? Naime, u pravnoj teoriji se općenito postavlja pitanje da li se krivična odgovornost za radnje koje su slobodne u odluci, ne i u izvođenju (actiones liberae in causa) može zasnovati na osnovu općih principa o odgovornosti na bazi uračunljivosti i vinosti ili ta odgovornost može postojati samo ako je krivičnim zakonom određena, uopće ili samo za neka takva djela. Problem se svodi na to da li je uračunljivost nužna u vrijeme izvršenja djela ili je dovoljna uračunljivost u vrijeme izvršenja prethodne radnje, kojom osoba sebe dovodi u stanje neuračunljivosti.

Prema mišljenju hanefijskih pravnika pijana osoba snosi punu građansku i krivičnu odgovornost za svoje postupke. Ugovori i razvod braka takve osobe su punovažni, a krivična djela koja počini povlače za sobom odgovarajuće sankcije.
Ovaj stav se opravdava sa dvije postavke:
Prvo: grijeh ne opravdava činjenje drugog grijeha. Pijanstvo je grijeh koji ne opravdava druge grjehe koje uzrokuje. Ko se, npr., napije i potvori drugu osobu počinio je dva grijeha i dva krivična djela: grijeh opijanja i grijeh potvore.
Drugo: nema opravdanja za posljedice pijanstva, jer je osoba svjesno i dragovoljno pristupila takvom djelu znajući da pijanstvo vodi u stanje neuračunljivosti i da usljed toga osoba može počiniti i druga krivična djela, te stoga mora snositi punu odgovornost za sve postupke koje učini u stanju pijanstva. Pijanstvo je uzrok tim krivičnim djelima. Opredjeljujući se za činjenje uzroka on se opredijelio i za posljedicu, jer je znao da one mogu nastupiti usljed pijanstva. Pijanstvo nije ni sumnja (šubha) kojom se obara kazna hadda ili kisasa, budući da se radi o grijehu, a kazne hududa i jesu propisane zbog grijeha, te stoga grijeh ne može biti osnova za oslobađanje od kazne. Ali se izvršenje kazne prolongira do otrežnjenja kako bi kazna bila djelotvorna.

Za odgovornost je, dakle, bitno da je lice ostvarilo uzrok (stavljanje u stanje neuračunljivosti) posljedice i da je pri tome ostvarilo posljedicu s vinošću. Takva osoba u neku ruku sama sebe instrumentalizira u izvršenju drugog krvičnog djela i za to mora biti odgovorna.
Ovo je stav hanefijskih pravnika, a slijede ga i neki šafijski, hanbelijski i mnogi malikijski pravnici.11
Prema drugoj teoriji, koju zastupaju, Imami Šafija u jednom od svoja dva mišljenja, Imami Ahmed i neki malikijski pravnici, pijana osoba nema poslovne sposobnosti, njeni ugovori su ništavni, jer je saglasnost volja bitni element ugovora, a nje u ovom slučaju nema. Takva osoba, također, ne podliježe primjeni sankcija koje se baziraju na obaranju usljed postojanja sumnje (šubhe), budući da je neuračunljivost u vrijeme izvršenja krivično djela nespojiva s umišljajem, ili u najmanju ruku dovodi u pitanje potpunost namjere i umišljaja.
I jedna i druga teorija islamski pravnika ima svoje pristalice u teoriji i praksi pozitivnih zakonodavstava. U svakom slučaju, pijana osoba ne može biti oslobođena odgovornosti za sve svoje postupke, posebno kada su u pitanju krvni delikti i nanošenje štete drugim licima. Kada je u pitanju zaključivanje ugovora i raskid bračne veze prihvatljiviji je stav o nevaljanosti takvih postupaka s obzirom na važnost elementa uračunljivosti u momentu izvršenja djela, štiteći time prvenstveno interes porodice i društva, a i samog učinitelja, jer se pitanje održanja ili rasturanja porodice ne može prepustiti neuračunljivoj osobi, ii osobi sa bitno smanjenom uračunljivošću.

[vratnik]

Znaci: svi pusaci dzaba klanjaju.

[NIN]

Da mi laici ne bi puno šupljirali pročitajte šta kažu eksperti:

Jest, moj Istocnjak, tako je. Doduse, tako i jest' najbolje - izvrnes mozak k'o sijalicu i ostavis ga da se kravi po strani, k'o travnicki sir u posoljenoj vodi.

Sve nekakvi eksperti...

[NIN]

Nego, da se vratimo pitanju:

Sve je to donekle uredu sto ti pricas ali pokusaj shvatiti cinjenicu da cigareta UBIJA nekoliko puta vise ljudi od svih droga i alkogola zajedno!

