Ratni eurokrem

[markes69]

Masa iz Zore koju smo stavljali u Bosna krem se zove lecitin i industriski kakao puter ... strava me fata jer kako mi se sve te slike i slicice vracaju i kao razmisljam o svim ratnim likovima ,okusima ,osjecajima j... te ja se nesto smjeskam ,nesto mi ko godra ....pa mili Boze koju smo mi kolicinu brasna pojeli u onih 1495 dana..molim vas ako se neko sjeca recepta za kajmak nek baci na stranicu..

[Jara]

Masa iz Zore koju smo stavljali u Bosna krem se zove lecitin i industriski kako puter ... strava me fata jer kako mi se sve te slike i slicice vracaju i kao razmisljam o svim ratnim likovima ,okusima ,osjecajima .j... ja se nesto smjeskam ,nesto mi ko godra ....pa mili Boze koju smo mi kolicinu brasna pojeli u onih 1495 dana..molim vas ako se neko sjeca recepta za kajmak nek baci na stranicu..

mlijeko u prahu, kvasac i so...malo ulja, meščini

[markes69]

Masa iz Zore koju smo stavljali u Bosna krem se zove lecitin i industriski kako puter ... strava me fata jer kako mi se sve te slike i slicice vracaju i kao razmisljam o svim ratnim likovima ,okusima ,osjecajima .j... ja se nesto smjeskam ,nesto mi ko godra ....pa mili Boze koju smo mi kolicinu brasna pojeli u onih 1495 dana..molim vas ako se neko sjeca recepta za kajmak nek baci na stranicu..

mlijeko u prahu, kvasac i so...malo ulja, meščini

Veliko hvala.. sutra jetrvi to serviram za dorucak ...ona je ugledala Sarajevo 2000 godine .....he he he jedva cekam da je isfoliram da jede neki extra skupi namaz hi hi hi hi ...koja zloba

[Jara]

Masa iz Zore koju smo stavljali u Bosna krem se zove lecitin i industriski kako puter ... strava me fata jer kako mi se sve te slike i slicice vracaju i kao razmisljam o svim ratnim likovima ,okusima ,osjecajima .j... ja se nesto smjeskam ,nesto mi ko godra ....pa mili Boze koju smo mi kolicinu brasna pojeli u onih 1495 dana..molim vas ako se neko sjeca recepta za kajmak nek baci na stranicu..

mlijeko u prahu, kvasac i so...malo ulja, meščini

Veliko hvala.. sutra jetrvi to serviram za dorucak ...ona je ugledala Sarajevo 2000 godine .....he he he jedva cekam da je isfoliram da jede neki extra skupi namaz hi hi hi hi ...koja zloba

Posluži je kafom od prženog ječma! I kazi da je kesica sirovog jecma bila 20 DM ( manje od pola kile, na alipašinom na pijaci...)

[Nosferatu]

Cikorija se mjesala sa jecmom. Ko od toga proljev ne fasuje - ima beton od stomaka. A kafa bila neka boja, ne znam ni ja.

List od dunje uzmes i zapalis. Srecom u nas u Krajini Agrokomerc je imao "robne rezerve". U tim robnim rezervama su bile Gales cigarete iz Brazila, kupljene negdje 1970 i neke godine. Ta jedna cigara - udara ko joint, narucito kad si gladan i zedan. To je jako u p.m. stajalo tako 25 godina, u skladistima.

Onda, pekmez bez secera. Sa vocem koje je zeleno. Tj. nije za pekmeza. Taj pekmez prvo, ne moze stajati, a i kad ga napravis bude gorak do te mjere da je ljut. Sto se pravio? Nije se imalo vise hrane. i onda negdje u Junu uzmes dio voca, i oberes onako zelenog samo da imas od cega pekmez da napravis.

Onda uzmes komad kurze - jer kukurzno brasno je bilo jeftinje i bilo ga vise, ali ti kad napravis kuruzu - to je mala kuruza a u njoj 2 kg brasna. Kriska ima 300 grama. I namazes je s ovim gore djemom - bez secera, to je bio haos. Kuruza slatka, djem ljut.

Nismo imali germe pa je bio kruh od kvasa. Ljut - a ne dize se tijesto dobro. Cak sto vise, mislim da je germa bila najveci hendikep. Bez svega se moglo, ali bez germe nije jer ti kad imas germu od vrece od 50 kg mozes napraviti 100 kruhova, a bez germe mozda ni cetvrtinu. Germa se prodavala na kasicice - dok ju je bilo - kasike one cajne/kafene.

Onda tuke - s Fikretovih farmi tuka. Te tuke su toliko smrdile na penicilin i sve drugo, nije bilo hrane pa su ih tukli nekim inekcijama, i onda ubijali. To se onda u 2-3 vode kuhalo, da ti to mozes da pojedes uopste. To je boja neka nenormlana crvena, a smrdi tuka, na neku hemiju, ti to ne mozes nekako, procesirati kakva je to hemija na koju smrdi, ali smrdi i gotovo.

Od ikara se pravila pasteta. Ako nista u pasteti ne mozes naci - ono komadesnicu nekave maramice ili sta li vec, ko kad ikad nije dobro ni samljeven bio. Ima prica ljudi da su nalazili po cijelo uho kravlje u ikaru ili komad jezika, i slicno.

Onda se pravila pizza tj. kljukusa, skoro bez imalo masnoce, na nju se pomaze paradjaz sosa, i na njega nareze koji komadic sudzuka ili suhog mesa. Nekad nije ni to bilo pa samo bude paradjsos na "kljukusi" i zove se pizza - mozes i neke konzerve metnuti, ali i to je bilo - uglavnom ljuto i mecavo.

Samo 1 u ratu sam jeo salame. Sad mozes zamisliti dijete koje je zivjelo na salami i pasteti, nema salame nikako. Iz veterinarske stanice, napravljena salama od zecetine. Bilo je dosta ljudi koji su zeceve drzali radi mesa, ali dok oni narastu ljudi vise nisu bili u stanju da ih ubiju, nekako im za srce prirastu i onako ih onda drze, kao kucne ljubimce...

Drobni burek. Ja ne znam odakle je toliko drobova bilo, ali bilo je vise iznutrice nego mesa na trzistu. Drobni burek se jeo, a da ti to napravis, to je proces. Treba ocisti zeludac, to jedino mozes odneses crijeva na unu, rasporis, u njima trava i operes, onda doneses to kuci, pa rezes na sto manje komadice, a ono ko lino-leum, i onda napravis drobni burek, smrdi sva kuca, raumijes ti mene - nekad se znalo desiti da ljudima zao baciti onu zadnju 1/3 droba pa bi ono gdje je i balega bila i to bi ispekli. srmdi drob, sam od sebe, smrdi onda na balegu, metnes u usta, zvaces, u nekakvu neoblicenu masu, a ukus, ne moze biti gori, i progutas.

