Page 3 of 3
#51
Posted: 27/09/2004 23:21
by V
Eki to?
Nisam, ali se sutra bacim u potragu za njim
Nasla sam diiivnu cokoladu od kokosa, ali bas divnu i evo izivljavam se na njoj, topeci je na jeziku komad, po komad, po komad...
Evo pjesmica:
Jednom ce se odskrinuti vrata.
Stajat ces sa mnom ispod svoda nepoznatosti
osluskivati kako se radja tisina
kako ravnomjerno dise moc nestajanja.
Sve sto ces imati na ovom svijetu
bice moja ruka.
Prstima pijaniste igrace se nepoznati zvukovi
plesat ce nase stope u cudnoj kretnji
po krhotinama od srusenog neba.
Sve sto ces imati na ovom svijetu
bice moj dodir.
Satensko platno vremena
pocijepat ce se pred nasim zudnjama
i uci cemo u nepovrat od vjecne svjetlosti.
Sve sto ces imati na ovom svijetu
bicu ja.
Jednom ce se odskrinuti vrata.
#52
Posted: 27/09/2004 23:38
by arci
[quote="V"]Eki to?
Nisam, ali se sutra bacim u potragu za njim
Nasla sam diiivnu cokoladu od kokosa, ali bas divnu i evo izivljavam se na njoj, topeci je na jeziku komad, po komad, po komad...
Dobra si,mene obicno smiri
sir i to trapist po mogucnosti
#53
Posted: 27/09/2004 23:46
by Solomon
Kuda ideš
Kad ponoć pada
Kad vedro lice
Na postelji se smiri
Mene više nema
I opet neznam ko sam
Samo mi duša
U san tvoj zaviri
U džennetskoj bašti
Kad se duše nadju
Naše će oči
Sijat istim sjajem
Prolaznik će svaki
Oboriti glavu
Kad vidi kako
Za te dušu dajem
#54
Posted: 28/09/2004 23:36
by LudoALudjiJA
...
#55
Posted: 30/09/2004 02:56
by black
Ima jedna pjesma
Bagrema samotnog
Na livadi zelenoj
Na vjetru plavetnom.
Vjetrom k`o gudalom
I vjecnim cvrkutom.
U krosnji bogatoj
Hrani se vremenom.
Pjesma je mudrosti
Sto kola granama.
Ta vrata vjecnosti
To breme proslosti.
Nit` sove, nit` oblaci
Tu tajnu ne znaju.
Nit` brda, nit` pasnjaci
Tu mudrost nemaju,
K`o bagrem na obzorju
Sto prkosi vjecnosti.
Kad jednoga dana
Njega ne bude
Kad pjesma zauvijek utihne
Hladan je nemir sve sto ostaje.
Kad zvijezde te noci
Slijepe i magicne
Na obzorju onome
Bagrema ne vide.
Nek` svijeta i mora
U srdzbi ne proklinju
Jer bagrem jos svira
Pjesmu ljubavnu.
U srcu djevojke
Usnule na kamenu…
#56
Posted: 30/09/2004 21:17
by arci
Mili Boze,sto je lijepo vidjeti ovaj muski svijet kad rasplete
po romantici.Ko bi rekao da i vi mozete biti "mehka srca"
Eto ti,moja V,kazem ja tebi...svega ima,samo se treba okrenuti oko svoje ose
#57
Posted: 30/09/2004 21:20
by manijak1
Stajat ces sa mnom ispod svoda nepoznatosti
osluskivati kako se radja tisina
kako ravnomjerno dise moc nestajanja.
Sve sto ces imati na ovom svijetu
bice moja ruka.
P.S. Hoće li biti šta na ruci u vidu kovine plemenitoga porijekla ili već će ruka čuvati veliki svežanj šuštavih
burgija ?
#58
Posted: 30/09/2004 21:27
by arci
manijak1 wrote:Stajat ces sa mnom ispod svoda nepoznatosti
osluskivati kako se radja tisina
kako ravnomjerno dise moc nestajanja.
Sve sto ces imati na ovom svijetu
bice moja ruka.
P.S. Hoće li biti šta na ruci u vidu kovine plemenitoga porijekla ili već će ruka čuvati veliki svežanj šuštavih
burgija ?
Ne cackaj nam po romantiKI
#59
Posted: 30/09/2004 22:12
by black
manijak1 mozda umjesto kovine bude vruc...onaj..krompir
#60
Posted: 30/09/2004 22:38
by manijak1
Uh što je teško a lako je - biti zaljubljen
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u nocima ostrih mrazova.
Neka te miluje djecak kojega zastitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti mirise cvijece koje ja zalijevah
svojim suzama.
Jel cvijeće zrelo za poklone ili čeka Osmi mart ?
#61
Posted: 30/09/2004 22:39
by mrmot
Pozdrav manijaku. (i ovo je stih)
#62
Posted: 30/09/2004 22:44
by manijak1
E pa
ja sam si vzeo baterije
pa one mi kažu
Sellam manijaku
nije stih
ubiće me
V
#63
Posted: 30/09/2004 22:59
by mrmot
Ako neko povede koku nek ona ponese sa sobom bočicu parfema. Aferim.
(a onda ćemo igrati sljedeći put na Grbavici rodila ih majka)
#64
Posted: 30/09/2004 23:04
by manijak1
Na Grbavici igraju 08.10.2004 mlade reprezentacije
tako da ću biti na Jugu
.
