Da i ja jednom pohvalim moderatoricu koja je postavila ovu temu!!! Tema je odlična, i manje više svi se slažu da imamo zajednički problem. Pokušaću da dam doprinos ovoj temi kroz neka svoja vlastita iskustva. Od malena pa do puberteta imao sam sljedeći godišnji raspored:
Proljeće: Alan Ford, klišeri, lopta, basket;
Ljeto: Alan Ford, cijevi (fišeci), sakupljanje sličica (album, ćize-blize, pola-cijelo), romani (Johnny Logan, Mister NO, Stripoteka, Zabavnik, Zagor, Blek, itd.), lopta, žmira, limuna i narandže;
Jesen: Alan Ford, klišeri, lopta, basket;
Zima: Alan Ford, sankanje, grudvanje, snješko bijelić, ostale igre na snijegu;
Između ovih aktivnosti naravno ide se u školu, gledaju se crtani filmovi (smjehotresna olimpijada (kvarnići, skubidubići), štrumfovi, sport-bili, tarzan, hi-men, snorkijevci, tatamata, i ostali u terminu nedjeljom u 19:00). Ovo je sve trajalo do puberteta, kada na tapet dolaze malo ozbiljnije aktivnosti (obijanje trafika, duvanje sintelana, poklape u podrumu), naravno, šalim se

.
Danas gledam djecu iz naselja, gdje sam i ja naravno proveo svoje djetinjstvo, niti sakupljaju romane, niti se igraju žmire, niti se igraju sličica, uglavnom se priča o igricama, nekakvim Seranosima, troglavoj aždaji (debela mama, trijumfi, izgubljeni), mobiteli, sms-ovi, snijeg padne kako padne tako se i istopi, a o cijevima, žmiri, limunu i narandži da i ne govorim.
Nema više posla za one "Gorane" koji su se brinuli o pošumljavanju, jer travnjaci su extra niko ne gazi po njima, ne igra se klikera ni lopte.
Šta da kažem! Nije vrijeme kao nekad! Živi se brže 300 km na sat, djeca su namazanija, tv, internet, mobilna telefonija. Imam jednu dragu slatku tinejdžerku u svojoj kući, kćerku od 14 godina, pa znam šta znači borba sa ovim iskušenjima. Da nam je dragi Bog na pomoći.