Ali drob je barem bio polu-svarljiv. Naj-nesvarljivije je bilo govedji ili teleci ili kosnjski ili ovcij - stomak. Od njega se pravile tripice. Nemoj da me ko banira radi ovog sto cu napisati. Poserem se Talijanima u kuhinju, i njima i njihovim tripicama i sirotinjskim drugih receptima od tijesta = pasta, ili pocisti spajz = pizza. Tripice. To se kuha satima. Satima. lafo u nekom sosu, sos je paradjsos da ljutina ubije smrad ako ikako moze, a ne moze. Ti to metnes u usta, i imas organsku reakciju, organski ti tijelo to ne moze da prima. Govorit ti - ovo nije nesto sto ti treba da sazvaces i progutas. To se ne moze ni sazvakati vise se usitini i neke komadice. I pojedes ti toga 10 kasika. To se onda kuha u tebi - jedno 2 do 3 dana. Nikad provarati bolan - treba provariti stomak - koji da je varljiv - nebi bio stomak, nebi zivotinje u njemu varile hranu, nego otporno i na kiselinu i na sve.

I na kraju pace. Ali nije to pace ono komad mesa, bijelog luka, pa malo pace, pa. Pace = iskuhana hrskavica iz kostiju koja je u tecnom stanju i onda se zelatinizira. Onda to posolis i popapris, i jedes. To je ovako, kao puding, ali od zivotinje. Nekakav ukus isto tako, ko ne voli masno - ovo je tortura za njega iz najgoreg logora, jer je to nekako masno, smrdi, nije neutralizirano, fuj. I hajde mogao bi to covjek pojesti par kasika da ti ne moras to jesti par dana tako. To je glavni obrok.

Kad onda nisam postao vegetarijanac, necu nikad.

U svoj ovoj krizi - pocela raja baviti se jel, uzgojom cega god u svojoj basti. Najbolje gnojivo je bilo - golubije. Vraca plasticna od 50 kg govana golubijih s nekog tavana 50 maraka. Ta golubija govna se onda mjesaju u vodi i tako se zaljeva dio baste koji hoces da ti uspije pravo npr. paprike i paradajz - jer to lose uspije kod nas - previse je hladno i nema dovoljno sunca, a i zemlja nije dobrog kvaliteta.

Onda je bilo vremena na pretek pa su ljudi poceli uzgajati golubove letace. To po 40-50 golubova se samo pusti cim sunce zadje - i vidis covjeka trci niz cestu i prati ih - ne daju im nigdje da slete nego da - se izletaju - a oni lete i onda se prevrcu, u letu, i svi se vrate - sklonis npr. 4-5 crijepova, s krova, pustis ih i oni se sami vrate unutra. A pricaju ljudi da je ljubav naspram goluba nesto posebno. Eto u to vrijeme - trebalo je kukurz za brasno ili sijati a ljudi golobove hranili sa njima, radije nego same sebe. Ali te ljepote kad ti vidis - 30-40 letaca, u zraku, cak mislim da im se pljeskalo rukama ili bio je neki nacin signalizacije - pa se oni okrenu na drugu stranu, zaboravio sam to.

Takodje smo se mi kao djeca zabavljali. Kad god nadjes jeza - iznes 2 poklopca, i udaras sa njima jedan od drugog. Ne znam da li jez ima jako osjetljiv sluh, ali kad to radis jez "plese" tj. pravi nagle pokrete, kao da se izvija, eto to nikad u zivotu nisam vidio. Siguran sam danas da nije jezu do "plesanja" nego mu smeta taj zvuk, pa se to i fizicki manifestuje.

A tek kucne radinosti. Porili se dzemperi - i sve sto se imalo - pori - i vunu nasruljaj pa pleti sta treba. Uvijek treba priglavaka i rukavica, nekakvih dzepercica, ja ni ne znam, ima ona luca - uzmes komad krompira - izdubis, u njega stavis mast - a moja nana je isla kod Sokadije da kupuje mast od svinje - ne za jelo nego da imamo za "lucu". Stavis tu mast, i pertlu - iz cipela ili uckur iz trenerke - i pored drzis pincetu za obrve, i sad gori onaj fitlj, s mascurugom - a to je nekakav plamen koji nije stabilan kao svjeca, nego ono treperi - non stop. Toliko da te oci zabole. I u tom relativnom mraku samo vidis zene pletu - to niti vidis ista, ali ruke rade, sutra ujutro onda pogleda - a boze moj ja pogrijesila - spalo ovdje kukice ili nesto, uzmi pola onog sto si opleo, isurljalj, i opet iz pocetka.

Pricao sam vec kako se pravi sapun - od zivotinjske masti i luga, i to se onda kuha - i izlije u tepsiju i izreze na "baklavu" i to je kabas za pranje vesa.

Zube smo prali sa soli. Nije bilo kaladonta jedno vrijeme. Uzmes cetkicu umoci u sol - i onda ribas, ribas. A cetkica se je mjenjala ovako 1 godisnje ako ikako.

Skrenuo sam malo sa teme ali eto to je to. Jel iko od vas imao tu srecu da fasuje entero-kolitis? Najljepsa bolest. Defincija je mozes se usrat, gdje god, kad god, u bilo kojem momentu, cak i da ne znas da si se usro, absolutno kontrole nemas nikakve. I to proljev, sto bi rekli "riza". To se je desilo kad su cetnici uzeli izvor pitke vode pa isla raja po catrnjama donositi vodu. Kad fasujes eneterokolitis, krug kretanja ti je ovako 12 metara od cenife, i uvijek paranoja - da ce neko biti u cenifi kad ti ustreba a ustrebati moze, kad god. Ne ides nikuda - nije sto ne mozes, nego bojis se da ces se usrat. Zivis u tom strahu. I cekad da te "prodje" cak i kad te prodje - ne vjerujes da te je proslo. Nego ono polako odes, do pola ulice kao da uvijeris ti sebe da ti se nece prisrati pa onda trk kuci, jer ne vjerujes ti svojoj guzici.. A zima, a usrano ti sve sto imas od odjece, nemas haman sta obuci, ono drugo se sve zaledilo oprano i ceka proljece da se otkravi, a tebi se i dalje da prostite - sere. Pravi seronja postanes. Tu covjek shvati koliko male stvari u zivotu znace - npr. imati kontrolu nad situacijom, i tu se covjek preokupira sa samo jednom situacijom u tom smislu.

[gladna sam]

Cikorija se mjesala sa jecmom. Ko od toga proljev ne fasuje - ima beton od stomaka. A kafa bila neka boja, ne znam ni ja.

List od dunje uzmes i zapalis. Srecom u nas u Krajini Agrokomerc je imao "robne rezerve". U tim robnim rezervama su bile Gales cigarete iz Brazila, kupljene negdje 1970 i neke godine. Ta jedna cigara - udara ko joint, narucito kad si gladan i zedan. To je jako u p.m. stajalo tako 25 godina, u skladistima.

Onda, pekmez bez secera. Sa vocem koje je zeleno. Tj. nije za pekmeza. Taj pekmez prvo, ne moze stajati, a i kad ga napravis bude gorak do te mjere da je ljut. Sto se pravio? Nije se imalo vise hrane. i onda negdje u Junu uzmes dio voca, i oberes onako zelenog samo da imas od cega pekmez da napravis.

Onda uzmes komad kurze - jer kukurzno brasno je bilo jeftinje i bilo ga vise, ali ti kad napravis kuruzu - to je mala kuruza a u njoj 2 kg brasna. Kriska ima 300 grama. I namazes je s ovim gore djemom - bez secera, to je bio haos. Kuruza slatka, djem ljut.

