Evo da se i ja konacno javim. Sinoc sam kasno dosla kuci i nisam stvarno imala snage da palim komp.
Cure su vec rekle dosta stvari. Ne zna covjek sta bi mislio o svemu. Ja cu napisati u crticama neke informacije koje smo saznale (
italic je ono sto su nam rekl, a normalni font je ono sto sam ja vidjela ili zakljucila):
Saznali smo kako se zena zove. Ne znam da li da to postam na forum?
Nagluha je. Ne znamo zasto, ni da li se nekako lijeci.
komsinica: (moram nju sljedecu jer se nametnula kao jako bitna osoba u cijeloj prici) gomila zlata oko vrata, a sjedi kod zene koja
nema sta da jede. Govori u ime zene kod koje smo dosli.
Djeca:
- mladja kcerka (cini mi se 4.-5. razred) je na mene ostavila jako lijep dojam - odmah je rekla "dobro vece", rukovala se s nama svima (imajte na umu da smo mi za nju tete) i rekla ime (iako ga ja nazalost nisam zapamtila

) i bas nam je pomogla da snesemo kese u podrum - nosila je i teze stvari, cak se otimala da pomogne.
- Edina (7. razred) - komsinica je uzela pod svoje,
ponekad joj donese sminke, kojom je bila uveliko napackana, ali valjda je to sad normalno za curice tog uzrasta, ne znam. Pored toga, curica mi je simpatica - onako stidljiva i nekako neiskvarena. Ne znam to opisati, po njenim ocima i pokretima sam stekla dojam da nema neke zloce u njoj. Iako sam ja poznata kao neko ko ponekad previse vjeruje ljudima, pa treba moje dojmove uzeti s oprezom.
- djecak (1. srednje) - nije bio tu;
uci za automehanicara.
Jedva su ga upisali u skolu, sad ne znam jel zbog para ili sto je los djak.
nana:
umrla u avgustu, nakon sto je kcerka prebacila u Dom. Zivjela je direktno iznad njih (to sam zakljucila po imenu na vratima koje je isto kao ono koje je neko ovdje negdje postao).
Gdje zive?
Podrum, vrata se ne mogu zakljucati. Puno vlage, zagusljivo. Ima improvizovani wc i kuhinjica, te jedna soba velicine manjeg dnevnog boravka u kojoj ima prozor s resetkama - koji gleda na ulicu. Vodu imaju na nekakvom sudoperu. Kuhaju i griju se na pec na drva. Struju su im iskljucili njihovu, komsinica nas je izvijestila da bi
trebalo otici traziti racune, te platiti oko 670KM duga. Trenutno kradu (moram upotrijebiti tu rijec, jer je to zaista tako) naninu struju. Koliko potrose mjesecno, ne znam, ali ne moze biti puno ako je i to improvizovano (pretpostavljam da je slicno ratnim
prioritetima). Ono sto je meni jako zasmetalo je cinjenica da komsinica trazi da se zeni plati dug od struje i ukljuci joj se njena struja, a na moje pitanje sta je s naninom strujom je rekla samo
valjda ce to njena kcerka platiti. Opet treba uzeti u obzir da je to rekla komsinica, a ne zena kod koje smo dosle. Uz to je dodala da
bi bilo fino da donesemo djeci neki stari televizor. No comment.
Imaju neki mobitel (uzela sam broj) za koji nam je komsinica (a ko bi drugi) rekla da
im je dao, cini mi se,
njen muz.
I da, jos sam htjela reci - i meni je frizura upala u oci, svjeze ofarbana i isfenirana. Ali, nesto razmisljam, kad bih ja zeljela nekako pomoci toj zeni kao zeni, vjerovatno bih je odvela bas na frizuru. Tako da to samo po sebi ne mora nista znaciti.
***
Moj prijedlog za dalje: dogovoriti se da ponovo odemo kad ne budu imali
goste.
Pitati:
Ko su oni uopste? Otkud tu, gdje su prije zivjeli? Gdje je/su otac/ocevi? Koliko dugo zive tu?
Imaju li rodbine? Koliko ih komsija pazi i kako?
Kakve dugove imaju i prema kome?
Zasto je zena nagluha? Lijeci li se? Ima li jos nekih problema? Jesu li djeca zdrava? Treba li im pomoc u tom smislu?
Moze li zena raditi i da li to zeli? Koju vrstu pomoci oni sami zele?
Kakvi su ucenici djeca? U koje skole idu? Treba li im pomoc oko ucenja? Imaju li pribor/uzinu/prijevoz? Drugi problemi vezani za skolu?
Provjeriti:
Ko je zapravo nana? Pokusati stupiti u kontakt s njenom kcerkom kako bismo dobili vise informacija.
Raspitati se po komsiluku i u socijalnoj sluzbi vise o cijelom slucaju.
Traziti informaciju o ukupnom dugu od Elektroprivrede.
***
Eto, tako nekako bih ja. Za sve ovo, naravno, treba vremena i dobrovoljaca. Cekam komentare?
