za dijasporce i one koji žele otići...

[Op3r4t0r]

Iskreno, ja ti savjetujem da ne dolazis, ne poznajem te ali sam kroz 2-3 recenice pokusao dokuciti tvoj nacin razmisljanja, recenice tipa auuu sta ako izgubim godinu na fakultetu nemaju mjesta ovdje, ovdje neces izgubiti godinu, ako si jako dobar student izgubit ces dvije, ako si osrednji izgubit ces i vise, ovdje neces biti mamina i tatina curica, dajes znakove da dole to jesi, ovdje ces biti odrasla osoba koja od budenja do spavanja mora uraditi SVE sama za sebe, nema mame, nema tate, mozda gresim ali vjerujem da ti to ne mozes, nisi odrasla na taj nacin.

[vee-jay]

Iskreno, ja ti savjetujem da ne dolazis, ne poznajem te ali sam kroz 2-3 recenice pokusao dokuciti tvoj nacin razmisljanja, recenice tipa auuu sta ako izgubim godinu na fakultetu nemaju mjesta ovdje, ovdje neces izgubiti godinu, ako si jako dobar student izgubit ces dvije, ako si osrednji izgubit ces i vise, ovdje neces biti mamina i tatina curica, dajes znakove da dole to jesi, ovdje ces biti odrasla osoba koja od budenja do spavanja mora uraditi SVE sama za sebe, nema mame, nema tate, mozda gresim ali vjerujem da ti to ne mozes, nisi odrasla na taj nacin.

Da ali, pa zar nismo bili svi u istoj situaciji. Samo sto nismo razmisljali o tome

[Op3r4t0r]

Iskreno, ja ti savjetujem da ne dolazis, ne poznajem te ali sam kroz 2-3 recenice pokusao dokuciti tvoj nacin razmisljanja, recenice tipa auuu sta ako izgubim godinu na fakultetu nemaju mjesta ovdje, ovdje neces izgubiti godinu, ako si jako dobar student izgubit ces dvije, ako si osrednji izgubit ces i vise, ovdje neces biti mamina i tatina curica, dajes znakove da dole to jesi, ovdje ces biti odrasla osoba koja od budenja do spavanja mora uraditi SVE sama za sebe, nema mame, nema tate, mozda gresim ali vjerujem da ti to ne mozes, nisi odrasla na taj nacin.

Da ali, pa zar nismo bili svi u istoj situaciji. Samo sto nismo razmisljali o tome

Ja prvi nisam, otac tesko nastradao u ratu, dozivotni invalid, dotad bio financijski stub porodice, mama nikad nije radila, tako da sam ja vec u ranoj mladosti mnogo toga morao sam, kako sam sebi tako i svojoj porodici, mogao sam se osloniti na roditeljsku bezgranicnu ljubav, ali to nije bilo dovoljno da se prezivi u ovom svijetu, morao sam se jako mlad nauciti snalaziti sam, sto ova mlada dama nije morala.

Znam ja dosta njih poput nje, super djevojke, sve za pet, medjutim slabo snalazljive, ranjive, dole nisu imale potrebe da se snalaze jer je sve bilo pri ruci, provedu par mjeseci ili godinu dvije plakajuci ovdje, zaleci za odlaskom i na kraju se vrate, vecina.

[vee-jay]

Pa upravo to i mislim. Kad si isao, znao si da te nesto ceka ali nisi znao sta. Imao si kao nekakva iskustva a cak si cuo i razlicite price, ali je sve to nesto sasvim drugo od toga svega sto si dakle dozivio. Prije toga nisi znao da si u stanju toliko toga proziviti a da ne prolupas. I na kraju dana se pogledas u ogledalo i nisi ni svjestan svoga iskustva. A i nikoga ne interesuje.