Kuda ideš
Kad ponoć pada
Kad vedro lice
Na postelji se smiri
Mene više nema
I opet ne znam ko sam
Samo mi duša
U san tvoj zaviri
U džennetskoj bašti
Kad se duše nadju
Naše će oči
Sijat istim sjajem
Prolaznik će svaki
Oboriti glavu
Kad vidi kako
Za te dušu dajem
Eto
teško je a lako je voljeti
Elvise
neće ti se možda dopasti ali ako može ikako hoću SDP
#65
Posted: 30/09/2004 23:07
by CiCiban
ovaj..
traze vas neka tri kauca pred vratima
kazu da hoce u podrum .!!!
#66
Posted: 30/09/2004 23:09
by manijak1
Ako su ležajevi
oki doki
da se uputimo u podrum
Nocas ne spavaju jedino oni
sa teskim mislima....
Zelio bih da kazem "Zao mi je!"
ali ne zelim znati koliko bi
zaista nisko bilo.....
Ni hiljadu mojih "Zao mi je"
nisu jace od jednog "Gotovo je"
I znam,samo je rok trajanja
mojih sjecanja vjecan.....
#67
Posted: 30/09/2004 23:16
by CiCiban
uputite se i pazite da ne zaglavite na stepenicama
#68
Posted: 30/09/2004 23:16
by mrmot
Kurvini sinovi...
oni dolaze...
e-hej-hej
#69
Posted: 01/10/2004 12:07
by Solomon
Azrailu, mom prijatelju
Rijetki su trenuci
Da ne pomislim na tebe
A tako često
Odvojim se od sebe
A smrt je moj
Dugo čekan dost
Da me povede
Da kod Njeg budem gost
I čekam je ko pustinja
Nebeske kiše
A na zemlji tebe
I baš tebe
Volim najviše
Smrt je pečat moj
I iza mene trag
A tišina zemlje
Moj kućni prag
I dok na zemlji
Allahovoj
Ne zavlada mir
Mene će mamiti
Opasni vir
I sretan neću biti
I to je put moj
Ne mogu ga sakriti
I neka svak sazna
Da melek Azrail
Je prijatelj moj...
A ja samo sam tvoj
I za sva vremena tvoj.
#70
Posted: 01/10/2004 12:09
by Solomon
Jahve
Kod izvora
Gdje teku
Kristali vječnosti
Ugledah tvoje oči
Ponos me svlada
I čekam druga
I ne znam
Da li će doći
Da podjelim radost
Toga dana
Kad vidjeh
Sebe
Kad moje tijelo
Posta prazno
Bez želje
Bez potrebe
Dal iz ludila
Izlaz ima
I da li uopšte treba
Tražiti izlaz
Iz samog sebe
I gledati put neba
Pa samo jedan
Čas je čovjeku
Važan
Da podjeli dušu
Sa nekim kom se nada
Da bude odvažan
#71
Posted: 06/10/2004 23:27
by V
Jucer procitah tezu jednog sufije o ljudskim dusama. I kaze on tako (ovdje ide ono:parafraziram), da duse funkcioniraju po sistemu spojenih posuda, sto nalijes u jednu, preljeva se u drugu i obrnuto. To mi je dalo krila, pomislila sam da mogu letjeti kao Petar Pan, dalo mi je elan i snagu da mi je bilo doslo da trcim kao Forest Forest Gump bez cilja, i plana, ma da trcim samo da izbacim ono sto mi se u grudima nakupilo i prijetlio da explodira.
I zaspim ti ja tako sa tim mislima, a budim se sa tobom u mislima. O Boze, kako sam te voljela u tom trenutku, o kako si mi samo nedostajao, da ovijem ruke oko tvog vrata i poljupcem zacepim usne, da ne slusam onaj tvoj grozni humor... Sjetila sam se rijeci onog sufije, i bila uvjerena da i ti osjecas isto... otvorila e-mail sa uvjerenjem kako cu naci poruku od tebe i.... zamalo ispsovala onom sufiji sve po spisku!
#72
Posted: 06/10/2004 23:54
by black
U biti nista ne trebam
doli osmijeh na licu
tek netom probudjenom
I stih i kletvu
sto zivot mi nosi
I onaj mir
I onu tisinu
I tihi pogled
tek snom obuzet
Tek san sto budnoscu je prozet
#73 Re: Izvini na uznemiravanju, ali..
Posted: 20/10/2004 13:34
by gorbacovka
V wrote:...
Ti koja imas nevinije ruke od mojih
i koja si mudra kao bezbriznost.
Ti koja umijes s njegova cela citati
bolje od mene njegovu samocu,
i koja otklanjas spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao sto proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime pocinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu lezaju,
i noc tvojega glasa vocnjak
jos nedirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi poboznija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka sto se priblizuju
neduznim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huci.
Seci njegovim zalom. Neka te susrecu
ozaloscene pliskavice.
Tumaraj njegovom sumom. Prijazni gusteri
nece ti uciniti zla.
I zedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom ce biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u nocima ostrih mrazova.
Neka te miluje djecak kojega zastitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti mirise cvijece koje ja zalijevah
svojim suzama.
Ja ne docekah najljepse doba
njegove muskosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustosili pogledi
gonica stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja necu nikada voditi za ruku
njegovu djecu. I price
koje za njih davno pripremih
mozda cu ispricati placuci
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj sumi.
Ti koja imas nevinije ruke od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nesto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se cude, i susjede
koji zale moju strpljivost.
Ti koja imas nevinije ruke od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
Volim poeziju Vesne Parun, ima li neko da postira "Prazan hod"