Forum Klix.ba

rikardoreis wrote:

lady midnight wrote:auuuuuuuuuuu....krenulo je :D:D

postaje zanimljivo, hocu josh :D
anais, ako ga natpjevash mozhda ti i poklonim one moje nove chizmice sa petom kakvu trazhish :D:D:D

s obzirom da sam upoznat s tvojim stanjem, sa sigurnoscu tvrdim da bi ti bilo zanimljivo i da kazem jedno: BUUHHH

maaaaaaaaaaaaaaaaaarsh tamo

lady midnight wrote:auuuuuuuuuuu....krenulo je :D:D

postaje zanimljivo, hocu josh :D
anais, ako ga natpjevash mozhda ti i poklonim one moje nove chizmice sa petom kakvu trazhish :D:D:D

ma kako cu ga natpjevati kad ga uvijek samo pratim zna se ko u plesu vodi nema tu igre nadmoci....zbog sklada, zbog ljepote pokreta treba prepoznati kad si onaj koji samo prati korake

al' zbog te pete i cizama sam spremna na sve

Cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

Simonov

uh cekam

pa o tome ti i govorim

postaje mi sve draza i draza ova tema

anais_nin wrote:postaje mi sve draza i draza ova tema

s obzirom da sam dovoljno upoznat i s tvojim stanjem ovaj pjesmuljak ce ti temu ciniti jos drazom


Ljubav ratara i njegove žene u noći posle oranja

Tek kad san sklopi dečje glave ruse
i kad goluždravi Vlašići ozebu
Ratar i njegova žena sastanu se
U čardaku ni na zemlji ni na nebu.

Ruke što su važdan milovale gvožđe
sad na njenim vrelim bedrima vijore.
Ratar ljubi tako ko da mulja grožđe
Ratar grli ženu ko da njivu ore.

Mlada noć pocepa svoje ruho carsko
i stari bog na nebu sve zvezde izbeči
kad Ratar posle oranja na štalskom
tavanu svoju ženu raščereči.

Levi mu dlan brsti na Beloj glavici
oštri zubi oru na brdu Orlovcu.
Desna ruka vična biču i zdravici
češlja crnu ovcu u dolu Vranovcu.

Kad se oran orač potrbuške pruži
povilenile bi i sijede starice.
Kad bi znale kako ratar noću pluži
mnoge bi carice bile ratarice.

Ratar voli tako kao da ratuje
ko da ruši zidove na tesnoj ćeliji.
Ratar vodi ljubav ko da argetuje
u nekoj dalekoj zemlji Dembeliji.

A Ratarica mlečna mlekarica
slatkomučenica s anđeoskim likom
skida zlatnim prstima skorup sa karlica
razorena do pupka tupim raonikom.

Pucketaju kosti, pucketaju grede
i sručuje se ćeramida s krova.
Ratar drma stabla ko da trese zvezde
Puca ko da motre ga svi preci iz rova.

Cvili pod njim žena kao violina
podmazana belim lukom i sirćetom
i slušaju je i Breg i Dolina
i prete joj nekim teškim berićetom.

Posle ljubavi ko i posle bitke
Ratar hrče s buklijom dojke na svom dlanu
i sanja kako mu njene ruke vitke
sipaju melem na krvavu ranu.

Dva tela van vode i zemljine teže
što se sudariše u večernjoj tami
smirena i topla sad spokojno leže
u senu kao u Kumovoj Slami.

Ponoć već tu je i zvezde se bliže
Rataru što trza ruku iz nedara
i šiba kuče meseca što liže
pozlaćene brazde njenih bedara.

Dobrica Erić (1936)

Noć
Poljupci
Komešanje
Jecaj
Drhtaj
Uzdisaj
Vrisak
Tišina
San
Jutro
Dan!

eh
sve
si
rek'o

maccarona wrote:eh
sve
si
rek'o

ne kvari tisinu
neg se odmori
zapali cigar
pa opet

n
e
c
u

rikardoreis wrote:

anais_nin wrote:postaje mi sve draza i draza ova tema

s obzirom da sam dovoljno upoznat i s tvojim stanjem ovaj pjesmuljak ce ti temu ciniti jos drazom


Ljubav ratara i njegove žene u noći posle oranja

Tek kad san sklopi dečje glave ruse
i kad goluždravi Vlašići ozebu
Ratar i njegova žena sastanu se
U čardaku ni na zemlji ni na nebu.

Ruke što su važdan milovale gvožđe
sad na njenim vrelim bedrima vijore.
Ratar ljubi tako ko da mulja grožđe
Ratar grli ženu ko da njivu ore.

Mlada noć pocepa svoje ruho carsko
i stari bog na nebu sve zvezde izbeči
kad Ratar posle oranja na štalskom
tavanu svoju ženu raščereči.

Levi mu dlan brsti na Beloj glavici
oštri zubi oru na brdu Orlovcu.
Desna ruka vična biču i zdravici
češlja crnu ovcu u dolu Vranovcu.

Kad se oran orač potrbuške pruži
povilenile bi i sijede starice.
Kad bi znale kako ratar noću pluži
mnoge bi carice bile ratarice.