[ahuseino]

Pa upravo to i mislim. Kad si isao, znao si da te nesto ceka ali nisi znao sta. Imao si kao nekakva iskustva a cak si cuo i razlicite price, ali je sve to nesto sasvim drugo od toga svega sto si dakle dozivio. Prije toga nisi znao da si u stanju toliko toga proziviti a da ne prolupas. I na kraju dana se pogledas u ogledalo i nisi ni svjestan svoga iskustva. A i nikoga ne interesuje.

... Samo je razlika sto se ON nije imao chemu vratiti, a ONA ima. I to je njena slabost u odnosu na njega.

[palermo]

u BL,neka hvala

razumijem,mnoge osobe nisu imale snage i hrabrosti otici u sareni svijet sami,ponosna sam na sebe

Ja ponosan na sebe što sam imao snage vratiti se sve je relativno, gospo moja draga

[Op3r4t0r]

Pa upravo to i mislim. Kad si isao, znao si da te nesto ceka ali nisi znao sta. Imao si kao nekakva iskustva a cak si cuo i razlicite price, ali je sve to nesto sasvim drugo od toga svega sto si dakle dozivio. Prije toga nisi znao da si u stanju toliko toga proziviti a da ne prolupas. I na kraju dana se pogledas u ogledalo i nisi ni svjestan svoga iskustva. A i nikoga ne interesuje.

... Samo je razlika sto se ON nije imao chemu vratiti, a ONA ima. I to je njena slabost u odnosu na njega.

Upravo tako, sve lijepo receno u jednoj recenici. Oni poput mene se moraju truditi, oni poput nje dosad nisu morali, kad dodju ovamo nakon 2-3 teske situacije kazu jebo ti ovo, sto mi ovo treba, odo ja dole i vrate se

[aidaa_princess90]

Iskreno, ja ti savjetujem da ne dolazis, ne poznajem te ali sam kroz 2-3 recenice pokusao dokuciti tvoj nacin razmisljanja, recenice tipa auuu sta ako izgubim godinu na fakultetu nemaju mjesta ovdje, ovdje neces izgubiti godinu, ako si jako dobar student izgubit ces dvije, ako si osrednji izgubit ces i vise, ovdje neces biti mamina i tatina curica, dajes znakove da dole to jesi, ovdje ces biti odrasla osoba koja od budenja do spavanja mora uraditi SVE sama za sebe, nema mame, nema tate, mozda gresim ali vjerujem da ti to ne mozes, nisi odrasla na taj nacin.

Hvala na savjetu!!
I iskreno nisam bas mamina i tatina curica,mozda mlada jesam i neiskusna jos,ali mislim da sve se moze kad se trudis i imas cilj u zivotu.
Mislim da ove ratne generacije koje su kao mladi otisli tamo imaju losu percepciju nas koji zivimo ovdje mladih pogotovo,koji bi ne bi dole....znam da cesto ljudi koji zive u dijaspori,kada dodju u Bosnu i vide neke stvari ovdje misle da je sve ovdje super...e pa nije . Al da ne skrecem s teme
Ja ako odem necu poslije dva dana reci j*e** ovo i vrattit se iako znam sta me tamo ceka,a sta ovdje imam...mislim da vecina nas ne bi to uradila

[ljubav_aha]

u BL,neka hvala

razumijem,mnoge osobe nisu imale snage i hrabrosti otici u sareni svijet sami,ponosna sam na sebe

Ja ponosan na sebe što sam imao snage vratiti se sve je relativno, gospo moja draga

tacno,gospon palermo,zivim od 22 godine zivota bez roditelja,to je defintivno veca hrabrost

[ljubav_aha]

Pa upravo to i mislim. Kad si isao, znao si da te nesto ceka ali nisi znao sta. Imao si kao nekakva iskustva a cak si cuo i razlicite price, ali je sve to nesto sasvim drugo od toga svega sto si dakle dozivio. Prije toga nisi znao da si u stanju toliko toga proziviti a da ne prolupas. I na kraju dana se pogledas u ogledalo i nisi ni svjestan svoga iskustva. A i nikoga ne interesuje.

... Samo je razlika sto se ON nije imao chemu vratiti, a ONA ima. I to je njena slabost u odnosu na njega.

