"Ovako prolazi Srbin koji pomaže muslimanima..."

[nokia6170]

i radoslav brdjanin je takodje imao jednu nanu muslimanku kojoj nije dao da fali dlaka sa glave tokom rata u banja luci, jer se ista brinula za njega dok je jos bio dijete. ali isto tako na drugoj strani je covjek osudjen za ratne zlocine nad tim istim muslimanima bosanske krajine.

svi ti krvnici i bolesni umovi imaju tako neki primjer kojim su prali vlastitu savjest i branili se sa njim na sudovima kao kontraargumentom.

[Leonid Breznjev]

jedan moj prijatelj proveo je dosta vremana u logoru batkovic.. iz nekih razloga, jedan od cuvara ga je "pripazio", bio mu blagonaklonjen, pa ga je umjesto na batinanje i udaranje koje je slijedilo svakog dana, slao na kopanje i druge fizicke radove.. prijatelj mi rece za ovog tipa, eto on je bio dobar chetnik.. zahvaljujuci njemu, nisu me svaki dan udarali...

[Energični leptir]

svi ti krvnici i bolesni umovi imaju tako neki primjer kojim su prali vlastitu savjest i branili se sa njim na sudovima kao kontraargumentom.

Da.. slično je bilo u Njemačkoj u drugom svjetskom ratu. Nacističke glavešine su se žalile da mnogo ljudi, iako prihvata nazi ideologiju, "ima svog Jevreja".

[turban]

jedan moj prijatelj proveo je dosta vremana u logoru batkovic.. iz nekih razloga, jedan od cuvara ga je "pripazio", bio mu blagonaklonjen, pa ga je umjesto na batinanje i udaranje koje je slijedilo svakog dana, slao na kopanje i druge fizicke radove.. prijatelj mi rece za ovog tipa, eto on je bio dobar chetnik.. zahvaljujuci njemu, nisu me svaki dan udarali...

Kako covjek moze da promjeni i pripremi sebe na svakave strahote.Tvoj prijatelj iako ponizen napravio je razliku,sto govori o onome sto nam se sve dogadjalo.

[Raskoljnikov]

Strašno dobra tema
Afirmiše ljudskost u potpunosti(kako se samo ciljano malo govori o ovakvim dogadjajima u BiH, primjetiste li ?)
Radi se o tome da Čovjek(pravednik) koji je pripadao nekoj naciji ili je jednostavno uguran u nju po sistemu- ime i prezime ti odredjuje zivot ili smrt, osim što je bio izložen opasnosti likvidacije usljed svog dostojanstvenog djelovanja, bio je( vjerovatno još uvijek ostao) etiketiran svim onim ponižavajućim atributima od strane sredine(nacije) u kojoj se nalazi.
Ako ulica u Sarajevu nosi ime "Srđan Aleksić", to je dobar potez, ako u Banjaluci, recimo, bude postojala(u skorije vrijeme) ulica sa istim imenom biće to jako dobar potez, a ako to bude slučaj u Trebinju, biće fenomenalna stvar.
A pošto sam ja u Sarajevu, meni je ipak najbitnije da to bude u...Trebinju
Naravno, i sa ostalim, poštovanja vrijednim pojedincima, je isti slučaj (barem imamo tih ulica dosta, a i škola...)

A da neće biti dosta jadnika i licemjera koji će se kriti iza ovoga(ne ponositi !) i bezuspjesno pokušavati oprati svoje nacije navodeći ove primjere kao opću formulu relativizacije zločina...hoće-itekako!
once again...

[pape]

Strašno dobra tema
Afirmiše ljudskost u potpunosti(kako se samo ciljano malo govori o ovakvim dogadjajima u BiH, primjetiste li ?)
Radi se o tome da Čovjek(pravednik) koji je pripadao nekoj naciji ili je jednostavno uguran u nju po sistemu- ime i prezime ti odredjuje zivot ili smrt, osim što je bio izložen opasnosti likvidacije usljed svog dostojanstvenog djelovanja, bio je( vjerovatno još uvijek ostao) etiketiran svim onim ponižavajućim atributima od strane sredine(nacije) u kojoj se nalazi.
Ako ulica u Sarajevu nosi ime "Srđan Aleksić", to je dobar potez, ako u Banjaluci, recimo, bude postojala(u skorije vrijeme) ulica sa istim imenom biće to jako dobar potez, a ako to bude slučaj u Trebinju, biće fenomenalna stvar.

