Jedan od glavnih dokaza su i transkripti:
http://www.un.org/icty/bhs/cases/milose ... 30729b.htm
Skupština Republike Srpske, 1992-95.
Bitni momenti i odlomci
Pripremio
Dr. Robert J. Donia
Centar za ruske i istočnoevropske studije
Univerzitet u Mičigenu
SAD
IZJAVA VEŠTAKA PODNETA
MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM SUDU
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
NA OSNOVU PRAVILA 94 bis
---------------------------
Robert J. Donia
---------------------------
Podneto 29. jula 2003.
Bosanski Srbi imaju šest strateških ciljeva
Karadžić: 0190-8517 – 0190-8526
“Srpska strana u BiH, Predsjedništvo, Vlada, Savjet za nacionalnu bezbjednost koji smo formirali donijela je strateške prioritete srpskog naroda, odnosno strateške ciljeve srpskog naroda, od kojih je prvi strateški cilj razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice, državno razdvajanje. … Drugi strateški cilj je, čini mi se, koridor izmedju Semberije i Krajine. … nema Krajine, nema Bos. Krajine, nema Srpske Krajine, nema Saveza srpskih zemalja, ukoliko ne ostvarimo taj koridor koji će nas dobro integrisati koji će nam omogućiti nesmetan protok iz jednog dijela naše države u drugi. Treći strateški cilj je uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno, eliminisanje Drine kao granice između dva svijeta. … Četvrti strateški cilj je uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi. … Peti strateški cilj je podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od ova dva dijela efektivne državne vlasti te konstitutivne države. … Alija nema državu dok mi imamo dio Sarajeva. … Međutim, borbama za Sarajevo držimo borbe daleko od Krajine, daleko od Semberije, daleko od Drine, daleko od svih onih krajeva gdje bi se, eventualno, mogli sukobiti sa Muslimanima. … Šesti strateški cilj je izlaz Srpske Republike BiH na more.”[3] 0190-8523 – 0190-8524.
Muslimani imaju visok natalitet. Sukob je podjaren da bi oni nestali
Karadžić: 0214-9581 – 0214-9584
“Šta ćemo mi raditi ako dobijemo državu u kojoj smo manjina. Šta ćemo raditi ako zbog jednog potoka ili jedne, jednog brda golog izginemo i opet dobijemo neprijatelja u svoju državu na taj način. ... Evropa ne želi i ne smije da dozvoli islamsku državu ovde, to je naš veliki problem, to je naš najveći problem. Oni žele nas i Hrvate da zadrže u jednoj unitarnoj Bosni da mi kontrolišemo Muslimane a mi Muslimane kontrolisati ne možemo u toj unitarnoj državi. Mi dobro znamo gdje dođe fundamentalizam da se tu više živjeti ne može, nema tolerancije, oni se natalitetom učetvorostručuju, a mi Srbi nismo tome dorasli, ne da samo mi Srbi nismo tome dorasli, čak ni Hrišćani u Libanu nisu dorasli tim orijentalnim mentalitetima koje daje Islam. ... Ni Srbi ni Hrvati zajedno natalitetom ne mogu da kontrolišu prodor Islama u Evropu, jer za 5-6 godina bi u unitarnoj Bosni Muslimana bilo preko 51%. ... Ako oni dakle neće nikakvu islamsku državu na Balkanu, onda je još manje vjerovatno da hoće čistu islamsku državu, dakle islamski kanton, muslimanski kanton na području Bosne. ... da je ovaj sukob podjaren da bi nestali Muslimani.”[30]
Karadžić je 1991. godine preporučio rat jugoslovenskom saveznom Predsedništvu
Karadžić: 0215-4664 – 0215-4671
“... mi smo 1991. onom Predsjedništvu Jugoslavije, sve je to snimljeno i ostalo tamo, rekli sada imamo šansu da izađemo na svoje granice, da napravimo državu, pa će nas ružiti, pa će nas napadati, pa će nas priznati. Nije bilo muške snage nije bilo državničke vizije da se to tada napravi, tada smo imali i veće resurse i veće teritorije i granice, Amerika se nije bila zaintačila toliko protiv nas, svi bi klepili ušima da smo slomili Sloveniju i Hrvatsku, slomili za 15 dana, pa ih onda puštali iz Jugoslavije kroz Parlament, ali mi smo gnjavili i gnjavili i tonemo dublje i dublje u živo blato i to je razlog zašto smo se mi razišli sa rukovodstvom Srbije, ne ideološke razlike.”[177]
U Sarajevu smo hteli da upotrebimo još više tenkova; JNA nas je sprečila
Karadžić: 0215-4229 – 0215-4239
“Predali smo veliku teritoriju. Jeste pomogla dosta JNA, negdje je i odmogla JNA. U Sarajevu nije htjela da uradi ono što smo mi tražili. Nije htjela da nam da četu tenkovsku da mi uradi ono što smo mi tražili. Rat bi bio završen da je uradila. Kada je vladika govorio o Banjalučkom korpusu, to je bila JNA, a sadašnji komandant Talić i Kostić i ostali su nam puno učinili i poslije toga su prihvatili korpus (komandu korpusa) i stvorili od njega srpski korpus.”[150]
Karadžić izdao i usmeno i pismeno naređenje da se zauzme Srebrenica
Karadžić: 0215-4264 – 0215-4265
“Sjećate se kada sam naglo sazvao Vrhovnu komandu i sve predsjednike opština da se ona tri kilometra, da se obuku policajci u civile da kažu, uredu, dio pripada i nama ta tri kilometra, nemojte da se tako ne radi, tako da se ne radi sa svojom državom, da smo Srebrenicu uzeli i ušli u nju kada je bio Morion, nas bi bombardovali, ali znate kako, tepih bombama ... došao je trenutak, ja sam direktivu broj sedam i to signirao da se uzme i Teočak, Srebrenica, Žepa i Goražde, sve je to potpisano i išli smo snažno u to. Vi ste sami u telegramu opisali po prvi put sam se čudio zašto Tolimir ovako fino poštuje predsjednika Republike, izvještavate kako je predsjednik Republike veoma zadovoljan, ohrabruje vojsku da nastavi, dok mi ljudi nisu rekli, pa čoveče, on tebe hoće da umiješa da slučajno ne bi ti rekao da ti nisi za to, ja sam za sve naše odluke i ja stojim iza njih, i snimljene su vrhovne komande i sve u njima stoji i usmeno i pismeno sam naredio da se ide na Žepu i Srebrenicu. ... Nismo mogli u tom trenutku uzeti Goražde, nismo mogli i sada ga ne možemo uzeti, jer su prijetnje su ozbiljne ...”[156] (Na 54. sednici Skupštine Karadžić je ponovo pomenuo da ima punu odgovornost za sedam direktiva koje je potpisao, ali je porekao odgovornost za direktive br. 8 i 9. Vidi odlomak sa 54. sednice na strani 0215-4554.)