Ratar voli tako kao da ratuje
ko da ruši zidove na tesnoj ćeliji.
Ratar vodi ljubav ko da argetuje
u nekoj dalekoj zemlji Dembeliji.

A Ratarica mlečna mlekarica
slatkomučenica s anđeoskim likom
skida zlatnim prstima skorup sa karlica
razorena do pupka tupim raonikom.

Pucketaju kosti, pucketaju grede
i sručuje se ćeramida s krova.
Ratar drma stabla ko da trese zvezde
Puca ko da motre ga svi preci iz rova.

Cvili pod njim žena kao violina
podmazana belim lukom i sirćetom
i slušaju je i Breg i Dolina
i prete joj nekim teškim berićetom.

Posle ljubavi ko i posle bitke
Ratar hrče s buklijom dojke na svom dlanu
i sanja kako mu njene ruke vitke
sipaju melem na krvavu ranu.

Dva tela van vode i zemljine teže
što se sudariše u večernjoj tami
smirena i topla sad spokojno leže
u senu kao u Kumovoj Slami.

Ponoć već tu je i zvezde se bliže
Rataru što trza ruku iz nedara
i šiba kuče meseca što liže
pozlaćene brazde njenih bedara.

Dobrica Erić (1936)

jao riki shta je ovo

Ratar drma stabla ko da trese zvezde
Puca ko da motre ga svi preci iz rova.




ovaj sigurno nishta ne chita :D:D:D

lady midnight wrote:

ovaj sigurno nishta ne chita :D:D:D

nije coJek elitista

William Shakespeare

Sonnet No. 130


My mistress' eyes are nothing like the sun;
Coral is far more red than her lips' red;
If snow be white, why then her breasts are dun;
If hairs be wires, black wires grow on her head.

I have seen roses damask'd, red and white,
But no such roses see I in her cheeks;
And in some perfumes is there more delight
Than in the breath that from my mistress reeks.

I love to hear her speak, yet well I know
That music hath a far more pleasing sound;
I grant I never saw a goddess go;
My mistress, when she walks, treads on the ground.

And yet, by heaven, I think my love as rare
As any she belied with false compare.

JEDNOJ MADONI

Sagradit ću za te, o Madono moja,
Oltar na dnu svojih žalosti bez broja,
Izdupsti u kutu svog srca najcrnijem,
Daleko od svijeta tek da te sakrijem,
Skrovište za te, modro i pozlaćeno,
Gdje ti ćeš, Kipe, stajati zadivljeno.
Stihovima ću ti od čista metala,
Rimama mudrim od prozirna kristala
Za glavu sačinit krunu golemu.
Od ljubomora ću te, Madono, svemu
Zavit ogrtačem kruto zamišljenim,
Barbarskoga kroja, sumnjom podstavljenim
Što će te stezati u tvrdim uzama:
Protkan bez bisera svim mojim suzama!
Haljina bit će ti želja plahovita,
Želja moja drhtava i valovita,
Na vrhu zanjihana, mirna u dolu
Što će te poljupcem oblačiti golu.
Od mog će ti štovanja cipele biti
Što gazit će ih koraci ponositi,
Čuvat će ti noge u meku stisku,
I bit će ko kalupi vjerin otisku.
Ako ti ne mogu uza svu vještinu
Za podnožje dati tihu mjesečinu,
Dat ću ti zmiju što mi grize utrobu,
Da je poraziš u neravnu sukobu,
Kraljice pobjednice milosti puna
Tu neman što sva je pljuvačka i buna.
Vidjet ćeš mi misli kao ravne svijeće
Pred oltarom svojim gdje je samo cvijeće,
Održavat će ti na svodu zvijezde
Dok plameni se oko tebe gnijezde,
A jer te tako volim obožavana
Sve će biti miris Mirte i Tamjana,
I prema tebi vrhunče bijeli,
Dizat će se u maglama duh moj cijeli.

Napokon da mi budeš Marija prava,
Uz ljubav zamišlja barbarska mi glava
Crnu nasladu! Od sedam glavnih grijeha
Načinit ću noževa sedam: bez smijeha
Brusit ću ih kao majstor igre svoje
I u dno naciljati ljubavi tvoje,
Zabosti ih u srce tvoje prestrašeno,
Srce rasplakano, srce zagušeno!

Charles Baudelaire

Sjecanje......

U svoj svojoj dosadi rovario sam po vasim blogovima i na jednom od njih naletih na post posvecen Juki Prazini... Pjesma Vukovi... sjecate se????

Enivejz, rekli bi blogeri, ta mi pjesma na neki specifican nacin refreshira sjecanje na to vrijeme... I priznajem, najezio sam se; cak je i knedla zastala u grlu...
Sjetih se tako mnogih nasih ratnih zajebancija kojima ratu prkosismo na svoj nacin, proklinjuci ono sto je bilo, protestirajuci protiv onoga sto jeste.....
Sjetih se da sam u to vrijeme imao samo dvije igracke, kljesta i brifer... Bas kao Baltazar, cesto sam tad snjuhao okolo trazeci dragocjeni izvor energije, ne bi li se pod svjetlom lampe uspio posrati u kantu....
Sjetih se i kako nas je debeli Papak znao cesto puskom tjerati sa tresnje...
Sjetih se kako smo se u to vrijeme djelili na pitare i manijake... Mi smo nosili kanistere sa plavim cepovima, a pitari s crvenim...
Sjetih se svih dragih prijatelja koji vise nisu sa nama....