Kako sad to da najgori moguci porok, koji svakodnevno ubija ogroman broj ljudi, bude dopusten?

Dakle?

[beautyfool]

Nego, da se vratimo pitanju:

Sve je to donekle uredu sto ti pricas ali pokusaj shvatiti cinjenicu da cigareta UBIJA nekoliko puta vise ljudi od svih droga i alkogola zajedno!

Kako sad to da je najgori moguci porok, koji svakodnevno ubija ogroman broj ljudi, dopusten?

Dakle?

A otkud ta ideja da je dopusten !???

Moj predhodni post:
Po islamu zabranjeno je sve ono sto opija kao i sve ono sto steti i unistava covjeka, kratko i jasno.

I ne ubijajte se, jer Allah je prema vama milostiv. (En-Nisa, 29.);
"Ne bacajte sami sebe u propast", (El-Bekara: 195)
"Allah vam naređuje pravednost, činjenje dobra i pomaganje bližnjih, a zabranjuje vam bestidna djela, i sve što je ZLO i nasilje"! (En-Nahl: 90)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nema štete (sebi), niti nanošenja štete drugima.''
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je rekao: "Najbolji je džihad da se čovjek bori sa samim sobom, protiv svojih strasti".
...

[istocnjak]

Da mi laici ne bi puno šupljirali pročitajte šta kažu eksperti:

Jest, moj Istocnjak, tako je. Doduse, tako i jest' najbolje - izvrnes mozak k'o sijalicu i ostavis ga da se kravi po strani, k'o travnicki sir u posoljenoj vodi.

Sve nekakvi eksperti...

Kada bi se svi bavili onim poslom za koji su se školovali, ne bi bilo problema. Vrlo je neumjesno sa tvoje strane da ti kao jedan laik koji ne poznaje vjeru, daješ komentar na pisanje jednog doktora islamskih nauka. To je ustvari mentalitet i razmišljanje jednog balkanca koji misli da sve zna, a u stvari veze nema, pa shodno takvom mentalitetu danas imamo i dipl. šumare koji vode ekonomiju naše zemlje. A što se tiće tvoje ekpertize vidi se da si pravi "ekspert za šupljiranje i ublehiranje". Pa bi bilo lijepo i kulturno od tebe da se baviš onim za šta si se školovao.

[vratnik]

Nego, da se vratimo pitanju:

Sve je to donekle uredu sto ti pricas ali pokusaj shvatiti cinjenicu da cigareta UBIJA nekoliko puta vise ljudi od svih droga i alkogola zajedno!

Kako sad to da je najgori moguci porok, koji svakodnevno ubija ogroman broj ljudi, dopusten?

Dakle?

A otkud ta ideja da je dopusten !???

Moj predhodni post:
Po islamu zabranjeno je sve ono sto opija kao i sve ono sto steti i unistava covjeka, kratko i jasno.

I ne ubijajte se, jer Allah je prema vama milostiv. (En-Nisa, 29.);
"Ne bacajte sami sebe u propast", (El-Bekara: 195)
"Allah vam naređuje pravednost, činjenje dobra i pomaganje bližnjih, a zabranjuje vam bestidna djela, i sve što je ZLO i nasilje"! (En-Nahl: 90)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nema štete (sebi), niti nanošenja štete drugima.''
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je rekao: "Najbolji je džihad da se čovjek bori sa samim sobom, protiv svojih strasti".
...

treba samo skontati sta znaci nije dopusten a sta znaci zabranjen. Znaci sad kad smo skontali da ima razlike, a ocito ima, da se onda pozabavimo vjernicima koji puse cigarete. (da se krene od neke nule, mada ni to nije nula, ali eto)

[NIN]

Da mi laici ne bi puno šupljirali pročitajte šta kažu eksperti:

Jest, moj Istocnjak, tako je. Doduse, tako i jest' najbolje - izvrnes mozak k'o sijalicu i ostavis ga da se kravi po strani, k'o travnicki sir u posoljenoj vodi.

Sve nekakvi eksperti...

Kada bi se svi bavili onim poslom za koji su se školovali, ne bi bilo problema. Vrlo je neumjesno sa tvoje strane da ti kao jedan laik koji ne poznaje vjeru, daješ komentar na pisanje jednog doktora islamskih nauka. To je ustvari mentalitet i razmišljanje jednog balkanca koji misli da sve zna, a u stvari veze nema, pa shodno takvom mentalitetu danas imamo i dipl. šumare koji vode ekonomiju naše zemlje. A što se tiće tvoje ekpertize vidi se da si pravi "ekspert za šupljiranje i ublehiranje". Pa bi bilo lijepo i kulturno od tebe da se baviš onim za šta si se školovao.

