Ja Bosnu volim zato sto sam tu rodjen, odrastao, ganjao se po njenim prelijepim brdima sa cetnicima i ustasama. Ali, to je valjda prirodan osjecaj svakog covjeka - ljubav prema domovini, bez obzira odakle dolazio.
Ponosan sam na bosansku prirodnu ljepotu, ali sam istovremeno svjestan da ta ljepota nije jedinstvena, te da se slican reljef, pejzaz, klima mogu naci u dosta drugih zemalja. Pogotovo to ne forsiram u razgovoru sa Amerima, jer stvarno ljudi imaju od pustinje, preko prerija do visokih planina toliko ljepota, da bih u najmanju ruku ispao smijesan ubjedjivati ih u to kako je Bosna puno ljepsa od Amerike.
Sto se vrste drzavnog sistema i korupcije tice, lijepo im kazem da je taj establisment postavljen od strane Amera i da je za prirodno ocekivati da je korumpiran. A ako bas idu do kraja, stavim im do znanja da se u Americi danas kupuju i stele izbori, tako da oni stvarno nemaju o cemu pricati.
Sve u svemu u pocetku mi nije bilo jasno da ne znaju gdje je Bosna, pa cak ni eks Juga, ali vremenom sam skonto da se u ovom okruzenju i nema bas puno vremena za sporedne stvari, tipa geografije i historije drugih zemalja, isto kao sto se mene ne tice sta se desava u Gruziji ili nekoj drugoj vukojebini u nekom zavucenom kutku ove nase planete. Tako da mi vise i nije toliko nejasno kad vidim izraz izgubljenosti na licima Amera kad im kazem da se Bosna ne granici sa Irakom negdje na jugu Afrike. Ovdje je sve moguce, tako da ni gluposti nema kraja.
Medjuti, ja licno sam ponosan na Tornjaka

, naseg cuku iz Bosne, te im pojasnim da se ne zbunjuju kad ga googlaju i nadju nekakve clanke o njemu kao hrvatskom psu. Jednostavno im pojasnim da je to trend kod Hrvata da svojataju bosansko blago kao svoje.
Kazem im da sam ponosan na ljude iz Bosne, ali ne sve, jer posteno govoreci ima dosta sljama kod nas, ali kad nadjes prijatelja Bosanca, ali onog istinskog, boljeg prijatelja neces naci nikada. To je blago nase bosansko, dusa covjeka, dusa Bosanca - ona neiskvarena.