Prilikom razmatranja ove teme trebalo bi se podsjetiti kako je sta izgledalo u godinama prije rata u i oko BiH:
- U Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji je zivjelo skoro pa isto onoliko Mulimana koliko i u BiH.
- Kosovo je bilo bure baruta godinama prije svega sto se kod nas desilo.
- Crna Gora i Srbija, "dva oka u glavi", tada su izgledali kao nesto sto je bilo nemoguce razjediniti u bilo kojim teorijama.
- Makedonija je bila zemlja protiv cije nezavisnosti su bile, na ovaj ili onaj nacin, sve njene komsije.
E sad mi... Bosna i Hercegovina... Bila je to drzava u kojoj su se vise ili manje svi njeni stanovnici osjecali Bosancima.
A onda je dosla druga polovina osamdesetih.
1987. i 1988. godine se na sjednicama Centralnog Komiteta SKJ vodio pravi RAT izmedju rukovodstava Slovenije i Srbije.
Ono sto je zanimljivo, a stariji se toga moraju sjecati, taj su rat ostale drzave bivse Yu posmatrale kao u pozoristu. Jedino se vidjelo da Crna Gora otvoreno navija za Slobu a Makedonija pokusava da sve to nekako izmiri. Najzanimljivije od svega je da su se Hrvatska i BiH drzale potpuno po strani!
Onda je na celo Hrvatske dosao HDZ sa Tudjmanom na celu i cjelokupni sukob izmedju Slovenije i Srbije pao je u sjenu sukoba izmedju Srbije i Hrvatske.
Prilikom tih prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj, Tudjman nije morao da radi bilo sta. Dovoljno je bilo da na svojim mitinzima pusta Slobine govore i da pita uzavrele Hrvate hoce li njega za predsjednika. Iskren da budem, obojicu podjednako nisam mirisao. Slobu zbog populizma i prizivanja duhova proslosti starih nekoliko stotina godina a ovog drugog zbog prizivanja duhova iz mnogo blize istorije. Shahovnica za zastavu, kuna za valutu, otvoreni poziv na cijepanje zemlje...
Divno nabacene lopte zahuktalom srpskom nacionalizmu!
Nisam mogao tada a da se ne sjetim rijeci ocevog rahmetli dajdze, velikog covjeka i vjernika, vrlo umnog i postenog covjeka, koje je izgovorio u razgovoru s mojim ocem u vrijeme dok sam ja jos bio pubertetlija:
Sve ce ovo biti dobro i trebamo se samo moliti Bogu da krst na krst ne udari! Ako se to desi, a mi ne budemo bili prije svega pametni, u toj borbi mozemo samo mi deblji kraj izvuci!
Danas...
Bosne i Hercegovine kao drzave nema! Postoji neka tvorevina ali ona je na koljenima, zedna i gladna. Taj Kvazimodo od drzave zavisi u svakom pogledu od sadake. Kako materijalne, tako i moralne, pravne, pa i vojne!
Stotinu hiljada ljudi je u najvecim mukama zivote izgubilo.
O patnjama civilnog stanovnistva koje je prezivjelo ne treba ni govoriti.
O trecini stanovnika drzave koje je protjerano sa svojih ognjista isto tako..
Kosovski Albanci su dobili svoju drzavu.
Makedonici i prije njih!
Crna Gora ne samo da se odvojila od Srbije vec joj sad i uz nos ide a ova se samo batrga...
Muslimani u nabrojanim drzavama ne predstavljaju vise gotovo ni nacionalne manjine. To su uglavnom vjerske skupine koje se koriste kao monete za potkusurivanje, rjesavanje dnevno-politickih problema i izvlace se "iz ladice" kad zatrebaju. Jal za izbore, jal kad treba kakav referendumcic i tako to.
Sve u svemu, da mi je pomenuti rodjak danas ziv, sasvim sigurno bi rekao da - nismo imali pameti!
Bosna i Hercegovina je, na ovaj ili onaj nacin uspjela da se ocuva hiljadu godina.
Uspjece, iskreno se nadam i sada...
Ali, nikako mi ne mirishe to sto sam ja, koji sam prije petnaestak godina izgubio toliko blize i dalje rodbine, jos uvijek nesiguran da li ce biti ista od drzave za koju su oni zivote dali.
Mnogo bih radije da i dan danas, zajedno s njima sjedim i kontam kad ce doci dan da se napokon osamostalimo...
A vjerujem da se tako osjeca svaki normalan covjek koji je izgubio nekoga u tom prokletom ratu...
Posto niko u regiji nije normalan tipa Cesi i Slovaci (kulturan razvod) te kako rekoh posto ti nezavisnost niko nedaje na tacni onda se boris i nazalost zrtve su neizbjezne. 
