#51 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 08/02/2009 18:41
by tonga
Neki ovde nikako neće da prihvate činjenicu da Srbi neće i nikad nisu bili nekakvi Bosanci,Bošnjaci i slične izmišljene nacije,iako vijekovima žive u oblasti koja se danas naziva Bosna... i otuda proističe i osnovno nerazumijevanje...To što je ta oblast voljom velikh sila postala nekakva nazovi država,ne znači da će izgubiti svoju nacionalnu pripadnost i svoju kulturnu baštinu,u ime nekog "bratstva i jedinstva"...Aleksa Šantić je,npr. bio Srbin ,pisao na srpskom i "Emina" nikad ne može biti "bosanska" sevdalinka...Može je pjevati i Safet ili bilo ko drugi...ona je samo sevdalinka...a ako joj treba prisvojni pridjev onda može biti samo "srpska"...Znam da će ovo biti shvaćeno kao "četnička"propaganda....ali to je prosto istina...Srbima u BiH se stalno natura da su nekakvi Bosanci...regionalno jesu,ali nacionalno nisu i nikad neće biti...Muka mi je od tog kvazi "bratstva i jedinstva",a ovo je jedini forum (a posjećujem ih nekoliko,što hrvatskih,što srpskih)na kome je 90 posto prisutno jednoumlje...Mislim,čim svi isto misle i pričaju,tu nešto nije u redu...Ovde vidim da su samo muslimani žrtve,samo je njima bio rat,ko ima gram mozga shvata da to ne može biti realna slika..Zato sam ja tu da vam razbijem monotoniju...
Izvinjavam se zbog politike,ali to je bilo neophodno da bi se lakše razumjela i ova "laka"tema o sevdalinkama...
Što se tiče muzike,volim svačiju,ako je dobra...
#52 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 10/02/2009 22:19
by ritamsrca
I jeste najzalosnije to sto se politika duboko uvukla u muziku.Ne samo na ovom forumu nego skoro svim sajtovima koji nose nazive bosanski,bosnjacki...Zalosno je sta se sve pokusava da se dokaze nekakva "autenticna bosnjacka kulturna bastina"....Ide se tako daleko da se iz konteksta izdvajaju recenice i potom tumace kako kome odgovara.Posebna smijurija je sajt Omera Pobrica,po struci zavrsenog ugostitelja,a po samozvanju profesora
(pretpostavljam da je profesorsku diplomu "zaradio" 1992.-1995.)Nista manje nisu zanimljivi ni ostali sajtovi o sevdalinkama,jer sadzaj i tumacenja su im tako "naucno potkovana",da se svako ko imalo poznaje muziku,mora od sveg srca nasmijati
"Agresorske" kompozicije se ubrajaju u 100 najljepsih...najizvornijih...bosanskih sevdalinki.I ne samo to.Pjesme iz starih narodnih zbirki Vuka Karadzica,Vojislava Jovanovica,Koste Ristica itd.na kojima jasno stoji da su SRPSKE NARODNE PJESME,prisvajaju se kao izvorne bosanske sevdalinke,samo zato sto su ih pjevali Safet,Zehra,Himzo....pa Himzo je 60-ih godina pokupio sve po Srbiji sto je mogao i uvrstio u svoj repertoar,da bi se to kasnije pripisalo u "izvorno bosansko." Dragisu Nedovica,pjesnika i kompozitora iz Kragujevca opeljesio je za Jutros rano slusam i prepravio u U lijepom starom gradu Visegradu.....i da ne nabrajam...jednom ce izaci na svijetlo dana mnogo toga...Santic,Dj.Jaksic,J.J.Zmaj,Janko Veselinovic,Branislav Nusic....
Toliko daleko i nazajazljivo se prisvaja i svojata da je cak i Igrali se konji vrani,kraj Morave na obali...(iz Vukove zbirke) evo na nekim sajtovima postala "bosanska sevdalinka"
Pa onda prica o specihicnosti sevdalinke i "poravnom" ili ravnom pjevanju (ravno pjevanje je kad pjesma nema ritam) je da se iskidas od smijeha.Po tom "naucnom" zakljucku "prof" Pobrica,moram da se upitam da li je i "Oj,Moravo,moje selo ravno" isto sevdalinka?
Ita se pjesma "ravno" pjeva!Ili krajiske ojkace koje su sve "ravne",a koje iskljucivo njeguju agresori iz zapadnog dijela Republike Srpske?Jesu li i to sevdalinke???
Glupostima i lupetanju nikad kraja.
#53 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 12/02/2009 00:43
by zuz
Znam, da nisam baš u temi, ali imam za Vas sve pitanje, koje je povezano sa radom, koji pišem o sevdalinkama u Poljskoj (izvinite sve greške) naime:kakvu ulogu imaju sevdalinke u danasnjem kulturnom životu, kako Vam se čini -kada i zbog šega se počelo ovo novo interesiranje za sevdalinke, koje je njjihovo mjesto u kanonu?
nadam se da nisam nikoga povredila mojim pitanjem. ako jesam, onda..............
#54 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 14/02/2009 22:15
by Bosanac_21
Ti "ritamsrca" si totalno operisan o sevdalinci. Sve sto ovdje prosipas si pokupio upravo po cetnickim stranicama gdje su izlistani autori po prezimenima - i tako je doneseno cija je pjesma, ako je srpsko prezime, odmah je pjesma srpska.
Eto Santiceva "Emina" je puna staro bosanskih rijeci, stvari koje nemaju nikakve veze sa srbima. Mogao je pisati pjesmu o tamo nekoj Stojanki, ali covjek je pisao o Emini - eto pjevajte onda o ibricima, tarabama, hodzi, jer je to srbin pisao
Takodjer se zna da su u komunizmu Srbi profitirali, jer je bilo po njihovom, svakakve su pjesme prepravljane, kao sto je historija - a najvise se radilo na brisanju Bosnjaka/Muslimana i njihovog naslijedja.
Autor "U lijepom starom gradu Visegradu" je Nedovic, to Bosnjacima ne smeta.
Inace, Srbima Turci nikako nisu valjali, a anteriju, opanak, jelek, ......... smatraju "svojim". Pa cak i most u Visegradu koji je sagradjen po Mehmed-pasi Sokolovicu, srbinu, je ostao nedirnut s Arapskim pismom na kapiji - jer je to navodno "srpski" most, a dzamije su sravnivane.
Mozete crknuti od pakosti, ali cijeli svijet zna sta je sevdalinka i odakle potice, ko ju je pjevao i ko je gaji. Niko vam nije kriv sto vam je preko Drine s odlaskom Tome Zdravkovica nestala i pjesma, imate seke, goce, gice, ...............
Poznato je da ste "Nizamski rastanak", "Trepetljika trepetala" sebi prisvajali, kad svoje ni nemate, ko vam je kriv.