Nismo imali germe pa je bio kruh od kvasa. Ljut - a ne dize se tijesto dobro. Cak sto vise, mislim da je germa bila najveci hendikep. Bez svega se moglo, ali bez germe nije jer ti kad imas germu od vrece od 50 kg mozes napraviti 100 kruhova, a bez germe mozda ni cetvrtinu. Germa se prodavala na kasicice - dok ju je bilo - kasike one cajne/kafene.

Onda tuke - s Fikretovih farmi tuka. Te tuke su toliko smrdile na penicilin i sve drugo, nije bilo hrane pa su ih tukli nekim inekcijama, i onda ubijali. To se onda u 2-3 vode kuhalo, da ti to mozes da pojedes uopste. To je boja neka nenormlana crvena, a smrdi tuka, na neku hemiju, ti to ne mozes nekako, procesirati kakva je to hemija na koju smrdi, ali smrdi i gotovo.

Od ikara se pravila pasteta. Ako nista u pasteti ne mozes naci - ono komadesnicu nekave maramice ili sta li vec, ko kad ikad nije dobro ni samljeven bio. Ima prica ljudi da su nalazili po cijelo uho kravlje u ikaru ili komad jezika, i slicno.

Onda se pravila pizza tj. kljukusa, skoro bez imalo masnoce, na nju se pomaze paradjaz sosa, i na njega nareze koji komadic sudzuka ili suhog mesa. Nekad nije ni to bilo pa samo bude paradjsos na "kljukusi" i zove se pizza - mozes i neke konzerve metnuti, ali i to je bilo - uglavnom ljuto i mecavo.

Samo 1 u ratu sam jeo salame. Sad mozes zamisliti dijete koje je zivjelo na salami i pasteti, nema salame nikako. Iz veterinarske stanice, napravljena salama od zecetine. Bilo je dosta ljudi koji su zeceve drzali radi mesa, ali dok oni narastu ljudi vise nisu bili u stanju da ih ubiju, nekako im za srce prirastu i onako ih onda drze, kao kucne ljubimce...

Drobni burek. Ja ne znam odakle je toliko drobova bilo, ali bilo je vise iznutrice nego mesa na trzistu. Drobni burek se jeo, a da ti to napravis, to je proces. Treba ocisti zeludac, to jedino mozes odneses crijeva na unu, rasporis, u njima trava i operes, onda doneses to kuci, pa rezes na sto manje komadice, a ono ko lino-leum, i onda napravis drobni burek, smrdi sva kuca, raumijes ti mene - nekad se znalo desiti da ljudima zao baciti onu zadnju 1/3 droba pa bi ono gdje je i balega bila i to bi ispekli. srmdi drob, sam od sebe, smrdi onda na balegu, metnes u usta, zvaces, u nekakvu neoblicenu masu, a ukus, ne moze biti gori, i progutas.

Ali drob je barem bio polu-svarljiv. Naj-nesvarljivije je bilo govedji ili teleci ili kosnjski ili ovcij - stomak. Od njega se pravile tripice. Nemoj da me ko banira radi ovog sto cu napisati. Poserem se Talijanima u kuhinju, i njima i njihovim tripicama i sirotinjskim drugih receptima od tijesta = pasta, ili pocisti spajz = pizza. Tripice. To se kuha satima. Satima. lafo u nekom sosu, sos je paradjsos da ljutina ubije smrad ako ikako moze, a ne moze. Ti to metnes u usta, i imas organsku reakciju, organski ti tijelo to ne moze da prima. Govorit ti - ovo nije nesto sto ti treba da sazvaces i progutas. To se ne moze ni sazvakati vise se usitini i neke komadice. I pojedes ti toga 10 kasika. To se onda kuha u tebi - jedno 2 do 3 dana. Nikad provarati bolan - treba provariti stomak - koji da je varljiv - nebi bio stomak, nebi zivotinje u njemu varile hranu, nego otporno i na kiselinu i na sve.

I na kraju pace. Ali nije to pace ono komad mesa, bijelog luka, pa malo pace, pa. Pace = iskuhana hrskavica iz kostiju koja je u tecnom stanju i onda se zelatinizira. Onda to posolis i popapris, i jedes. To je ovako, kao puding, ali od zivotinje. Nekakav ukus isto tako, ko ne voli masno - ovo je tortura za njega iz najgoreg logora, jer je to nekako masno, smrdi, nije neutralizirano, fuj. I hajde mogao bi to covjek pojesti par kasika da ti ne moras to jesti par dana tako. To je glavni obrok.

Kad onda nisam postao vegetarijanac, necu nikad.

U svoj ovoj krizi - pocela raja baviti se jel, uzgojom cega god u svojoj basti. Najbolje gnojivo je bilo - golubije. Vraca plasticna od 50 kg govana golubijih s nekog tavana 50 maraka. Ta golubija govna se onda mjesaju u vodi i tako se zaljeva dio baste koji hoces da ti uspije pravo npr. paprike i paradajz - jer to lose uspije kod nas - previse je hladno i nema dovoljno sunca, a i zemlja nije dobrog kvaliteta.

Onda je bilo vremena na pretek pa su ljudi poceli uzgajati golubove letace. To po 40-50 golubova se samo pusti cim sunce zadje - i vidis covjeka trci niz cestu i prati ih - ne daju im nigdje da slete nego da - se izletaju - a oni lete i onda se prevrcu, u letu, i svi se vrate - sklonis npr. 4-5 crijepova, s krova, pustis ih i oni se sami vrate unutra. A pricaju ljudi da je ljubav naspram goluba nesto posebno. Eto u to vrijeme - trebalo je kukurz za brasno ili sijati a ljudi golobove hranili sa njima, radije nego same sebe. Ali te ljepote kad ti vidis - 30-40 letaca, u zraku, cak mislim da im se pljeskalo rukama ili bio je neki nacin signalizacije - pa se oni okrenu na drugu stranu, zaboravio sam to.

Takodje smo se mi kao djeca zabavljali. Kad god nadjes jeza - iznes 2 poklopca, i udaras sa njima jedan od drugog. Ne znam da li jez ima jako osjetljiv sluh, ali kad to radis jez "plese" tj. pravi nagle pokrete, kao da se izvija, eto to nikad u zivotu nisam vidio. Siguran sam danas da nije jezu do "plesanja" nego mu smeta taj zvuk, pa se to i fizicki manifestuje.

A tek kucne radinosti. Porili se dzemperi - i sve sto se imalo - pori - i vunu nasruljaj pa pleti sta treba. Uvijek treba priglavaka i rukavica, nekakvih dzepercica, ja ni ne znam, ima ona luca - uzmes komad krompira - izdubis, u njega stavis mast - a moja nana je isla kod Sokadije da kupuje mast od svinje - ne za jelo nego da imamo za "lucu". Stavis tu mast, i pertlu - iz cipela ili uckur iz trenerke - i pored drzis pincetu za obrve, i sad gori onaj fitlj, s mascurugom - a to je nekakav plamen koji nije stabilan kao svjeca, nego ono treperi - non stop. Toliko da te oci zabole. I u tom relativnom mraku samo vidis zene pletu - to niti vidis ista, ali ruke rade, sutra ujutro onda pogleda - a boze moj ja pogrijesila - spalo ovdje kukice ili nesto, uzmi pola onog sto si opleo, isurljalj, i opet iz pocetka.