Upravo tako, sve lijepo receno u jednoj recenici. Oni poput mene se moraju truditi, oni poput nje dosad nisu morali, kad dodju ovamo nakon 2-3 teske situacije kazu jebo ti ovo, sto mi ovo treba, odo ja dole i vrate se

bravo

[vee-jay]

Pa upravo to i mislim. Kad si isao, znao si da te nesto ceka ali nisi znao sta. Imao si kao nekakva iskustva a cak si cuo i razlicite price, ali je sve to nesto sasvim drugo od toga svega sto si dakle dozivio. Prije toga nisi znao da si u stanju toliko toga proziviti a da ne prolupas. I na kraju dana se pogledas u ogledalo i nisi ni svjestan svoga iskustva. A i nikoga ne interesuje.

... Samo je razlika sto se ON nije imao chemu vratiti, a ONA ima. I to je njena slabost u odnosu na njega.

Upravo tako, sve lijepo receno u jednoj recenici. Oni poput mene se moraju truditi, oni poput nje dosad nisu morali, kad dodju ovamo nakon 2-3 teske situacije kazu jebo ti ovo, sto mi ovo treba, odo ja dole i vrate se

Ne znam, ne poznajem djevojku a i nisam nesto stereotipan. Moze biti da je tako ali ne mora. Ipak, ono sto je nas citav narod dozivio i dozivljava je jedinstveno i svako od nas na svoj nacin zivi sa problemima sa kojim jednan prosjecni zapadnjak nije upoznat tako da ih on ne mora i ne pokusava razumjeti. A to je ono sto te zna isfrustrirati, jer ipak nemas nikoga sa kim o tome mozes popricati, nikoga nema da ti da savjet. Tako je barem kod mene.

Oni poput tebe sam ja. Ja sam se trudio od 95e i u aprilu ove godine sam (dakle, nakon 13 godina borbe) dobio pravo na stalni boravak i to pazi ovo: u Njemackoj = u zemlji u kojoj ili ces se odreci svoga drzavljanstva ili je napustas. Mene su cak bili istjerali 98e ali sam se vratio godinu kasnije sa knjizicom banjaluckog fakulteta kojeg sam u toj godini upisao. I uz to nisam u tih 13 godina ni jedanput preko mojih moralnih nacela preskocio, premda je sansi bilo i previse. Al' sad da se ja tapsem po ramenu i da se ubijedujem kako je to hrabrost ili ludost ili sta vec = ja taj tip nisam. Nije to hrabrost, to je zivot. Ali' nisam ja tema, nego nasa iskustva sa kojima pokusavamo da pomognemo mladima, koji stoje u dilemi o svojoj buducnosti. To su odluke koje ne padaju lako, tako da mislim da onaj ko razmislja o napustanju domovine dakle vec ima neku odlucnost i hrabrost u sebi.

@ahuseino:
a) kako nema se kome/cemu vratiti. Pa vracas se kuci. Pa i da radim sa Zuckerbergom i zaradujem nekih 100.000 godisnje, opet imam zelju za svojim krajem. Ja sam iz Banja Luke i jednu citavu deceniju sam pokusavao da se uvjerim da mi je taj grad svijedan. Ali nije i nikad nece biti.
b) po cemu je to njena slabost, sto nema njegova (teska) iskustva??? Ja zahvaljujem Bogu sto rat nisam prozivio kao netko u Prijedoru, istocnoj Bosni ili ili ili .... To nije njena slabost, nego sreca. A dodatno, pa valjda bi danas nasoj raji trebalo biti puno lakse nego nama u devedesetima? Imas internet, skype, mobilne, Germanwings, nasu raju na svakom cosku... Imas mogucnosti.