A o Vuku su ne treba ni pricati, napisao je "srpski" rijenik 200 godina nakon Uskufijinog bosanskog rijecnika na ijekavici, sto ga ne napisa ekavicom? Da su Muslimani toliko pjesme krali, u doba kmunizma bi placali glavom, ne suprotno se desavalo - sevdalinke su prepravljane, tekstovi unistavani. Zalosni ste, ali eto BOSNA je opstala sa svojim tradicijom i kulturom. Danas smo rekli NE turbo-folku, i vracamo se svojoj gradskoj pjesmi sevdalinci
#55 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 15/02/2009 12:15
by tonga
e,bosanac,što se ti nalupa...ni pas s maslom ne bi pojeo...
to što je vuk pisao na ijekavici...pa i ijekavica je srpski jezik...malo prouči prije nego što svašta napišeš...znam da bi ti volio da je bosna onakva kakvom je zamišljaš...zemlja sa hiljadugodišnjom istorijom,nastanjena autohtonim narodom koji se zovu bošnjaci,koji govore bosanskim jezikom i imaju dugu tradiciju u svemu...ali nije...ebi ga...činjenice su da su muslimani srbi koji su prešli u islam...to je osnovna premisa i to nikog ne treba da vrijeđa...istina se ne može sakriti,a istorija ,tradicija i jezik napraviti za par godina ili decenija...druga stvar je dnevnopolitička "nauka" koja za dan smisli sve...zato i imamo komične stvari...bosanski i crnogorski jezik,na primjer...ali "nadrealisti"su to davno predvidjeli...do prije koju deceniju nam je to sve izgledalo smiješno...ali sad je za plakanje...ali to je već druga tema...
#59 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 15/02/2009 18:44
by Bosanac_21
tonga wrote:e,bosanac,što se ti nalupa...ni pas s maslom ne bi pojeo...
to što je vuk pisao na ijekavici...pa i ijekavica je srpski jezik...malo prouči prije nego što svašta napišeš...znam da bi ti volio da je bosna onakva kakvom je zamišljaš...zemlja sa hiljadugodišnjom istorijom,nastanjena autohtonim narodom koji se zovu bošnjaci,koji govore bosanskim jezikom i imaju dugu tradiciju u svemu...ali nije...ebi ga...
činjenice su da su muslimani srbi koji su prešli u islam...to je osnovna premisa i to nikog ne treba da vrijeđa...istina se ne može sakriti,a istorija ,tradicija i jezik napraviti za par godina ili decenija...druga stvar je dnevnopolitička "nauka" koja za dan smisli sve...zato i imamo komične stvari...bosanski i crnogorski jezik,na primjer...ali "nadrealisti"su to davno predvidjeli...do prije koju deceniju nam je to sve izgledalo smiješno...ali sad je za plakanje...ali to je već druga tema...
Ti si pametnjakovic
Toliko se busate to tom karadzicevom rijecniku, i matici srbiji, a i sami su vasi pisci pominjali Bosnjake, mogao je pisati "ekavicom", ali nije, govorio je tom istom, a drugcije pisao jer seu njegovom "rijecniku" nasao veliki broj i hrvatskih kao i bosanskih rijeci.
Tu pricu o srbima i islamu, mozete pjevati uz vasa gudala....... Bosna da se nije smatrala drugcijom po tradiciji i kulturi nebi ni postojala, ipak su Bosanci i Hercegovci ovu zemlju stoljecima branili i odbranili. Da je srpska ili hrvatska, davno bi bila progutana, nije bila nit ce biti. A sto su po srbiji garavi, najvise naseljeni cigani u bivsoj Jugi to je druga prica - po izgledu vam se cehra zna.
#64 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 15/02/2009 20:33
by azgin_dilber
Lijepota sevdalinke očito je neodoljiva....Činjenica je koju nitko ne može osporiti jeste ta da je sevdalinka bosanska ljubavna pjesma. Nastala je na području Bosne i Hercegovine a za vrijeme Turske vlasti bila je i napredovala. Sevdah je postojao oduvijek (kao i ljubavne boli, čežnje, sreća, zanos i radost)..a pjesma o njemu...a ono što ga stavlja blizu srcu...odnosno sevdalinka ,nastala je u Bosni. Zanimljivo je primjetiti da autoktone sevdalinke ne ističu toliko tekstopisce (ne želim reći da oni nisu važni) nego to da se sevdalinka ne temelji na pismenom izražaju nego na
usmenom izražaju...a onaj tko će donjeti sevdalinku i dočarati sevdah ne biva tekstopisac ili kompozitor nego
pjevač odnosno interpretator. Sevdalinka ima svoju kompoziciju...i u tekstu i u muzičkom smislu a isto tako i u pjevačkom smislu. Zašto sevdalinka nebi nastala u Kanadi? I tamo ljudi osjećaju ljubav (iako je hladno)
..međutim gdje god da nastane sevdalinka danas, ČOVJEK MORA JEDNOM I ZAUVIJEK ZAPAMTITI DA SEVDALINKA NIJE BEZ POČETKA I DA JE NJEZINO MJESTO NASTANKA BOSNA I HERCEGOVINA. Vidim da nažalost neke rasprave dođu do takve mjere da izgledaju kao da se djeca svađaju čija je igračka...nažalost svatko će tvrditi svoje. A činjenica koja je poput stijene kojoj valovi neznanja ne mogu nanjeti štetu stoji i daje čvrst odgovor : da je sevdalinka pjesma o sevdahu koja je nastala u Bosni. E sad....Netko se sad može svađati čija je sevdalinka ako je tekstopisac Njemac, muzičar Talijan a pjevač Bosanac?
Najispravniji odgovor je taj da je sevdalinka pjesma svih zaljubljenih. 
I to je ono najvažnije "UMJETNOST RADI UMJETNOSTI" .....Najvažniju ulogu o tome čija će biti sevdalinka regionalno određuje pjevač...htjeli to neki ili ne, ali tako ispada jer je sevdalinka isključivo umjetnost koja zahtjeva usmenu predaju. Danas je teško napisati tekst sevdalinke, jer ambijent suvremenog života je težak element za stvaranje takve ljepote...a oko muzike se ulaže najmanji trud....Neki se ne mogu pomiriti sa nekim stvarima ...ali dzaba je pričati o UMJETNOSTI O LIJEPOTI I ZANOSU LJUBAVNOM onome tko gleda regionalnost i zemljopisne granice ...Da, to je jako teško. Ali želim još nešto dodati...ako bi netko u zanosu uspio napraviti danas neku sevdalinku i muzički i tekstualno i pjevački...to bi bilo jako lijepo...i da se desi u Norveškoj naprimjer...Svi bi rekli Norveška sevdalinka ali NITKO se nebi usudio poreći nepobitnu činjenicu da je sevdalinka NASTALA U BOSNI!!!....Eto..ali teško je da će netko pogoditi sva tri elementa sevdalinke...i kad bismo došli u današnje vrijeme jednino mjesto gdje se njeguje sevdalinka je Bosna i tako je to....iako je sevdalinka svojom ljepotom zainteresirala i susjedne narode što je jako lijepo i to je zapravo jako dobro..jer se povećava krug širenja takve lijepote...opet se vraćam na činjenicu da je sevdalinka svojstvena Bosni kao što je sol svojstvena moru. Nebi bilo lijepo da se to poriče u svakom slučaju...A kao zaključak ponovit ću kao papagaj : regionalnost sevdalinke (bez obriza što netko misli) odredit će
PJEVAČ , a ne tekstopisac jer je sevdalinka
USMENA NARODNA PREDAJA. ..... Pozdrav svim sevdalijama i zaljubljenicima u ljepotu i osjećaj za ljepotu
#65 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 26/02/2009 22:58
by ritamsrca
A kao zaključak ponovit ću kao papagaj : regionalnost sevdalinke (bez obriza što netko misli) odredit će PJEVAČ , a ne tekstopisac
Pa ako smatras da si u pravu,evo ti jos nekoliko cinjenica.