Pricao sam vec kako se pravi sapun - od zivotinjske masti i luga, i to se onda kuha - i izlije u tepsiju i izreze na "baklavu" i to je kabas za pranje vesa.

Zube smo prali sa soli. Nije bilo kaladonta jedno vrijeme. Uzmes cetkicu umoci u sol - i onda ribas, ribas. A cetkica se je mjenjala ovako 1 godisnje ako ikako.

Skrenuo sam malo sa teme ali eto to je to. Jel iko od vas imao tu srecu da fasuje entero-kolitis? Najljepsa bolest. Defincija je mozes se usrat, gdje god, kad god, u bilo kojem momentu, cak i da ne znas da si se usro, absolutno kontrole nemas nikakve. I to proljev, sto bi rekli "riza". To se je desilo kad su cetnici uzeli izvor pitke vode pa isla raja po catrnjama donositi vodu. Kad fasujes eneterokolitis, krug kretanja ti je ovako 12 metara od cenife, i uvijek paranoja - da ce neko biti u cenifi kad ti ustreba a ustrebati moze, kad god. Ne ides nikuda - nije sto ne mozes, nego bojis se da ces se usrat. Zivis u tom strahu. I cekad da te "prodje" cak i kad te prodje - ne vjerujes da te je proslo. Nego ono polako odes, do pola ulice kao da uvijeris ti sebe da ti se nece prisrati pa onda trk kuci, jer ne vjerujes ti svojoj guzici.. A zima, a usrano ti sve sto imas od odjece, nemas haman sta obuci, ono drugo se sve zaledilo oprano i ceka proljece da se otkravi, a tebi se i dalje da prostite - sere. Pravi seronja postanes. Tu covjek shvati koliko male stvari u zivotu znace - npr. imati kontrolu nad situacijom, i tu se covjek preokupira sa samo jednom situacijom u tom smislu.

drago mi je jedino sto se nekad i muci svojoj mozemo nasmijat

ratni evrokrem, ne ponovilo se.....
oni lanc paketi na slici (odnosno njihov sadrzaj) imam flash backcim ih ugledam
stvaraju mi nelagodu

[kockica_kockica]

Ja se sjecam da smo morali ici po drva jer struje nikad skoro nije bilo a na necemu se moras grijati i ono malo crkavice skuhati... i tako jedan dan moj brat kojem je bilo tek nekih 14 godina otisao da reze neko drvo sa mamom i njegovim prijateljima...ja sam trebala kao sve pripremiti oko sporeta pa da kad oni narezu jedan dio drva donesu da potpalim vatru jer nam je bilo hladno do ludila.. i tako odnese on meni drva a ja sjela ispred tis sporeta i kao ja nesto lozim... haustorce nikad prije nije vidjelo a kamoli lozilo vatru, jer sve sto je vidjelo goruce vatre bilo ja na nekom rostilju... i tako sjedim i pusem cijelu knjigu nekog pisca izlozila a vatra nikako da plane... i tako tri sata sam ja sjedila i puhala, na kraju kad su moji dosli da se ugriju nisu znal da vriste od smijeha ili da placu... jer sam ja izgledsala kao neloson mendela crna sa suzama u ocima a vatre nije bilo ...

grah bez soli i bez icega skuhan na vodi... toga se sjecam.. pojedes dva zalogaja i dosta ti...

sjecam se makarona.. ako ces ih jesti skuhaj i jedi, ne ostavljaj u vodi duze nego sto treba... inace dobijes neku cudnu masu kao brasno kad zamutis u vodi... voljela sam kad bi imali makrona mlijeka u prahu i onih trumanovih jaja u prahu.. pa skuhas makarone stavis u tepsiju zamutis jaja i mlijeko sa vodom i pospes... jami... mljac...

ja od rata rizu ne jedem... zgadila mi se ni vidjeti je ne volim... jos je moj tata imao trip muskatov orascic stavljati.. uff bljak

[Dioda]

Ja rizu i dan-danas volim,a u ratu sam je jela ko luda.Moj brat je volio makarone(ja ne),tako da smo se bezbroj puta pofajtali oko rucka
Strasno mi je ukusna bila i leca Moja mama neki dan nadosla na ideju da pravi lecu.I napravi je,a ja kako je probah,tako i ispljunuh
Postajemo prezahtijevni

[fa84]

Ja rizu i dan-danas volim,a u ratu sam je jela ko luda.Moj brat je volio makarone(ja ne),tako da smo se bezbroj puta pofajtali oko rucka
Strasno mi je ukusna bila i leca Moja mama neki dan nadosla na ideju da pravi lecu.I napravi je,a ja kako je probah,tako i ispljunuh
Postajemo prezahtijevni

i meni se vec godinama jede leca
kazu da je pravo dobra kada se napravi sa mesom lol
a ovo si upravu da postajemo prezahtijevni i brzo zaboravljamo kako u ratu nismo bili izbirljivi i jeli smo sve
a sada smo svi neke palamude

[mamica papucarka]

leca je sasvim normalna namirnica i svugdje se jede.E drugo je to sto smo je mi u svim oblicima jeli u ratu, pa nam je omrzla. A nesto se ne sjecam da smo lecu jeli prije rata. Mislim da je leca kod nas usla sa humanitarnom (nek me ispravi neko od starijih forumasa, ako grijesim )
ja je licno stvarno volim. I jako je zdrava, jednako kao i grah. Puna zeljeza. bas sam je danas kupila sa namjerom da napravim one snicle od lece sto je meni bilo jako, jako ukusno, cak ukusnije od mesa. samo ne mogu da se sjetim kako samo mi ono pravili (ja sam bila curetak, pa se i ne sjecam kako treba)
hadzinice, pamtis li??? je li se neko sjeca da li se to po kuhanju samelje, pa umijesa u brasno i przi, ili...

[mamica papucarka]

Cikorija se mjesala sa jecmom. Ko od toga proljev ne fasuje - ima beton od stomaka. A kafa bila neka boja, ne znam ni ja.

List od dunje uzmes i zapalis. Srecom u nas u Krajini Agrokomerc je imao "robne rezerve". U tim robnim rezervama su bile Gales cigarete iz Brazila, kupljene negdje 1970 i neke godine. Ta jedna cigara - udara ko joint, narucito kad si gladan i zedan. To je jako u p.m. stajalo tako 25 godina, u skladistima.

Onda, pekmez bez secera. Sa vocem koje je zeleno. Tj. nije za pekmeza. Taj pekmez prvo, ne moze stajati, a i kad ga napravis bude gorak do te mjere da je ljut. Sto se pravio? Nije se imalo vise hrane. i onda negdje u Junu uzmes dio voca, i oberes onako zelenog samo da imas od cega pekmez da napravis.

Onda uzmes komad kurze - jer kukurzno brasno je bilo jeftinje i bilo ga vise, ali ti kad napravis kuruzu - to je mala kuruza a u njoj 2 kg brasna. Kriska ima 300 grama. I namazes je s ovim gore djemom - bez secera, to je bio haos. Kuruza slatka, djem ljut.

Nismo imali germe pa je bio kruh od kvasa. Ljut - a ne dize se tijesto dobro. Cak sto vise, mislim da je germa bila najveci hendikep. Bez svega se moglo, ali bez germe nije jer ti kad imas germu od vrece od 50 kg mozes napraviti 100 kruhova, a bez germe mozda ni cetvrtinu. Germa se prodavala na kasicice - dok ju je bilo - kasike one cajne/kafene.