[ahuseino]

a) Nisam rekao 'kome', samo chemu. Od ljubavi, i komfora porodice se ne pravi zivot. Neces praviti 100,000 godisnje u Sarajevu.
b) Znas onu: "What doesn't kill you only makes you stronger." Nazovi to slabost, sreca, ili kako hoces, chinjenica je da je on "jachi" u smislu zivotnih iskustava. Ja, i siguran sam, svi sto su imali slicno iskustvo/a che se sloziti sa mnom. Nemam nikakve zle namjere, niti ovi stavovi ne znache da se neko takav ne bi 'snashao' u inostranstvu, nego da che im biti malo teze 'to deal with it'.

[palermo]

u BL,neka hvala

razumijem,mnoge osobe nisu imale snage i hrabrosti otici u sareni svijet sami,ponosna sam na sebe

Ja ponosan na sebe što sam imao snage vratiti se sve je relativno, gospo moja draga

tacno,gospon palermo,zivim od 22 godine zivota bez roditelja,to je defintivno veca hrabrost

Tačno draga moja gospo, to je veća hrabrost al za tebe, za mene je opet moj povratak veća hrabrost.Svi mi imamo svoje živote i odluke koje donosimo, hrabrost ima mnogo dimenzija, težinu odluku i količinu hrabrosti koja nam je potrebna da donesemo neke odluke možemo mjeriti samo unutar samih nas. samo mi živimo sa tim odlukama i samo se nas one tiču.
Dakle, čestitam ti na hrabrosti i uspjehu, samo tvoja sopstvena hrabrost se tiče samo tebe i ne daje ti za pravo da o drugima sudiš, život je suviše komplikovana stvar da bi ga stavljali u unaprijed određene okvire.

[explorer]

Potpisujem svaku rijec od op3r4t0ra, donekle sam imao slican put i razloge, a i zavrsili smo i u istoj drzavi.
Nisam dosao ovdje studirati vec dobio posao (vjerujem da mi je tu bilo nesto lakse nego njemu), ali ako govorimo o nacinu razmisljanja od pocetka do danas (cca. godinu dana poslije) - tu smo negdje. Sada bi se mogle stranice i stranice napisati o pozitivnim i negativnim stranama zivota u dijaspori (po meni je AT zlatna sredina ); ali da se sto jednostavnije izrazim, + bi bio za uslove zivljenja (mogucnosti koje covjek ima ovdje), a - za drustveni zivot (u slucaju kada ne znate nikoga).

Danas?
Servus Österreich!

[ljubav_aha]

palermo,apsolutno ne uzimam nikakvo pravo da sudim nekome,to je apsurdno,cilj je bio rezmirianje vlastite i tudje hrabrosti

sretno u BL

[palermo]

palermo,apsolutno ne uzimam nikakvo pravo da sudim nekome,to je apsurdno,cilj je bio rezmirianje vlastite i tudje hrabrosti

sretno u BL

ne sudiš, ocjenjuješ..............prilično neutemeljeno

p.s ne u BL, nego u MO

[vee-jay]

palermo,apsolutno ne uzimam nikakvo pravo da sudim nekome,to je apsurdno,cilj je bio rezmirianje vlastite i tudje hrabrosti

sretno u BL

ne sudiš, ocjenjuješ..............

p.s ne u BL, nego u MO

tu je mislila na mene

i da, ocjenjuje ali i presudjuje!

[vox-populi]

Citam ovo i kontam kako su se neki ljudi jako napatili u inostranstvu i kako ih ja do nedavno nisam mogao razumjeti. Jer mislio sam da je moja muka veca od njihove, ipak proveo sam citav rat u Sarajevu, bio kao dijete ranjen dole, onda poslijeratni period siromastva i oskudice. Ali drago mi je sto sam uspio preci preko svih mojih predrasuda i pogresnih nacina razmisljanja i uspio shvatiti ljude koji zive van BiH.

Moja je prica dosta jednostavnija i laksa od ovih gore koje sam procitao. Zivio sam u Sarajevu od rodjenja pa do kraja prosle godine. Nije da nisam pomisljao na odlazak vani, ali nekako uvijek sam nalazio dovoljno razloga da ostanem u Sarajevu. A jedan od razloga je naravno bio i dobar posao za jednu norvesku firmu. I sve je to nekako teklo, ja se nadao da se se politicka situacija kad-tad poboljsati i da ce se stanje normalizovati. I onda, 12 godina nakon rata sam skontao da se nismo bas puno odmakli, iste su price, ista razmisljanja.