Ljudi i njihova herojska djela se ne zaboravljaju, ....

Keli, ... pocivaj u miru.

[ko pita ne skita]

Ja se zaista slazem da definitivno treba na neki nacin odati priznanje svakome ko je pomogao bilo kome u ratu......Srdjanu,Milutinu...svakome. Ali citam ove postove i ne vidim da iko spominje bosance, pogotovo muslimane koji su pomagali svoje komsije srbe, iako su znali da su im djeca ili clanovi uze porodice cetnici, neki cak i zlocinci. Jedan primjer, u mojoj porodici. Moja je majka cijeli rat od prvog do zadnjeg dana hranila i brinula se za komsinicu srpkinju, koja je ostala sama u kuci, a sin i zet u cetnike (on karadziceva filozofija, ostani ti majko cuvaj kucu, eto nas za koji dan na konjima i turskim glavama na kopljima). Tako je moja mama, svaki dan dorucak, rucak, vecera, kafa, na tacnu, komsinici. Pocne granatiranje, moja mama trci da dovede komsinicu u nas podrum itd. A tri sina i muz u rovu, ukupno pet ranjavanja...ali joj nije nikad "pola rijeci" rekla, da je necim uvrijedi, i poslije rata je ispratila na "slobodnu srpsku teritoriju"...

Ali nije to kraj price. Ima jedan momenat koji se dogodio i govori o nama, kao ljudima. Mozda moze cak biti i nova tema, pa ako se nekom dopadne neka joj smisli naslov...Naime, kako se sve i svako dohvatio puske u ratu, pa jedinica ova , pa ona, pa specijalne jedinice civilne zastite...pa "punktovi"
E, bio jedan "punkt" u mojoj mahali, a na tom punktu "policija", sve probisvjeti i "pipici" iz mahale i sire okoline. Jedan od njih, glavnokomandujuci, bio portir u komunalnom, dole u bivsoj Blagoja Parovica. Fukara i ispicutura. E taj, glavnokomandujuci, dosao jednu noc, oko 2 sata, pijan k'o kugla da hapsi moje roditelje, zato sto hrane cetnikusu. Sreca, komsije priskocile, a bilo bi svasta. Mama i tata istraumirani. Ja dosao ujutro iz baze, pa sam to sredio, covjek razoruzan, poslan u radni vod, itd.
Ali znam da je ovakvih "izvrsitelja zakona bilo puno Sarajevo, neki su danas "begovi" postali od napalacenih kazni. Siguran sam da ima jos ovakvih primjera, i jedne i druge vrste.

[vjesticanametli]

ehhhhhhhh 92 na Mojmilu u onoj pancirki..............gruhaju te s vodovoda i iz onog seoceta iza i ne mozes bezbjedno izaci a bilo je par srba u ulazu.................ostalo sve pobjeglo...............od djece ostao moj brat i ja...........i kaze mama kako cemo do alipasina......drze ulaz u zgradu na nisanu.........kaze taj komsija srbin ne brinite i izlazi pred ulaz i podize ruku............utihnu praskanje i kaze on ja vas vodim do one sportske sale izmedu Mojmila i Alipasina..............a dalje idete sami. Cula sam da je presao u tom selo nakon sto nam je zgrada zapaljena i tamo su ga ubili "njegovi".........imao je 2 male djecice i suprugu...........cula sam da su u Bijeljini danas........prezivao se Buha

[Nosferatu]

Podsjeti me na ovu pricu:

http://mojaispovjest.blogger.ba/arhiva/ ... /15#117852

Otes III

Vecinu dana sam proveo sa glavom medju koljenima, skacuci sa jednog mjesta na drugo. Sve u svemu, veze nemam sta se desavalo, sem u mojoj neposrednoj blizini. Odvukli su nas do neke skole, duboko prema cetnicima - navodno, ima neka rupa u liniji - treba je zacepiti. Ne mogu reci da sam vidio i jednog cetnika, realno mislim da ni jedan nije bio toliko lud da se po onom granatiranju sheta po liniji, ili pojavi bilo gdje u blizini.