Onda tuke - s Fikretovih farmi tuka. Te tuke su toliko smrdile na penicilin i sve drugo, nije bilo hrane pa su ih tukli nekim inekcijama, i onda ubijali. To se onda u 2-3 vode kuhalo, da ti to mozes da pojedes uopste. To je boja neka nenormlana crvena, a smrdi tuka, na neku hemiju, ti to ne mozes nekako, procesirati kakva je to hemija na koju smrdi, ali smrdi i gotovo.

Od ikara se pravila pasteta. Ako nista u pasteti ne mozes naci - ono komadesnicu nekave maramice ili sta li vec, ko kad ikad nije dobro ni samljeven bio. Ima prica ljudi da su nalazili po cijelo uho kravlje u ikaru ili komad jezika, i slicno.

Onda se pravila pizza tj. kljukusa, skoro bez imalo masnoce, na nju se pomaze paradjaz sosa, i na njega nareze koji komadic sudzuka ili suhog mesa. Nekad nije ni to bilo pa samo bude paradjsos na "kljukusi" i zove se pizza - mozes i neke konzerve metnuti, ali i to je bilo - uglavnom ljuto i mecavo.

Samo 1 u ratu sam jeo salame. Sad mozes zamisliti dijete koje je zivjelo na salami i pasteti, nema salame nikako. Iz veterinarske stanice, napravljena salama od zecetine. Bilo je dosta ljudi koji su zeceve drzali radi mesa, ali dok oni narastu ljudi vise nisu bili u stanju da ih ubiju, nekako im za srce prirastu i onako ih onda drze, kao kucne ljubimce...

Drobni burek. Ja ne znam odakle je toliko drobova bilo, ali bilo je vise iznutrice nego mesa na trzistu. Drobni burek se jeo, a da ti to napravis, to je proces. Treba ocisti zeludac, to jedino mozes odneses crijeva na unu, rasporis, u njima trava i operes, onda doneses to kuci, pa rezes na sto manje komadice, a ono ko lino-leum, i onda napravis drobni burek, smrdi sva kuca, raumijes ti mene - nekad se znalo desiti da ljudima zao baciti onu zadnju 1/3 droba pa bi ono gdje je i balega bila i to bi ispekli. srmdi drob, sam od sebe, smrdi onda na balegu, metnes u usta, zvaces, u nekakvu neoblicenu masu, a ukus, ne moze biti gori, i progutas.

Ali drob je barem bio polu-svarljiv. Naj-nesvarljivije je bilo govedji ili teleci ili kosnjski ili ovcij - stomak. Od njega se pravile tripice. Nemoj da me ko banira radi ovog sto cu napisati. Poserem se Talijanima u kuhinju, i njima i njihovim tripicama i sirotinjskim drugih receptima od tijesta = pasta, ili pocisti spajz = pizza. Tripice. To se kuha satima. Satima. lafo u nekom sosu, sos je paradjsos da ljutina ubije smrad ako ikako moze, a ne moze. Ti to metnes u usta, i imas organsku reakciju, organski ti tijelo to ne moze da prima. Govorit ti - ovo nije nesto sto ti treba da sazvaces i progutas. To se ne moze ni sazvakati vise se usitini i neke komadice. I pojedes ti toga 10 kasika. To se onda kuha u tebi - jedno 2 do 3 dana. Nikad provarati bolan - treba provariti stomak - koji da je varljiv - nebi bio stomak, nebi zivotinje u njemu varile hranu, nego otporno i na kiselinu i na sve.

I na kraju pace. Ali nije to pace ono komad mesa, bijelog luka, pa malo pace, pa. Pace = iskuhana hrskavica iz kostiju koja je u tecnom stanju i onda se zelatinizira. Onda to posolis i popapris, i jedes. To je ovako, kao puding, ali od zivotinje. Nekakav ukus isto tako, ko ne voli masno - ovo je tortura za njega iz najgoreg logora, jer je to nekako masno, smrdi, nije neutralizirano, fuj. I hajde mogao bi to covjek pojesti par kasika da ti ne moras to jesti par dana tako. To je glavni obrok.

Kad onda nisam postao vegetarijanac, necu nikad.

U svoj ovoj krizi - pocela raja baviti se jel, uzgojom cega god u svojoj basti. Najbolje gnojivo je bilo - golubije. Vraca plasticna od 50 kg govana golubijih s nekog tavana 50 maraka. Ta golubija govna se onda mjesaju u vodi i tako se zaljeva dio baste koji hoces da ti uspije pravo npr. paprike i paradajz - jer to lose uspije kod nas - previse je hladno i nema dovoljno sunca, a i zemlja nije dobrog kvaliteta.

Onda je bilo vremena na pretek pa su ljudi poceli uzgajati golubove letace. To po 40-50 golubova se samo pusti cim sunce zadje - i vidis covjeka trci niz cestu i prati ih - ne daju im nigdje da slete nego da - se izletaju - a oni lete i onda se prevrcu, u letu, i svi se vrate - sklonis npr. 4-5 crijepova, s krova, pustis ih i oni se sami vrate unutra. A pricaju ljudi da je ljubav naspram goluba nesto posebno. Eto u to vrijeme - trebalo je kukurz za brasno ili sijati a ljudi golobove hranili sa njima, radije nego same sebe. Ali te ljepote kad ti vidis - 30-40 letaca, u zraku, cak mislim da im se pljeskalo rukama ili bio je neki nacin signalizacije - pa se oni okrenu na drugu stranu, zaboravio sam to.

Takodje smo se mi kao djeca zabavljali. Kad god nadjes jeza - iznes 2 poklopca, i udaras sa njima jedan od drugog. Ne znam da li jez ima jako osjetljiv sluh, ali kad to radis jez "plese" tj. pravi nagle pokrete, kao da se izvija, eto to nikad u zivotu nisam vidio. Siguran sam danas da nije jezu do "plesanja" nego mu smeta taj zvuk, pa se to i fizicki manifestuje.

A tek kucne radinosti. Porili se dzemperi - i sve sto se imalo - pori - i vunu nasruljaj pa pleti sta treba. Uvijek treba priglavaka i rukavica, nekakvih dzepercica, ja ni ne znam, ima ona luca - uzmes komad krompira - izdubis, u njega stavis mast - a moja nana je isla kod Sokadije da kupuje mast od svinje - ne za jelo nego da imamo za "lucu". Stavis tu mast, i pertlu - iz cipela ili uckur iz trenerke - i pored drzis pincetu za obrve, i sad gori onaj fitlj, s mascurugom - a to je nekakav plamen koji nije stabilan kao svjeca, nego ono treperi - non stop. Toliko da te oci zabole. I u tom relativnom mraku samo vidis zene pletu - to niti vidis ista, ali ruke rade, sutra ujutro onda pogleda - a boze moj ja pogrijesila - spalo ovdje kukice ili nesto, uzmi pola onog sto si opleo, isurljalj, i opet iz pocetka.

Pricao sam vec kako se pravi sapun - od zivotinjske masti i luga, i to se onda kuha - i izlije u tepsiju i izreze na "baklavu" i to je kabas za pranje vesa.

