Forum Klix.ba

Ti
što glavu od mene okrećeš
što ruku svoju stisnutom držiš
Pogledaj
dlan se moj ispružen znoji
prazan je
a ti rukovanje mrziš

Hej
mani se tmine što dušu slama
i prati svjetlo osmjeha moga
što te iz dubokog bezdana vadi
nasmiješi se
čovječe sjeti se Boga

Prijatelju
isto kamenje i zemlju gazimo
jednako teško nosimo breme
što sami
sebi na pleća stavismo
pustimo mržnju
ŽIVOTU CURI VRIJEME

slobodno popij još jednu
dodaj još otrova u vene
i ne brini se
vidjećeš svjetlo na kraju tunela
to će biti voz
koji dolazi po tebe

Ne mami me carobni cvijete,
u basti svoje mladosti...

svojim opojnim mirisom
nevinosti...

jer zrela sam za ubrati te...

ako te uberem cvijete moj...
ja cu polako umirati,

u tvom opojnom mirisu...

.

.

DOK SI ME GRLIO SVOJOM TOPLOTOM,
DOK SAM SETALA PORED RIJEKE UZ
SAPATE LISCA STO SU DOPIRALI DO MOJE KOSE
SPUSTAO SI GRANE LIPE DO MOG NOSA,DA
UDISEM NJEN MIRIS,
MRSIO SI MI KOSE I GRLIO TVOJIM NECUJNIM DODIROM
MOJA RAZGOLISENA LEDJA...
DOK SAM SE JA SETALA
PORED RIJEKE...

TREPERIO SI NAD MNOM,NAD MOJOM
NAPACENOM DUSOM
NAD MOJIM KORAKOM...STO KROCI
CVRSTO I SIGURNO,..NISI MI DAO DA STANEM!
NOSIO SI ME NECUJNO...GURAO...A JA,
BI SE SMIJALA,DRZALA ZA SUKNJU...

VOLIM TE...STO SI UZ MENE...STO MI MILUJES LICE...
STO NEDAS KISI DA PADNE...STO DIZES LISCE I PRAVIS VRAGOLIJE
DA ME NASMIJES...
STO ME PRATIS ,DOK KORACAM...SAMA...
VOLIM TE..STO SI UZ MENE,MOJ PRATIOCE...

S M R T

U svojoj samoći
ja smrti se predajem...
Evo je, tu je!
Slušam
kako diše kraj mene...

Biti čovjek....

Čovjek sa ružnom prošlosti,
čovjek sa crnom budućnosti,
čovjek sa šugavom stvarnosti...

Isto je kao biti...
Niko u svijetu nečeg.
Kao biti nevidljiv,
lutati sa vjetrom.....

Kao....Biti vezan,
vlastitim sobom...
Biti rob, nad svojim robom...

By:Dajana

Dajana_87 wrote:Biti čovjek....

Čovjek sa ružnom prošlosti,
čovjek sa crnom budućnosti,
čovjek sa šugavom stvarnosti...

Isto je kao biti...
Niko u svijetu nečeg.
Kao biti nevidljiv,
lutati sa vjetrom.....

Kao....Biti vezan,
vlastitim sobom...
Biti rob, nad svojim robom...

By:Dajana

Lijepo

evo ja napisao, bolio me stomak..

sutra ja zivjeti necu,
sutra ja i grob moj i pjesma
a ne dusa moja.
sutra ja sam sto nikad biti necu
sto bijah i pristadoh da budem opet.
i voda moja i zrak koji para
i lice koje voli
i koje cu kasnije da mrzim
sutra ja zivjeti necu

friks_x wrote:

Dajana_87 wrote:Biti čovjek....

Čovjek sa ružnom prošlosti,
čovjek sa crnom budućnosti,
čovjek sa šugavom stvarnosti...

Isto je kao biti...
Niko u svijetu nečeg.
Kao biti nevidljiv,
lutati sa vjetrom.....

Kao....Biti vezan,
vlastitim sobom...
Biti rob, nad svojim robom...

By:Dajana

Lijepo

Hvala na lijepim rijecima...Puno znace

Tisina je tu rored mene,
osjecam u dusi mir,
godi mi...
tisina je dio mene,
osjecam je u sebi,
godi mi...
tisina i ja...
ja i tisina...
oko nas je muk...
praznina...

vratnik wrote:evo ja napisao, bolio me stomak..

sutra ja zivjeti necu,
sutra ja i grob moj i pjesma
a ne dusa moja.
sutra ja sam sto nikad biti necu
sto bijah i pristadoh da budem opet.
i voda moja i zrak koji para
i lice koje voli
i koje cu kasnije da mrzim
sutra ja zivjeti necu