Ploce snjimljene izmedju 1910. i 1920.
itd.itd.....mrzi me da kopiram...
Mozda si nekad cuo za
Sofku Nikolic,Teodoru Arsenovic,Dusana Jovanovica,Mijata Mijatovica,Stevana Bacica,Marka Nesica.........
Mile Janjic,Vule Jeftic,Bora Janjic,Mara Djordjevic,Milan Timotic,Mile Bogdanovic,Nesror Gabric....Nadezda Cmiljic,Zora Drenpetic,Danica Obrenic,
Pa onda ovi "noviji":
Dragomir Majkic,Ksenija Cicvaric, Nedeljko Bilkic,Zora Dubljevic,Nada Mamula,Slobodan Mulina,Rasa Pavlovic......
I na kraju,Vlado Milosevic,najveci bosanskohercegovacki etnomuzikolog kaze:
"Meni je rijec 'sevdalinka' oduvijek bila na kraju cula, nikad nije legla
u moju svijest, niti sam je mogao usvojiti kao nešto intimno svoje. ...
Sevdalinka je nastala od rijeci sevdah, što znaci: ljubav, ljubavna
cežnja, ljubavni zanos; sevda, sevda' = crna ... nema nespretnije i
neskladnije rijeci nego što je sevdalnika. ... Kad se spomene rijec
sevdalinka ja odmah pomislim na dekadentnu, iskvarenu narodnu
muziku. .. Ne znam zašto nekim izrazom nazivati one poetskomuzicke
tvorevine koje su nastale mnogo ranije nego sam taj izraz. ...
držim da je sevdalinka baš to što se rascvjetalo u kafansko-pijanskom
i akšamlucko-becarskom ambijentu. Nemojmo tražiti od sevdalinke
da bude ono što nije, pridavati joj osobine kojih ona nema i željeti da
bude nešto drugo nego ono što jest. Nemojmo tražiti sevdalinku iza
mušebaka, ni u starim mahalama ni u domovima onih koji su u minula
vrmena živjeli patrijarhalnim nacinom života. Ono što je u takvoj
sredini stvoreno to je djevojacka, ljubavna pjesma, lirika kao
poetsko-tonski izraz u vrlo sublimiranom vidu. Sevdalinka nastaje sa
prvom kafanom."[/b]
A sta kaze hrvatski filozof Vladimir Dvornijakovic:
"Ne stoji li ... ta prosta cinjenica: da u
svim spontanim neposrednim emanacijama naše tzv. 'narodne duše' imade
neki talog teške melanholije? Prema istoku jugoslovenskom postaje taj
talog sve teži i crnji, na zapad i sjever sve tanji i bljedi."14 Bosna i
Hercegovina u tom kontekstu poprima obilježje neke vrste zapadne granice
melanholije, poslije koje «talog» postaje sve manje težak i crn:
"Tko je malo pozornijeg uha barem prošao kroz našu Bosnu i
Hercegovinu, Srbiju ili Makedoniju, ..., znace dobro na što ovdje
mislim. Taj tip pjevanja koji se nazivlje kadgod 'bosanskim', kadgod
'srbijanskim' (ili 'starosrbijanskim'), a ponajcešce 'makedonskim' jer
se obicno Makedonija smatra ognjištem i rasadištem te pjesme
pokazuje sve jacu tendenciju ekspanzije prema sjeveru i zapadu, sve
do u hrvatske i slovenacke kajkavske krajeve. Istinski on živi samo u
onim pomenutim južnim i istocnim krajevima,...; svagdje drugdje
izlazi iznakažen i zakinut."
I o cemu uopste trabunjate i ponavljate gluposti kad cak je Ludvig Kuba cijeli korpus prikupljenih tekstova i notiranih napjeva koje je bilježio tretirao kao
narodne pjesme, pjesme koje su
nastale u narodu,koje narod najviše voli i sl. Naziv sevdalinka tu se ne koristi kao ime žanra, niti se uopste spominje.
Nastavite i dalje da od niceg pravite nesto,sanjajte da ste neko i da su vam trecerazredni harmonikasi "institut"
#66 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 28/02/2009 11:03
by azgin_dilber
Sevdalinka ne postoji kao muzički žanr???
Ona je kao muzički žanr postojala i prije Vlade Miloševića i njegove «slavne akademije»
Pjesme tipa : «Sinoć kasno pođoh kraj Morića hana», «Imal jada ko' kad akšam pada», Pita Fata Halil Mejhandžiju», «Mostarski dućani»….i td…..spadaju pod kategoriju SEVDALINKE, a ne neke narodne djevojačke pjesme ili naprimjer bosanskohercegovačke narodne pjesme a isto tako nikako ne spadaju pod kafanske pjesme.
Premda je Vlado Milošević bio «muzički znanstvenik» odnosno etnomuzikog…to ne znači da nije imao određene subjektivne zaključke do kojih je došao temeljem vlastitih spoznaja…i temeljem toga kako je on doživio određenu muziku.
Isto tako nije tvrdio nešto, nego je izlagao vlastito mišljenje (na što svatko ima pravo) …za njega sevdalinka nije predstavljala gotovo ništa i za njega je to bila loša muzika…To da sevdalinka ne postoji kao žanr isto je njegova subjektivna teorija. Njegove tvrdnje i tumačenja za mene su lišće na vjetru, a njegovo subjektivno poimanje sevdalinki jednake čvrstoće kao kocka šećera na kiši. Njegova «slavna akademija» za mene je tek kratkovidna nauka.
Umjetnost ne pripada akademicima, filozofima, grofovima, eliti….umjetnost pripada umjetnicima, a jednako tako sevdalinka je pripadala narodu. Kome danas sevdalinka pripada? Opet se vraćam na prvotnu misao : «rijetkima» …sevdalinka je za pojam svih današnjih pjesama i kompozicija vrhunska umjetnost i ništa ne može parirati spram njene ljepote….
Samo umjetničke duše, zaljubljenici u ljepotu pa i svi koji nemaju pojma što znači riječ «nacionalnost» razumjet će narodnu poetiku i narodnu dušu u punom smislu riječi.
