Bez brige! Bilo je previše kamera da bi se ovo moglo sakriti. Sačekajmo do večeras de se to smontira i pripremi za udarne emisije. A za one koji nisi dobro čuli:
Štetnoaprilska Nagrda
(naknadni scenario, pisan po sjećanju, za one koji nisu sinoć bili pred Narodnim pozorištem)
Pozdrav Sarajevo!
Skupili smo se da proslavimo 6. april, dan oslobođenja Sarajeva od fašizma, a od večeras, nadamo se i dan oslobođenja od birokratizma. Tu smo da sa borcima I Korpusa proslavimo davno zasluženu i zakašnjelu nagradu. Također da im čestitamo što su prežvjeli proteklih 12 godina obmane, lažnih obećanja... (
ne sjećam se šta sam još nabrojao)
Ali, skupili smo se ovdje i drugim povodom. Da skrenemo pažnju na one koji su protekle godine najteže nagrdili Grad. Od danas uvodimo tradicionalnu "Štetnoaprilsku Nagrdu" želeći da ta tradicija što kraće traje.
Konkurencija je bila jaka i brojna, i mnogi su ispali u predtakmičenju. Na primjer, novinar Zvonko Marić je bio nominiran u kategoriji "Dezinformacije" u kojoj je bio nominiran i gospodin Nebojša Radmanović (jebi ga ovog dijela se skoro uopšte ne sjećam. bio mi je pun mjehur, a i žurilo mi se da pređam na Semihu)
Tri kandidata su ušla u veliko finale.
-“Evlija Čelebija” nagrada za geografiju se dodjeljuje Semiha Borovac, kada su svi izišli na ulice ona je završila u Dubaiu. Nagrada joj je mapa grada sa ucrtanom, između ostalog, i raskrsnicom na Pofalićima na kojoj se neradovi izvode već devet dana. Željeli smo gospođi Borovac pokloniti i jedan wireless uređaj, ali bežični internet se ne uvodi u Sarajevu nego u Tuzli. Zbog toga joj poklanjamo autobusnu kartu do Tuzle i Jasmina Imamovića, koga, usput, može pitati kako se vodi grad
A sada slijedi dvostruki laureat, autohtoni miš Samir Silajdžić. Nagrada “Lažni Anštajn” mu se dodjeljuje za nevidljivost i opiranje zakonima fizike. Iako je gospodin Silajdžić od rata na ovamo stalno u nekoj vlasti, niko ga do 13. februara nije vidio niti za njega znao. Javnost je, napokon bila u prilici da ga vidi tog dana, i nakon što ga je vidjela, Javnost je rekla: "Nemoj više!" i on je ponovo postao nevidljiv, tako da je prvi put nakon ’45 Sarajevo u situaciji da mu ilegalci vode grad, zbog čega se Silajdžiću dodjeljuje i nagrada “Lažni Walter” Gipsana bista se, nažalost, slomila, tako da ćemo morati da nađemo neko gipsera da to popravi.
Prekidamo program jer smo upravo dobili informaciju koja će omogućiti da Gospođa Borovac bude oslobođena svake moralne odgovornosti za stanje u gradu. Naime, u međuvremenu se javio pravi krivac sa sarajevska ubistva. Nina izvoli:
Nina:
Gospođo Borovac,
Ja se osjećam moralno odgovornom. A ja nemam nikakvih nadležnosti. Ja se osjećam moralno odgovornom za smrt Denisa Mrnjavca. Ja se ne bih usudila njegovoj majci pogledati u oči. Jer ja se osjećam moralno odgovornom što nisam nešto učinila. Znala sam kakva je situacija u gradu. Mogla sam pretpostaviti čemu to vodi. Ja se osjećam moralno odgovornom što nisam ranije izašla na ulice, pa makar sama, što se nisam lancima vezala za ulaz zgrade kantona, što im nisam do sad napisala 1000 pisama, što ih nisam zivkala telefonom svaki dan, što nisam zaprijetila da ću se samozapaliti pred njihovim vratima...
Gospođo Borovac, to je moralna odgovornost na koju vas pozivaju građani.
A sad prelazimo na glavnog favorita, šampiona demencije i premijera Federacije, Nedžada Brankovića. Ovogodišnju nagrada za nemoral i etniku pod nazivom “Čast je čast ali vlast je vlast!“ poštar će odnijeti na adresu ... moram ovdje napraviti digresiju... dakle u ovoj zemlji se kuće grade dvije, dvadeset i dvije, četrdeset dvije godine. Razgovarao sam sa ljudima koji su kuće gradili i stanove kupovali, i mnogi od njih se ne sjećaju jako važnih događaja iz tog vremena, čak i tačnih datuma rođenja djece koju bi dobili tokom izgradnje, ali sjećaju se svake fakture koju su dobili, svakog računa koji su platili, svakog kamiona koji im je dovezao malter i beton, sjećaju se imena i boje očiju šefova skladišta građevinskog materijala... a naš premijer se ne sjeća koliko je platio i nakoji način stana na sred Ciglana. Samo se sjeća da je bilo po zakonu.
Za nagradu ćemo mu dodijeliti jednu mantru da je ponavlja svaki dan. Slušajte ovo:
"Ja imam redovnu i solidnu plaću, pogotovo u odnosu na službenike na terenu… Uzimajući to u obzir … a duboko odgovorno promišljajući o svim implikacijama koje ovakva vrsta nagrada izaziva na terenu, ja nagradu od 500 KM za preko 30 godina staža sa velikim zadovoljstvom, pri punoj svijesti i čiste savjesti i upotpunjenjem u duši, odbijam.
Ne ulazim uopće u razloge niti izričem pozitivan niti negativan sud o onima koji je primaju, pošto je možda ova nagrada pravno-formalna po zakonu utemeljena Ja se samo u ovom konkretnom slučaju ponašam u skladu sa onim načelom koji učenicima na času etike ponavljam, a ovo je prilika da to načelo u praktičnom životu konkretno na sebi testiram i primijenim. Javno stavljam do znanja sveukupnoj javnosti da sam tu nagradu odbio”Možete li zamisliti da je neko u ovoj zemlji i gradu rekao:
“Za svoj posao dobijam platu i nikakva novčana nagrada mi nije potrebna”
E pa ne morate više zamišljati. Rekao je to prof. GH Medrese u Sarajevu, Mustafa Spahić. A rekao je i
"Djeci na času etike svaki drugi dan ponavljam: nije moralno sve što nam po zakonu pripada."
Hoćemo li svi zajedno ponoviti mantru za Nedžada?
Hoćemo!
"Nije moralno sve što je zakonito!"
"Nije moralno sve što je zakonito!"
"Nije moralno sve što je zakonito!"
"Nije moralno sve što je zakonito!"
"Nije moralno sve što je zakonito!"
(fade out- kraj)
Nije kraj zajebavam se. Kraj će tek za koji dan, kad oni padnu.
http://plamenko.blogger.ba/arhiva/2008/04/07
i vas sve redom