Zube smo prali sa soli. Nije bilo kaladonta jedno vrijeme. Uzmes cetkicu umoci u sol - i onda ribas, ribas. A cetkica se je mjenjala ovako 1 godisnje ako ikako.

Skrenuo sam malo sa teme ali eto to je to. Jel iko od vas imao tu srecu da fasuje entero-kolitis? Najljepsa bolest. Defincija je mozes se usrat, gdje god, kad god, u bilo kojem momentu, cak i da ne znas da si se usro, absolutno kontrole nemas nikakve. I to proljev, sto bi rekli "riza". To se je desilo kad su cetnici uzeli izvor pitke vode pa isla raja po catrnjama donositi vodu. Kad fasujes eneterokolitis, krug kretanja ti je ovako 12 metara od cenife, i uvijek paranoja - da ce neko biti u cenifi kad ti ustreba a ustrebati moze, kad god. Ne ides nikuda - nije sto ne mozes, nego bojis se da ces se usrat. Zivis u tom strahu. I cekad da te "prodje" cak i kad te prodje - ne vjerujes da te je proslo. Nego ono polako odes, do pola ulice kao da uvijeris ti sebe da ti se nece prisrati pa onda trk kuci, jer ne vjerujes ti svojoj guzici.. A zima, a usrano ti sve sto imas od odjece, nemas haman sta obuci, ono drugo se sve zaledilo oprano i ceka proljece da se otkravi, a tebi se i dalje da prostite - sere. Pravi seronja postanes. Tu covjek shvati koliko male stvari u zivotu znace - npr. imati kontrolu nad situacijom, i tu se covjek preokupira sa samo jednom situacijom u tom smislu.

kuku, ako mi ista ima gore od tog drobenog bureka (a to je specijalitet u Krajini). Jedino mi je gori onaj Bulgur (ono jelo od svih vitalnih organa ) hebem ti hos li dzigari, jal srce, jal bubrege...
samo kad osjetim taj miris strugnem sa vrata

[fa84]

e sada ne znam da li ponavljam ali me stvarno interesira ima li neka knjizica recepata tipa ratna kuharica ili slicno sa receptima jela sto smo pravili i jeli u ratu
jer vidim sviju puca nostalgija za tim kulinarskim delicijama
spominjete cesto soju a vidim da danas dosta ljudi jede soju u raznoraznim oblicima, cak se ima kupiti i gotovih jela od soje
ja se sjecam da mi je mama pravila cokoladu u ratu i da je tako jaka bila da je bila dovoljna jedna kockica i nije mi padalo na pamet da jedem slatko citav dan lol
a tada sam non stop jeo dzem od sljiva
a sada kada sam kupovao ni jedan mi nema taj smek i okus kao sto je bio ovaj u ratu

[neprilagodjena]

Cikorija se mjesala sa jecmom. Ko od toga proljev ne fasuje - ima beton od stomaka. A kafa bila neka boja, ne znam ni ja.

List od dunje uzmes i zapalis. Srecom u nas u Krajini Agrokomerc je imao "robne rezerve". U tim robnim rezervama su bile Gales cigarete iz Brazila, kupljene negdje 1970 i neke godine. Ta jedna cigara - udara ko joint, narucito kad si gladan i zedan. To je jako u p.m. stajalo tako 25 godina, u skladistima.

Onda, pekmez bez secera. Sa vocem koje je zeleno. Tj. nije za pekmeza. Taj pekmez prvo, ne moze stajati, a i kad ga napravis bude gorak do te mjere da je ljut. Sto se pravio? Nije se imalo vise hrane. i onda negdje u Junu uzmes dio voca, i oberes onako zelenog samo da imas od cega pekmez da napravis.

Onda uzmes komad kurze - jer kukurzno brasno je bilo jeftinje i bilo ga vise, ali ti kad napravis kuruzu - to je mala kuruza a u njoj 2 kg brasna. Kriska ima 300 grama. I namazes je s ovim gore djemom - bez secera, to je bio haos. Kuruza slatka, djem ljut.

Nismo imali germe pa je bio kruh od kvasa. Ljut - a ne dize se tijesto dobro. Cak sto vise, mislim da je germa bila najveci hendikep. Bez svega se moglo, ali bez germe nije jer ti kad imas germu od vrece od 50 kg mozes napraviti 100 kruhova, a bez germe mozda ni cetvrtinu. Germa se prodavala na kasicice - dok ju je bilo - kasike one cajne/kafene.

Onda tuke - s Fikretovih farmi tuka. Te tuke su toliko smrdile na penicilin i sve drugo, nije bilo hrane pa su ih tukli nekim inekcijama, i onda ubijali. To se onda u 2-3 vode kuhalo, da ti to mozes da pojedes uopste. To je boja neka nenormlana crvena, a smrdi tuka, na neku hemiju, ti to ne mozes nekako, procesirati kakva je to hemija na koju smrdi, ali smrdi i gotovo.

Od ikara se pravila pasteta. Ako nista u pasteti ne mozes naci - ono komadesnicu nekave maramice ili sta li vec, ko kad ikad nije dobro ni samljeven bio. Ima prica ljudi da su nalazili po cijelo uho kravlje u ikaru ili komad jezika, i slicno.

Onda se pravila pizza tj. kljukusa, skoro bez imalo masnoce, na nju se pomaze paradjaz sosa, i na njega nareze koji komadic sudzuka ili suhog mesa. Nekad nije ni to bilo pa samo bude paradjsos na "kljukusi" i zove se pizza - mozes i neke konzerve metnuti, ali i to je bilo - uglavnom ljuto i mecavo.

Samo 1 u ratu sam jeo salame. Sad mozes zamisliti dijete koje je zivjelo na salami i pasteti, nema salame nikako. Iz veterinarske stanice, napravljena salama od zecetine. Bilo je dosta ljudi koji su zeceve drzali radi mesa, ali dok oni narastu ljudi vise nisu bili u stanju da ih ubiju, nekako im za srce prirastu i onako ih onda drze, kao kucne ljubimce...

Drobni burek. Ja ne znam odakle je toliko drobova bilo, ali bilo je vise iznutrice nego mesa na trzistu. Drobni burek se jeo, a da ti to napravis, to je proces. Treba ocisti zeludac, to jedino mozes odneses crijeva na unu, rasporis, u njima trava i operes, onda doneses to kuci, pa rezes na sto manje komadice, a ono ko lino-leum, i onda napravis drobni burek, smrdi sva kuca, raumijes ti mene - nekad se znalo desiti da ljudima zao baciti onu zadnju 1/3 droba pa bi ono gdje je i balega bila i to bi ispekli. srmdi drob, sam od sebe, smrdi onda na balegu, metnes u usta, zvaces, u nekakvu neoblicenu masu, a ukus, ne moze biti gori, i progutas.