Odluico sam da pokusam otici. Prvi izbor su mi bile Velika Britanija, Irska ili Francuska jer engleski i francuski govorim jako dobro. Ali sticajem okolnosti, pocetkom 2007 upoznao sam jednu njemicu koja je bila u mojoj organizaciji kao intern, radila je istrazivanje za svoj magistarski rad. Upoznali smo se, rodila se ljubav i to je bilo presudno za moj odabir drzave u koju cu otici.

Nekad u septembru prosle godine sam poceo traziti posao u Minhenu, uglavnom preko interneta. Za kompjuterske strucnjake posao je lako naci i nakon samo dva mjeseca slanja aplikacija i online intervjua, dobio sam poziv za finalni intervju ovdje u Minhenu. Firma je poslala sve garancije i nakon tog intervjua sam potpisao sesto-mjesecni ugovor. Vratio sam se u Sarajevo, aplicirao sa nacionalnu vizu te istu dobio krajem prosle godine. Od pocetka 2008 zivim i radim u Minhenu.

Moja iskustva su razlicita, ima jako puno stvari zbog kojih mi je drago sto sam ovdje a ne u BiH ali takodjer, neke stvari nedostaju. Valjda covjek ne moze biti potpuno srecan, kako god okrenes. Ovdje se ne druzim previse sa nasim ljudima, preko djevojke i preko posla sam upoznao dosta lokalaca koji su za sada ok. I ne mogu reci da se ovdje radi od jutra do sutra i da se nema vremena ni za sta. Radim od 9 do 17, otprilike kao i u Sarajevu a socijalni zivot, iako bez mojih dugogodisnjih prijatelja, je zadovoljavajuci.

Viza mi istice za dvije sedmice ali vec imam novi ugovor sa istom firmom tako da ostajem u Minhenu.

Ne bih dao sebi za pravo da savjetujem bilo koga sta da radi, da li da ide ili ostane u BiH. Ja licno za sada imam uglavnom pozitivna iskustva i nadam se da ce tako i ostati.

[RenaTTa]

Sve ovisi od toga gdje zelis da ides i sa kime.
Sa porodicom je puno lakse, imas nekog svog blizu sebe, mozes komunicirati masvom jeziku, koliko toliko osjecas neku blizinu
Moja prica je malo drukcija,
naime jos za vrijeme Ex-Yu moji su doselili u Izrael (inace su rodjene Sarajlije, i otac i majka) a sve to zbog poslovne ponude koja je
ispala eto povoljna, bilo je to davne 1986. godine kada sam ja imala samo 2 godine, tako da meni privikavanje na potpuno drugu okolinu i nije palo toliko tesko. Ovdje sam isla u vrtci, osnovnu, srednju i univerzitet.
U svemu tome sam odrasla dvojezicno (hebrejski/bosanski). Kod kuce se uvijek zivjelo bosanskim nacinom, kako je to bilo i u Sa (kako je mati imala obicaj reci). U svemu tome sam i zahvalna svojima sto sam uspjela ocuvati maternji jezik, jezik zemlje iz koje dolazim a to je Bosna i Hercegovina.
No, kasnije stvari nisu isle bas sve kao puter . Naime, 2004. godine ta nostalgija za Bosnom je bila neizdrzljiva, kako kod roditelja tako i kod nas sestara. Bilo je tesko, oni htjeli nazad, ja zbog sluzenja vojnog roka nisam mogla napustiti Izrael te 2004.-te godine.
Nismo se uspjeli ni posteno oprostiti te godine i apsolutno im ne zamjeram na tome sto su otisli.
Od tada, zivim drugi zivot, zivot pun praznina, supljina i uspomena na neku proslot koja je izgledala tako idealna, a danas je nedokuciva
Zivim sama ovdje, (na stranu prijatelji) roditelji su u Sarajevu, jedna sestra je u SAD, druga je u Haifi...
I kompletna ljubav, paznja i osjecaji sveli su se na tanka pisma, poruke i pozive. Ono sto me ispuni je taj famozni odmor, koji iskoristim kako bi obisla svoje roditelje jer su to zasluzili. U Sarajevu bar znam da nisu sami, a ja eto, koliko toliko naviknuta na drukciji zivotni tempo jos uvijek se privikavam na ovaj nacin zivota.
Da, neko je spomenuo i ljubav sta je to ljubav?!