Treba duhom dorasti do njena rafinimana, koji od interpretatora, solo izvodaca i od muzicara iziskuje visoko duhovni napon. Podsjetimo na jednu, u naše doba rado slušanu "sevdaliju", znanu po raskošnoj solo izvedbi vrhunskog interpretatora Himze Polovine: Ima l' jada k'o kad akšam pada, kad mahale fenjere zapale, kad saz bije u pozne jacije, kad tanahni dršcu šadrvani..."
Neka je neka osoba etnomuzikolog, neka je završila pet «slavnih akademija» …to neznači da zna svaku pojedinost o sevdalinki koja je pratila više od osam generacija…i isto tako obično veliki učenjaci i sva elita aristokracije nemaju dara za umjetnost i za ono što umjetnost daruje rijetkima..Možda čak ne razumiju ljubavne dertove i tugu…pa im sevdalinka ne može sjesti ni kao pjesma ni kao žanr. Treba duhom dorasti do njezina nivoa.
On tvrdi da sevdalinka nastaje u prvoj kafani?...ako je mislio na pjesme tipa : «Menhadži mori», «Šta ću kući tako rano», «Sedamdeset i dva dana», «Propio se Dujčin Petar»…ili neke druge sličnog sadržaja onda nije bio daleko od istine…
Sevdalinka «Imal jada ko' kad akšam pada» mogla je nastati bilo gdje, ali nikako ne u kafani…evo nešto o nastanku sevdalinki, u kakvom su ambijentu kreirane:
U dugom višestoljetnom životu, u razlicitim slojevima gradskog stanovištva, stvarana je i pjevana sevdalinka na djevojackim i momackim sastancima, u kolu, na sijelima, svadbama i drugim porodicnim skupovima, u avliji, u bašci, u kuli, na cardaku, u kucnim odajama, na tefericu, na putu, na akšamlucima, u hanu, iduci kroz mahalu, jašuci na konju, na meraji, u lovu, na gradskim tvrdavama, u zatoceništvu, na vojnim pohodima, pod tudim nebom...
Da je sevdalinka recimo nastala u kafani? Da je nastala u špilji, pravom umjetniku to ne bi smetalo…jer svojim sadržajem pogađa srce pravih umjetnika i svih zaljubljenih duša…pa mogla je nastati i u rudniku…i u kafani (što naravno nije istina)….
Nadovezao bih se na još par mišljenja poznatog etnomuzikologa Vlade Miloševića i njegovog subjektivnog teorema koji je pomiješan sa njegovim shvaćanjima i čvrstim činjenicama.
On nije nikakav umjetnik, nego znanstvenik i meni je draži umjetnik koji uživa u ljepoti nego bilo tko koji je završio «najslavniju akademiju».
Evo čvrstih činjenica:
Sevdalinka, jedan od najreprezentativnijih žanrova naše usmene književnosti i naše narodne umjetnosti opcenito - mogla je nastati kada su istocnjacki oblici življenja bili potpunije shvaceni u onom dijelu stanovništva Bosne koje je primilo islam, kada su se oblikovale specificne gradske sredine sa svim potrebnim institucijama, kada su se potpuno izgradile gradske cetvrti - mahale, u kojima su kuce, prema mogucnostima domacina, imale posebne prostore: ogradenu avliju sa kapidžikom, bašcu sa cardakom, ašik-pendžer i drugo, dakle kada se život poceo odvijati u onom ambijentu koji cini dobro poznata zbivanja u sevdalinci. To se moglo zbiti pedesetak godina nakon pada Bosne pod osmansku vlast, tj. pocetkom XVI stoljeca, a kako se u nacinu života nije ništa mijenjalo sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878., može se smatrati da zlatno doba života sevdalinke traje do ovoga datuma. Sevdalinka se tada još uvijek ne gasi, ali se narušava cjelovitost životne podloge iz koje se ova pjesma radala, jer prodorom zapadnjacke kulture življenja pocinju išcezavati neki od oblika života iz kojih je ona nicala, pa se gube okolnosti u kojima se mogla nesmetano, dalje razvijati.
...Stroga izdvojenost žene, koju je zahtijevao islamski moral, odrazila se u muslimanskoj gradskoj sredini i na kulturu stanovanja, koja se dijelom prenijela na cjelokupno gradsko stanovništvo: imucnije kuce imale su odvojene muške i ženske odaje ili cak zasebne zgrade, selamluke i haremluke te muške i ženske avlije, ogradene visokim zidovima ili tarabama s ciljem da se ženska lica zaštite od pogleda izvana, ali takoder i da se sakriju, u posve uskom sloju stanovništva, u djevojackoj dobi, i od vlastitih rodaka, odraslijih muškaraca. Umjerenija izdvojenost djevojaka, provodena u vecem dijelu gradskog stanovništva, vodila je posebnom obliku ljubavnog susretanja, ašikovanja, postupnog ljubavnog upoznavanja, sa pouzdano utvrdenim pravilima ljubavnog ocitovanja prema kojima su se prilicno odredeno znali mjesto, vrijeme i okolnosti pod kojima su se slobodno smjeli sastajati mladici i djevojke: najcešce petkom, poslije podne, ali i drugim danima i u drugo doba dana, na kapiji ili ašik-pendžeru, gustim drvenim rešetkama, mušepcima, prekrivenom prozoru isturenom na sokak. U dane odredene za ašikovanje momci su u grupicama šetali sokakom, a djevojke su se nalazile na ašik-pendžeru ili su virile kroz otškrinuta avlinska vrata. Jedan od oblika sporazumijevanja u ovom nacinu ljubavnog upoznavanja bila je pjesma, sevdalinka, kojom se sa unutrašnje strane mušebaka, odnosno baštenskog ili avlijskog zida i taraba (ženski glas) odgovaralo na izazov pjesmom sa druge strane (muški glas).
...U metrickom pogledu vrlo raznovrsna - sevdalinka se pojavljuje cak u šest metrickih varijanti - prenijela je u naše doba rijetke oblike stiha: trinaesterac - Uzeh dugum i maštrafu, podoh na vodu, jedanaesterac - Ja kakva je Ðulbegova kaduna, simetricni, lirski deseterac - Djevojka vice s visoka brda, i nesimetricni 'rjedi' osmerac - Ja svu noc ležah, ne zaspah, dok su najucestaliji stihovi naše narodne pjesme i u sevdalinci najcešce susrecu: simetricni osmerac - Put putuje Latif-aga, i nesimetricni 'epski' deseterac - Pošetala Hana Pehlivana." (Munib Maglajlic: 101 sevdalinka. Mostar, 1978.)
Sevdalinka je u tradiciji Bošnjaka znana kao pjesma o ljubavi dvoje ašika, o njihovu sevdahu - najuzvišenijem i najosmišljenijem sadržaju života. Sevdalinka je ovaj na-rod u isti mah oplemenjivala i kultivirala sevdahom - najkrhkijom i najmocnijom silnicom opstojanja...
