Forum Klix.ba

karanana wrote:E, sjetih se necega cega sam se cesto pitao, ali zaboravio da bilo koga pitam.

U ratu, jeli bilo racuna za placanje rezija kao sto su struja, voda, telefon, smece ili je to bilo besplatno kad ga je bilo? Ili se to placalo nekakvim bonovima? A sta ako ljudi nisu nista radili i nisu imali te bonove? jeli im iskljucivano?

Cega baaaa?

Cuj struja?
Koja struja? Ona ukradena?
Ili voda sa pivare?
Ili telefon koji je iscurio u maju 92?

Cuuuj racuni

Pa od 4 godine opsade uvjeren sam da je bar 100 dana bilo struje povremeno. Pa nekad bi dodji i voda valjda? Pa i neki telefoni u gradu za medjugradske pozive su ponekad radili? Posebno govorim o 94. i 95. Pa zato kontam da se sta nije moralo platiti.

MOzda nekom i jest bilo nesto od tih konzervi al definitivno nikom nije na ovom forumu.Mashala sad se i to pocelo blatit.......ejjjjj....ocigledno pojedinci su rat "prespavali" sa tel.kotletima i biftecima pa su te konzerve davali macama i cukama i josh su u ratu pokazali koliko se bore za prava zivotinja a nedo Bog da je neko obuko bundu od krzna

karanana wrote:Pa od 4 godine opsade uvjeren sam da je bar 100 dana bilo struje povremeno. Pa nekad bi dodji i voda valjda? Pa i neki telefoni u gradu za medjugradske pozive su ponekad radili? Posebno govorim o 94. i 95. Pa zato kontam da se sta nije moralo platiti.

Ti stvarno ko vanzemaljac...

U mom dijelu grada telefoni nisu radili od 92 do kraja 95. Toliko o racunima za telefon.
Voda je 95 dolazila jednom sedmicno. a u pohodima na vodu izginulo je previse mojih sugradjana.
sto bi reklo...voda je krvlju placena.
A struju nek ispostave racun, ali prvo onim gore koji su nas njom ucjenivali, pa onda i meni, i ja cu je platiti.
Toliko o struji.
A smece...njega nikad nisu odvukli

mislim da su to bili otpadci mesa, neka "ž" klasa sa crijevima, i ostalim iznutricama...
uglavnom, nek' se prezivjelo...nikom se ne ponovilo...

nisu stizali racuni za komunalije...a i nisu imali "rašta" ni dolazit'... vode nije bilo redovno, mislim, do '98...ili 99...
prvo poceli stizati racuni za RTV ...nesto simbolicno
kakvi međugradski pozivi...prvih godina rata nije bilo ni gradskih...a i kad ih osposobise, međugradski si mog'o samo preko radioamatera...tvoj neko u slobodnom svijetu zovne tamo nekog radioamatera, taj uspostavi vezu s nekim nasim ( Salkom s Vratnika, npr.), pa ti onda Salko telefonira a tvoj glas od njegovog telefona ide radiovalovima do stanice onog tamo radioamatera...i obratno...
TNX , 73 i 88 amaterima za sve ostvarene veze u ratu

karanana wrote:Pa od 4 godine opsade uvjeren sam da je bar 100 dana bilo struje povremeno. Pa nekad bi dodji i voda valjda? Pa i neki telefoni u gradu za medjugradske pozive su ponekad radili? Posebno govorim o 94. i 95. Pa zato kontam da se sta nije moralo platiti.

Ja sam slušao radio pomoču bicikla,motora od veš mašine i hulahop čarapa ,kad se samo sjetim!!!

ovo bas i nije vezano za temu al eto da ispricam...
Prica br.1
moja bivsa profesorica, inace stomatolog, u ratu je radila kao "doktor za sve" na kosevu....
jednom prilikom trebalo je da primi kamion pomoci sa lijekovima.... i kamion je bio pun lijekova protiv MALARIJE!
To dovoljno govori o stvarnoj brizi evrope i svijeta za rat kod nas ili bilo gdje drugdje! Stvar je bila u tome da se pod maskom humanosti ociste podrumi i skladista lijekova kojima je istekao rok ili im nema adekvatne primjene......