Pozdrav

[jefferson]

Ja sam isto rat proveo dole i nakon 10 godina, 2005, stvarno zakljucim da moj zivot dole nicemu ne vodi, iako sam zivio relativno dobro.
Dobijem poziv u USA da radim i jos da mi plate skolovanje, i raspalim, sam.
Kad sam dosao, bilo je potrebno navikavanje zbog jer sam iamo u BiH super socijalni zivot, ali eto, nakon nekih 3-4 mjeseca sam se navikao, stekao nove prijatelje, jednostavno se uklopio u sredinu.
Moja sreca je sto posao trazi puno putovanja, pa se stalno nesto desava, i nije vezan za fiksno radno vrijeme.
Sad nakon tri godine mislim da sam daleko dogurao, radim dva posla ne zato sto moram nego sto hocu, oba su prva liga poslovi.
Medjutim tek sam nedavno primjetio da kad god odem u Bih pa trebam nazad nekako pocinjem SAD smatrati svojom kucom. Ne kaze se dzaba kuca je gdje ti je bolje, a ja sam se jednostavno uklopio u ovaj nacin zivota i slazem se s ljudim ovdje dobro.
Mnogi ljudi se nemogu uklopiti, i sve vise mislim da druzenje s nasim ljudima to podstice jer mnogi nisu zadovoljni i imao sam priliku dosta puta da slusam jadikovke i neke nostalgicne price, jednostavno sam vidio da takvi ljudi samo o tome pricaju. Ovdje gdje sam nema puno nasih, i mogu reci, da dosta pozitivnije gledam na situaciju, a i s nasima s kojima sam u kontaktu su mladji ljudi kao i ja koji su otisli za karijerom ili stalno se probijaju naprijed, i covjek u takvom drustvu gleda na stvari pozitivnije.

[Amela]

Eto, podjoh nesto napisati na temu iznad, ali sam zakasnila jerBO je zamandaljeno, a pravo mi zao da meni promakne koja da kazem.

I naravno, onda sam morala doci ovdje da ja to nesto kao kazem.

Otici, doci, proci, vratiti se, ostati.... kod nas vjecito neke dileme, nedoumice i sto je najgore prepirke i naklapanja. Gori smo od slame u po augusta. Svima sve smeta, mrzimo one koji odu, one koji ostanu, one koji bi da odu, pa i one koji bi da se vrate..... mislim stvarno... pa kakvi smo mi to ljudi?!

A kada malo bolje razmislim, ma mi se 'smisliti ne mozemo' od Mostara preko Sarajeva pa do Tuzle.

[xxhavarijaxx]

Rat sam proveo u Sarajevu, a ispalio sam se odmah nakon zavrsetka… Studirao sam preko bare, zivio dobar niz godina i imao solidne poslove, ali se nikada nikada nisam mogao u potpunosti asimilirati kao neki koje je stid da priznaju gdje su se rodili… Kada sam pri tome vidio neke moje prijatelje i njihovu djecu koja sto su starija manje pricaju jezikom nasih pradjedova obuzme me tuga jer najveci dio njih nikada nece osjecati BiH svojom i odlucih da svojoj djeci to dopustiti necu …. Zato smo se supruga i ja vratili.. i odjednom zivot je dobio neki novi smisao.. sjeverno americki kontinent posjetim samo poslovno… I ko hoce da radi nacice nekog posla ma gdje bio… ubistava, pljacki i kriminala ima svugdje i ako ti je to sudjeno desit ce ti se i u Becu i u Majamiju a bogami i Grmecu… na kraju: svakome je mjesto tamo gdje vise voli i gdje se osjeca kao kod kuce.. meni to nikada nije bila kuca… i danas sa 5 puta manje para i ocajnom politickom situacijom bolje zivim I sto je najvaznije osjecam se kod kuce u Sarajevu i BiH.. pozdrav…