Danas kad se rijec sevdalinka izusti, naprije se pomisli na melodiju znanu po vilovito-raskošnoj izvedbi. Ta melodija u nama pobuduje bajne uspomene na staru Bosnu, njenu cudesnu prošlost, brojnim pjesmama opjevanu. Svako opisivanje ove pjesme pretpostavlja evokaciju stare Bosne turskoga zemana i austrougarske uprave.
U najužem pojmovnom znacenju sevdalinka je rijedak i cudesan spoj melizmatskog i lirsko-poezijskog žanra muzickog i usmenog folklora, sa sevdahom, ljubavlju mladih u svome jezgru. Inspiracija je i korijen vecine sevdalinki u ljubavi, ali se time ova pjesma ne iscrpljuje. Kultiviranim ambijentalno šeherskim i dokumentiranim lokalnim i osobnim obilježjima sevdalinka je nadrasla emociju ljubavi iz koje je izrasla. Kroz petstoljetni kontinuitet usmene i muzicke tradicije sevdalinka je postala stjecište i emanacija brojnih sadržaja i formi duhovne kulture Bošnjaka.
…Svakom sevdalinkom slutimo i otkrivamo sebe, tajanstva vlastite duhovnosti. Spoznajna je otvorenost markacija estetske strukture sevdalinke. Stoga je ova pjesma emanacija muzicke i usmene tradicije Bošnjaka, njihove psihologije i mentaliteta. U njenu kajdu, ritam i stih se valja uživjeti, nad rijecju se zaustaviti, oživjeti joj transcendentalno-metafizicki sjaj, cjelovitu poezijsku viziju.
...Sevdalinka u covjeku pobuduje najnježnija i najplemenitija osjecanja i duhovna stanja: radost, rahatluk, najuzvišenije trenutke ispunjenja samoostvarenjem, trenutke koji su nam u životu tako blizu, a cesto nedostižni.
Sevdalinka je kao nedostižni Johan Sebastijan Bach - vilovito jedinjenje bica i kosmosa. Oplemenjenje i ozarenje. Neiscrpan lirski potencijal koji budi sjetu, samopreispitivanje smisla i mjesta covjeka u životu.
...Treba duhom dorasti do njena rafinimana, koji od interpretatora, solo izvodaca i od muzicara iziskuje visoko duhovni napon. Podsjetimo na jednu, u naše doba rado slušanu "sevdaliju", znanu po raskošnoj solo izvedbi vrhunskog interpretatora Himze Polovine: Ima l' jada k'o kad akšam pada, kad mahale fenjere zapale, kad saz bije u pozne jacije, kad tanahni dršcu šadrvani..." (Rašid Duric: Trajna tradicija. Wuppertal-Tuzla, 2000.)
Sevdalinka je kao muzički žanr postojala prije Vlade Miloševića i prije «slavne akademije» koju je završio …postojala je i za vrijeme Vlade Miloševića i te «slavne akademije»….a dali danas postoji? Odgovor je DA!... kad te netko pita da mu nabrojiš sevdalinke, sigurno nećeš reći da ne postoje. Sigurno ćeš se bar sjetiti jedne kao naprimjer «Banja Luko i ravnine tvoje».
To što Vlado Milošević uzima neke činjenice koje zaista postoje i nešto što je naučio na akademiji, nešto što je istraživao, ne znači da je sve uzeo objektivno…jer svaki dobar akademik mora imati svoju teoriju..odnosno neku tezu koja će ostaviti traga kod čitalaca…on je imao to svoje subjektivno mišljenje o sevdalinki i tako je za vrijeme svog života i doživljavao….za mene je to prohujalo s vihorom….
Ja se držim pravih činjenica koje stoje još od 15. stoljeća….uzevši i to u obzir da se u jednom dijelu 19. stoljeća sevdalinke više pjevale u susjednim zemljama nego u Bosni..ali je zapravo uvijek bila Bosanska ljubavna pjesma.
Nije isključeno da su se 1920 ih…sevdalinke pjevale svuda…pa i u kafani…ali to ništa ne govori o ambijentu nastajanja sevdalinki…
Sevdalinka je kao što sam već naveo nastala u različitim ambijentima…na akšamlucima u svakom slučaju..jer tada su se zbivali i prvi susreti mladih…u kafani je mogla nastati neka kao naprimjer «Menhadži mori» ali u suštini sevdalinke su nastale u gradskoj četvrti kada su se momci i djevojke natpjevavali…Momci iz mahale i djevojke sa ašik pendžera.
Kraj tolike povijesti sevdalinke za koje ne možemo ni nagađati šta je bilo, ja se ne bih osvrtao na kratkovidne primjere iz početka dvadesetog stoljeća niti subjektivna mišljenja vrhunskih etnomuzikologa.
Batalim ja sve što nije umjetnost i smisao umjetnosti…pa i svaku «slavnu akademiju» …
Niti jedna pjesma ne može biti lijepša od tog žanra…pa da je nastala u carskim dvorima ne bi zamijenila niti jedno slovo prave sevdalinke…
TI TVRDIŠ DA SEVDALINKA KAO ŽANR NE POSTOJI? ZAR SAMO ZBOG SUBJEKTIVNOG POIMANJA JEDNOG ETNOMUZIKOLOGA KOJI TAKO TVRDI?
Pjesma sevdalinka je pjesma goleme ljubavne tuge….sa kojom se netko ne može suočiti…naziv je napravljen na «bosanski» način….jeste izvedena od turske riječi sevda, što znači ljubav…ima i arapski korijen koji znači «crna žuć»….prema tome narod je znao zašto joj je takav naziv dao. Ljubav i crna žuć zajedno čine mješavinu onoga čega nosi romantična ljubav, a to je bol, suze i dertovi, koji su svojstveni ljubavi ali teški kao «crna žuć».
Mnogi etnomuzikolozi vjerovatno ne vole zašto je narod dao baš takvo ime…ili im se ne sviđa «bosanski način» kreiranja nekog muzičkog žanra.
KOME JA PRIČAM? UZALUD JA PIŠEM RIJEČI KAO ŠTO SU «SRCE», «DUŠA», «SUZA»…KAD NEKI UOPĆE NEĆE RAZUMIJETI ŠTO TO ZNAČI.
To mogu razumjeti samo oni «što za ljubav život gube i umiru kada ljube».
Sve ove činjenice ali i umjetnički dio ovoga opisa može se staviti u jednu rečenicu i tako se može zaokružiti cjelina….međutim džaba je meni jedna rečenica…kad netko ne razumije što znači «umjetnost»…
Dok sazlija prebira žice mene misli prepuste sevdalijskom ambijentu i ljubavnom zanosu….i svaki trzaj na žicu saza meni daje potpuno razumijevanje nekadašnjih davnih vremena i svakog narodnog umjetnika, i svake ljubavne boli i svake ljubavne sreće…..
SAZ je temelj sevdalinke…a ne harmonika….uostalom nije bitno koji se instrument koristi nego se opet vraćam na ono što danas ima sve manje ljudi ; osjećaj za umjetničku ljepotu.
