Podrska Florence Hartmann

[trofej]

I. - TKO VLADA SUDOM VLADA SVIJETOM

Temeljci europske uljudbe pa time zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, postavljeni su u pameti antičkoga svijeta (Egipat, Perzija, Judeja, Grčka) koja se vrhuni u učenju sedam najstarijih predstavnika grčke etičke filozofije, čije su misli sačuvane u obliku mudrih izreka, pa ih nazivaju gnomici, mada je za njih tradicionalno uobičajen skupni naziv: sedam grčkih mudraca.

Među sedam mudraca ubrajaju se najčešće:
SOLON IZ ATENE:«Ni u čemu ne pretjeruj» - «Ako si naučio slušati znat ćeš i zapovijedati»);
TALES IZ MILETA: («Upoznaj sama sebe» - «Radije neka ti zavide nego da te sažalijevaju!»);
HILON IZ SPARTE: («Pokoravaj se zakonima!» - «Mrtvoga smatraj sretnim!»);
PITAK S LEZBOSA: («Uoči pravi čas!» - «Ni bogovi se ne bore protiv onoga što mora biti»);
BIJANT IZ PRIJENE: («Ljudi su većinom zli» - «Početak otkriva čovjeka»);
KLEOBUL IZ LINDA: («Najbolje je držati mjeru» - «Rado slušaj i ne govori mnogo»);
PERIJANDAR IZ KORINTA: («Zanos može sve» - «Užici su prolazni, časno ime je besmrtno»).

Najznačajniji od njih Solon iz Atene ili Solon Zakonodavac (640. – 560. pr. Kr.), - svoje učenje je utemeljio na maksimi: «sreću ljudima i državi mogu donijeti samo dobro uređeni zakoni koji se provode».

Po Aristotelu, tri su stvari u Solonovu ustavu, osobito značajne:
«prvo i najznatnije, što je zabranjeno davati zajmove na tjelesa» (čime je zabranjeno svako porobljavanje i uništavanje čovjeka i naroda);
«zatim, što je slobodno svakome, tko hoće, zauzimati se za one, kojima se nepravda čini» (dok se nečasnima smatraju oni koji se «iz nehaja zadovoljavaju onim što se slučajno događa»);
treće, čime je, kažu, i najvećma osilio narod, priziv na porotni sud. Jer ako je narod gospodar suda, gospodar je i države» (time da sud, kao ustanova općega dobra, po jasnom načelu - u ime i prema volji naroda, proskribira sve što je nepravedno i uzvisuje pravdu).
(Aristotelov Ustav Atenski, prijevod Niko Majnarić, Izdavački zavod JAZU, 1948.).

U toj definiciji pravednog društvenog odnosa, sadržane su zasade europske demokracije ispod kojih nijedno kasnije vrijeme ne bi smjelo ići.

Ta obveza i dužnost pripadaju svakom čovjeku i građaninu koji hoće biti čovjek i građanin, svakom narodu koji se hoće potvrditi kao narod i svakom vođi naroda koji hoće biti priznat kao vođa naroda, - tj. svakom onom koji hoće ostvariti slobodu kao odgovornost, dokazati odgovornu djelatnu jasnu i razlikovnu zauzetost za narodni interes, koji se u prohodu kroz sustav razlika hoće potvrditi kao prepoznatljiva vrijednost.

Odatle izrasta korijen spoznaje da demokracija ima jamstvo u radu suda, kojem se vjeruje da zna, da može i hoće razlučiti pravdu od nepravde.

Povjerenje u sud kao jedan viši zajednički nazivnik sve povezuje u «misterij jedinstva koji je daleko iznad naših siromašnih misli»

(André Chouraqui: Deset zapovijedi danas, Konzor, Zagreb, 2005.).

Na toj dragovoljno prihvaćenoj demokratskoj formuli zajedništva gradi se san o ujedinjenoj Europi.
(…)
Tamne sile svijeta su manipulacijama od optuženja, preko izvođenja na sud do presuđivanja, oduzimaju pravo narodu da bude gospodar suda a time i gospodar države, - pa tako zaobilazno putem suda žele postići ono što nisu postigli izravnom agresijom – porobljenost i pokornu poslušnost.

Dvadeseto stoljeće je i time u cijelosti potvrdilo pesimističku maksimu Thomasa Hobbesa «bellum omnium contra omnes» (rat sviju protiv svih) - pri čemu se koriste sva sredstva. Razotkrilo je i tanku granicu između dobra i zla, ljubavi i mržnje, slobode i podložnosti, koja prolazi i kroz nas same, od koje se nije moguće distancirati, - koja na žalost legitimira sve kasnije oblike zlosilja (Lujo Medvidović).

Odluka kojom se ukidaju Zaključci Narodne skupštine Republike Srpske br. 01-787/09 i br. 01-788/09 doneseni 14. maja 2009. godine:

S obzirom i na to da se Zaključcima zanemaruju odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine donesene o mnogim pitanjima navedenim kao nadležnosti koje su “preuzete od ili prenesene od strane” Republike Srpske;

Osuđujući to što Narodna skupština Republike Srpske, nastojeći da supstituira vlastitim tumačenjem Ustava BiH i njegovog člana III tumačenje koje je dao Ustavni sud BiH, ugrožava autoritet najviše institucije koja podržava vladavinu zakona u Bosni i Hercegovini.

Florence Hartmann

[8. sekretar SKOJ-a]

Sutra nastavak sudjenja:

Sudjenje Florence Hartmann se nastavlja 1. i 3. srpnja

1. jula od 9.00 – 13.45 nastavlja se unakrsno i dodatno ispitivanje Natase Kandic i zavrsetak izvodjenja dokaznog postupka 3. jula u 9.00 sati pocinje iznosenje zavrsnih rijeci tuziteljstva i obrane. U mogucnosti ste pratiti oba zasjedanja na internetskoj stranici http://www.icty.org, bilo uzivo ili uz zakasnjenje.

Mozete odabrati jezik na kojem ćete pratiti u desnom uglu naslovne stranice. Za pracenje video prijenosa odaberite sudnicu u kojoj se sudjenje odvija.

Sto je zapravo ostalo od optuzbe protiv Florence Hartmann?
Ne puno kako mi mislimo:

1. Florence Hartmann nije optuzena da je imala pristup dvjema odlukama Zalbenog vijeća dok je radila u Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju – MKSJ (2000.-2006.).

U svojoj knjizi Florence Hartmann nije otkrila zasticene dijelove zapisnika Vrhovnog savjeta obrane niti postojanje dvije odluke Zalbenog vijeća kojima se stite ti zapisnici.
To je bilo poznato u Srbiji i cijelom svijetu, diskutirano u srbijanskim medijima i na konferencijama, cak postoje i knjige u Beogradu o tome. Jos i vise, sluzbeni predstavnici Srbije su raspravljali pred MSP da su zapisnici Vrhovnog savjeta obrane zasticeni odlukama ICTY-a.

