#51 Re: Zar je tesko razumjeti?
Posted: 28/10/2008 00:26
OK duso, hvala na objasnjenju. 
Slazem se!ljubav_aha wrote:lolita,nije uopce tesko
moji prijatelji ,ako ne zovnem sedmicu dana,nazovu i ostave poruku,nisam nikad bila forsirsana porukama da ih nazovem sto prije,jer na poruci mi ne kazu da ih nazovem kad iskjucivo dobijem poziv,vec kad budem rapsolozena i kad budem imala vremena,a drugo,kad se vidimo,lijpo im objasnim razlog,koji je naravno obrazlozen ,shvacen,ali to smao prijetlji mogu
ne znam da li si mililla opcenito na ostlau raju,kolege ili slicno,eh pa moras imati svoj stav,ali moras malo primejnjivati u gestove kurtoazije,cak i kada ne zelis,ipak,ne moze sve biti po nasem,jer smo,eto u takvoj fazi
njeka wrote:Uopšte ne kontam "prijateljstva" u kojim nešto moraš!!
Ja se svojim prijateljima javljam kad hoću--što je dosta često jer su to ljudi koje volim i koji mene vole,mogu im sve reći (i oni meni) pa i da nisam nekad raspoložena za društvo!!!
Nema ljutnje,naravno,samo--" E, znaš da sam tu za tebe!!" To je ustvari sva ljepota prijateljstva--neko s kim možeš sve podijeliti,ko će te razumijeti i ko te neće gušiti!!!
bravometal_rules_cura wrote:Ma dobro, ako bi se tako bukvalno shvatalo covjek ne mora nista. Ali pitam se kako bi svijet izgledao kada ne bi postojala neka nepisana pravila da tako nazovem. Bolje receno neka ljudska i moralna.
Opet kazem, ovdje se i ne radi o gusenju ukoliko je neko blizak prijatelj. Ne znam da nas takvi i mogu gusiti. Mogu ukoliko nam smetaju.
I nije tu pitanje cekanja da se odgovori na sms poruku, ali je ruzno kada se nesto pita konkretno i treba informacija i onda odgovor ne stigne. Druga je prica kada se neko javi neobavezno.
prvo da ti posaljem jedan smjesak_veleposlanik wrote:
ponekad je tesko razumjeti, posebno kada nas tako ne pazi voljena osoba, dok isto tako ne razumijemo zasto drugi to ne zele shvatiti kada se nama desava...
uzitak samoce je chudan osjecaj i nije svak sklon takvom emocionalnom stanju (mnogi ce pomisliti da se radi o usamljenim, neshvacenim ili nesretnim osobama)... pocesto "dobijem" takav period, cesto to drugi ne shvataju, one "slabije" kontakte izgubis na duze staze (mozda i zauvijek) - sto moze imati svoju pozitivnu i negativnu stranu. ponekad nastaje i griznja savjesti, sto moze biti jako los osjecaj nastao od nicega... slazem se s nekim sto rece da makar bliske osobe trebaju poznavati tu tvoju neshvatljivu osobinu, koju mislim da bi svakako razumjeli i prihvatili.
upravo, ovog vikenda imam jedinstvenu priliku da se sastanem sa odredjenim ljudima koje sam, na neki nacin "zapostavio" - a koji zasluzuju sunce, nebo i sve zvijezde........ posto su ljudi od srca, znam da ce me razumjeti, i ne preostaje mi nista drugo do poklona - detalja kao znak zahvalnosti za razumijevanje... (meni cesto "upali" buketic cvijeca za zensko a za musko drustvo dovoljno je castiti koju rundu piva i nadoknaditi potroseno vrijeme)...
"dje me nadje" lejdiovo je trebala biti moja tema
.......
PS: mislim da je glavna poruka koju vadim iz ovakvih "iskljucenja iz drustva" da se stvar ne zapostavlja na duze vrijeme. kasnije sama pomisao na broj osoba koje bih trebao makar nazvati me odvrati od pokusaja, a to vec, ako su prijatelji, ne zasluzuju...
PS2: prijatelja mozemo imati jednog (i budi presretan/na), dva je vec teze odrzivo, tri je de facto nemoguce... svi ostali su poznanici/ce, neki bolji, neki ne toliko...
Razumijemo se...ljubav_aha wrote:bravometal_rules_cura wrote:Ma dobro, ako bi se tako bukvalno shvatalo covjek ne mora nista. Ali pitam se kako bi svijet izgledao kada ne bi postojala neka nepisana pravila da tako nazovem. Bolje receno neka ljudska i moralna.
Opet kazem, ovdje se i ne radi o gusenju ukoliko je neko blizak prijatelj. Ne znam da nas takvi i mogu gusiti. Mogu ukoliko nam smetaju.
I nije tu pitanje cekanja da se odgovori na sms poruku, ali je ruzno kada se nesto pita konkretno i treba informacija i onda odgovor ne stigne. Druga je prica kada se neko javi neobavezno.