Pravo da ti kazem, covjeka teologa ne smatram nekim pretjeranim dostignucem, naprotiv. To je za mene supljak nad supljacima, da budem iskren (moram reci da ih imam i u familiji a i znam ih nekoliko tako da ne mislis da supljiram). Ne bih dalje jer neces shvatiti ni mrvicu onoga sto ti zelim reci, kao sto nisi ni onaj prvi post, i samo bih da dodam i to da se manis projiciranja jer se ono najlakse cita.

Preporucio bih ti da navrnes onaj svoj mozak i malo pocnes razabirati svojom glavom. Usput, budi receno, mogao si mi reci za tu svoju tajnu vjestinu citanja ko poznaje vjeru a ko ne.

Haj' sad, budi mi pozdravljen!

[istocnjak]

Pravo da ti kazem, covjeka teologa ne smatram nekim pretjeranim dostignucem, naprotiv. To je za mene supljak nad supljacima, da budem iskren (moram reci da ih imam i u familiji a i znam ih nekoliko tako da ne mislis da supljiram). Ne bih dalje jer neces shvatiti ni mrvicu onoga sto ti zelim reci, kao sto nisi ni onaj prvi post, i samo bih da dodam i to da se manis projiciranja jer se ono najlakse cita.

Preporucio bih ti da navrnes onaj svoj mozak i malo pocnes razabirati svojom glavom. Usput, budi receno, mogao si mi reci za tu svoju tajnu vjestinu citanja ko poznaje vjeru a ko ne.

Haj' sad, budi mi pozdravljen!

Ovo što ti pišeš je razmišljanje jednog balkanca koji sve zna i u svašta se razumije a veze nema, tako danas imamo automehaničare koji se bave pravnim poslovima i slično. Što se tiće razbiranja kod tebe se vidi samo šuplja ništa konkretno, jer poenta je da budeš od koristi drugima, ali u suštini dobar si kakvih ima ...

[NIN]

Pravo da ti kazem, covjeka teologa ne smatram nekim pretjeranim dostignucem, naprotiv. To je za mene supljak nad supljacima, da budem iskren (moram reci da ih imam i u familiji a i znam ih nekoliko tako da ne mislis da supljiram). Ne bih dalje jer neces shvatiti ni mrvicu onoga sto ti zelim reci, kao sto nisi ni onaj prvi post, i samo bih da dodam i to da se manis projiciranja jer se ono najlakse cita.

Preporucio bih ti da navrnes onaj svoj mozak i malo pocnes razabirati svojom glavom. Usput, budi receno, mogao si mi reci za tu svoju tajnu vjestinu citanja ko poznaje vjeru a ko ne.

Haj' sad, budi mi pozdravljen!

Ovo što ti pišeš je razmišljanje jednog balkanca koji sve zna i u svašta se razumije a veze nema, tako danas imamo automehaničare koji se bave pravnim poslovima i slično. Što se tiće razbiranja kod tebe se vidi samo šuplja ništa konkretno, jer poenta je da budeš od koristi drugima, ali u suštini dobar si kakvih ima ...

Pustimo se mi obojica supljiranja nego da se mi vratimo na ono moje pitanje:

Sve je to donekle uredu sto ti pricas ali pokusaj shvatiti cinjenicu da cigareta UBIJA nekoliko puta vise ljudi od svih droga i alkogola zajedno!

Kako sad to da je najgori moguci porok, koji svakodnevno ubija ogroman broj ljudi, dopusten?

Dedera @Istocnjak, da vidim sta ti mislis o ovome?

P.S. @beautyfool, tvoj stav mi je jasan i slazem se sa istim mada mi to ne daje odgovor na moje pitanje koje je takodjer jasno postavljeno - zasto se najveci porok, koji je jasno definiran kao droga (pogledati pod medicina) i koji ubjedljivo odnosi najveci broj zivota sirom planete, dopusta po Knjizi?

[istocnjak]

Kako sad to da je najgori moguci porok, koji svakodnevno ubija ogroman broj ljudi, dopusten?

Govoriš o "posljedicama" dok je ateizam "uzrok" svemu. Posljedice ateizma su vidljive na svakom koraku. Suprotno ovome vjernik koji iskreno voli Allaha dž.š. neče raditi ono što je Allah dž.š. zabranio čovjeku, a sve radi postizanja vlastite sreče na ovom i na onom svijetu Ahiretu, jer vjernik se trudi i pokušava da u ime Allaha dž.š. izbjegava haram to jeste zabranjeno, onoliko koliko može jer živimo u veoma teškim vremenima gdje su iskušenja svuda oko nas a naročito za mlade ljude. Hajdemo sada govoriti o "uzrocima" opijanja, drogiranja, konzumiranja cigara itd ... jer glavni "uzrok" ovome je džahilijet (neznanje). Zar nije tako?
(Sad' će oportunisti da raspale, sa svojim kontra stavovima )