2. Dok se javno raspravlja o pravnoj motivaciji sudaca i dogovoru sa Srbijom da odobre Srbiji zastitu dokumena Vrhovnog savjeta obrane kako bi se oni koristili u procesu protiv Milosevica, ali kako bi se sakrili od Međunarodnog suda pravde kako Srbija ne bi bila opruzena za genocid u predmetu Bosne protiv Srbije, Florence Hartmann nije pocinila nepostivanje suda jer ona nije otkrila zasticene dijelove cime je postivala njihovu tajnost.

Prema gospodinu Louisu Joinet, povjerljivost se odnosi samo na sadrzaj odluka (zapisnici Vrhovnog savjeta obrane) ne na pravnu motivaciju sudaca i postojanje odluka. Sudske pravne argumentacije iza odluka ne mogu ostati povjerljive, drugacije, kako argumentira Joinet, “bilo bi to tajno pravosudje” koje predstavlja odstupanje od demokracije i prava da uspostavi istinu. Ipak nista nije ucinjeno, tijekom sudjenja proslog tjedna, gospodin Mac Farlane je jasno naveo sucima “pravo da posalju medijima jasnu poruku”.

Presuda se ocekuje tijekom ljeta.

Ukoliko Florence Hartmann bude osudjena vjerojatno ce se zaliti, u tom slucaju bi osuda negirala desetljeca jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava i drugih medjunarodnih i regionalnih sudova.
Isti Tribunal ce biti dvostruki sudac i porota koji ce odlucivati o zalbi.

U ime principa medjunarodnog pravosudja koji toliko dugo branimo, nesmijemo zaustaviti nas pritisak.
Preko 4000 ljudi je potpisalo ovu peticiju.
Mediji koji konacno prate slucaj: Radio-France, TF1 and Le Nouvel Observateur (France), Le Temps (Switzerland), the Christian Science Monitor (USA) i Washington Post (USA) koji je pisao o ovome.

Ovo pismo i druga pisma prije ovoga, napominju zaljenje promatraca da “nekoliko Jugoslavenskih ratnih zlocinaca jos uvijek cekaju suđenje, a vojni zapovjednik bosanskih Srba Ratko Mladic je jos uvjek na slobodi.
Sud treba uraditi važnije stvari sa svojom energijom i proracunom iu UN-a od više od 120 miliona dolara.”

Da ne spominjemo cinjenicu da je Washington Post takodjer naglasio” … Predsjednik suda Patrik Robinson, rekao je ranije ovog mjeseca da bi sudski proces protiv nedavno uhapsenog politickog vodje bosanskih Srba, Radovana Karadzica mogao poceti krajem kolovoza I izrazio nadu da bi se mogao dovrsiti do 2012. “

_Trebamo Vasu pomoc.
Molimo Vas potpisite peticiju ili zamolite druge da to ucine. Ako imate pristup medijima zamolite ih da objave stranice zbog kojih je optuzena prije nego ih učine nevidljivima.

[tempora]

Nisam otisla u Hag kada joj je pocelo sudjenje, kasno sam saznala i zao mi je sto nisam mogla dati minimalni doprinos, biti tu. I sve mi se cini da je podrska Harmann minimalna i bez ikakvog odjeka. Sto uciniti, kako pokazati svijetu da su mnogi od nas uz nju? Mozemo li se malo vise organizovati od ovog trenutnog?

[spreca]

Gdje se moze na netu potpisati peticija?

[ZZZlica]

ja redovno primam novosti, evo zadnjih...

Sudjenje Florence Hartmann se nastavlja 1. i 3. srpnja
1. jula od 9.00 – 13.45 nastavlja se unakrsno i dodatno ispitivanje Natase Kandic i zavrsetak izvodjenja dokaznog postupka
3. jula u 9.00 sati pocinje iznosenje zavrsnih rijeci tuziteljstva i obrane.

U mogucnosti ste pratiti oba zasjedanja na internetskoj stranici http://www.icty.org, bilo uzivo ili uz zakasnjenje. Mozete odabrati jezik na kojem cete pratiti u desnom uglu naslovne stranice. Za pracenje video prijenosa odaberite sudnicu u kojoj se sudjenje odvija.

Sto je zapravo ostalo od optuzbe protiv Florence Hartmann?
Ne puno kako mi mislimo:

1. Florence Hartmann nije optuzena da je imala pristup dvjema odlukama Zalbenog vije_a dok je radila u Medjunarodnom kaznenom sudu za bivsu Jugoslaviju – MKSJ (2000.-2006.).
U svojoj knjizi Florence Hartmann nije otkrila zasticene dijelove zapisnika Vrhovnog savjeta obrane niti postojanje dvije odluke Zalbenog vijeca kojima se stite ti zapisnici. To je bilo poznato u Srbiji i cijelom svijetu, diskutirano u srbijanskim medijima i na konferencijama, cak postoje i knjige u Beogradu o tome. Jos i vise, sluzbeni predstavnici Srbije su raspravljali pred MSP da su zapisnici Vrhovnog savjeta obrane zasticeni odlukama ICTY-a.

2. Dok se javno raspravlja o pravnoj motivaciji sudaca i dogovoru sa Srbijom da odobre Srbiji zastitu dokumenta Vrhovnog savjeta obrane kako bi se oni koristili u procesu protiv Milosevica, ali kako bi se sakrili od Medjunarodnog suda pravde kako Srbija ne bi bila opruzena za genocid u predmetu Bosne protiv Srbije, Florence Hartmann nije pocinila nepostivanje suda jer ona nije otkrila zasticene dijelove cime je postivala njihovu tajnost. Prema gospodinu Louisu Joinet, povjerljivost se odnosi samo na sadrzaj odluka (zapisnici Vrhovnog savjeta obrane) ne na pravnu motivaciju sudaca i postojanje odluka. Sudske pravne argumentacije iza odluka ne mogu ostati povjerljive, drugacije, kako argumentira Joinet, “bilo bi to tajno pravosudje” koje predstavlja odstupanje od demokracije i prava da se uspostavi istina.

Ipak nista nije ucinjeno, tijekom sudjenja proslog tjedna, gospodin Mac Farlane je jasno naveo sucima “pravo da posalju medijima jasnu poruku”.
Presuda se ocekuje tijekom ljeta.Ukoliko Florence Hartmann bude osudjena vjerojatno ce se zaliti, u tom slucaju bi osuda negirala desetljeca jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava i drugih medjunarodnih i regionalnih sudova. Isti Tribunal ce biti dvostruki sudac i porota koji ce odlucivati o zalbi.

