Aurora Borealis wrote:kockica_kockica wrote:vec odavno znam da se iskrenost ne isplati posebno ako je rijec o necemu sto ce drugu stranu povrijediti jer si onda bezosjecajan... ali eto ja bih recimo voljela da znam zasto je momak s kojim sam bila 4 godine samo odjednom odlucio nestati iz mog zivota ne javljati se ne komunicirati sa mnom.. a onda se nakon skoro 3 godine ponovo pojavio i zeli krenuti od onoga gdje smo stali... kao da nije bilo tih 3 godine ... kad ga pitam bilo sto onda se ne javlja jendo odredjeno vrijeme, kao da zeli da ja zaboravim da sam to pitala pa se onda opet pojavi...
nikad nisam saznala razlog nestajanja niti povratka... dvije godine sam vrtila film u svojoj glavi gdje sam pogrijesila... i sad kad razmisljam o tome zapravo znam da je do mene jer nisam lagala varala urlala na njega jer kasni jer se nije javio jer se nismo vidjeli... nisam mu cak ni prebacivala sto sam ostajala kuci jer je on imao hitan posao a ja sve otkazala zbog njega....
voljela bi biti samo jedna njegova siva celija da vidim o cemu taj covjek razmislja
Bila, vidjela, prošla kroz isto.. i zaključila da postoji određena 'rasa' ljudi koji su jednostavno bezobzirni idioti, nezreli i neobazrivi prema bilo kome drugom osim samim sebi. Nemaš ti ništa s tim. I sama sam mislila da sam možda trebala biti drugačija, hladnija, ukratko 'more bitchy', i onda bi on letio za mnom. Ali opet, ta za kojom bi letio ne bi bila ja.
Na kraju samo odložiš mač i predaš dostojno bitku, jer svako produžavanje i nastavljanje takvog odnosa je tvoj poraz i negacija tebe. Zato ćeš kroz neko vrijeme ti moći čista obraza i mirne duše proći pored njega u gradu i pozdraviti ga ko' čovjek, a on će vremenom skontati šta se desilo i vjeruj mi da će on imati daleko više razloga da se krije i okreće glavu. U neka doba će mu sinuti 'Koji sam bio kreten' i doći će nakon 2-3 godine da ispravi učinjeno. Kao taj tvoj. E, taj momenat je touchdown za tebe. Jer će ti taj njegov gest pokazati da nisi apsolutno nigdje pogriješila.
Nekako vjerujem da trebaš biti načisto sa sobom, i odmah je lakše. Evo ovako sam nekad davno zapisala u dnevniku kako bi to išlo:
..Jer i sutra treba imati nesto za chim cemo kajati. Treba pisati i tuzhne priche, da bi sretne imale tijelo da se rode.
..treba plakati da se smijeh ne bi potroshio. treba i tugovati da bi nashli sebe. trebamo samocu da bi nasli mir. i mir da bi mogli dalje. treba okretati uvijek novi list i ne gledati nazad. treba se smijati bivshim tugama, inache nas povuku na dno, uvuku u sebe.
treba si znati olakshati svaki pad, rashiriti mrezu od prijateljskih ruku, da nas ne boli previshe taj susret s tlom. treba i voljeti i dati sebe cijelog. uvijek i iznova. treba ljubavi hrliti u susret.. svakoj novoj i pozdraviti je s radoscu a ne strahom. treba voljeti uvijek kao po prvi put. Ne treba davati obecanja koja ne mozes ispuniti i ne otvarati se pred strancima. jer nikad ne znas kad ce tvoje rijeci stici natrag do tebe u nekoj od izmijenjenih verzija.
..treba povrijediti i biti povrijedjen. sve po zasluzi. i sve po mjeri.
treba reci "hvala" i "molim". reci "dobro jutro" i "laku noc" kao da je to zadnje jutro i zadnja noc svijeta kakvog ga znamo.
..treba se moliti i uciti druge da mole za nas. treba paziti na sebe, jer "chuvaj se i chuvacu te". treba paziti i na druge - iz ljubavi ili opreznosti, isto je..
..treba se diviti nebu i izaci na kishu, jer ce vec sutra biti drugaciji, tudji..
..treba prastati, i ponekad zatvoriti oci pred ociglednim. treba znati reci "oprosti" i izmoliti "izvini". danas smo mi sutra oni.
treba se miriti, ali i nauciti otici, jednom zauvijek. treba znati reci ne i nauciti reci da kad je to najnerazumnije.
treba reci "volim te" uvijek kad to osjetimo. treba reci "volim te" i kad ne osjetimo u trenutku, jer mozda sljedeceg nece biti.
.. treba se nekad (ali samo nekad ) vratiti u proslost, tek da se uvjerimo da nista nije izgubljeno.
treba ici naprijed i kad je vidljivost na putu mala. Jer sve se magle jednom dignu..
treba vracati izgubljene strasti za stvarima koje volimo, i pustiti iz zivota ljude da idu. ljude koji nas rastuzhuju.. koji nas ne znaju voljeti kao mi njih..
treba uvijek slusati glas iznutra, jer su to glasovi andjela. samo treba i paziti, jer ponekad se i oni vole poigrati s nama, ali ne iz objesti, ne iz zlobe.. jednostavno i andjeli su djeca, a djeca zhive od igre. kad igra utihne, prestaje i djetinjstvo i sve nevinosti umiru.. moja je umrla s tobom, tako lijepo..sjechas se..
..za ljubavi nikad ne reci da umiru. one samo zaspu na nekoj od polica zaborava.
..treba pjevati i ako nema sluha, i plakati redovno, najmanje dvaput u mjesecu. to je odmor dushi, a ne znak slabosti. i muskarci trebaju plakati. jednako kao i zene. samo trebaju rjedje dopustiti njima da to vide. zenama. one vole da zive u iluziji da su slabije, jer ih tako ima ko shtititi... a zapravo svi smo mi jednako slabi kad nam zavirish u dushu..
..zaista, treba toliko toga, zar ne..? ali .. znash..najvise od svega, treba udahnuti, duboko i sada, u ovom momentu koji se vise ne vraca. i uhvatiti sve one buduce neuhvatljive, prije nego oni uhvate nas. trenutke.. ti mali isjechci u vremenu, zbog kojih jedino i vrijedi disati..
P.S.Više o mojoj spoznaji imate na poezijaonline.com, nick Volta, tamo sam piskarala sve i svašta
Od izvadaka iz dnevnika, pokušaja poezije, pa nadalje
(hbga zvučim ko' kakva reklama s Radia M
)
je ta dvolicnost - viselicnost bolje da kazem - na koju nailzaim kod naroda.