Falilo mi je sna, samo sto ja to nisam znao. Umjesto toga, odmarao sam se u rijetkim trenutcima kada mi je adrenalin to dao, tako sto sam mislio o tome kako cu jednog dana sa Kumom jesti girice, sjecajuci se zajebancija iz proslosti, itd. U neka doba se sve smirilo, uletila je neka vojska (pojma nemam ko je sve dolazio u ispomoc, znam da su bili neki zajebani). Rekli su da ce sad pjesadiski napad i da se malo povucemo.

Kakva pjesadija!!! Ja pjesadije nisam vidio. Vidio sam tenk koji za sobom vuce deblo jablana, i cuo pragu ili transporter. Ufatili smo se noge, onako herojski. Sve je prstalo oko nas. Imao sam neki tenkovski kombinezon koji je bio sav izresetan sitnim gelerima ili komadima kamenja, ali eto - mene nista nije zakacilo. Uletjeli smo u neku kucu u kojoj je vec bilo nekoliko vojnika. Jedan od njih je bio ranjen na nekoliko mjesta, ali nista po zivot opasno. Pricao nam je kako se tenk iza skole parkirao tacno iznad njega i njegovog jarana koji su bili u nekakvom sahtu. Bili su tu satima, culi su cetalje kako pricaju, kako se pripremaju, a bili su nemocni da bilo sta urade. Onda su valjda izgubili zivce i taj njegov jaran je bacio bombu na tenk, koja naravno nista nije postigla. Onda su lole, hrabri kakvi su bili, poceli iz tenka da bacaju bombe u saht. Imali su ludu srecu da su ih geleri pucali samo po nogama i rukama, i da ni jedan nije duboko usao ... cetalji su mislili da su ih pobili, pa su napustili mjesto zlocina.

Taman je covjek zavrsio pricu kada je nesto udarilo u kucu u kojoj smo bili. U prvi mah sam pomislio da je tenk usao u kucu, ali sam shvatio da je pancirka proletila kroz gornji sprat. Isto zemljotres!!!

Ljudi koji su tu zivjeli i imali nekoliko kuca i imanja, mislim da su se prezivali Berjani ili nesto slicno. Neka me neko ispravi. Mnogo ljudi sa kojima sam ratovao su bili sa Stupa, pa su znali lokalne kuce, ulicice i porodice. Mani je od svega najsmjesnije bilo, sto je svo vrijeme frke jedna od kuca pored Poste ostala nedirnuta i sto su u njoj mirno zivjeli dekica i bakica. Ne bih da grijesim dusu, ja cu ispricati ono sto sam cuo, mozda i nije tako - ali, izgleda da u oni bili roditelji ONIH PREKO, pa niko nije pucao u tom pravcu .... zasto ovo spominjem. Zato sto je u njihovoj basci bila cesma, a u njoj voda, a mi smo bili zedni. Zrijebali smo se neko vrijeme, i naravno - ko bi drugi nego ja izvucem da idem po vodu. Umro sam tri puta od straha dok sam isao. Nema se gdje zakloniti, roka do besvjesti sa svih strana, a u sred tog uzasa, mala oaza mira - kucica sa bakicom koja rat gleda sa prozora (jebote, sad kad se sjetim tog prizora shvatam koliko je bio irealan). Pridjem kapiji, bakica me gleda. Gestom pokazem kako bih uzeo vode, a ona mahne - kao "samo naprijed".
Dofuram do nje i glupavo pitam - "puca li"?
Kaze ona - "ako mirno odes i natocis vode, tako da ti se ruke jasno vide, nece" ... pazi to ...