U ime principa medjunarodnog pravosudja koji toliko dugo branimo, ne smijemo zaustaviti nas pritisak.
Preko 4000 ljudi je potpisalo ovu peticiju.
Mediji koji konacno prate slucaj: Radio-France, TF1 and Le Nouvel Observateur (France), Le Temps (Switzerland), the Christian Science Monitor (USA) i Washington Post (USA) koji je pisao o ovome. Ovo pismo i druga pisma prije ovoga, napominju zaljenje promatraca da “nekoliko jugoslavenskih ratnih zlocinaca jos uvijek cekaju sudjenje, a vojni zapovjednik bosanskih Srba Ratko Mladic je jos uvijek na slobodi. Sud treba uraditi vaznije stvari sa svojom energijom i proracunom iu UN-a od vi_e od 120 miliona dolara.” Da ne spominjemo cinjenicu da je Washington Post takodjer naglasio” … Predsjednik suda Patrik Robinson, rekao je ranije ovog mjeseca da bi sudski process protiv nedavno uhapsenog politickog vodje bosanskih Srba, Radovana Karadzica mogao poceti krajem kolovoza i izrazio nadu da bi se mogao dovrsiti do 2012. “_Trebamo Vasu pomoc. Molimo Vas potpisite peticiju ili zamolite druge da to ucine. Ako imate pristup medijima zamolite ih da objave stranice zbog kojih je optuzena prije nego ih ucine nevidljivima.

In accordance with the French Act on Data-processing, Data Files, and Individual Liberties (Jan. 6, 1978), we inform you have the right to access, require correction or delition of your personal data. Mail you request at
[email protected]
http://www.cnil.fr/index.php?id=41

ovdje možete potpisati peticiju:

http://www.preserverlajusticeinternationale.org/

[8. sekretar SKOJ-a]

Sudjenje Florence Hartmann, Rasprava 1. jula 2009.

Ove rasprava bila je kraj svjedocenja Natase Kandic. Uglavnom je to bilo unakrsno ispitivanje poznate srpske aktivistice. Za tužiteljstvo je gospodin Mc Farlen zauzeo veoma oštru strategiju. Prvo, je pokušao diskreditirati gospođu Kandic kao valjanog svjedoka opisujuci ju kao svjedoka kojoj je kao aktivistu cilj sudjenja promoviranje svojih vlastitih ciljeva te da kao prijatelj gospodje Hartmann moze stajati uz nju iz osobnih razloga.

Oni koji poznaju gospodju Kandic kao valjani svjedok opisujući joj kako kao aktivistkinje samo u svrhu ovog suđenja je bio da se promoviraju njezine ciljeve i kao osobni prijatelj gospođa Hartmann koji mogu samo stajati sa njom iz osobnih razloga. Oni koji znaju Ms Kandich neće biti iznenađeni kad citaju odgovore koje je dala na vrlo snazan i precizan nacin. Ona je poentirala kada je rekla da njezino svjedocenje nema nista s emocijama vec nacelima prava te da je njezina obrana iskljucivo temeljena na tim nacelima.

Ona je pokazala na mnogo primjera da su i postojanje zapisnika VSO-a i odluka da se zastite kako bi sprijecili MSP da ih koristi u slucaju genocida bili javno poznati i da se o njima raspravljalo u medijima i medju organizacijama za ljudska prava prije nego je objavljena knjiga gospodje Hartmann.
Ona je cak podsjetila i na neke rasprave u Srbiji gdje je 2007. gospodin Stojanovic- vođa srpskog tima za obranu pred MSP da se on zalaze za objelodanjivanje tih dokumenata javnosti.

Bivajuci optuzena za pristranost jer je diskutirala o zastiti Srbije, gospodja Kandic je rekla da takve mjere u buducnosti trebaju da budu odobrene za svjedoke a ne državama koje su učestvovale u sukobima na prostorima bivse Jugoslavije ne bi trebalo odobravati zaštitne mere pod izlikom « nacionalne sigurnosti » za dokumente iz vremena rata ukoliko postoje ozbiljne indicije da time zele da prikriju odgovornost za ratne zločine kao što je činila Srbija za vrijeme Milosevica.

Citirajuci izjavu glavnog tuzitelja Brammertza o nuznosti suradnje s Tribunalom gospodin Mc Farlane je sugerirao da je davanje zastite Srbiji nuzno za njezinu iskrenu suradnju s Tribunalom u procesuiranju i hvatanju ratnih zlocinaca. Na to je gospodja Kandic odgovorila da bi se u tom slucaju radilo o ucjeni.

Kao promatraci ove rasprave, bili smo iznenađeni o neljubaznost i grubost ponekad ekstremnog M. Mc Farlane prema gospodji Kandic.

Mi postujemoo sto je u vise navrata sudac Güney postavljao pitanja gospodji Kandic dajuci joj priliku da precizira kako ona, kao Srpkinja, koja živi u Srbiji smatra da bi se zadrzavanje te zastite moglo odraziti na „svijetlu buducnost“ zemlje.

Zavrsicemo s izjavom gospodina Mc Farlena koji je pitao gospodju Kandic „Dakle vi ne biste zeljeli da gospodja Hartmann bude optuzena?“ Na sto je ona odgovorila potpuno jasno odgovorila:
„ Ja uistinu vjerujem da ne postoji niti jedan razlog da se ona kazni.“

Nema potrebe vise nista reci, mi mislimo isto.

Sudjenje se nastavlja u petak, 3. jula sa zavrsnim rijecima tuzitelja I obrane.



Zavrsno saslusanje u petak 3. jula 2009 godine je bilo vrlo kratko:

Pola sata za zavrsne rijeci Tuziteljstva i sat vremena za obranu.

Za Tuziteljstvo, Gospodin Mc Farlane je iznjeo 5 toČaka:

1 - Radi se o krsenju clanka 77 Pravila o postupku ICTY i gospodja Hartmann je prekrŠila clanak "svjesno", jer je znala Pravila savrseno dobro. Ona je to ucinila dva puta, prvo s knjigom,a 4 mjeseca kasnije u članku za bosanski institut.
A u međuvremenu je pismom upozorena od Tajnika ICTY-a.

2 - Istina je da su te odluke javno poznate, ali koliko je Haški tribunal je u pitanju, samo Sud moze ukloniti povjerljivost i dok to ne ucini zvanicno, povjerljivost odluke je i dalje valjana.

3 - Sudsko vijece treba misliti na valjanost iskaza Gdja Kandic, koja nikada nije odgovorila na pitanja na koja je pitana i koja je iskoristila svaku prigodu promovirati njezine ciljeve.