[izvor]

Mislim da se mi razumijemo @NIN. Droga i alkohol su opijti, tj. opijaju ljude, pomute razum onome ko ih konzumira, tacnije mogu pomutiti razum. I zbog toga su zabranjeni. Duhan ne pomucuje razum bas do te mjere, kao ovo dvoje prethodnih. Znaci, covjek koji konzumira cigarete, moze popusiti koliko hoces, ali ce biti uvjek svjestan svojih postupaka.
E, sad, duhan je stetan, i to niko ne porice. Niti iko porice da je jedan od najvecih poroka. I on (duhan, odnosno pusenje) spada u onu kategoriju gdje islam ne dozvoljava nanosenje stete sebi ni drugima. U Kur'anu ne stoji da je zabranjeno jesti masnu hranu onima kojima steti (npr.bolesnicima koji imaju povisen krvni pritisak, povisen holesterol u krvi, itd..). Ali je zabranjeno sve sto covjeku steti, sto steti njegovom zdravlju. I za takvo sto ti ne treba nikakav mudztehid niti alim. Svaka stvar koja narusava covjekovo zdravlje je zabranjena. Znaci, ako ti steti masna htrana,zabranjeno ti je konzumirati, ako ti steti slatko, zabranjeno ti je konzumirati, itd...
P.S, Poznajem dosta starih ljudi, koji gotovo da ne pamte kad su poceli pusiti, i danas su u svojoj starosti izuzetno vitalni. Sto hoce reci da duhan, odnosno pusenje, ne djeluje na svakog isto.
pozz

[vratnik]

Mislim da se mi razumijemo @NIN. Droga i alkohol su opijti, tj. opijaju ljude, pomute razum onome ko ih konzumira, tacnije mogu pomutiti razum. I zbog toga su zabranjeni. Duhan ne pomucuje razum bas do te mjere, kao ovo dvoje prethodnih. Znaci, covjek koji konzumira cigarete, moze popusiti koliko hoces, ali ce biti uvjek svjestan svojih postupaka.
E, sad, duhan je stetan, i to niko ne porice. Niti iko porice da je jedan od najvecih poroka. I on (duhan, odnosno pusenje) spada u onu kategoriju gdje islam ne dozvoljava nanosenje stete sebi ni drugima. U Kur'anu ne stoji da je zabranjeno jesti masnu hranu onima kojima steti (npr.bolesnicima koji imaju povisen krvni pritisak, povisen holesterol u krvi, itd..). Ali je zabranjeno sve sto covjeku steti, sto steti njegovom zdravlju. I za takvo sto ti ne treba nikakav mudztehid niti alim. Svaka stvar koja narusava covjekovo zdravlje je zabranjena. Znaci, ako ti steti masna htrana,zabranjeno ti je konzumirati, ako ti steti slatko, zabranjeno ti je konzumirati, itd...
P.S, Poznajem dosta starih ljudi, koji gotovo da ne pamte kad su poceli pusiti, i danas su u svojoj starosti izuzetno vitalni. Sto hoce reci da duhan, odnosno pusenje, ne djeluje na svakog isto.
pozz

Po meni je i duhan opijat. Ponavljam ono sto sam postavio na pocetku teme: blazeni osjecaj, zelja, nervoza kad nema. Sve su to simptomi ovisnosti.
O djelovanju na razlicite ljude ne mozemo razgovarati posto je kolega madner npr. skroz otporan na tekilu, a ja mogu vodku piti litrima. I znam za sebe.

[istocnjak]

O djelovanju na razlicite ljude ne mozemo razgovarati posto je kolega madner npr. skroz otporan na tekilu, a ja mogu vodku piti litrima. I znam za sebe.

Ako se družite zajedno nemoj nikad sa njim šetati gradom a naročito ne ljeti jer tu je neotporan.

[izvor]

Po meni je i duhan opijat. Ponavljam ono sto sam postavio na pocetku teme: blazeni osjecaj, zelja, nervoza kad nema. Sve su to simptomi ovisnosti.
O djelovanju na razlicite ljude ne mozemo razgovarati posto je kolega madner npr. skroz otporan na tekilu, a ja mogu vodku piti litrima. I znam za sebe.

O.K. Hajmo napraviti peticiju ukidanja zabrane voznje pod dejstvom alkohola, ukidanju zabrane konzumiranja i prodaje droge( hajmo da i dileri placaju porez), ili da policija tebi dozvoli konzumiranje vodke, a madneru tekile.
P.S. salio sam se nemoj sta zamjerit
haj budite zdravo