Stavim kanister pod cesmu, pa pocnem da pumpam, a pored mene prozvizdi par metaka. Okrenem se prema bakici, a ona znacajno kima glavom. Nastavim, opet, ovaj put u zemlju pored nogu. Ocigledno me ima na nisanu!!! Nagarim da pumpam, ono - 10tak puta napumpas, pa voda nastavi sama da izlazi, ali kako je kanister jos prazan i nije dovoljno stabilan, prevrne ga. I ono malo sto je uslo istece. Pa od pocetka, koja idiotska igra mene, bakice i onoga za kojeg sam cuo da joj je bio unuk ili sin. Elem, skupim hrabrosti, zatvorim oci i pumpam kao lud. Pustio me je da napunim kanister, da ga uzmem, klimnem glavom bakici, a onda pucao pravo u podnozje kanistera. Trcao sam a voda je lila. Stavio sam prst u jednu rupu, ali jadni kanister je imao prostrelnu ranu. Ipak, spasio sam litar ili dva ...

Pred vece su dosli neki momci i rekli nam da je sve gotovo - setaju se cetalji po OTESU, gurnuli su nas i iz Barica ... sutra ce nasi presaltati napad na Zuc, Sokolje i taj dio fronta ... nisam znao sta da mislim, nista nisam mislio ... bio sam umoran, lud, jos jedna noc kopanja rovova, trcanja kao muha bez glave, lizanja gringosa iz paketa ... ujutro su nam rekli da moramo ostati jos barem jedan dan, dok skupe nekoga za smjenu, svi su umrli od straha poslije ova 4 dana, niko ne smije doci ...

Ujutro je opet pocelo, doduse ovaj put su presaltali artiljeriju na Stupsko Brdo i Nedzarice. Dobili smo po tri lanch paketa i par kutija crvenog Malishe. Kasnije sam naucio da to bas i nije dobar znak. Taj dan su rokali nasumice, na sve strane, valjda dok se ne utvrde u Otesu. Ja sam se popeo na sprat kuce preko puta poste, zgulio zavjesu sa prozora, umotao se u nju i pao u kosmarni san poslije par neprospavanih dana. Rekli su mi da je cijeli dan padalo svuda oko nas. Rekli su mi da su me budili, ali da sam ja samo psovao i govorio im da me ostave na miru ...

Pred vece sam se probudio, sve me je bolilo. Kao da me u snu neko toljagom tukao. Sav sam bio sjeban. I zbunjen!!! Najvise me je zbunjivalo sto je kuca preko puta bila potpuno poravnata sa zamljom, a ja sam bio siguran da je tog jutra bila u (skoro) ispravnom stanju ... zar je moguce da sam to prespavao - moguce je....

Opet smo krenuli na liniju. Sad su transei vec bili dobro iskopani i uspostavljena je linija Azica. Doslo je dosta nove vojske, smenjivali su umorne. Mene su poslali u Savu Kranj sa jos jednim momkom da donesem manjerku, prvi znak "mirnog" rata. Trececi preko neke livade prema isturenom bunkeru, najednom sam pao pokosen necim sto me spucalo u nos. Rucka manjerka mi je odletila iz ruke, a cijela posuda se srucila na onog drugog koji je umirao od smijeha. Spucao sam glavom u neku celicnu precku koju uopste nisam vidio u onom mraku. Svi su mi se smijali, pa i ja sam sebi. Prilazili smo "napustenim kucama" (to je bio termin za tri spaljene kuce, skroz desno, prema Miljacki kada su se na horizontu upalila svjetla. Sa svih strana, bukvalno i simultano. Iz Rajlovca, sa podnozija Igmana, sa Ilidze i iz kasarne u Nedzaricima. Oprostajno!!!

Sjeca li se iko tog oprostajnog? Zadnje vece kada je Otes pao. Simultano, u 3 serije su ispalili preko 1000 projektila u par minuta. Onda kada je bilo gomila ranjenih i mrtvih u sanitetu i logistici, kad se srucilo na Valter Peric? Nikada, ni prije ni poslije, nisam cuo i vidio takvu kanonadu ... pravi tepih ... nismo se ni snasli, prvi val nas je preletio i opalio negdje duboko, po Vranici. Onda sve blize i blize!!! Pobacali smo se na zemlju, a oko nas je sve letjelo u vazduh ... a onda se smirilo. Svi (nasa grupa) smo bili zivi. Mene je neka kamenica spucala u ledja, ali zanemarljivo ...