Prica br.2
U ratu nisam zivio u sarajevu, al sam takodje zivio u relativno opkoljenom gradu tako da se ishrana uglavnom svodila na prirodnu i manjim djelom humanitarnu... sjecam se kako smo morali s komsijom dijeliti konzervu nekakvog sira....ikar smo slabo dobivali, al kad smo ga imali nismo ga bacali nego se nekako spremao u tavi, nesto s lukom pa se proprzi i to je i licilo na nesto....
Al najjace od svega je bilo kad je , slagat cu krajem 94. ili 95., stari odnekud donio poli salamu, i to onu duzu verziju, ma to je bilo slavlje.....
A rodjendanski poklon kog se najupecatljivije sjecam bio je paket bonita banana koje je stari kupio u jablanici.... sjecam se ko sad... skupila se djeca iz ulice oko onog paketa i dave se, i ja s njima....

Ne ponovilo se!

Ima scena iz rata milion, tako sam ja npr. kad sam tamo negdje '94. meni se cini, vidio krastavac, konto da je kaktus, a jos mladja rodica dosla kuci sa bananom koju joj je dala komsinica '95. (pojma nemam odakle njoj) i pitala mamu kako se ovo jede, nije pojma imala trebali se ogulit, skuhat il sta li vec. Uglavnom sarajevo 92-95 divota, nekonzerviranog mesa nisam vidio nikako, a najjace mi je bilo da sta god se skuha je ''KAO'' nesta. Tako je pita od rize ista KAO krompirusa, pita od onih nekakvih travki oko kuce KAO zeljanica, snicla od soje KAO prava snicla, kafa od lece i sl. KAO prava kafa itd. Uglavnom presmjesno je bilo zivjeti kao pecinski covjek, bez struje, vode, telefona, auta + bez mesa, mlijeka i mlijecnih proizvoda, vrlo male kolicine voca i povrca, ma ustvari ni pecinski covjek nije tako zivio, barem je imao voca i povrca koliko hoce.

sto bi direktor iz niodaklevaca rekao one nisu radioaktivne, kao sto neki misle, vec su malo radioaktivne

neko spomenu racune za vodu..
ne znam kako je u drugim gradovima, al ja gdje zivim, trenutno duga na racunu za vodu ima oko 1000KM
kazu da je taj dug iz rata bio je i veci al su ga nesta smanjili..
taj 'ratni' dug se 'vuce', ja kolko znam niko ga ne placa, valjda stavili mozda se koja budala i zaleti pa plati
kolko znam nikog ne ganjaju po sudu..jos bi i to trebali
na racunu dodje obracun kolko se potrosilo prethodni mjesec i to je dovoljno da se plati

Mislim da su 1995 poceli da stizu racuni za utrosak elektricne energije. Ljudi su dobijali racune za struju cak i za kuce koje su unistene pocetkom rata i sjecam se da je Edhem Bicakcic bio najomrazenija licnost u Sarajevu (svaki dan su na radiju isle direktne emisije i ljudi se javljali da mu j*bu mater Te emisije su mi bile najomiljenije, kao i show Adija Sarajlica na radiju Zid i kasnije se pojavio i onaj Arci na ISV radiju koji je kao dzingl pusto ono kad mu se neka zena javila u emisiju i rekla da je peder a on joj odgovorio "Jesam gospodjo, ja se palim kad me napadate" i stenjo, a ona mu poslala svog sina da ga prebije ))))

Najbolja klopa koja je za vrijeme rata dosla u SA je ona haringa sa paradajz sosom, ako slucajno u nekoj samoposluzi naletite na slican proizvod kupite samo ako su MADE IN GERMANY (one libanske nevaljaju nista) Postojale su i neke haringe u vodi, u konzervama od 400 grama koje su valjale jedino ako si sretnik pa naletis na konzervu u kojoj su bile sa ribljim jajima. Tunjevina je bila ok kad su bile one konzerve sa tunjevinom u ulju a ona tunjevina u vodi je imala isti okus kao i drvo koje odstoji u nekoj bari.

