Nije da me Andric pretjerano ikad zanimao, necu reci nista sto par ljudi ovdje vec nije reklo, ali gdje je smisao ove peticije???
Ili je ovoj zeni (@Tisina) prilicno dosadno u zivotu ili je zeljna situacija u kojoj frcaju iskre "za" i "protiv" ili joj se osladila reakcija na njenu prethodnu peticiju,( koju sam uzgred receno potpisao, jer je imala smisla i tezila ka normalizaciji u drustvu) pa bi jos malo publiciteta...onaj negativan ce postati pozitivan
Dakle, neko vec rece, sta je to Andric uradio za Travnik da bi mu posthumno bila dodijeljena ulica koja bi nosila njegovo ime...Dosta mi je vise hipokrizije, "presveti" Andric nije rodjen u kuci, za koju se danas misli da je rodna kuca nobelovca...zna se da je rodjen u travnickom naselju Dolac, rodjen je kao dijete bez oca, kojeg je kasnije posvojio neki covjek, za koga se udala njegova majka...cak se mislilo i pisalo (po usmenim i pismenim predannjima) da je Andric sin nekog travnickog bega, kod kojeg je njegova majka radila kao sluzavka, pa se otud smatra da iz te cinjenice proizlazi njegov gnjev i opsesivna mrznja prema cijelom jednom narodu, bosanskim muslimanima (ili bolje rceno, Turcima, kako ih je on nazivao) i kompleks inferiornosti zbog nedostatka oca, kojeg je nosio cijeli zivot....
Mozda stoga, ne treba da cudi da je Andric imao krizu identita, jer do kraja svoje smrti nije znao da li je Hrvat ili je pak vise Srbin, sto ilustruju i primjeri kada je svoje pisanje iz ijekavice u ekavicu najednom izmjenio, ili se do polovine svog zivota ocitovao kao Hrvat, a nekad pred smrt je izjavio da je on Srbin, da spada u plejadu velikih srpskih pisaca i da ga se smatra takvim, ustvari mozda prava istina lezi u tome da je bio samo jos jedan poltron i hipokrit...
Da ne bude zabune, ja savrseno znam i mogu razdvojiti umjetnika, njegova djela od njega kao persone i ideja koje on licno zastupa i propagira, (danas jos uvijek volim Neleta ludjaka iz Nadrealista, jos uvijek cijenim neosporan talenat i sposobnost Emira Kusturice, cijenim njihov rad, a njihove ideje iz novije proslosti neka ostanu njima)
Andricu ne mogu pored sve muke da se divim, ne zato sto mislim da sam subjektivan zbog nacina na koji je predstavio cijeli jedan narod, kojem i sam pripadam...ja nakon sto sam s mukom procitao njegova dva najveca djela, ("Travnicka hronika"...i "Na Drini cuprija") nisam nasao nista inspirativno i vrijedno divljenja, sem dosadnih opisa krajolika i okoline, i piskaranja o tome kako muslimani smrde na loj i stavljenu ovciju kozu, gubavi su, gotovo uvijek opisivani i u prvi plan stavljani kao ljudi sa nekim tjlesnim nedostatkom, sebicni i pogani, ljudi koji mrze sve i ne postuju nikog...pih
sto se mene tice, neka Andric ostaje tamo gdje je sada, meni nikakva sjecanja na Andrica nisu potrebna, njegova djela su i vise nego dovoljna, za sve ostalo, tu je MasterCard