I opet kopanje i punjenje vreca. Cijelu noc. A sutra ... sutra su nam rekli da ce smjena doci tek iduceg dana ... culo se tutnjanje na Zuci ... ali, daleko od nas ... nove face su se setkale, vojska je pristizala ... onda sam ugledao jedno poznato lice. Covjek sa zutim zubom, privremenim, ruzna navlaka na zubu u ustima dragog lica ... mrsav, u vjetnamci, sa bijelim rukavicama i cvikerima ... kao Jesenjin na frontu ... moj Kum, tada je bio vodic (kurir), uvodio je nove levate na liniju ...

I pred vece, taman kada sam mislio da cu imati jos jednu beskrajno dugu i hladnu noc, dodje komandir i rece - hajde brzo kupite se, stigla vam je smjena ... za 45 minuta bio sam u stanu ... nigdje ne puca, sve mirise, mama, tata, hrana, svjetlo (akumultor) ... ja ponosno majci dajem 3 (tri) lanch paketa, ona place, a stari mi gura kutiju cigara u ruke ... kaze, dobili smo poruku preko amatera, baka je umrla ... a ja ni suze da pustim, ni da pomislim na baku. Samo mislim na drugove koji sada disu onaj vonj zobi koja tinja, i na onog konja sto mi shuhu veze ...

Poslije toga me je prosla depresija. Nisam vise mislio na Zoku i bivsu, berem ne na onaj pateticni nacin ...

[Ponekad s'proljeca]

Slazem se !!!!!

Moji su Srbima komsijama citav rat pomagli, djeci hranu davali itd.

Spomenuo bi vlasnika pilane Srbina iz Visegrada kojeg su cetnici ubili jer je spasavao Bosnjake. To sam cuo od visegradjana, ako znajunesto vise neka sto napisu!!!!


[quote="ko pita ne skita"]Ja se zaista slazem da definitivno treba na neki nacin odati priznanje svakome ko je pomogao bilo kome u ratu......Srdjanu,Milutinu...svakome. Ali citam ove postove i ne vidim da iko spominje bosance, pogotovo muslimane koji su pomagali svoje komsije srbe, iako su znali da su im djeca ili clanovi uze porodice cetnici, neki cak i zlocinci. Jedan primjer, u mojoj porodici. Moja je majka cijeli rat od prvog do zadnjeg dana hranila i brinula se za komsinicu srpkinju, koja je ostala sama u kuci, a sin i zet u cetnike (on karadziceva filozofija, ostani ti majko cuvaj kucu, eto nas za koji dan na konjima i turskim glavama na kopljima). Tako je moja mama, svaki dan dorucak, rucak, vecera, kafa, na tacnu, komsinici. Pocne granatiranje, moja mama trci da dovede komsinicu u nas podrum itd. A tri sina i muz u rovu, ukupno pet ranjavanja...ali joj nije nikad "pola rijeci" rekla, da je necim uvrijedi, i poslije rata je ispratila na "slobodnu srpsku teritoriju"...

Ali nije to kraj price. Ima jedan momenat koji se dogodio i govori o nama, kao ljudima. Mozda moze cak biti i nova tema, pa ako se nekom dopadne neka joj smisli naslov...Naime, kako se sve i svako dohvatio puske u ratu, pa jedinica ova , pa ona, pa specijalne jedinice civilne zastite...pa "punktovi"
E, bio jedan "punkt" u mojoj mahali, a na tom punktu "policija", sve probisvjeti i "pipici" iz mahale i sire okoline. Jedan od njih, glavnokomandujuci, bio portir u komunalnom, dole u bivsoj Blagoja Parovica. Fukara i ispicutura. E taj, glavnokomandujuci, dosao jednu noc, oko 2 sata, pijan k'o kugla da hapsi moje roditelje, zato sto hrane cetnikusu. Sreca, komsije priskocile, a bilo bi svasta. Mama i tata istraumirani. Ja dosao ujutro iz baze, pa sam to sredio, covjek razoruzan, poslan u radni vod, itd.
Ali znam da je ovakvih "izvrsitelja zakona bilo puno Sarajevo, neki su danas "begovi" postali od napalacenih kazni. Siguran sam da ima jos ovakvih primjera, i jedne i druge vrste.[/quote]