4. Koncept slobode govora je precizno limitiran pravilima Europskog suda za ljudska prava u slučaju Dupuis vs Government: sva prava mogu biti limitarani.

5 - Tužiteljstvo priznaje cinjenicu da Gospođa Hartmann nije krsila pravila za prekorljivu svrhu. Ali ona je djelovala na opasnost da se u budućnosti dogodi da drzava odbije dostavu izvora ili dokumenata, pod izgovorom nekaznjavanja curenje informacije.

Gospodin Mc Farlane je zakljucio da treba izvlaciti balans izmedju otegotnih (dvije povrede u nizu usprkos upozorenju Tajnika) i olakotnih (gospođa Hartmann za druge ponašanje, nikad nije optuzena niti osudjena u proslosti, knjiga nije bila uspjesna) okolnosti slucaja.

Taj balans vodi ga da ne trazi zatvorsku kaznu ali trazi kaznu izmedju 7 000 i 15 000 € .


Za odbranu, M° Kahn developed 6 points:

1 - Stalna erozija navode optuzbe, od kojih nijedna nije dokazana.

2 - Izbor neprikladnih svjedoka (M. Kermarec je priznao da on nije prisustvovao potpisivanja ugovora izmedju Flamarion i gdje Hartmann; M Vincent je predstavio vrlo opcenite gledista koncepta povjerljivosti) i cinjenica da Tuziteljstvo nije ni pokusalo pozvati bilo kojeg predstavnika Srbije. Izgleda da Srbija nije bila cak niti "uzdrmana" kada je izdana knjiga.

3- uziteljstvo nije obratilo pozornost na moralnu dimenziju ovog slucaja i nagovorilo "pravni fundamentalizam". Svi citirani primjeri nepostivanja suda bili su vezani uz procese koji još uvijek traju, a ovaj slucaj (Milosevic) je zaključen. Ovdje nikada nije bio rizik gdje bi se nečiji život doveo u opasnost.
M. Mc Farlane priznaje da nije bilo prekorljivih namjera. On zamjera pogrešnu koristoljubiv ponašanja, što nije istina, budući da je slucaj zatvoren, nije bilo namjere da se radi na ometanju pravde.

4 -Obrana je upozorila na pravne pogreske: Zbog kresenje prava (pismo tajnika je prihvaceno u spis) i odbijanje da obrani se odobri ispitavanje Amicus istrazitelj u predmetu, obrana nije bila u mogucnost da ispita motivacije iza podizanje optuzbe protiv gdje. Hartmann. Zasto je gospodja Hartmann optuzena u ovom slucaju? Gospodin Joinet je rekao da " nikada nije bio slucaj nepostivanja suda vezan za rasudjivanje pravne motivacije (rasprave) Sudskog vijeca." Pa zasto onda gdju Hartmann tretirati razlicito od ljudi u slicnim situacijama. Pitanje je ostalo ne odgovoreno.

5 - Elementi nepostivanja suda nisu pokazani, ali je tužiteljstvo pokazalo rizik od ometanja pravde. Pojam nepostivanja nije bilo da suce stiti od vrednovanja njihovog rada, ali je garant za dobro provođenje pravde. Naprotiv, nedavno izvjesce Tuzitelja Brammertza u UN-u donosi da je Srbija poboljsala svoju suradnju. Pismo Tajnika nije spomenulo clanak 77 Pravila o postupku ICTY-a.

6 - Gospodin Kahn je izrazio zadovoljstvo što zatvorsku kaznu nije zartazio tuzitelj. On je takodjer podsjetio na pravila Međunarodne konvencije o ljudskim pravima da kada nema unistavanja teksta, ne moze biti niti kazne. Zato je zatražio oslobadjajucu presudu za gospodju Hartmann, cije kaznjavanje bi izazvalo dramaticne posljedice za slobodu govora.

[Drug Član]

Nikakvu kaznu Hartmanica neće dobiti, makar ne sve dok piše za ugledni EU ISS. You migh be interested... ne samo zato što je aktuelno i o Balkanu već... http://www.iss.europa.eu/uploads/media/cp116.pdf

[Grover]

Otkrivanja tajnih informacija: Florence Hartmann proglašena krivom za nepoštivanje haškog suda

14. 09. 2009. • 10:23


Bivša glasnogovornica Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY), Florence Hartmann, proglašena je krivom za nepoštivanje haškog suda zbog otkrivanja tajnih informacija i kršenja sudskih odredbi.

Mora platiti 7.000 eura odštete, u dvije rate od po 3.500 eura, od čega jednu do 14. oktobra, a drugu do 14. novembra ove godine.

Sud je odbacio argumentaciju kako su iste dvije tajne odluke žalbenog vijeća Haškog suda, o kojima je Hartmann pisala u svojoj knjizi "Mir i kazna" te u svom jednom autorskom tekstu, već bile poznate javnosti.

link

Kazna je blaga. Nisu joj previše zamjerili što je bila na strani muslimana.

Ljudi smo, griješimo..

[trofej]

F.Hartmann- Support Committee ([email protected])
Na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.

Danas 14. septembra, sud koji vodi proces Florence Hartmann je donijeo odluku : osudjena je da plati minimalnu kaznu od XXXX .x.
Ova preteska osuda je neprihvatljiva. Ona pedstavlja veliku nepravdu prema Florence (s tim da je sudenje pokazalo da tuzba koja je prema njoj podignuta, nije osnovana) i prouzrokuje poeljedice koje i nisu direktno vezane za ovaj proces :
- Negiranje decenijama osnovane pravde Europskog Suda za Ljudska Prava,
- Ponovno uvodjenje restrikcije prava na govor,
- Opasnost za slobodu stampe koja bi se po tome trebala sama cenzurisati,
- Uvodjenje jedne tajne pravde sto bi znacilo neodgovorne, jer tajni dokazi i njihovo porijeklo bi se prosirilo na politicke i pravne teme od kojih i poticu.
- Umanjivanje ako ne unistavanje prava zrtava da saznaju istinu,
- Nepostovanje principa branjenih u rezoluciji 827 Savjeta za sigurnost Ujedinjenih Nacija od kojih je osnovan Sud,
- Totalno nepovjerenje prema Internacionalnoj pravdi.
Gospodja Hartmann i njeni advokati ce predati zalbu TPIY-u.
Posto sud nije iskazao postovanje prema razumu i pravdi, mi cemo ih podrzavati u ovoj novoj tuzbi. Trenutno cemo demonstrirati pred Sudom i pozivamo potpisnike da nas podrze u tome. Dajte da sto vise ljudi oko vas potpise peticiju, Obratite se svom gradnonacelniku, posaljite nam svoje komentare i savjete na mal adresu : [email protected]

Zahvaljujemo vam na podrsci i povjerenju.
Odbor za podrsku.

