newone wrote:suzana20 wrote:sta mislite o zivotu u americi i odlasku sada u nekim 30tim godinama,primam sve vrste sugestija ,savjeta bilo cega:))
U Americi sam vec 14 godina. Mislim da ti mogu dati neke savjete. Amerika je ogromna zemlja i nije svugdje isto od klime pa preko mentaliteta ljudi pa do ekonomije. Moras definisati gdje zelis da ides tj. u koji dio Amerike i u koji grad. California i NYC su ti preskupi i ne idi tamo. Zaobidji i San Francisco. I Boston ti je preskup. Odaberi Chicago, Dallas, Atlanta, Washington D.C., Denver. Seattle ima jaku ekonomsku bazu ali je poprilicno kisno tokom cijele godine. Houston ima jako mnogo za ponuditi kada je u pitanju posao, ali ti je dole uzasno vruce i vlazno a i grad je ogroman. Po meni San Diego i Austin su najljepsi gradovi Amerike a moze se i posla naci u tim gradovima. U svakom slucaju nastani se u okolini nekog od velikih gradova. Zaobidji Midwest. Tamo ces zaglaviti i nece ti se dopasti.
Engleski moras znati i ako ga znas imalo ne gubi vrijeme po kursevima Engleskog jezika. Trazi odmah posao. Na poslu ces ga nauciti. Najljepsa stvar u Americi je da ovdje uvijek ima posla za onoga ko hoce da radi. Posao ti je najlakse naci preko interneta i nije ti za pocetak neophodan network.
Ako imas diplomu tehnickog, biotehnickog fakulteta ili farmacije, odmah da ti kazem da si na konju. Naci ces posao odmah. Neces odmah imati veliku platu, ali sa marljivim radom i daljnim ucenjem brzo ces stici i prestici Amerikance.
Ako nemas fakultet neki od gore pomenutih ili ga nemas uopste opet nije problem. Odmah upisi neku polugodisnju ili jednogodisnju skolu za medicinske sestre jer je za njima ogromna potraznja. Imas i drugih skola sa skracenim i brzim kursevima i to se zavrsi za relativno kratko vrijeme i odmah ulazis u work force. Amerikanci nisu gnjavatori kada je u pitanju skola. Sve se radi po brzom planu i programu i samo one stvari koje su od interesa za dati posao, tako da se te skole lako odrade.
Ako ovo ne uradis onda ces zaglaviti u zivotu koji se zove posao-pidzama-posao, a to su ti poslovi po hotelima, restoranima, barovima, trgovinama, gdje ces da bi prezivjela morati raditi i dva posla istovremeno.
Da bi uopste funkcionisala u ovoj zemlji neophodne su ti tri stvari i njih odmah sredjujes. Prvo ti je stan kojeg moras da rentas. Placas prvu i zadnju rentu odmah po useljenju u stan. Kada se uselis druga stvar koju kupujes je racunar i odmah se kaci na internet. Na internetu ces naci sve potrebne informacije neophodne za zivota u Americi i preko njega ces traziti posao. Kasnije ce ti trebati da skidas mape with directions da bi se uopste kretala automobilom od tacke A do tacke B.
Bitno ti je sto prije naci posao.Ali to ti nije problem ovdje. I ako upises neku skolu, nema veze ti i dalje mozes raditi jedan full time job i pozeljno je da ga radis. Cim potpises ugovor o poslu, ravno u dealership i kupi sebi auto. Za pocetak kupi sebi neko polovno auto, po mogucnosti ocuvano i americkog proizvodjaca jer ces za njega platiti malo osiguranje. Tu mozes ustediti novac. Bosanska vozacka dozvola je ovdje validna i samo je trebas prevesti na Americku. Ako i ne znas voziti, naucices to ovdje brzo na automatiku a vozacki ispit ti je jedno $50 i ako uzmes jos nekih 15 sati voznje mozda ti sve izadje na $300.