[Ponekad s'proljeca]

Da li neko zna vise o doktoru iz Foce koji je pokusao da sa kcerkom izbjegne u Crnu Goru gdje su ga na Tari zaustavili i odma ubili, kcerku su htjeli da siluju ali ona je da bi sacuvala cast skocila sa mosta!!!! Po meni zasluzuju spomenik na sred mosta!!!!

Ako ima focaka na forumu neka napisu sto opsirnije!!!!!

[Ponekad s'proljeca]

Da li neko od sarajevskih karate majstora koji je poznavao trenera Rajko Radulovica zna gdje je on zavrsio 1992 godine????

Koliko se sjecam, stanovao je na Dobrinji i bio trener KK Bosna!!!!

Unaprijed hvala.

[Šapat]

Za Radulovica ne znam, ali znam za Corovica kojeg sam vidjao po Banja Luci proteklih godina. I dalje hoda u trenerci, onako razbacano k'o kakav rastimani medjed, sa onim suludim staklastim pogledom u ocima.

[Energični leptir]

Milutin Vuksic

Hvala od srca. Milutin pravednik zaslužuje spomenik.

[Vertigo]

off

http://mojaispovjest.blogger.ba/arhiva/ ... /15#117852

I pred vece, taman kada sam mislio da cu imati jos jednu beskrajno dugu i hladnu noc, dodje komandir i rece - hajde brzo kupite se, stigla vam je smjena ... za 45 minuta bio sam u stanu ... nigdje ne puca, sve mirise, mama, tata, hrana, svjetlo (akumultor) ...

ovo je bilo ludo ti se nalazis u samome paklu, a znas da si samo par minuta od kuce i topline doma

on
stvar je u tome da su ovi ljudi rizikovali vlastiti zivot, da bi spasili drugoga,
tako da bas i nije na mjestu usporedba: "kako sam ja pazio komsiju"

Milutin Vuksic

Hvala od srca. Milutin pravednik zaslužuje spomenik.

[shana_majka]

Da li neko od sarajevskih karate majstora koji je poznavao trenera Rajko Radulovica zna gdje je on zavrsio 1992 godine????

Koliko se sjecam, stanovao je na Dobrinji i bio trener KK Bosna!!!!

Unaprijed hvala.

Za 92-gu nisam 100% siguran, mozda kod generala galica , 95-te, po rijecima Piksija selektora nashe (BiH) tek-wan-do reprezentacije vidjan po Njemackoj.

[ko pita ne skita]

Mladić koji je bio zatočen u logoru u istočnoj Bosni, svedočio je o meštaninu, moleru koji je pomagao progonjenim Muslimanima da prežive teror, ubijanja i zlostavljanja od strane srpskih paravojnih i vojnih jedinica. Zločinci koji su osnovali logor u osnovnoj školi doveli su nakon nekoliko dana molera pred 450 logoraša u fiskulturnu salu i rekli: "Ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima" i pred svima ispalili metak iz pištolja u njegovu slepoočnicu.
I on je ubijen rukom pripadnika sopstvene etničke grupe.

http://www.naslovi.net/2005-08-17/danas ... isti/28673


Ovako, za ovaj događaj iz 92-ge sam pročitao da se dogodio u Bratuncu. Prema knjizi Svetlane Broz "Dobri ljudi u vremenu zla" moler koji se spominje zvao se Milutin. Prezime mu, međutim, nije bilo objavljeno. Zna li neko nešto više o tom čovjeku, budući da svakako zaslužuje dostojniji spomen i sjećanje?

Hvala na pomoći.

Sejo Omeragic-SATANSKI SINOVI
"OVO JE SRPSKI IZDAJNIK!"