«trećerazredni harmonikaši» za mene su svjetski velemajstori ako u njihovom sviranju očutim duševno izražavanje više nego muzičko.
Osoba koja na harmonici zna svirati samo jednu pjesmu kao što je naprimjer «Ah moj Aljo» taj je za mene poznavaoc svih književnih djela….
Ljubitelj sam i književnih djela Charlesa Baudelaire-a….zašto? zato što on na kritički način opisuje samu elitu, aristokraciju i «Pariški spleen» …on je individualni umjetnik i pisao je sa puno simbolike…ali iz svega toga izvukao sam golemu pouku. Povući ću paralelu sa ovom temom da ne idem predaleko u izlaganja…:
Etnomuzikolozi, intektualci, istraživači, pjesnici socijalne tematike, nemaju nikakve veze sa sevdahom i sevdalinkom…nekada je sevdalinka bila razumljiva narodu ili eventualno samo onome kojemu je posvećena…danas je sevdalinka jedna simbolika za sebe i do nje može prodrijeti samo umjetnička duša koja nadilazi svaku «znanstvenu teoriju» ili nečije filozofsko izlaganje.
Postoje činjenice koje se uče na akademiji i to su uglavnom sve činjenice koje sam do sada iznio..a ostalo su subjektivni teoremi i filozofsko-kulturološke pretpostavke.
Ova zadnja rečenica što si napisao…poslužit će kao dobar savijet…ali je malo krivo formulirana:
Nastavite i dalje da od niceg pravite nesto,sanjajte da ste neko i da su vam trecerazredni harmonikasi "institut"
Šta je to ništa? I čemu mišljenje i ponos?
-Sevdalinka nije «nepostojeća»…sevdalinka je muzički žanr koji privlači samo odabrane…
-ponos je za «sitne duše» a ne za pjesnike i umjetnike…pjesnici i umjetnici su od davnina bili
čuđenje modernom društvu i ismijavanje..baš kao ova tri smajlića na kraju rečenice.
-«trećerazredni harmonikaši» za mene su svjetski velemajstori ako u njhovoj svirci očutim ljepotu….
Mišljenje zaljubljenih duša, umjetnika, ljudi na većoj duhovnoj razini, ožalošćenih, pogođenih….NJIHOVA MIŠLJENJA ĆU JA UZETI U OBZIR….
Muzički znanstvenici, filozofi, istraživači kulturne baštine i slično…stoje samo na objektivnoj strani……što se tiče subjektivnog mišljenja takve elite za mene će to proći tako brzo, kao što je ljudski život kratak.
SEVDALINKA ĆE OSTATI ZAUVIJEK..
Dok sazlija prebira žice na svom sazu, ja ću se putem snova zaputiti negdje gdje stanuje vječita mladost, vječita ljepota i zaljubljenost….
Dok sazlija prebira žice na svom sazu…ja se više neću sjećati ove uzaludne teme na forumu…
#67 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 28/02/2009 22:34
by ritamsrca
Zao mi sto prvo ne odgovorih zemljaku,pa evo da ispravim gresku
Postao/la Bosanac_21 dana 14/02/2009 23:15
Ti "ritamsrca" si totalno operisan o sevdalinci. Sve sto ovdje prosipas si pokupio upravo po cetnickim stranicama gdje su izlistani autori po prezimenima - i tako je doneseno cija je pjesma, ako je srpsko prezime, odmah je pjesma srpska.
Eto Santiceva "Emina" je puna staro bosanskih rijeci, stvari koje nemaju nikakve veze sa srbima. Mogao je pisati pjesmu o tamo nekoj Stojanki, ali covjek je pisao o Emini - eto pjevajte onda o ibricima, tarabama, hodzi, jer je to srbin pisao
Takodjer se zna da su u komunizmu Srbi profitirali, jer je bilo po njihovom, svakakve su pjesme prepravljane, kao sto je historija - a najvise se radilo na brisanju Bosnjaka/Muslimana i njihovog naslijedja.
Autor "U lijepom starom gradu Visegradu" je Nedovic, to Bosnjacima ne smeta.
Inace, Srbima Turci nikako nisu valjali, a anteriju, opanak, jelek, ......... smatraju "svojim". Pa cak i most u Visegradu koji je sagradjen po Mehmed-pasi Sokolovicu, srbinu, je ostao nedirnut s Arapskim pismom na kapiji - jer je to navodno "srpski" most, a dzamije su sravnivane.
Mozete crknuti od pakosti, ali cijeli svijet zna sta je sevdalinka i odakle potice, ko ju je pjevao i ko je gaji. Niko vam nije kriv sto vam je preko Drine s odlaskom Tome Zdravkovica nestala i pjesma, imate seke, goce, gice, ...............
Poznato je da ste "Nizamski rastanak", "Trepetljika trepetala" sebi prisvajali, kad svoje ni nemate, ko vam je kriv.
A o Vuku su ne treba ni pricati, napisao je "srpski" rijenik 200 godina nakon Uskufijinog bosanskog rijecnika na ijekavici, sto ga ne napisa ekavicom? Da su Muslimani toliko pjesme krali, u doba kmunizma bi placali glavom, ne suprotno se desavalo - sevdalinke su prepravljane, tekstovi unistavani. Zalosni ste, ali eto BOSNA je opstala sa svojim tradicijom i kulturom. Danas smo rekli NE turbo-folku, i vracamo se svojoj gradskoj pjesmi sevdalinci.
Ti Bosanac_21 iz Novoga Grada mnogo lupetas za svoje godine.Koliko znam u Novom Gradu postoje skole i one sluze za opismenjavanje,a tamo se takodje uci i lijepo ponasanje.Ali to je vec stvar intiligencije sta,ko i koliko moze da shvati.Nije sramota nesto ne znati,ali je sramota zbog sopstvene glupavosti vrijedjati druge.Ako nemas argumenata za diskusiju,mani se tastaure i price o muzici.Vidim da si hrabar momak,pa se pitam da li i na ulici u Novom Gradu razmisljas ovako na glas,a da te ne zaboli
Ovo ti je prilika da nesto naucis,a navalio o Mehmed-pasi,anteriji,jeleku itd.Mozda ti nije poznato,ali Turci su 500 godina vladali Balkanom i nema zemlje i naroda na Balkanu u cijem jeziku ne postoje turcizmi.Mi 'vamo na zapadnom Balkanu imamo mnogo i "germanizama", tj.njemackih rijeci koje su nam ostale iz doba austrijske okupacije.Niko pametan te rijeci ne smatra svoji,one se u nauci o jeziku zovu "tudjice". Ako je Santic u svojim pjesmama upotrebljavao te izraze,znaci da je to bilo uobicajeno u to vrijeme.I danas su se u jezik "uvukle" mnoge engleske rijeci,pa niko ne tvrdi da smo zbog toga Englezi.Ne lupaj gluposti,internet je dostupan svima,smijace ti se svijet.