Koliko su ratno i poratno pravo i pravda pravi i pravedni, indikativan je primjer Dragana Vasiljkovića.
Međunarodni sud za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije (ICTY) smatra da je kapetan Dragan (Vasiljković) bio jedan od sudionika 'zajedničkog kriminalnog pothvata', ali ICTY protiv njega nije podigao optužnicu.

Sudsko vijeće Saveznog suda Australije presudilo u Vasiljkovićevu korist, zaključivši kako postoji 'bitna ili realna šansa za pristranost' na njegovu štetu ako bude izručen Hrvatskoj.

Suci Geoffrey Flick, Neil McKerracher i Annabelle Bennett usvojili su njegovu žalbu rekavši da je Vasiljković pokazao da je utemeljeno vjerovanje da bi on mogao biti kažnjen ili zatvoren 'zbog svoje nacionalnosti ili političkog mišljenja'. Osim toga, sudsko vijeće Saveznog suda presudilo je u Vasiljkovićevu korist zaključivši kako postoji 'bitna ili realna šansa za pristranost' na njegovu štetu pred hrvatskim pravosuđem ako bude izručen Hrvatskoj. 'Bez obzira na to koliko bi mogli biti ozbiljni navodi zemlje koja traži njegovo izručenje, svaka osoba čije izručenje se traži ima pravo na pažljivu primjenu zakona prema činjenicama' ( Associated Press).


Šta, onda, reći za „domaće“ sudove, nacionalno ustrojene od strane političkih vrhuški najodgovornijih za rat, te ratna i poratna zlodjela. Skoro je neupitno da oni neće pokrenuti inicijativu da se redefinira uloga ICTY-a, u smislu da se ne odriče ZLOČINA PROTIV MIRA i ne pravi cirkuz od ratnog prava i pravde, svodeći ih na procesuiranje pojedinaca u korist amnestije političkih sistema isključivo odgovornih kako za mir tako i za rat.

F.Hartmann- Support Committee ([email protected])
Na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.

Danas 14. septembra, sud koji vodi proces Florence Hartmann je donijeo odluku : osudjena je da plati minimalnu kaznu od 7 000 eura.

Osudjujuci je na minimalnu kaznu, TPIY se je vjerojatno nadao da ce izbjeci kritike ili cak biti pocascen za svoju blagost ?
Ne trebamo biti naivni : ova presuda, kolika god da je kazna, je neprihvatljiva iz principa.
Ona pedstavlja veliku nepravdu prema Florence (s tim da je sudenje pokazalo da tuzba koja je prema njoj podignuta, nije osnovana) i prouzrokuje poeljedice koje i nisu direktno vezane za ovaj proces :
- Negiranje decenijama osnovane pravde Europskog Suda za Ljudska Prava,
- Ponovno uvodjenje restrikcije prava na govor,
- Opasnost za slobodu stampe koja bi se po tome trebala sama cenzurisati,
- Uvodjenje jedne tajne pravde sto bi znacilo neodgovorne, jer tajni dokazi i njihovo porijeklo bi se prosirilo na politicke i pravne teme od kojih i poticu.
- Umanjivanje ako ne unistavanje prava zrtava da saznaju istinu,
- Nepostovanje principa branjenih u rezoluciji 827 Savjeta za sigurnost Ujedinjenih Nacija od kojih je osnovan Sud,
- Totalno nepovjerenje prema Internacionalnoj pravdi.
Gospodja Hartmann i njeni advokati ce predati zalbu TPIY-u.
Posto sud nije iskazao postovanje prema razumu i pravdi, mi cemo ih podrzavati u ovoj novoj tuzbi.
Trenutno cemo demonstrirati pred Sudom i pozivamo potpisnike da nas podrze u tome. Dajte da sto vise ljudi oko vas potpise peticiju, Obratite se svom gradnonacelniku, posaljite nam svoje komentare i savjete na mal adresu : [email protected]

Zahvaljujemo vam na podrsci i povjerenju.
Odbor za podrsku.

[oldplague]

Gospođa Hartman nije trebala peći zanat na međunarodnom tribunalu ako joj je bilo do slobode govora. Aferim, ali kasno je knjige pisat' kad se proces završi. Ova je priča čini većim licemjerom od onih koji su skrivali srbijanski prljavi veš: i ona ga je skrivala, dok nije pomislila da ga može bolje prodati. A za ove ljude ovdje bilo je prekasno. Ništa strašno, jedan fejslifting manje.

[popajic]

Historiju piše sud

Iako je Haški tribunal između ostalog osnovan kako bi pored suđenja ratnim zločincima, donio pravdu, njegova uloga je također i historijske prirode. Haški tribunal ima ulogu da pomogne žrtvama da saznaju istinu a ta istina u konačnici bi bila ona zvanična historija koja bi se smatrala jedinom relevantnom. Međutim, prema sadašnjem stanju stvari ona je uskraćena čak kroz štićenje dokumenata za sudski proces koji je i zvanično zatvoren. Zato je sasvim legitimno pitanje – šta se to još uvijek krije? Ako bi, na primjer, pomogli majkama Srebrenice ili drugim majkama u BiH da saznaju šta se to stvarno zbilo, zbog čega se dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane još uvijek čuvaju tajnim?

Posebno čudi kako država BiH i njeni agenti u Hagu konačno ne započnu neku vrstu pritiska kako bi natjerali sud da odpečati dokumente i omogući uvid, žrtvama, građanama i historiji da ostvare svoje pravo da znaju.

A sud u Hagu ? Besramna lakrdija !

[PipiDugaDevetka]

Iako u principu ne potpisujem peticije, pogotovo elektronske, potpisaću ovu novu peticiju za podršku ''Nesalomivoj'' Florence Hartmann.

Nakon što je osudjena, uložila je žalbu, pa sada nova peticija za podršku.

Živim u nadi da se tamo, u bijelom svijetu, ''pikaju'' ovakve elektronske peticije, pa pozivam i forumaše Sarajevo-x portala da se potpišu u znak podrške.

Žena se bori i za nas, Bosance i Hercegovce. Ona je omogućila, trasirala put za obnavljanje tužbe na Međunarodnom sudu pravde u Hagu.

Potpisivanje peticije, ovdje:
http://www.preserverlajusticeinternationale.org/en/sign

[PipiDugaDevetka]

Potpišite NOVU peticiju za Florensicu, ovaj put podrška za njenu žalbu na presudu!

NA BOSANSKOM,HRVATSKOM i SRPSKOM jeziku.

Postovani,

Prije nekoliko mjeseci, pristali ste da potpisete peticiju za podrsku Florence Hartmann, na cemu vam se ponovno zahvaljujemo.