Ne, ne hulim u Tebe,
samo te pitam: Zasto najbolje uzimas za sebe?

Toliko godina poslije, imam sve: tresnje, vodu, solju, struju i skupe igracke...

Ipak, jos bi jednom kao djete, imitirao Baltazara trazeci dragocjeni izvor energije, ne bi li se pod svjetlom lampe posljednji put posrao u kantu.

Njima u inat!

Mozda je malo i potuzna, ali lijepa...

..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..

jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati...

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....

POSVETA

Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već ništa u mom životu nije bilo tako važno kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio mog opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći; s nebom
pločnici već su se u život kladili da si negdje tu.
Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.

Posvećujem ti svoje oči, svoje usne, svoje zube.
Pjesme? Šta ćeš od mojih pjesama pisanih jer nisam znao ćutati?
Šta ćeš od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube?

Tako je dobro što nismo ni ptice ni bogomojci u predvečerje
i što nemamo krila već ruke.
Posljednje što nas čeka ne može biti naša smrt., jer želje naše krvi negdje se moraju nastaviti.

Ti si žena, mala,
ti si mala žena,
i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade.
Ostani s mojim Volim koje će nadživjeti sve moje tužaljke, sve moje promjene.

Kraj mojih očiju ostani.

Nadživjećemo sebe, ne samo u humci svojih grobova,
jer znali smo, znali smo, nježni i oholi,
bježeći od noževa i granata ubiti u sebi anđele
i opet ostati anđeli.

Budući, potražite nas nekad u nekom crvenom traganju,
samo tijela naša ležaće pod nijemom zemljom,
ali gazite tiho,
da ne ranite naše usne,
i naše mrtve poglede da ne zgazite.

Izet Sarajlic

Lucy01 wrote:Mozda je malo i potuzna, ali lijepa...

..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..

jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati...

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....

neka si ja je podjoh staviti na engleskom pa mi bez veze

Arsen Dedic - Sa okusom mora

Sa okusom mora, sa okusom soli
na usnama zarkim, u kosi
i kozi,
ti si dosla iz mora
da se pruzis kraj mene,
dosla si tu,
pracena suncem.

U okusu mora, u okusu soli,
ti nosis gorcinu svih onih stvari
sto sam volio davno i
izgubio negdje,
sve ono sto traje
daleko od nas.

Ovo vrijeme i dani sto prolaze lijeno,
ostavljaju okus soli na usni,
ti skaces u more
pa me ostavljas samog
na pijesku i suncu
da te ponovo gledam...

A kada se vratis
ja te pustim da padnes
u narucaj pijeska i u moje ruke
a onda te ljubim
sa okusom mora,
sa okusom soli,
i okusom sna...

Arsen Dedic - Sve te vodilo k meni

Sve te vodilo k meni, iz daljine, iz mraka,
Sve te vodilo k meni vec od prvih koraka.
Mada nista nisi rekla, ja Sam znao,
Ja Sam znao, iz tih kretnji i porijekla,
Sve je isto, sve je kao.

Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,
Mala primorska mjesta, isti pisci i ploce,
Kad te baci kao ladu nocni val do moga praga,
Nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,
Da mi moras biti draga.

Sve te vodilo k meni, tvoje oci i usta,
Tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva,
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
I kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni.

Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
I kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni,
Sve te vodilo k meni.

@rikice, bajna ti ova Madona

Lucy01 wrote:Mozda je malo i potuzna, ali lijepa...

..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..

jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati...

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....

ne valja ovaj prevod qurtzu sta uradise od wordsworth-a majko mila

Mona Lisa

Čija li ruka
pod tvojom suknjom
izmamljuje
famozni smiješak

Dinko Krehić

Ne zanima me čime se baviš u životu.
Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu
s onim za čime tvoje srce žudi.

Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom.
Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge,
jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skutrio i zatvorio
iz straha od dodatne boli.
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom i svojom, a da se ne pomakneš
kako bi je skrio ili umanjio ili sredio.

Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i
dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo,
da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.

Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita.
Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi ostao sebi vjeran,
možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pri tom ne izdaš svoju dušu,
možeš li biti nevjeran i, dakle, pouzdan.

Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i
možeš li iz nje crpsti život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim,i ipak stati na rub jezera i
srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti:~Da!~

Ne zanima me gdje živiš i koliko novca imaš.
Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži,
i učiniti što se mora kako bi nahranio djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si stigao ovdje.
Želim znati hoćeš li stati samnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.

Ne zanima me ni gdje, ni što, ni s kim si učio.
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo
u trenucima praznine.

(Oriah)

danas wrote: ne valja ovaj prevod qurtzu sta uradise od wordsworth-a majko mila

pa de postavi orginal meni opet mrsko traziti