Gore je neko spomenuo da je kila brasna u jedno vrijeme rata bila 60 a jedno jaje 10 maraka.
Majstore, ja neznam gdje si ti zivio, ja sam skoro svaki dan prolazio kroz pijacu Ciglane, za brasno se ne sjecam ali znam da napr. secer nikad nije bio skuplji od 25 maraka za kilu, 3 jajeta 10 maraka, kilo kafe 170 maraka, cigare su uglavnom bile 3 za 10, najbolja piva je bila ona ogranicena serija koju je Pivara izbacila oko Nove 1994 godine, nisam siguran ali mislim da je u kaficima piva bila 5 maraka, dosta su u ratu furali onaj kafic Ramona u kojem je kafa bila 3 marke i radilo 6 konobarica koje nikad nisu imale sitninu da vrate kusur ali je zato u starom dobrom Sosu kafa bila jednu marku, najbolja ratna konobarica - sisata Anita sto je radila u Kasperu (zna li neko gdje je ona sada?)

kg šećera jednom platismo 30 DM...a bilo ga je i skupljeg...to valjda kako gdje...
čini mi se da su se one šarene bombone u lanč paketima zvale M &M...

Po svemu sudeci Icar je proizvodila Italija, tj kompanija ICAR spa (RI) (Cremonini) dok nisu postali Gruppo Cremonini SPA, tj Inalca Spa koja se bavi proizvodnjom i izvozom govedine/konzerviranog mesa. E sad sta je bilo unutra, to je vec druga prica

Canned meat for the foreign market

Inalca S.p.A. is the biggest manufacturer and Italian exporter of canned meat. Exported all around the world and in particular South America, Africa, Far East, ex Soviet Union states and in the eastern European countries.

The products are marketed with their own brands, Montana, Bill Beef, Texana, Montex, Tuskonska whether for Italy or abroad. The company produces meat in broth (selected beef packed in its own cooking broth), canned meat (selected beef with the addition of gelatinised natural broth and natural aroma), corned beef (controlled selected meat, finely minced with the addition of natural aromas), pressed meat (selected beef and pork, finely minced with the addition of natural aromas), goulash (prepared with selected cuts of beef according to the best recipes and international cuisine). All the products are packed in 400gr and marketed in cartons of 24 pieces.

suncica24 wrote:Ako nisam zdrava i normalna, to je zbog Ikara

Mi smo u kuci rat docekali sa nekih 50kg brasna (10 konzervi smo pojeli od marta do maja jer...rata neeece bitiii ) i mozda dva litra ulja.
Tako da kad neko prica o coli, piletini, bureku...suze mi na oci krenu. Ja sam znala samo za zaru, blitvicu, maslacak i ono prokuhano meso iz zamrzivaca sto je prezivjelo 10 dana.
Kasnije...i Ikar je bio WOW.
a kamoli launch paketi...

I da, hvala Don Anti koji nam je, vidjevsi moju majku sa deset listova kupusa (onih natruhlih) sa pijace , kupljenih od cijele plate, bez da je pitao ko smo i sta smo, poslao VEEELIIIKII PAKET u kom je bilo SVEGA!
Jos se sjecam onog mlijeka i sunke

I jos jedna pricica koje ne znam da li zelim ili ne da se sjetim: Jedina zelja te 92 bio mi je paradajz. I negdje, u augustu, dolazi moj otac sa tri paradajeza u ruci, poklonom od neke...dobre duse.
I dan danas, svaki paradajez gledam sa cudjenjem, divljenjem i velikom ljubavlju...

I ja sam nekoliko puta otisla na BIstrik da mi fra Perica Vidic da hrane za nas, moju majku, kcerku (onda 12 god) i mene. Fra Perica je napunio kartonsku kutiju: ulje, 2 putera, pola kg kafe, riba u konzervi, pastete, 10 jaja, 3 kg brasna, 2 kg secera i jos toga mnogo. Trcala sam vukuci kartonsku kutiju na kolicima preko mosta jer se pucalo. I dodjem kuci, moja majka i ja sve raspakujemo i ne mozemo da vjerujemo da smo to sve dobili. Ovo se sve desavalo do novembra 1992, kada sam sa kcerkom od 12 godina otisla iz Sarajeva u Njemacku. Otisla sam u Njemacku sa 38 kg, zadnjim zidovskim konvojem, mati moja nije vjerovala da cu tamo ziva stici.

svega sto se ja sjecam o ikaru je izgled konzerve i daje bas smrdilo mi nest. nikad nisam jela ni volila meso previse pa nisam imala problema s ikarom (nit posljedicama konzumiranja ako postoje). al se onog smrada i dan danas mogu sjetit iako mi je tad bilo samo 5-6-7 godina...