[jefferson]

Rat sam proveo u Sarajevu, a ispalio sam se odmah nakon zavrsetka… Studirao sam preko bare, zivio dobar niz godina i imao solidne poslove, ali se nikada nikada nisam mogao u potpunosti asimilirati kao neki koje je stid da priznaju gdje su se rodili… Kada sam pri tome vidio neke moje prijatelje i njihovu djecu koja sto su starija manje pricaju jezikom nasih pradjedova obuzme me tuga jer najveci dio njih nikada nece osjecati BiH svojom i odlucih da svojoj djeci to dopustiti necu …. Zato smo se supruga i ja vratili.. i odjednom zivot je dobio neki novi smisao.. sjeverno americki kontinent posjetim samo poslovno… I ko hoce da radi nacice nekog posla ma gdje bio… ubistava, pljacki i kriminala ima svugdje i ako ti je to sudjeno desit ce ti se i u Becu i u Majamiju a bogami i Grmecu… na kraju: svakome je mjesto tamo gdje vise voli i gdje se osjeca kao kod kuce.. meni to nikada nije bila kuca… i danas sa 5 puta manje para i ocajnom politickom situacijom bolje zivim I sto je najvaznije osjecam se kod kuce u Sarajevu i BiH.. pozdrav…

Mozda mi je nesto promaklo, ali ko ovdje rece da ga je stid rodnog mjesta?

[aidaa_princess90]

Rat sam proveo u Sarajevu, a ispalio sam se odmah nakon zavrsetka… Studirao sam preko bare, zivio dobar niz godina i imao solidne poslove, ali se nikada nikada nisam mogao u potpunosti asimilirati kao neki koje je stid da priznaju gdje su se rodili… Kada sam pri tome vidio neke moje prijatelje i njihovu djecu koja sto su starija manje pricaju jezikom nasih pradjedova obuzme me tuga jer najveci dio njih nikada nece osjecati BiH svojom i odlucih da svojoj djeci to dopustiti necu …. Zato smo se supruga i ja vratili.. i odjednom zivot je dobio neki novi smisao.. sjeverno americki kontinent posjetim samo poslovno… I ko hoce da radi nacice nekog posla ma gdje bio… ubistava, pljacki i kriminala ima svugdje i ako ti je to sudjeno desit ce ti se i u Becu i u Majamiju a bogami i Grmecu… na kraju: svakome je mjesto tamo gdje vise voli i gdje se osjeca kao kod kuce.. meni to nikada nije bila kuca… i danas sa 5 puta manje para i ocajnom politickom situacijom bolje zivim I sto je najvaznije osjecam se kod kuce u Sarajevu i BiH.. pozdrav…

Mozda mi je nesto promaklo, ali ko ovdje rece da ga je stid rodnog mjesta?

Mozda ovdje nie pomenuto stid rodnog mjesta,ali velika vecina ljudi se stidi svojih rodnih mjesta.Ja ih mnogo znam...I to su uglavnom mladi

[Santos]

Zasto se ovdje ljudi nekom pravdaju i prvo sto napisu je Rat sam proveo u Sarajevu.Nije tema koje gdje proveo rat.
Meni je valjalo do 1992 ovo sve ostalo je prdomahovina,bilo ovdje bilo u Sarajevu.Nista vise nije isto niti ce biti.Najbitnije je da me sluzi zdravlje,rapa se ima dovoljno
i zivi i trosi i radi ono sta te cini sretnim i to je to. I slusaj Hard Rock on me ispunjava.Puni me ko ispravljac.