Moras kada dodjes djelovati jako brzo i imati unaprijed isplanirane sve korake i alternative. Odmah trazi posao i upisuj skolu i guraj to paralelno i gledaj da se ne zaduzujes mnogo u banci za pocetak. Sama ili u pratnji sa nekim, u svojim dvadesetim, tridesetim, cetrdesetim godinama i ako imas cilj u glavi i upornost i ako si vrijedna i iskrena i volis da radis nema sanse da u ovoj zemlji ne stanes na noge. Ovo je zemlja opportunity-a i svi imaju jednake sanse u zivotu i sve je do tebe i samo do tebe. U ovoj zemlji nikada neces gladna biti a mozes mnogo postici.
Ako odlucis da dodjes i uletis u svu ovu Americku furtutmu, neces ni pomisliti na Bosnu i na sve ono sto ostavljas u njoj jer za to neces imati jednostavno vremena na pocetku. A kada stanes na noge, tada ce ti za Bosnom biti sve jedno i gledaces na nju kao na tamo neku malu zemljicu na Balkanu.
Kada dodjes u Ameriku gledaj da ne dangubis mnogo sa Bosancima. Odaberi po svojoj procjeni njih par od interesa i nekakve svrhe i sa njima komuniciraj. Gledaj da to obavezno budu Bosanci koji su se uklopili u Americki nacin zivota i koji ne kritikuju Ameriku jer te od takvih moze glava zaboliti. Sto vise druzi se sa Amerikancima. Nisu oni povrsni niti glupi vec naprotiv bice ti najbolji prijatelji ako iskreno i sa najboljim namjerama se odnosis prema njima. Uspostavi kontakte sa rajom na poslu, idi u gym, na hiking, byking isl.
I tacno, nema ovdje sjedenja po kaficima i ispijanja kafa po tri sata. Nije da se nema vremena ili novca vec to za Amerikance nije nikakva zabava i razonoda. To je za njih gubljenje vremena. Oni ce radije u gym ili u bioskop ili na neku predstavu ili u restoran na veceru. Sto prije ovo prihvatis to bolje za tebe.
Nije los post.
Samo da kaze u cemu se ne slazem.
Midwest - je daleko najbolji region za pocetak. Ako ode na Jug - medju Meksice, i Jesus Landovce - gdje ce raditi zena od 30 godina? I za koje pare? Midwest je pretezno bijel i pitom, osim par velikih gradova, sto znaci sigurnost, i sto znaci da se neces osjecati na udaru.
Californija je skupa, a cijela ta Zapadna obala, mnogo je manje Bosanaca i na sitno su prosijani. Mnogo su jace i bolje veze uspostavljene na Midwestu i East Coastu, i ne mora se druziti sa njima - ali ako hoce da ima gdje kupiti teglu ajvara, i pojesti zeljanicu, i otici na kafu, u nas restoran, to je sve - prisutno, i dostupno. East Coast je poprilicno akademski, i takodje skup. To je dobro mjesto ako planiras neku skolu zavrsiti i imati karijeru. Zapad je vise orijentiran na biznis - ali to je i ona Amerika - Holiwood-ska, razmazena. Midwest je Americka Zenica, i kad tu steknes - odredjena iskustva i pouzdanje, lako je preorijentirati se drugdje.
Zato ti je moj savjet - nadji college town, circa 150.000-300.000. Ja npr. kad bih mogao, zivjeo bih u Madison, Wisnonsiju, blizu ti Chicago, Milwauke i Twin City - Mineapolis/St. Paul. A grad je divan, plus sto je siguran, plus sto imas predavanja i izlozbe, i koncerte, i svasta nesto, a sto nema, imas u drugim gradovima koji su par sati voznje. Imas jaku bolnicu - jer je tu fakultet ujedinjeni - svih npr. medicinskih znanosti. I ne samo to - tu dolaze ljudi da regrutiraju diplomce svih struka. Ako ne mozes svoju diplomu aktivirati - mozes raditi u sektoru za istrazivanja, koji postoji za bilo koju oblast. Uz to - ako imas djecu nije problem naci ni baby-sitterku, skole su najjace - jerbo nece univerzitetski profesori skolovati svoju djecu po kojekakvim katakombama, stanovi su jeftiniji nego u vecim gradovima, kao i hrana, ukoliko ne mislis jesti vani, jedino sto je skupo i skuplje su a) automobili i b) gorivo, u poredenju s drugim mjestima.