Ali drob je barem bio polu-svarljiv. Naj-nesvarljivije je bilo govedji ili teleci ili kosnjski ili ovcij - stomak. Od njega se pravile tripice. Nemoj da me ko banira radi ovog sto cu napisati. Poserem se Talijanima u kuhinju, i njima i njihovim tripicama i sirotinjskim drugih receptima od tijesta = pasta, ili pocisti spajz = pizza. Tripice. To se kuha satima. Satima. lafo u nekom sosu, sos je paradjsos da ljutina ubije smrad ako ikako moze, a ne moze. Ti to metnes u usta, i imas organsku reakciju, organski ti tijelo to ne moze da prima. Govorit ti - ovo nije nesto sto ti treba da sazvaces i progutas. To se ne moze ni sazvakati vise se usitini i neke komadice. I pojedes ti toga 10 kasika. To se onda kuha u tebi - jedno 2 do 3 dana. Nikad provarati bolan - treba provariti stomak - koji da je varljiv - nebi bio stomak, nebi zivotinje u njemu varile hranu, nego otporno i na kiselinu i na sve.

I na kraju pace. Ali nije to pace ono komad mesa, bijelog luka, pa malo pace, pa. Pace = iskuhana hrskavica iz kostiju koja je u tecnom stanju i onda se zelatinizira. Onda to posolis i popapris, i jedes. To je ovako, kao puding, ali od zivotinje. Nekakav ukus isto tako, ko ne voli masno - ovo je tortura za njega iz najgoreg logora, jer je to nekako masno, smrdi, nije neutralizirano, fuj. I hajde mogao bi to covjek pojesti par kasika da ti ne moras to jesti par dana tako. To je glavni obrok.

Kad onda nisam postao vegetarijanac, necu nikad.

U svoj ovoj krizi - pocela raja baviti se jel, uzgojom cega god u svojoj basti. Najbolje gnojivo je bilo - golubije. Vraca plasticna od 50 kg govana golubijih s nekog tavana 50 maraka. Ta golubija govna se onda mjesaju u vodi i tako se zaljeva dio baste koji hoces da ti uspije pravo npr. paprike i paradajz - jer to lose uspije kod nas - previse je hladno i nema dovoljno sunca, a i zemlja nije dobrog kvaliteta.

Onda je bilo vremena na pretek pa su ljudi poceli uzgajati golubove letace. To po 40-50 golubova se samo pusti cim sunce zadje - i vidis covjeka trci niz cestu i prati ih - ne daju im nigdje da slete nego da - se izletaju - a oni lete i onda se prevrcu, u letu, i svi se vrate - sklonis npr. 4-5 crijepova, s krova, pustis ih i oni se sami vrate unutra. A pricaju ljudi da je ljubav naspram goluba nesto posebno. Eto u to vrijeme - trebalo je kukurz za brasno ili sijati a ljudi golobove hranili sa njima, radije nego same sebe. Ali te ljepote kad ti vidis - 30-40 letaca, u zraku, cak mislim da im se pljeskalo rukama ili bio je neki nacin signalizacije - pa se oni okrenu na drugu stranu, zaboravio sam to.

Takodje smo se mi kao djeca zabavljali. Kad god nadjes jeza - iznes 2 poklopca, i udaras sa njima jedan od drugog. Ne znam da li jez ima jako osjetljiv sluh, ali kad to radis jez "plese" tj. pravi nagle pokrete, kao da se izvija, eto to nikad u zivotu nisam vidio. Siguran sam danas da nije jezu do "plesanja" nego mu smeta taj zvuk, pa se to i fizicki manifestuje.

A tek kucne radinosti. Porili se dzemperi - i sve sto se imalo - pori - i vunu nasruljaj pa pleti sta treba. Uvijek treba priglavaka i rukavica, nekakvih dzepercica, ja ni ne znam, ima ona luca - uzmes komad krompira - izdubis, u njega stavis mast - a moja nana je isla kod Sokadije da kupuje mast od svinje - ne za jelo nego da imamo za "lucu". Stavis tu mast, i pertlu - iz cipela ili uckur iz trenerke - i pored drzis pincetu za obrve, i sad gori onaj fitlj, s mascurugom - a to je nekakav plamen koji nije stabilan kao svjeca, nego ono treperi - non stop. Toliko da te oci zabole. I u tom relativnom mraku samo vidis zene pletu - to niti vidis ista, ali ruke rade, sutra ujutro onda pogleda - a boze moj ja pogrijesila - spalo ovdje kukice ili nesto, uzmi pola onog sto si opleo, isurljalj, i opet iz pocetka.

Pricao sam vec kako se pravi sapun - od zivotinjske masti i luga, i to se onda kuha - i izlije u tepsiju i izreze na "baklavu" i to je kabas za pranje vesa.

Zube smo prali sa soli. Nije bilo kaladonta jedno vrijeme. Uzmes cetkicu umoci u sol - i onda ribas, ribas. A cetkica se je mjenjala ovako 1 godisnje ako ikako.

Skrenuo sam malo sa teme ali eto to je to. Jel iko od vas imao tu srecu da fasuje entero-kolitis? Najljepsa bolest. Defincija je mozes se usrat, gdje god, kad god, u bilo kojem momentu, cak i da ne znas da si se usro, absolutno kontrole nemas nikakve. I to proljev, sto bi rekli "riza". To se je desilo kad su cetnici uzeli izvor pitke vode pa isla raja po catrnjama donositi vodu. Kad fasujes eneterokolitis, krug kretanja ti je ovako 12 metara od cenife, i uvijek paranoja - da ce neko biti u cenifi kad ti ustreba a ustrebati moze, kad god. Ne ides nikuda - nije sto ne mozes, nego bojis se da ces se usrat. Zivis u tom strahu. I cekad da te "prodje" cak i kad te prodje - ne vjerujes da te je proslo. Nego ono polako odes, do pola ulice kao da uvijeris ti sebe da ti se nece prisrati pa onda trk kuci, jer ne vjerujes ti svojoj guzici.. A zima, a usrano ti sve sto imas od odjece, nemas haman sta obuci, ono drugo se sve zaledilo oprano i ceka proljece da se otkravi, a tebi se i dalje da prostite - sere. Pravi seronja postanes. Tu covjek shvati koliko male stvari u zivotu znace - npr. imati kontrolu nad situacijom, i tu se covjek preokupira sa samo jednom situacijom u tom smislu.

Nosfaratu dugo ovo nesto

Moram reci mi u ratu nismo imali puno,mam je jednom pitala komsinicu da nam dadne
po krisku hljeba jer stvarno nismo imali
Samo kad na to pomislim odma su mi oci pune suza

Sto se drva tice

Mama isla sa komsinicom da iscupa neki panje jer nije bilo drva(a nikad prije rata nismo lozili) i njih dvije iscupale nekako i dovukle a ono mokro pa kad stavis u vatru sve se zapusi mogli smo susiti meso da smo mesa imali.

Entero-kolitis fasovali sve cetvero,sve sto je moglo da izadje izaslo je.
Onda komsinice daju savjete kako da se stopira proljev kaze jedna 'sjedi na topli platu'

Neponovilo se nikad vise

[Kjajević Majko]

Jel iko od vas imao tu srecu da fasuje entero-kolitis?

Da, jedva se izvukao preko infuzija.

A nesto se ne sjecam da smo lecu jeli prije rata. Mislim da je leca kod nas usla sa humanitarnom (nek me ispravi neko od starijih forumasa, ako grijesim

Sjećam se još iz doba obdaništa da smo jeli leću i geršlu.

Sad mi na um pade pita od žare, bila je dobra.