Iako je kazna bila ublazena zahvaljujuci vasoj podrsci i potpisima 5000 potpisnika, dana 14. septembra, obavjestili smo vas o optuzbi Florence Hartmann.

Osuditi Gospodju Hartmann je neprihvatljivo iz Principa. Zbog toga je ona predala zalbu.

Da bi je podrzali u njenoj zalbi, potpisimo i dajmo na potpis svima koje poznajemo, ovu novu peticiju, da bi je mi kao Drustvo za podrsku ponovo poslali TPI-ju.

Ovaj tekst, dosta znacajniji nego prethodni ce vjerovatno biti prihvacen od strane TPI-ja kao znak neodustajanja i velike podrske.

Iz tog razloga je jako bitno da potvrdite vas angazman potpisom : posaljimo jak znak sudcima TPI-ja, znak vase opreznosti prema ljudskim pravima i vrijednostima Internacionalne pravde.

Racunamo na vas : i pored slucaja Florence Hartmann, u igri su istinito buducnost Internacionalne pravde i mira.

Primite nase srdacne pozdrave,

Drustvo za podrsku Florence Hartmann.

Informacije:

• Peticiju je po mogucnosti bolje potpisati preko interneta na stranici :
http://www.preserverlajusticeinternationale.org ;

• Ako prije zelite potpisati na papiru, mozete poslati potpisanu peticiju na adresu « Mères pour la Paix - BP 40728 - 59657 Villeneuve d'Ascq Cedex – France » ; Drustvo za podrsku ce je proslijediti TPI-ju.

• Ako budete mogli prikupiti vise potpisa, mozete nam napisati molbu da vam posaljemo peticiju sa mogucnosti potpisa vise osoba ; mi cemo ih proslijediti TPI-ju.

• Peticija je prevedena na engleski (na internet stranici), na bosanskom, srpskom, hrvatskom, spanjolskom, njemackom, talijanskom, holandskom, mozemo vam ih poslati preko maila. Mozete nam poslati molbu na sljedecu adresu : [email protected]

[fakat]

Moze li se barem neka klupa prozvati po njenom imenu, ono tipa da se barem ispred klupe stavi neka ploca, ili ispred vrbe? Ulica ili neki trg bi bio jos bolji. Nije zena jos mrtva, ali ne mora biti da bi je se sjetili.

[Edin H.]

Podrzajem

[tempora]

Historiju piše sud

Iako je Haški tribunal između ostalog osnovan kako bi pored suđenja ratnim zločincima, donio pravdu, njegova uloga je također i historijske prirode. Haški tribunal ima ulogu da pomogne žrtvama da saznaju istinu a ta istina u konačnici bi bila ona zvanična historija koja bi se smatrala jedinom relevantnom. Međutim, prema sadašnjem stanju stvari ona je uskraćena čak kroz štićenje dokumenata za sudski proces koji je i zvanično zatvoren. Zato je sasvim legitimno pitanje – šta se to još uvijek krije? Ako bi, na primjer, pomogli majkama Srebrenice ili drugim majkama u BiH da saznaju šta se to stvarno zbilo, zbog čega se dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane još uvijek čuvaju tajnim?

Posebno čudi kako država BiH i njeni agenti u Hagu konačno ne započnu neku vrstu pritiska kako bi natjerali sud da odpečati dokumente i omogući uvid, žrtvama, građanama i historiji da ostvare svoje pravo da znaju.

A sud u Hagu ? Besramna lakrdija !

Pa zar nije cijela arhiva svjedocenja unistena, ove godine ako se ne varam, a BiH nije ni prstom mrdnula?

[kiky]

iskreno mi je žao gospođe hartman ...
ako ste primjetili, uporno se tvrdi: " zbog nepoštivanja suda ... ", a ne " odavanje tajnih dokumenata ... ", što bi samo potvrdilo da takvi postoje ...
u principu, jasno je da taj zapad, nit je slobodan nit pravedan, a takvo im je i sudstvo i admininistracija ...
hag je samo slika i prilika ...
sve se vrti oko interesa ( viših, nižih ) i para ....
slabo da joj mi šta možemo pomoć ...
nemožemo sami sebi pomoć ...

[-Romeo-]

[muha_sa]

I znaci, vi biste da podrzite kriminalca (tj. kriminalku) za koju citav svijet zna sta je uradila?
I kako onda uopste vama vjerovati?

ne vjeruj im--vidiš da su cafiri cafirski još malo pa ce izac na ulicu pa optuženu Hartmannovku docekat ko heroinu

[fakat]

Volio bih da se moze jos nesto uciniti za ovu hrabru zenu, malo je ovakvih ljudi. Nasi politicari - pa nemam rijeci

potpis. nazalost, u svemu smo kao u fudbalu, nabijemo u prazno i cekamo da nam sreca puhne u ledza. Nema veze, imamo politicare-zmajeve da brinu o nasem interesu...

[kiky]

[Pikaso]

KAZNA U SVRSI ZAŠTITE LIKA I DJELA - KAKO SUCI HAŠKOG TRIBUNALA CENZURIRAJU SVOJE KRITIČARE

Na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju očekuje se uskoro konačna presuda u predmetu protiv francuske novinarke i autorice te experta za pitanja Balkana Florence Hartmann koju je 14. septembra ove godine Sud proglasio krivom za nepoštivanje suda uz novčanu kaznu u visini od 7000 eura. Novinarka je osuđena da je "svjesno i namjerno ometala provođenje pravde time što je otkrila informacije o dvije odluke Žalbenog vijeća od 20. rujna 2005. i 6. travnja 2006., u svojoj knjizi Mir i kazna ( Paix et Châtiment) i u svom članku objavljenom na internetu pod nazivom "Skriveni ključni dokumenti o genocidu". MKSJ je 6.11. 2009 odbio obrazloženje žalbe koju je Hartmann podnijela početkom listopada i tražio da skrati obrazloženje njene žalbe od 100 na 30 stanica. S obziron da su njezini odvijetnici ukazali na oko 130 pravnih pogrešaka u presudi i na poništenje tri desetljeća SUDSKE PRAKSE SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U STRASBOURGU, novi nalog MKSJ u slučaju francuske novinarke i nekadašnje glasnogovrnice Haškog tužiteljstva ukazuje još jednom na nespremnost Suda da preispita svoj rad i svoje potencijalne greške. Žalbeni postupak je u završnoj fazi kada tužiteljstvo i obrana izmjenjuju posljednje odgovore na Žalbu.