Ako je Santic bio zaljubljen u Eminu...pa sta s tim hoces da kazes? Zato sto je Emina,zato je sevdalinka.Da je bila bila Elizabet,to bi morao da bude dzez hahahaha
Sta ti znas o Mehmed-pasi Sokolovicu i cupriji na Drini?Uzmi knjigu u ruke i procitaj Andrica,mozda nesto i zapamtis.Vjeruj mi,citanje ne boli,cak je zdravo.
Sunovrat narodne muzike na prostorima BiH,Srbije,C.Gore i Makedonije,pa i sire,poceo je pojavom Muharema Serbezovskog,Tome Zdravkovica,Kemala Malovcica,Semse Suljakovic,Dragane Mirkovic...Halida Muslimovica...ne mogu se sjetiti sviju "Juznih vjetrova" koji su prohujali i od tada imamo Seke,Goce,Cece.....
Selme,Ferizade,Done i ostale kreketuse.
Vuk?Joj,kad bi ti znao sta lupetas,sam bi sebe otjerao u cosak
Vuk je pisao onako kakav je narodni govor bio.A narodni govor je bio ijekavski,nastao iz staroslovenskog.Ali za tebe je to visa matematika....
Nego,nije lijepo da, bez obzira na ogranicenu intelektualnu sposobnost,vrijedjas i nazivas nekog Ciganima u pogrdnom smislu.Prije svega,Cigani su narod kao i svi ostali narodi.Imaju svoje porijeklo,znaju ko su i ne stide se toga.Cak nisu kroz istoriju mijenjali ime nacije,niti su prekrajali istoriju.I mozda ti nije poznato da mnostvo Cigana ima i muslimanska imena.
Autor "U lijepom starom gradu Visegradu" je Nedovic, to Bosnjacima ne smeta.
Naravno da Bosnjacima ne smeta
Nije smetalo ni Himzi,osim one jedne strofe koju je izbacio.A nisu smetale ni druge pjesme pokupljene ne samo od Nedovica,nego i iz starih zbirki prikupljenih po mnogim srpskim krajevima.
Niko vam nije kriv sto vam je preko Drine s odlaskom Tome Zdravkovica nestala i pjesma, imate seke, goce, gice, ...............
Ja nisam iz "preko Drine",ja sam sa ovu stranu Drine
blize Une,Sve i Sane
#68 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 01/03/2009 00:16
by piupiu
Tonga, pusti Rastka, idi uzmi Becku povelju koju je Vuk sam potpisao, pa iscitaj kako Vuk (i ostatak potpisnika) prilaze ideji o 'nacionalnoj' vlasti nad jezikom -- jezik koji je Vuk standardizovao se naziva 'narodnim' i nikako drugacije. Ne mogu vjerovati koliko puta na ovom forumu o istoj temi raspravljamo, i koliko se ispolitizirane i verzije politicke instrumentalizacije forsiraju bez da se iko od ovih mladih, modernih istoricara, lingvista, itd uopste trza da pretrese primarne izvore.
A ova tema o sevdalinkama je stvarno cudna, u najblazu ruku. Hoce reci svaka domaca R'n'R, blues, soul, jazz, punk pjesma daje nama za pravo da se smatramo izvornim pokretacima R'n'R-a, soul-a, blues-a, jazz-a???? Ne kontam.
#69 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 01/03/2009 00:35
by ritamsrca
Postao/la azgin_dilber dana 28/02/2009 12:03
Sevdalinka ne postoji kao muzički žanr???
Ona je kao muzički žanr postojala i prije Vlade Miloševića i njegove «slavne akademije»
Pjesme tipa : «Sinoć kasno pođoh kraj Morića hana», «Imal jada ko' kad akšam pada», Pita Fata Halil Mejhandžiju», «Mostarski dućani»….i td…..spadaju pod kategoriju SEVDALINKE, a ne neke narodne djevojačke pjesme ili naprimjer bosanskohercegovačke narodne pjesme a isto tako nikako ne spadaju pod kafanske pjesme.
Premda je Vlado Milošević bio «muzički znanstvenik» odnosno etnomuzikog…to ne znači da nije imao određene subjektivne zaključke do kojih je došao temeljem vlastitih spoznaja…i temeljem toga kako je on doživio određenu muziku.
Isto tako nije tvrdio nešto, nego je izlagao vlastito mišljenje (na što svatko ima pravo) …za njega sevdalinka nije predstavljala gotovo ništa i za njega je to bila loša muzika…To da sevdalinka ne postoji kao žanr isto je njegova subjektivna teorija. Njegove tvrdnje i tumačenja za mene su lišće na vjetru, a njegovo subjektivno poimanje sevdalinki jednake čvrstoće kao kocka šećera na kiši. Njegova «slavna akademija» za mene je tek kratkovidna nauka.
Umjetnost ne pripada akademicima, filozofima, grofovima, eliti….umjetnost pripada umjetnicima, a jednako tako sevdalinka je pripadala narodu. Kome danas sevdalinka pripada? Opet se vraćam na prvotnu misao : «rijetkima» …sevdalinka je za pojam svih današnjih pjesama i kompozicija vrhunska umjetnost i ništa ne može parirati spram njene ljepote….
Samo umjetničke duše, zaljubljenici u ljepotu pa i svi koji nemaju pojma što znači riječ «nacionalnost» razumjet će narodnu poetiku i narodnu dušu u punom smislu riječi
Pokojni Vlado Milosevic bi se zaista zastidio svog "neznanja" da je kojim slucajem bio u mogucnosti da sazna tvoje misljenje
Ma sta je on znao sa svojim akademskim obrazovanjem
Pa veca je ugostiteljska skola Omera Pobrica od svih mogucih akademija!!!
Idi,bre,covjece,mlatis praznu slamu.Od istine i cinjenica ne moze se pobjeci.Ajde,ako ti Vlado nije po volji,ali i brat Hrvat (hrvatski filozof Vladimir Dvornijakovic) kaze:
"
Ne stoji li ... ta prosta cinjenica: da u
svim spontanim neposrednim emanacijama naše tzv. 'narodne duše' imade
neki talog teške melanholije? Prema istoku jugoslovenskom postaje taj
talog sve teži i crnji, na zapad i sjever sve tanji i bljedi."14 Bosna i
Hercegovina u tom kontekstu poprima obilježje neke vrste zapadne granice
melanholije, poslije koje «talog» postaje sve manje težak i crn:
"Tko je malo pozornijeg uha barem prošao kroz našu Bosnu i
Hercegovinu, Srbiju ili Makedoniju, ..., znace dobro na što ovdje
mislim. Taj tip pjevanja koji se nazivlje kadgod 'bosanskim', kadgod
'srbijanskim' (ili 'starosrbijanskim'), a ponajcešce 'makedonskim' jer
se obicno Makedonija smatra ognjištem i rasadištem te pjesme
pokazuje sve jacu tendenciju ekspanzije prema sjeveru i zapadu, sve
do u hrvatske i slovenacke kajkavske krajeve. Istinski on živi samo u
onim pomenutim južnim i istocnim krajevima,...; svagdje drugdje
izlazi iznakažen i zakinut."