[Alma Ata]

Moj skromni doprinos ovoj temi!
Ratna pasta za zube kako sam je ja izmislila:čaj od kadulje,kamilice,nane staviti u krpu i dobro oklagijom valjati preko toga da se dobro usitni.Napomena da je čaj bio iz predratne zalihe onima koji ga nisu popušili.Dakle usitnjen čaj zatim protisnuti kroz cjediljku za čaj(dugotrajan proces),a onda pomiješati sa sodom bikarbonom u teglicu i tim prati zube.
Drugi recept za ratni dezodorans!
Gusto zamijesiti sodu bikarbonu sa vodom u to dodati nekoliko kapi parfema (moja zaliha je bio Dior Poisson),pa poslije pranja gelom od kabaša,nanijeti i sačekati da se osuši na koži.Nevjerovatno,ali djelotvorno!
Gel od kabaša je naribani sapun,stavljen u teglu i potopljen vodom.Djelotvorno univerzalno sredstvo za kupanje,pranje kose,mašinsko pranje veša kad dođe voda,a i za ručno,za pranje suđa,za uklanjanje masnih fleka od ratnog graha,sa odjeće (ma kakav veniš)itd.
Regenerator za kosu:kišnica ,ako prije toga nije u blizini pala granata, pa krov ostao prljav od one crne prašine.

[Jara]

Da, leća dolazila u humatinarnoj...ponekad...i nađem onda u jednoj knjizi ( Pelagić?) da su je davali radnicima nadničarima da bi izdržali na poslu cijeli dan...jedem je i dan danas, lako se spremi, ima dosta bjelančevna...

Pliiiz, ne copy Nosferatuov tekst, umori me scrollanje

[Jara]

Sjeća li se neko ratnih nadrealista ili kako se vec zvala ona radio emisija? Vecinu nisam cula, cuvali akumulator za radio vijesti
Kao intervjuišu djevojke , prijavljene za izbor miss, pa pitaju:
Od cega vam je tako lijepa kosa?
Od kabaša...
A cime depilirate noge?
Plinom...

Ima l' neko da nas podsjeti?

[Nosferatu]

Podsjeti ti mene na Vasu Pelagica....(ne znam jel to onaj Vasa Pelagic koji je bio revolucionar ili je neki drugi - Pelagic, ali ako mi ko moze pomoci oko ovoga to bi mi mnogo znacilo)...

Moja nana je imala knjigu od Vase Pelagica koja je stampana bog te pita kada, mozda i prije 2 svijetskog. Taj je Vaso navodno, isao i skupljao narodne ljekove i umotvorine, kakvih tu samo preparata nije bilo, platio bih da mi neko nadje odakle da kupim, ima li to igdje vise....sjecam se dobro zelene korice, i unutra zute stranice - pozutjelo od starosti, a bila je knjizurina od par stotina strana.

Kao za reumu, sjecam se ovoga.

U teglicu svinjske masti, trebas staviti miseve koji su se tek okotili, tj. sljepi. I onda drzati tu teglicu na prozoru, dok misevi ne istrunu u tegli, i onda s tim treba mazati reumaticna koljena i ruke.

Bilo je i nekih recepata - uzmes pusku, onu tandzaru pa ispucas iz nje, jedan hitac (nije ni mogao nego 1 hitac) i onda se nesto voda sipa da popere taj barut, ne znam za sta se je koristio to koristilo, za jacmir, zgaravicu ili sta li vec.

Mislim da se knjiga zvala Narodno Zdravlje... jel cuo iko ikada za ovu knjigu?

Nadrealno skroz. Bilo je tu i dobrih nekih savjeta. Ali standardna procedura je bila jel ko ima problem - ides procitati sta kaze Pelagic. Onda ili prihvatis savjet, ili skontas da ti je bolje i s problemom nego s Pelagicevim rijesenjem. Onih konvencionalnih rijesenja nije ni bilo previse.

[Nosferatu]

Ja mislim da je ovo ta knjiga

Vase Pelagic - Stvarni Narodni Ucitelj.

Prvo izadnje - 1878...

[Jara]

To je bila knjiga iz haustorske ratne biblioteke ...najcitaniji su bili Sidni Šeldon i Danijela Stil...a onda Sadiković i Pelagić.. ne sjecam se toga s misevima, hehehe...cak ni naslova knjige...moguce da je ova...

[Bosanac sa dna kace]

iako je krenulo od ratnog eurokrema ova tema ce na kraju izaci na nesto drugo , sve one smijesno(tuzne) pricice i iskustva i super je sto se ja toga rado sjecam, nekako se drugacije vrednovala svaka ta sitnica bilo u hrani, pokloncicu... znate na sta mislim

meni omiljeni kolac ( a Boga mi i hvaljeni u onaj vakat ) je bio rolat od sojinog brasna(da me ubijes nemam pojma jel se ono dobivao u humanitarnoj ili vec...)
pa hajde kad se vec prica o jos necemu sem recepta za eurokrem a dodje mi u sjecanje, kisnica koja se skupljala pa onda kad kosu operes a ono ko svila

i naravno nezaboravni kikiriki puter i marcipan i lanč paketa, uh sta sam slanih jela zamijenila po komsiluku da bi dali to

nama komšinica dala neko sojino brašno da dajemo kravi a mi zauzvrat njoj mlijeko, jes đavola, nama mati odma "pogaču" od tog i bijelog brašna...
onda pravio se onaj ratni kolač, ono umiješaš mlijeko u prahu sa brašnom, šećerom i dvije tri kapi ulja....
sjećam se da su i kod nas pavili crni i bijeli krem al ubi te me ne mogu se sjetit kako....

[Bosanac sa dna kace]

Ja mislim da je ovo ta knjiga

Vase Pelagic - Stvarni Narodni Ucitelj.

Prvo izadnje - 1878...

Ja u Bosni imam "Pelagićev narodni učitelj", sa zelenim koricama, mislim da je knjiga štampana 1960 plus minus koju godinu, ali on je to napiso nekad oko 1880.... i nama je bila jedna od najomiljenijih
mi smo prali zube jednu noć sodom bikarbonom a jednu noć sa soli, ja u međuvremenu zaboravio šta je kaladont jer sam imo 7 godina kad je rat počeo!
kod su pravili vegetu, pa kečap, pa ajvar, a najbolji je ispo đuveč

[Celly]

Sjetih se sad onih svjetiljki, tzv. uljarica. Stavis u staklenu casu malo ulja (kad ga ima naravno), pa kroz cep probusis rupu i provuces komad pertle i to zapalis i stavis da pluta na ulju. Nakon par sati sve crno oko nosa od gara...

[PipiDugaDevetka]

ZADRUGAR, Broj: 2218, Mart 1994.g., cijena:300.000BHD(1DM)





Ima još recepata, ali zbog štednje Kb, evo slijedeće stranice ovdje, na mom photobucketu-Potrebno je kliknuti na sliku da bi se povećala i omogućilo čitanje recepata:

http://i280.photobucket.com/albums/kk17 ... rugar2.jpg

[Pikova-dama]

Eurokrema se ne sjecam, ali se sjecam ratne cokolade koju je mama pravila...Ono u tepsiji Ne sjecam se recepta ali smo je jeli ko ludi...I jos bi nam ubacila jednu grozdjicu (koju dobije ne znam odakle) i kaze ko je nadje ima nagradu (a nagrada je bila snita sa feta sirom ili onaj vojnicki bijeli neukusni keks )

eeeee jah...