SRBIJA ZAŠTITILA DOKAZE - ŽRTVE IZGUBILE PRAVO NA NAKNADU ŠTETE

U svojim tekstovima, Hartmann kritizira odluke i pravno obrazloženje, odnosno pravnu osnovnu (leagal reasoning) kojom Žalbeno vijeće Tribunala odobrava Srbiji zahtjev za povjerljivim statusom najosljetljivijih dijelova transkripata 1990.-te osnovanog Vrhovnog savjeta obrane SRJ, za koje se vjeruje da sadrže dokaze o učešću države Srbije i njezinih institucija u genocidu u Srebrenici. Tako ovi dijelovi arhiva VSO-a nisu bili dostupni niti javnosti niti Međunarodnom sudu pravde pri donošenju presude u veljači 2007. u predmetu Bosne protiv Srbije za genocid. Žrtvama su stoga bila oduzeta temeljna prava da traže financijsku naknadu, a odbijen im je zahtjev za statusom Amicus ciruae koji su tražili u ovom predmetu. Suđenje Hartmann pred Tribunalom je započelo 15. lipnja 2009. i završilo 3. srpnja 2009. temeljeno na optužnici za nepoštivanje suda od 27. kolovoza 2008. prema pravilu 77. Pravilnika o postupcima i dokazima.

OBJAVA INFORMACIJA IZ JAVNE DOMENE - KAZNENO DJELO

Obrana je tijekom postupka ukazala da su informacije za koje se novinarka tereti bile u javnoj domeni i prije izlaženja njezine knjige i članka. Srbija je javno priznala da je od Haškog tribunala tražila i dobila da osjetljivi dijelovi dokumenata VSO-a koji bi mogli dovesti do njezine osude pred Međunarodnim sudom pravde budu zaštićeni i time nedostupni javnosti. Postojanje i sadržaj odluka Žalbenog vijeća koji se odnose na sporazum imeđu Srbije i Tribunala su detaljno javno raspravljani u Beogradu i mnogim domaćim i stranim medijima. K tome treba dodati da je sam Tribunal u javnosti citirao sporne odluke Žalbenog vijeća u nekoliko javnih sudskih dokumenata. U presudi, raspravni suci su priznali da su te informacije bile u javnoj domeni, ali svejedno su odlučili presuditi i kazniti Hartmann obrazlažući da bi provođenje pravde bilo ometano ako države izgube povjerenje u sposobnost Suda da zaštiti svoje poverljive informacije. Stavljajući ovdje interese država visoko iznad interesa žrtava za kojih se sada nakon 16 godina rada Tribunala predsjednik Robinson sjetio i u Generalnoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a pri svojim godišnjim izvješćima.

U tijeku, sudjenja, ukazano je da su predmet zaštitnih mjera dodjeljenih na zahjtev Srbije bili dijelovi zapisnika VSO-a i stenogramske zabilješke (koji nisu objavljeni od strane Hartmann), a ne same odluke Žalbenog vijeća o dodjeli tih zaštitnih mjera (o kojima je u svom članku i knjizi Hartmann raspravljala). Bitno se razlikuje pitanje otkrivanja imena zaštićenih svjedoka od raspravljanja o pravnim obrazloženjima i osnovanosti motivacije sudskih odluka, koji su u bilo kojem demokratskom i pluralističkom društvu uvijek javni. Do sada nikada nije postojao ni ti jedan slučaj nepoštivanja suda koji je bio fokusiran na objavljivanje obrazloženja odluka niti jednog Raspravnog ili Žalbenog vijeća. Gospođa Hartmann ne zaslužuje biti specijalno ili posebno ciljana samo iz razloga što je šest godina (2000.-2006.) bila u službi Suda iako je Tužiteljstvo nastojalo uspostaviti presedan kako bi spriječilo daljnje curenje nepovoljnih informacija od strane službenika Tribunala, novinarka nije optužena za curenje povjerljivih informacija kojima je mogla imati pristup dok je bila djelatnik Tribunala.

HAŠKI TRIBUNAL PROTIV EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Tužitelj je priznao da Hartmann nije vidjela ili pročitla sporne odluke Žalbenog vijeća prije samog sudskog postupka, a u presudi suci je ne okrivljuju za bilo koju vrstu zloupotrebe svog ranijeg položaja u Sudu nego smatraju da kao višegodišnja službenica Tribunala je trebala znati bolje od bilo kojeg drugog autora ili novinara što se smije odnosno ne smije objaviti. Time suci niječu pravo francuske novinarke da uživa slobode koje omogućuje Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu i koji je u više navrata potvrdio da prenošenje poverljivih informacija koji su već djelomično ili cjelovito u javnom domeni nemože biti kažnjeno. U ovom predmetu čak i simbolična kazna poništava desetljeća akumulirane sudske prakse Europskog suda za ljudska prava i ponovno uspostavilja nova ograničenja slobode izražavanja. Osim toga osuđujuća presuda ima zastrašujući utjecaj na slobodu govora, na prava žrtava da znaju istinu, i na one koji se žele uključiti i podupirati načela prigrljena u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN 827 (1993), koja čini temeljni instrument koji je doveo do stvaranja ovog Suda.

FLORENCE HARTMANN OČEKUJE "KONAČNU" PRESUDU

Osnova za žalbu Obrane pokriva širok spektar pogrešaka kao na primjer:proširena interpretacija optužbi od strane raspravnih sudaca koji su time proširili optužbe novim elementima koji se ne nalaze u optužnici i na koje se suđenje nije odnosilo (nakon što su suci sami priznali da su četiri činjenice, postojanje i datum odluka Žalbenog vijeća, njihov povjerljivi status, identitet države - podnositelja zahtjeva za zaštitnim mjerama, činjenica da su te zaštitne mjere odobrene u odnosu na dokumente iz ratnog perioda - za koje se tvrdilo da je gospođa Hartmann otkrila i na koje je amicus Tužitelj usmjerio svoj slučaj - već u javnoj domeni), kriminalizacija navodnog otkrivanja "pravnog rasuđivanja" (legal reasoning) koje nije obuhvaćeno Pravilom 77 za nepoštivanje suda i koje stavlja sam Tribunal iznad zakona time što postane nemoguće verificirati zakonitost njegovih radnji, kršenje prava novinarke na slobodno izražavanje i pravo javnosti i žrtava da dobiju informaciju od javnog interesa, opće poricanje međunarodnih standarda i naknadne pogreške da prihvate primjenu općih načela priznatih od strane Europskog suda za ljudska prava i načela međunarodnog prava s područja ljudskih prava da uzimaju u obzir većinu relevantnih pitanje poput: neograničenog publiciteta od bilo kojeg postupka u kaznenom suđenju, osobite i pojačane zaštite novinarske slobode izražavanja zajamčene međunardnim pravom; posebne ili pojačane zaštite zajamčene međunardnim pravom u kontekstu ostavarivanja prava slobode izražavanja u raspravama od javnog ili općeg interesa, zloupotreba sudskog slobodnog odlučivanja u davanju nepotrebne i nesrazmjerne težine interesima država na teret temeljnih prava gospođe Hartmann, javnosti i žrtava, činjenica da Raspravno vijeće nije dokazalo da je gospođa Hartmann svjesno i namjerno prekršila sudski nalog, ali je medjutim došlo do tog zaključka bazirajući se napogrešnim činjenicama, nedostak Raspravnog vijeća da izdvoji iz spisa odluke donesene od strane Vijeća spomenute zbog nedostatka nepristranosti zbog čega su dva suca bila diskvalificirana, manjkavost Raspravnog vijeća u razmatranju i oslovljavanju obranine sugestije o "seletivnom progonu" protiv gospođe Hartmann i mnoštvu dokaza koji je obrana podnjela u cilju dokazivanje njezinog stava.