Sto se automobila tice, to je cijela filozofija, i najbolje ti je da kupis auto od vlasnika automobila, iz prve ruke, dakle neko ko je kupio automobil nov. Postoji i opcija aukcija automobilski, gdje kupujez zeca u vreci ali ja sam svoj faks zavrsio sa automobil s auckije od $1800 - i koliku sam na njega miljazu stavio, ispostavilo se na kraju da me je po milji predjenoj kostalo 5 cenata auto. i i na kraju sam ga jos prodao za $800. Dakle - kakvi crni dealeri - dear ce te prvo, zajebati i drugo, uvaliti automobil po cijeni koja je znatno veca nego sto vrijedi automobil, na ulici. To i vlasnici cine - ali od vlasnika iz prve ruke, uvijek mozes dobiti presjek o tome - koje automobil vozio i kako, kod dilera najcesce ne znas da li je auto bilo u rent-a-car, u udusu, da li ga je dobio, za $100 kad je neko dosao da kupi novo auto i slicno. Druga je opcija novo auto - i to nije losa opcija, jer ti je vise od 25 godina, sto znaci jeftinij insurance, ali trebas kupiti automobil koji je ekonomski, i po mogucnosti stari model, npr. 2006-te, sad kad izlaze iz 2008 modeli, takvi automobili nisu vozeni ali ih npr nije niko kupio i na kraju dealer mora da ga se rijesi, po sto po to. Dakle - ili ganjc nov, ali minalisticki automobil ili fin automobil, ali polovan. Ni u kojem slucaju nista preko $5000 za polovno, ili $12-15.000 za nov automobil. I to sto u vecem gradu zivis - to treba automobil da ti manje kosta jer ces ga razbijati i razbijace te drugi. To sto ce se kvariti ispocetka je traumaticno ali dok ne nadjes mehanicara i malo ne uhafizas sistem.
Kako je u Americi?
Glupo je to pitanje.
Amerika je 100 Bosni i Hercegovina zajedno. E sad, kad pitanje kako je u Bosni - ima lepezu odgovora, mozes sad zamisliti - kakvi su odgovori na pitanje kako je u Americi.
Uglavnom, ljudi ti rekose, ko radi ima koliko ima, i nije jos niko propao, ako je radio, i ako se nije u kredite zaljetao. Ovdje inace samci lose prolaze jer ne mozes s jednom platom, mnogo, ali mozes imati svoj mir. Tek kad se ozenis/udas pocnes nesto stvarati ali onda te jebe druga polovina, i tako 50% brakova puca u Americi i onda ostanes s pola, ili jos manje, i ljudi krecu u spiralu samo-destrukcije. Na drugu ruku ako nemas partnera koji dolazi, bices usamljena. Nemoj samo - da visis na internetu i zadajes se u kakve 4-orosatne telefonske razgovore, koji te vracaju unazad u BiH. Budala razmislja o proslosti a pametan covjek samo o buducnosti. Stoga - fokusiraj se na to sto je ispred tebe - i meni se cini da je tezi period nakon prvih par godina, nego prvi par godina. Tezi - jer onda shvatis, gdje si dosao, i kako sve stima. Iz pocetka dok je sve novo, i dok je sve, interesatno, covjek u tome nalazi neku satisfakciju. Zbog toga ti je druga stvar mora biti na pameti. Nikada ne robuj stvarima, Amerike je velika zemlja i treba to iskorisiti i seliti se sto vise, svakih 4-5 godina. Zbog toga - ne kupju tone hrka, i hajvaluka, nego samo sto ti je nuzno, i poneka stvar, da odiscilis. Imati manje je vise, jer manje stvarima robujes. Ovdje se opet vracam na savjet da odes negdje gdje je veliki unverzitet sa npr 30.000 ili 50.000 studenata - tu se mozes skuciti - za vrlo male pare, ko bubreg u loju jer svako ljeto, 15.000 ljudi seli nekud, i jos barem 15.000 seli lokalno, i imas hejbet stvari za kupiti i uzeti, polovnih i skoro novih a polovnih. Tako npr. mozes kupiti kompjuter za $100 koji je godinu, dvije, ili monitor za $10. I jos jedna bitna stvar. Imaces poprilicno dobar gradski saobracaj, i neces sjediti satima svaki dan u guzvi, negdje na autoputu dok automobil trosi galone goriva, od $3, a ti se ne mices ni incha naprijed ni nazad.