Prijatelji su precijenjeni.lolita_xx wrote:Ne znam da li sam temu smjestila na pravi podforum, ako nisam neka nasi dragi moderatori prebace
U posljednje vrijeme prolazim kroz neki cudan period, kada znam da nisam bas najbolje drustvo, a i potrebna mi je neka moja samoca, koja mi odgovara trenutno. eh sada, zasto ljudi to ne mogu da shvate?
da li se ljutite na neke svoje prijatelje ako vam se ne jave neko odredjeno vrijeme? da li se ljutite ako vam isti dan ne odgovore na sms?
zasto ljudi ne mogu da razumiju da se javljam kad pozelim, a ne zato sto bih trebala?
zar nije malo ruzno poslati sms,mail ili poziv, pa se naljutiti na tu osobu ako ne odgovori?
kako objasniti ljudima da nisam prestala da ih volim, ako ih ne nazovem?
lolita_xx wrote:Ne znam da li sam temu smjestila na pravi podforum, ako nisam neka nasi dragi moderatori prebace
U posljednje vrijeme prolazim kroz neki cudan period, kada znam da nisam bas najbolje drustvo, a i potrebna mi je neka moja samoca, koja mi odgovara trenutno. eh sada, zasto ljudi to ne mogu da shvate?
da li se ljutite na neke svoje prijatelje ako vam se ne jave neko odredjeno vrijeme? da li se ljutite ako vam isti dan ne odgovore na sms?
zasto ljudi ne mogu da razumiju da se javljam kad pozelim, a ne zato sto bih trebala?
zar nije malo ruzno poslati sms,mail ili poziv, pa se naljutiti na tu osobu ako ne odgovori?
kako objasniti ljudima da nisam prestala da ih volim, ako ih ne nazovem?
metal_rules_cura wrote:Ima jedna koja kaze: "Covjek ima mnogo prijatelja sve dok mu oni ne zatrebaju."
jesi se to naljutila?mima wrote:lolita_xx wrote:Ne znam da li sam temu smjestila na pravi podforum, ako nisam neka nasi dragi moderatori prebace
U posljednje vrijeme prolazim kroz neki cudan period, kada znam da nisam bas najbolje drustvo, a i potrebna mi je neka moja samoca, koja mi odgovara trenutno. eh sada, zasto ljudi to ne mogu da shvate?
da li se ljutite na neke svoje prijatelje ako vam se ne jave neko odredjeno vrijeme? da li se ljutite ako vam isti dan ne odgovore na sms?
zasto ljudi ne mogu da razumiju da se javljam kad pozelim, a ne zato sto bih trebala?
zar nije malo ruzno poslati sms,mail ili poziv, pa se naljutiti na tu osobu ako ne odgovori?
kako objasniti ljudima da nisam prestala da ih volim, ako ih ne nazovem?
Loli......nisi mi se javila jutros..............
a kako bi reagirao..metal_rules_cura wrote:Imam jedno zanimljivo, obrnuto pitanje...
Recimo trebate razgovor sa prijateljem, jako ste bliski, imate frku i pomoc bi itekako dobro dosla. Javljate se prijatelju danima i on vam kaze da oprostite ali on trenutno nije za drustvo, zeli mir i svoj svijet. Reagovali biste kako? Kada imate toliko opravdanja da "mir" biste li ovo protumacili kao sebicnost? Ili je i to sasvim ok i normalno?
Zanima me cisto da znam kako posmatrate prijateljstvo...
O ovome govorim cijelo vrijeme! Slazem se! Kada ne shvata jednako i kada ne cijeni jednako...zagazaga wrote:Pravi prijatelji će uvijek naći
vremena i razumjeti jedni druge,a takvih je malo.Za prave prijatelje ne postoji ''svoj svijet'' jer su oni u njemu.
Problemi mogu nastati kad neko ne shvata određeno prijateljstvo jednako kao onaj drugi.
Pitanje je koliko taj period moze trajati a da se prijatelji ne izgube!lolita_xx wrote:zar stvarno niko od vas ne prolazi period kada zeli da bude sam? cak i kada su u pitanju pravi prijatelji?
Biti ''sam sa sobom'' je za mene, nesto veliko... Jer u samoci prozivljavam svoj mali svijet, svoje unutarnje nemire, nedoumice, razmisljanja, desavanja, dobra ili losa, ne bitno... Ok, prijatelji, sve to stoji, bez njih je zivot nezamisliv... al sta je lose u tome o cemu govori lolitaxx?!! To ne znaci da IH ( prijatelje ) manje volimo, cijenimo, trebamo... Ja licno, volim biti sama kad me nesto ''zadesi'', tad mi ne treba bas niko... Kreiram svoj mali svijet u kojem, pa iskreno, uzivam... I kad sve prodje, vratim se pravim prijateljima..ali moji pravi prijatelji i jesu pravi bas zato sto razumiju moje ''povlacenje''...lolita_xx wrote:zar stvarno niko od vas ne prolazi period kada zeli da bude sam? cak i kada su u pitanju pravi prijatelji?
Eleonora wrote:Biti ''sam sa sobom'' je za mene, nesto veliko... Jer u samoci prozivljavam svoj mali svijet, svoje unutarnje nemire, nedoumice, razmisljanja, desavanja, dobra ili losa, ne bitno... Ok, prijatelji, sve to stoji, bez njih je zivot nezamisliv... al sta je lose u tome o cemu govori lolitaxx?!! To ne znaci da IH ( prijatelje ) manje volimo, cijenimo, trebamo... Ja licno, volim biti sama kad me nesto ''zadesi'', tad mi ne treba bas niko... Kreiram svoj mali svijet u kojem, pa iskreno, uzivam... I kad sve prodje, vratim se pravim prijateljima..ali moji pravi prijatelji i jesu pravi bas zato sto razumiju moje ''povlacenje''...lolita_xx wrote:zar stvarno niko od vas ne prolazi period kada zeli da bude sam? cak i kada su u pitanju pravi prijatelji?Zato ih i volim...
Bojim se da ovo nije zadovoljavajuci odgovor na moje pitanje.lolita_xx wrote:mene niko ne razumije
odgovorit cu tiAbacija wrote:Bojim se da ovo nije zadovoljavajuci odgovor na moje pitanje.lolita_xx wrote:mene niko ne razumije