Niisam baš pretjerano iznenađena osuđujućom presudom jer kad isti Sud odlučuje o tome jesu li poštovane ili ne njegove vlastite odluke taj sud je u pravilu sklon štiti svoje vlastite interese i vlasite odluke koje su proglašene povjerljivima i tretirati ih kao povjerljivima pa i onda kada cijeli svijet govori o njima, vrlo sam razočarana što sud nije u nijednoj riječi spomenuo javni interes nije uopće pokušao uspostaviti neku ravnotežu između dva sukobljena prava u ovom slučaju potpuno nesporno sukobljena prava na slobodno izražavanje i pravo javnosti da primi neku informaciju koja je od neospornog javnog interesa, a s druge strane pravo suda da radi interesa pravde zaštiti određeni sudski postupak u kojem su sudske odluke proglašene tajnima. Ovaj sud nije pokušao valorizirati ova dva prava i uspostaviti neku pravednu ravnotežu između njih, Sud je potpuno zanemario slobodu izražavanja i odluku je donio isključivo sa stajališta da je jedna odluka proglašena povjeljivom i sud smatra da ta dluka ostaje takva sve dok sud eksplicite ne odluči drugačije pa makar i cijeli svijet već govorio o sadržaju tih odluka - izjavila je nakon presude Vesna Alaburić - haška odvjetnica i ekspert za pitanje slobode izražavanja.

Article 19, vrlo poznata i respektabilna nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava iz Londona koja je u mnogim predmetima djelovala kao Amicus curiae te dala svoj doprinos nekima od najvažnijih međunarodnih slučajeva koji se odnose na zakon o slobodi izražavanja, samoinicijativno je u predmetu Hartmann zatražila stražila status Amicus curiae i 5. septembra su uložili podnesak koji izražava visok stupanj zabrinutosti ove organizacije zbog presude Pretresnog vijeća od 14.09.2009. Article 19 smatra da presuda iz puno razloga izlazi iz dobro utvrđenih pravila (standarda) međunarodnog pravosuđa na području slobode izražavanja i ukoliko se potvrdi presedan, ozbiljno narušava slobodu izražavanja u području međunarodnog kaznenog pravosuđa.

ZAŠTITA LIKA I DJELA MILOŠEVIĆEVE SRBIJE

Ovom presudom pravo država pretpostavljeno je pravu žrtava, pravo javnosti na informaciju ne postoji, iznošenja pravne argumentacije postaje kazneno djelo, a budući da je sudac Meron koji je potpisnik jedne od dvije sporne odluke ujedno i član Žalbenog vijeća po principu "Kadija te tuži, kadija ti sudi" u slučaju Hartmann i konačno presudi, teško je za očekivati pravični i pravedni ishod ovog suđenja koji je Tribunalu poslužilo za stavljanje još jednog pečata na odluke kojim se amnestira Beograd od odgovornosti za genocid i ovaj puta kao i 20. rujna 2005. i 6 travnja 2006. - nezakonito. Florence Hartmann čeka "konačnu presudu" a suci kreiraju sudsku praksu da bi zaštitili svoj lik i djelo kao i lik i djelo Miloševićeve Srbije.

Maja Kassa, prof.

[PipiDugaDevetka]

Na e-mail adresu mi stiže ova obavijest:

Udruženje Žena-žrtva rata”,

“Pokret majke enklava Srebrenice i
Žepe”

i Savez logoraša BiH,


održat će javnu tribinu na temu

PRAVO ŽRTAVA PRI AD HOC TRIBUNALIMA –
PRIMJER MKSJ (Haški tribunal)

Tribina će se održati u utorak, 22.12.2009. godine s početkom u 10,00 sati na
Ilidži (Hotel Hollywood Ul. Dr. Pintola 23).

O Haškom tribunalu i ulozi i pravima žrtava pred sudom govoriti će:
1. Bakira Hasečić, Udruženje „Žena-žrtva rata“
2. Munira Subašić, ”Pokret majke enklava Srebrenice i Žepe”
3. Murat Tahirović, Savez logoraša BiH
4. Florence Hartmann, francuska novinarka i autorica, nekadašnja
glasnogovornica
Haškog tribunala
5. Maja Kassa, magistrand Fakulteta politčkih znanosti, Zagreb

Obzirom da se Haški tribunal nalazi u svojoj izlaznoj fazi, iako suđenje
Karadžiću nije niti započelo, a Mladić i Hadžić su još na slobodi,
moguće je iako ne postoji dovoljna historijska distanca početi raspravu o
tome što je Tribunal donijeo žrtvama? Da li su njihova očekivanja
ispunjena, odnosno kakav je bio odnos Tribunala prema žrtvama? Da li je
uspio uspostaviti kulturu nekažnjivosti i donijeti promjene odnosno
utjecati na društva u regiji?

Cilj ove tribine je ukazati na pravo žrtava na istinu, kažnjavanje
zločina i potrebu za reparacijom.

S poštovanjem,

PREDSJEDNICA UDRUŽENJA

Bakira Hasečić

Joj, stalno zaboravljaju haškog osudjenika i fočanskog bjegunca Radovana Stankovića.

p.s.
POTPIŠI PETICIJU KAO PODRŠKU Florensicinoj žalbi na presudu, dakle, druga peticija!

http://www.preserverlajusticeinternationale.org

[Fair Life]

Budući da se žalbeni postupak bliži kraju i da se konačna presuda očekuje uskoro, želja nam je da peticiju sa što je više mogućih potpisa pošaljemo tribunalu, kako bismo gospođi Hartmann izrazili potporu, ali i stali u zaštitu novinara i svih onih koji se bore za istinu o zločinima na prostorima bivše Jugoslavije.

http://www.caseflorencehartmann.org/ind ... N-PETICIJA

___________________________________________




http://rapidshare.com/files/345035442/F ... a.pdf.html

Pdf format, 1.53 MB

[pojedinac]

Đaba nam boj junaci.



Hartmannova mora platiti kaznu od 7.000 eura

Toliko o “pravdi”.