Jara wrote:kg šećera jednom platismo 30 DM...a bilo ga je i skupljeg...to valjda kako gdje...
čini mi se da su se one šarene bombone u lanč paketima zvale M &M...

JAra, rekoh ne te vec one druge plastichne, sto je svaka bila cetvrtasta a imala vlastiti celofan...

Joj meni Ikar bio mljac
Moja mama je ostavila par ikara,stajali su negdje do 1999. godine.Planirala ih je cuvati,al ja je natjerah da ih fikne,jer mi je zlo dolazilo od pogleda na njih
Sad mi krivo
A lanc paketi,njam ha ha ha
Men' se cini da su bili isti kao ovi,samo smedji

Dioda wrote:Joj meni Ikar bio mljac
Moja mama je ostavila par ikara,stajali su negdje do 1999. godine.Planirala ih je cuvati,al ja je natjerah da ih fikne,jer mi je zlo dolazilo od pogleda na njih
Sad mi krivo
A lanc paketi,njam ha ha ha
Men' se cini da su bili isti kao ovi,samo smedji

Jeste, do br. 12 se islo, tamnosmedji, koristili se kao gorivo za podgrijavanje hrane u paketu...

Ma ja,svega unutra Chiken a la king I jos svakakvih "poslastica".Da ne vjerujes

A sjećate se onih sokova (prašak) u lanč paketu što su dolazili, nesto kao ratna cedevita. Bio je neki okus grožđa, borovnice ili nesto slično. Nevjerovatno, ali i dan danas kada osjetim negdje taj miris automatski me podsjeti na rat.

A bili su dobri lanč paketi, dobiješ onog keksa, pa i kikiriki puter...Pa je onda svako imao svoj omiljeni broj. Mislim da su lanč paket broj 4 i 7 bili najtraženiji, ako me sjećanje služi.

A neko je spomenuo i one ribe u sosu. E vala je to bilo dobro. Možda je bilo karcinogeno, ali meni to tada nije bas smetalo.
Ono što je meni uvijek nevjerovatno je kako smo mi živjeli i preživjeli od svega toga? Ali hvala Bogu, dosla su nova vremena, i sada biramo između curry chicken i chicken a la mexico.

karanana wrote:

Karabaja wrote:

mIRCerka wrote:Ja ikar NIKAD U RATU probala nisam.
Ne zato sto nisam htjela, vec zato sto je tad bio baby boom kod mene, 21 macka i boga mi moga, Tita mi i Zeljke Komsica, uzmesh supenu kasiku ikara, stavis u tavu, dodas jednu solju vode, nadrobis sredine hljeba i da vidis macijeg derneka

a jadna, jesi li ti šta jela?

mace?

ova je dobra

karanana, platices za ovo ....krvlju!

lamija_SA wrote:A sjećate se onih sokova (prašak) u lanč paketu što su dolazili, nesto kao ratna cedevita. Bio je neki okus grožđa, borovnice ili nesto slično. Nevjerovatno, ali i dan danas kada osjetim negdje taj miris automatski me podsjeti na rat.

hau jes nou ...prodavali u Velepekarinom kiosku ( jedna od nekoliko "prodavnica" u citavom gradu) "nišeste" pa kad bi mu se dodao taj prašak-sok, dobio bi se puding u boji...i rahatlokum...dušu dao za rođendanske "torte"
Haringa u paradajz sosu bila dobra za picu u tavi...
Ne ponovilo se...

Ako je neko zaboravio kako je sve to izgledalo, eno u Historijskom muzeju izložba o Sarajevu u opsadi...meni ni blizu ne pokazuje kako je bilo ( valjda ni ne može), ali ipak...bila jednom sa strancima i govorim im da je izložba "siromašna", da sam očekivala više, međutim, njih je jako potreslo sve ono, svi eksponati - fotografije, "ikar" , kanisteri, pećice od konzervi, lanč paketi...

Sjeca li se ko kontroverznih danskih pasteta koje su u humanitarnoj podjeljene samo jednom.

Kako sam samo mrzio Jergovica zbog njih