Izasli su zatim svi.Ljudi su popadali na patos od umora.Pipali su otecene noge i trljali ih smanjujuci bol.

svaka mu cast....nemam rijeci. ja sam cuo slicnu pricu za jednog djordja koprivicu iz rakovice, ali neznam koliko je tacna. a covjeka sam znao, bio je u motorhaed folu osamdeset i nekih....
Iz hangara su dopirali pucnji i glasovi bola.
Culo se kako zapomazu i zene.
Od 15 sati i 30 minuta pa sve do 16 sati,cini nam se,ubojice su svoj posao radile u hangaru.Zatim je oko 16 sati u salu usao Topalovic vodeci ispod ruke covjeka od cetrdesetak godina,srednjeg,crnog,
punijeg.Milutin Vuksic bio je Srbin,moler u Bratuncu.Rodom je iz Slapasnice.Znali smo ga kao tihog i povucenog.Milutin je govorio samo ako ga upitas,a i tada je tesko cijedio rijeci.
"Da li ga poznajete?",pitao je Topalovic.
Neki su rekli kako ga poznaju.
"Ovo je srpski izdajnik",obratio nam se jos ga drzeci ispod nadlaktice."Prema njemu ce biti primjenjene posebne,specijalde mjere i mucenje,da vise ni jednom Srbinu ne padne na pamet da krije muslimanske porodice".
Doveli su ga pred gomilu.Od Milutina se trazilo da nekoga od njih prepozna.Kasnije cemo saznati da je u pitanju bio Asim Sandzic koji se nalazio u prednjim redovima i jos jedan logoras,kojeg nismo znali.Milutin je doveden i trazeno je da pokaze Asima.Time,rekli su,moze sebe spasiti od grijeha koji je pocinio krijuci muslimansku porodicu.
Ali Milutin se turobno okrenuo i rekao:"Nema ih.Nisu tu".
Razbjesnili su se i odvukli ga u svlacionicu,odakle su se odmah zaculi potmuli udarci i krici Milutina i neke zene.Je li to bila njegova zena?Nismo znali.Zeljeznom sipkom je udarano po njima,prepoznavali smo po zvuku sredstvo kojim su tuceni.

[Grim_Reaper]

Priča jedan

Prije rata moj najbolji drug je bio pravoslavac i živio je dva sprata iznad mene. U mojoj kući je jeo i pio isto kao i ja u njegovoj. Zajedno smo se igrali klikera, zajedno smo se tukli (nekad sami međusobom, ali većinom protiv drugih) i kada se zaratilo on je sa svojom porodicom ostao ovdje. Sa njegovim sestrama i sa njim sam išao po vodu i niko nije sa alipašina ili sa strane smio nešto pogovoriti ili prigovoriti njegovoj sestri koja je bila starija od nas (tada je imala oko 18 godina), jer to raja sa Alipašina nije trpila i tako je tekao ratni život sve do jedno mjesec dana prije Dejtona kada je on preko noći otišao sa sestrama i majkom. Platili su UNPROFOR-u da ih preveze na drugu stranu i onda su odatle otišli za Ameriku. Jedino mi je krivo što se nikada nije javio pa barem ni razglednicom, a mnogo puta sam se sa njim rame uz rame tukao s drugom djecom koja su ga dirala (obično izbjeglice).

Priča dva

U mom ulazu je živo jedan podbornik SDS-a i kada je sranje počelo ispalio se prvi dan. Kada mu je provaljeno u stan nađen je spisak za odstrjel muslimasnkih porodica iz našeg ulaza i moja porodica prva na tom spisku, ali sve to ne bi nimalo bolilo da mu moja mater nije jednom prije rata spasila život. Taj (nemam druge riječi, a čovjek sigurno neću upotrijebiti zbog MILUTINA i ostalih Milutina iz ovog rata) se jednom napio i pošao kući i pošavši ka liftu naslonio se na moja vrata i pao na prag, moja stara je bila lakog sna pa je ustala i otvorila vrata i on je upao unutra. Počeo je da povraća, pa hitna i sve ostalo i doktori su mu rekli da nije doveden na vrijeme na ispiranje podlegao bi od trovanja alkoholom. Poslije je on dolazio sa ženom da se zahvali itd. ,a PRVI smo bili na njegovom spisku smrti.