A zove se "Dusha moja"

to a bitch called fate

hey lady fate!
don’t you turn your back on me!
I dare you look straight into my eyes
and tell me what all this is about;
why is it that you smilingly keep
flashin’ in front of my face
glimpses of exquisite delight
only to swiftly take it away
as soon as I reach out for some

hey you, my darned fate!
don’t you dare turn your back on me
not this time, no-no my dear,
come back here at once!
and hear me out…
don’t you dare leave me without an answer,
leave me all by myself crawling in the dark
not this once, don’t you seize it all away
as my bare heart keeps shrieking out

come back here, you bitch of a fate!
and give me account of all my faults
or else keep away for good.
I’ll no more have respect for you, you bitch,
with your galaxies of love to share
why is there no lot in store for me
but mere sparks tailed by endless pain
why make all my cravings in vain
as if I’ve ever turned you down

Jedna djevojcica koja je umrla u svojoj petnaestoj godini malo prije smrti napisala je slijedece stihove

Na paucinastoj zici
razapetoj izmedju beskraja
artista zivot se klati

Bez stapa, satre,
laznog cirkuskog sjaja.
Sa tugom u srcu
maskom srece na licu,
na podijumu od beznacajnih stvari
poalko se zivot klatari.


bas nekako pipne u dusu

ZAMKA


Uplićem se u osjećaje...
Spotičem o tebe svaku svoju misao.
Volim tvoju ruku na mojoj kosi
Dah na uhu kad mi šapućeš u kinu...

Gledam te gorljivim pogledom
punim čežnje, nježnosti, topline...
Čekam da me primijetiš kao ženu
Uhvaćenu u zamku ljubavi!

SanYava wrote:

vratnik wrote:evo ja napisao, bolio me stomak..

sutra ja zivjeti necu,
sutra ja i grob moj i pjesma
a ne dusa moja.
sutra ja sam sto nikad biti necu
sto bijah i pristadoh da budem opet.
i voda moja i zrak koji para
i lice koje voli
i koje cu kasnije da mrzim
sutra ja zivjeti necu

A zove se "Dusha moja"

Nije lijepo ismijavati moju poetsku dusu.. ali imam ja i drugu stranu

moje starije pjesme

Pygmalion

te usne skrletne
i ruke bjelokosne
kose vrlo crne -
okrunjene
kraljevskim sjajem

i place, place lijepa kurtizana
ispod tresnjinih grana

jer usne skrletne
ljubit su ju znale
i ruke bjelokosne
na mjesecini njihale
a kose vrlo crne
lice joj doticale

sad nit ju usne ljube
nit ruke njisu
nit kose doticu

zato place lijepa kurtizana

Sanjalica

U sjaju dalekom
poslije kise i brodoloma
jos spava
priroda troma

Dizu se pare
i misli guste
bjeze od dana
utvare tuge moje puste

Sapuce mi nebo
tajne otkriva
kaputom svojim
prozirnim me pokriva

Grane sve gole
sva gola lica
osmijehom plavim
treperi sanjalica

zasto se igras
klauna, ribe?
tako ne mislis na brige.
u oblaku je tvoj spas.
zamres polako...

Bijeli Mjesec

Mjesec bijel mi
osvijetljava oko
sama skroz u tami
sobe, disem duboko

Krosnje vrtne su plave
kao i noc, plave, strasno!
obavijaju se cudesne trave
oko mojih putanja ovlasno

Mjesec plovi, mjesec se pomice
prate ga sicusne zvijezde
sada mi kose razbarusene dotice
jedrima ponocne najezde

friks_x wrote:zasto se igras
klauna, ribe?
tako ne mislis na brige.
u oblaku je tvoj spas.
zamres polako...

(ovo mi se svidja , Oblaci 2)

http://artistguy.blogger.ba/
moj blog sa pjesmama

Evo jedna moja

Smrt

Biserne suze

u očima zablistaše.

Uzdah usamljeni se ote.

Letim sjećanjima

i ne stajem.

Boje nariču

plaču i mole.

I ništa ne ostaje

u njedrima

sem gorčine,

samo vječnost

duga, tako dosadna

bezvrijedna

samo kukavicama

zadnja nada.

Moje zadnje mjesto,

moja zadnja nada,

zadnji pogled zamućen,

u tvom srcu spava.

A tebe sad nema.

Nije te bilo ni jučer.

Sama više biti nećeš.

Dolazim, a teško mi je.

Naš hrast. Ostaje sam.

Naše zvijezde. Sad sijaju

za nas.

Naš dom. Prazan.

Duše nam...

Gore visoko.

Nabildani mladić obraća se djevojci
za šankom caffe bara Curry
igrajući ključevima automobila

Ja sam Džedaj
koji dijeli laserske šamare
šanerima,
lokalni Šumaher
što gradom vozi
ponoćni Grand Prix,
duša mi je poetska,
a muda diverzantska,
u ratu sam bio Rambo
onda sam otiš’o u Njemačku,
poslije rata studiram
ali počinjem vlastiti biznis,
pravim odlične
bifteke na žaru,
mobitelom pričam
drito s Venerom,
ne nosim robu
ispod dvjesto marki,
imam zlatan sat,
imam prazan stan.