Midwest je ljep jer ima 4 sezone, i hladne zime i vruca ljeta. Priroda je od svega najljepsa, kao i sto rekoh da su ljudi pitomi. East Coast je vise - odjebativan, South je vise seljacki, i West je prevelik miks Azijata i Meskica za pocetnika u Americi, barem ja tako rezoniram.
Ove price da ides u NYC, Chicago, LA, SF, Austin i slicno - shvati da to nisu mjesta odakle vrijedi pocinjati, osim ako ne mislis biti muzicar, filmska zvijezda, model, i slicno... Previse kosta, premalo ti u dzepu ostaje, i stresno je.
Ovo su neki moji rezoni, a imao sam sansu da idem s Midwesta, i na Jug i na Istok, i nisam. Osjecam se komforno, a tu je i blizu Kanada, koja je onako, najpitomija zemlja, od meni poznatih, mada Kanadu za mene cini 4-5 gradova, i to je to, a zemlja povrsine nesto manje od Rusije, sad mozes to zamisliti. inace svi Kanadski gradovi su sateliti Americki i 90% populacije zivi 100-200 km od granice sa Amerikom. Tu imas dva grada, onako razlicita ali dobra, Toronto i Vancuver. Francuski dio, je ljep ali ekonomski to je karina, mislim - ako dolazis radi love, tamo je nesto pretjerano neces vidjeti mada je taj dio - naj-Europskiji od svih djelova Amerike - no ja nisam dolazio u Ameriku - da zivim opet nanovo u Europi, niti u BiH - zbog toga, su to za mene ljepa mjesta za posjetiti, i nista vise.
Meni samo nije jasno - cega se to ljudi boje kad dolaze u Ameriku? Amerika je satkana bolan od ljudi kao sto si ti, to shvati. I u Americi je svako Amerikanac, ma sta govorili, imas jednu vjeru, jedan pravac, jednog boga, zeleni dollara, i varijacije na tu temu. Kao emigranta dovesce te ovdje, da odradis par godina, odakle moras krenuti s nule, ali ja jos nijednog Bosanca ne znam, a da je na nuli - kao sto je bio kad je dosao. Sto znaci, da imas 99% da budes ok, i 1% sanse da nesto krene naopako. I tih 1% - ce biti sanse - psiholoske i psihicke prirode. Dakle - ako zivis za familiju - nemoj dolaziti. Pitas kako roditelji? Imas 3 hefte godisnjeg odmora, karta je manje od $2000, pravac Bosna, ko i 300.000 drugih ljudi. Ni prva ni zadnja. I tako svi rade. Meni su roditelji u Americi, 1000 km od mene, ali - osim sto se cujem jeftino telefonom, ne vidjam ni njih nesto cesto, par puta godisnje na par dana. Tako da - ako ti je data sansa, nemoj da se sputavas. I iz pocetka - bitno je da imas neko drustvo, cak i ako ti nije po mjeri, to je prvo ono sto ce te Amerika nauciti. A to je - da nema vise klasnih razlika. Ovdje je gospodin i onaj koji mete, i koji se vozi u mercedesu, cak i ako to nije takvim, sustinski, ali jeste, na papiru. Zbog toga - nemoj da ti je ista - ispod nivoa, tj. da ti neki ponos lazni, ne da da nesto radis - ako posteno zaradis, nije bitno, ide se dalje, bitna je vizija i veliki plan. Ako ne mozes dosegnuti nesto sto si zacrtala, spustis malo, metu pa idemo dalje.
Uglavnom, smatram da je Amerike dobra opcija, jedina pored Australije. Amerika je mnogo vise avanturisticka, i mnogo sira, i uza, i drukacija a opet sva jednaka od Europe. Vladaju drukcija pravila, ali opet se sve svodi na jedno. Ako imas ikakve intrizicne vrijednosti, koju ljudi mogu prepoznati - neces propasti. To je kljucno iz pocetka. Da ne propadnes i da se ne razocaras i da se ne vratis. Poslje toga - sve dodje samo na svoje mjesto, s vremenom.
).