Priča tri

Sa mojim bratom na prvoj liniji na Stupu je bio jedan momak koji je bio pravoslavac (bilo ih je mnogo, ali ovaj je specifičan) zajedno sa mojim bratom je pripadao specijalnom diverzatskom odredu (čitaj: potencijalni šehidi) i kada su na stupu "pale" neke kuće (tačnije 6) pozvani su "potencijalni šehidi" da vrate te kuće. Taj se pravoslavac sa mojim burazom izbirikao da tromblone ispaljuje s ramena i kada se zagovnalo i krenulo u akciju jedan detalj akcije se mom bratu urezao u pamćenje za sva vremena. (Iz zezancije su se dovikivali sa "onima" iz drugih tranšea i oslovljavali ih sa "Čedo") U sred akcije taj pravoslavac je primjetio da četnik pokušava ući kroz prozor u jednu kuću i pretekao ga je prošavši s druge strane kuće i s druge strane mu ispalio tromblon u prsa, a pri tom derući se : "Čedo jebem li ti ikonu ja sa tobom lijepo hoću da ratujem, a ti mi uzeo 6 kućaaaaaa!!!!"

[Van Halen]

Kod nas na Alipašinom je takođe kao i u drugim dijelovima grada bilo Srba koji su ostali u svom gradu, i na taj način se oduprli bolesnoj ideji razdvajanja naroda i rušenja naše države. Nakon nekog vremena počeli su dolaziti launch paketi. U nekim je bilo i svinjetine, sjećam se reda ispred njihovog stana (jer ih je bilo šestoro) da raja mijenjaju pakete sa svinjetinom za piletinu ili govedinu. Šega prava, isto djeca kad sličice mijenjaju, ovaj imam, imam i ovaj, bi li se mijenjo:). Dosta dobrog i lošeg smo zajedno prošli.

[Grim_Reaper]

Da nastavim ovu priču 1

Nedavno na facebook-ovoj tražilici upišem ime i prezime svog najboljeg prijetelja iz djetinjstva koji je rođen u Sarajevu i do svoje neke četrnaeste godine rastao na pločniku i asvaltu Alipašina i vidim njegovu prvu sliku kako on stoji i drži 3 (TRI) prsta! Napišem mu poruku da mu kažem koliki je smrad i neki ženski polni organ (napisao bih koji, ali mi mrsko tražiti "Č") kako te rekoh nije stid?! Kada su oni što dižu tako tri prsta bacali granate na tebe i pucali iz snajpera po tebi kada si išao po vodu i drva i kada su te pokušaavali ubiti isto kao i mene nije ti padalo na pamet da dižeš tri prsta, a sada se tako slikaš i tu sliku stavljaš na profil! Valjda je takvo vrijeme došlo da zaboravljamo ko smo i šta smo i odakle smo potekli, ali nema veze neka je on meni živ i zdrav i sa i bez ona tri prsta nabijem ga na neku stvar.

[Maraschino]

Da nastavim ovu priču 1

Nedavno na facebook-ovoj tražilici upišem ime i prezime svog najboljeg prijetelja iz djetinjstva koji je rođen u Sarajevu i do svoje neke četrnaeste godine rastao na pločniku i asvaltu Alipašina i vidim njegovu prvu sliku kako on stoji i drži 3 (TRI) prsta! Napišem mu poruku da mu kažem koliki je smrad i neki ženski polni organ (napisao bih koji, ali mi mrsko tražiti "Č") kako te rekoh nije stid?! Kada su oni što dižu tako tri prsta bacali granate na tebe i pucali iz snajpera po tebi kada si išao po vodu i drva i kada su te pokušaavali ubiti isto kao i mene nije ti padalo na pamet da dižeš tri prsta, a sada se tako slikaš i tu sliku stavljaš na profil! Valjda je takvo vrijeme došlo da zaboravljamo ko smo i šta smo i odakle smo potekli, ali nema veze neka je on meni živ i zdrav i sa i bez ona tri prsta nabijem ga na neku stvar.

praone mozgova uveliko rade...

sto te to cudi...