Malo se otislo sa teme. Al hajd.
25. maj.
Prije rata sam ga slavio kao i svako drugi u Jugoslaviji, sjecam se da mi je to bio jedan od najsretnijih dana u godini jer se slavila moja mladost. Bar sam ga ja tako dozivljavao. U ratu nisam bas imao vremena za slavlje, tesko je bilo slaviti sa fiksatorom u nozi, ali i dalje sam se rado sjecao tog datuma. Poslije rata mi se jedno vrijeme nije slavio taj datum. Prvenstveno zbog Kapije, nekako nisam mogao u isti dan staviti sve moje lijepe uspomene na taj dan i Kapiju. Ali eto, vremena se mijenjaju pa i ja s njima, poceo sam ponovo obiljezavati 25. maj, prvo bih otisao iz Sarajeva u Tuzlu da polozim cvijece, pa bih se onda vratio u Sarajevo i u nekom izmjesanom, nedefinisanom raspolozenju sa rajom popio po koje pivo. Ne bih bas rekao da slavim, ali eto obiljezavam. A evo sada cu po prvi put 25. maj docekati u "novoj domovini, nedelja pa ne radim sto je dobro. Zao mi je sto necu moci otici na Kapiju, prvi put nakon mnogo godina. I opet cu biti u nekom izmjesanom, nedefinisanom raspolozenju, i opet cu vjerovatno popiti neku pivu, ovaj put bez raje. Ipak, meni je 25. maj bitan, ne mogu tek tako zaboraviti ni dobre ni lose stvari vezane za ovaj dan,
Pionirstvo, generali, nacionalisti i sl.
Evo i ja sam bio pionir i ponovo bih da mogu. Gledati na socijalizam i nasu komunisticku proslost kroz prizmu Milosevica i dijela JNA generala je kratkovido i jako usko. Zaboravlja se, ili se namjerno ne spominje ono sto je bilo dobro. Ne kazem da je sve funkiconisalo, ali znam da mi je proslost bila dosta bolja od sadasnjosti a bojim se i od buducnosti. Iz tog razloga ne bih po njoj tako lako pljuvao.
Eto, pa ako neko bude u Minhenu 25. maja, nek se javi, da ne pijem onu pivu sam.