Ovaj nije Srbin,pa prema tome nije ni imao razloga da "navija" za Srbe.Ne razumijem sta hoces da kazes?Volis i osjecas sevdalinke,zato su one samo bosnjacke,pa ma gdje i ma kako nastale
Volim i ja naprimjer grcke pjesme,pa ne pada mi na pamet da se sramotim i pricam da su nastale tamo odakle sam ja!
Ajmo iz pocetka:
1. Vecina tekstova danas poznatih "sevdalinki" nalaze se u zbirkama srpskih lirskih pjesama prikupljenim na prostorima gdje zive Srbi.
2. Za ogroman broj,da ne kazem vecinu,muziku su napisali srpski kompozitori.
3.Krajem 19. i pocetkom 20. vijeka srpski pjevaci snimili su prve ploce sa sevdalinkama.
4.Narod u BiH,Srbiji,C.Gori,Raskoj (Sandzaku) voli sevdalinku.
Na kraju svega tvoj je zakljucak:sevdalinka je samo bosnjacka.Da li da se smijem ili u cudu krstim???
(Munib Maglajlic: 101 sevdalinka. Mostar, 1978.)
Rašid Duric: Trajna tradicija. Wuppertal-Tuzla, 2000.)
Ja se držim pravih činjenica koje stoje još od 15. stoljeća….uzevši i to u obzir da se u jednom dijelu 19. stoljeća sevdalinke više pjevale u susjednim zemljama nego u Bosni..ali je zapravo uvijek bila Bosanska ljubavna pjesma.
Kraj tolike povijesti sevdalinke za koje ne možemo ni nagađati šta je bilo, ja se ne bih osvrtao na kratkovidne primjere iz početka dvadesetog stoljeća niti subjektivna mišljenja vrhunskih etnomuzikologa.
Pa nije bas bilo da je Vlado Milosevic obradjivao sevdalinku pocetkom 20.vijeka,vec u drugoj polovini 20. vijeka,kao i ovi gore sto citirah (Maglajic i Duric).
Dakle,skaces sam sebi u stomak.
Mnogi etnomuzikolozi vjerovatno ne vole zašto je narod dao baš takvo ime…ili im se ne sviđa «bosanski način» kreiranja nekog muzičkog žanra.
Bosanski nacin kreiranja nekog zanra?Opet autogol
Evo nekih "kreatora" kojih se mogu trenutno sjetiti:Miodrag Todorovic Krnjevac,Rade Jovanovic,Radojka Zivkovic,Buca Jovanovic,Radoslav Graic,Damjan Babic,Milija Spasojevic,Dragisa Nedovic,Dragan Tokovic,Dusan Radetic,Jovica Petkovic,pa cak i Braca Bajic koji su kompletni autori pjesme "Nad izvorom vrba se nadnijela" koju svrstavate u "bosanske sevdalinke",vjerovatno i ne znajuci da su je napisali Bajici.
Podlogu za svoje "kreacije" ovi gore kreatori stvarali su sami ili su nasli u starim Vukovim i drugim zbirkama ili u knjigama Santica,Jove Zmaja,Djure Jaksica,Branislava Nusica,Janka Veselinovica...itd.
a pokusavate da ih prisvojite samo zato sto su "manekeni" koji su izvodili te kreacije bili Safet,Zehra,Hinzo,Meho .....
O sazu ima negdje postavljen clanak,ako nema postavicu ponovo.Ni to nije vase
Saz su koristili svi balkanski narodi,kao i sevdalinku.Dakle,nista nije iskljucivo vase ili uopste nije vase.Proslo je vrijeme kad smo morali u ime bratstva i jedinstva dijeliti sa vama svoju kulturnu bastinu da bi i vi nesto imali.
Vratite se ilahijama iako i one nisu vase,ali mozda vam Turci nece zamjeriti.Turci su veliki narod i imaju bogatu kulturnu bastinu,mozda mogu da vam prepuste bar ilahije.
#71 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 01/03/2009 16:52
by hepek071
Sevdalinka kao muzički izražaj bogatstvo je jednog južnoslovenskog jezika, hercegovačkog u korijenu svoga književnog standarda i iz kojeg su izdvojena danas 4 politička jezika. Sevdalinka je zajedničko blago i kulturno naslijeđe svih nas koji razumijemo pjevača bez prevodioca, bez obzira iz koje "države" pjevač dolazio i koliko lokalnih podvarijanti ima tekst pjesme koju pjeva.
Ovo o čemu vi ovdje šupljirate nema nikakvog utemeljena u kulturi, osim ako istu zajedničku kulturu ne ispolitizirate i iscjepkate, odnosno reducirate na isključivo jednu komponentu, čime je nesvjesno uništavate.
Čija je sevdalinka? Kakvo retardirano pitanje! Ali kontam za blago se uvijek otimaju sitne duše....grabite, grabite siromasi i koliko god zagrabite uvijek će te ostati gladni
#72 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 01/03/2009 17:05
by HomeArt
Ovdje se jedino moze skontati da bi ritamsrca da moze svoja muda odgriz'o sto ima srba koji su pisali sevdalinke koje se kao muzicki pravac vezu za Bosnu a bile su inspiracija mnogim drugim autorima od austrijskih vojinika pa dalje sve do srbijanaca. Da po njega stvar bude jos gora one se najcesce vezu za kulturnu tradijciju muslimana (mada ne iskljucivo jer hvala Bogu nikad nismo bili jednonacionalno drustvo).
Nevjerovatno je koliko se Bosni negira svaki vid drzavnosti, kulture, i tradicije uopce a u isto vrijeme sa toliko ljubomore se gleda na ovu stranu drine. Lijepa li je ova nasa sirotica dok je svako malo mjerkaju razne propalice i seoski djilkosi al ima ona obraza sviju ih pogledati u lice i reci, sikter!
#74 Re: Pokradene i prisvojene sevdalinke?
Posted: 01/03/2009 18:45
by Bosanac_21
Najpametnije je da se ovaj "ritamsrca" ignorise, jer sve sto ovdje postavlja kupi s cetnickih stranica. Istina je da je dosta pjesama koje se svrstavaju u sevdalinke (ustvari to i nisu) od strane srpskih autora, ali to ne znaci da su te pjesme "srpske pjesme"!
Vecinu tih pjesama niko i nije pjevao do pojedinih bosanskih sevdalija. Sve u svemu sevdalinka je bosanska ljubavna pjesma, svidjalo se to nekima ili ne.
Predlazem da se ova tema zatvori jer na samom pocetku su izneseni autori koji su ne-Bosnjaci, te se pokusalo reci da su neki Bosnjaci pjevali "srpske" pjesme, jer su ih navodno Srbi pisali. Upravo veliki broj tih autora kao sto su Penava, Jovanovic, Berak su se smatrali Bosancima i Hercegovcima, te su vracali izvorne sevdalinke bosanskohercegovackoj publici iz zaborava i vremena kad su branjene i prepravljane!
