Tvoj uvodni tekst sam procitala par puta, sjela i analizirala i analizirala. Pises da te nista u zivotu ne ide. Nisam bas sigurna u to i vjerujem da ima dosta toga sto te cini sretnim i sto cete ciniti sretnim.
Zamisli samo uzi krug oko sebe (porodica, PRAVI prijatelji) i koliko su oni sretni sto te imaju.
Mozda ti to otvoreno ne kazu ali vjerujem da sa svojim djelima pokazuju koliko im je stalo do tebe.
Ne drzi svoje probleme u sebi ali ih ne govori svakome, jer danasnji svijet je nazalost toliko surov da dosta puta covjek dozivljava padove i to mozda bas u trenucima kad ocekujes podrsku.
Nista nije toliko crno i ovaj svijet je ovisan o tebi isto kao i o meni i ostalima oko nas.
NIKAD ne pomisljaj da je neko drugi vise vrijedan od tebe, jer shvati da ti imas toliko kvaliteta sto niko od nas drugih nema.
A sto se tice djevojaka i veza: e pa Boze moj, svi smo mi dozivjeli padove, ali ne zaboravi opet da te neko iza coska ceka i raduje se sresti osobu poput tebe.
Imas tek 22 godine i citav zivot ispred sebe. Tebi se tek sada otvaraju vrata sa milion mogucnosti. Ako bas sve ne ide onako kako si ti zacrtao ne znaci da si nesretno bice na ovoj planeti. Ko zna, mozda se sutra otvore neka druga vrata sa milion drugih mogucnosti.
Da bi nam zivot bio zanimljiv moramo i mi malo dati od sebe, zrtvovati.
Spominjes da places i da patis? Kako patis i zbog cega patis? Jel` zato sto ti neko nedostaje da te saslusa ili postoje neki drugi razlozi?
Da otvoris anketu na ovom forumu i pitas nas ostale koliko smo puta zaplakali i koliko puta zaplacemo, vjerujem da bi se iznenadio koliko nas ima.
Kroz zivot se isto tako naucimo da se sve stvari ne mogu dijeliti sa bilo kim. I ja sam sa svojih 17-18 godina mislila da mi je svak prijatelj, pa dan poslije saznam totalno neke druge stvari. Naidju teski periodi ali kroz takve periode naucimo ko su nam pravi prijatelji i kome mozemo ispricati o svojim problemima i tajnama.
Osobe koje su ti okrenula ledja u ovom periodu su osobe koje NISU zasluzile tebe kao prijatelja. TI si zasluzio puno vise i bolje. Prijatelje koje si stekao i koje imas, cuvaj ih kao kap vode na dlanu (a i oni ce tebe).
A sto se tice Seroxata, moram te pitati: da li si isao na krvnu analizu, razgovore, preglede nakon sto ti je doktor propisao tablete? Ako nisi to OBAVEZNO uradi, a moj ti je savjet da odes, porazgovaras sa psihijatrom ponovo i pitas ga da li je to tebi stvarno potrebno (ja mislim da nije, a Seroxat tablete su jake i NE RIJESAVAJU probleme kako mi mislimo).
Najteze mi je palo kad sam procitala ovu tvoju recenicu:
roki wrote:Ubit cu se vise jer nemogu ovako
NE RAZMISLJAJ ovako… Mi te trebamo, trebaju te tvoji i osobe poput tebe ne vise na grani.
p.s. Ne drzi svoje probleme u sebi, idi na razgovor, posavjetuj se, vidim da je @mamica izbacila jednu stranicu gdje se mozes registrovati i dijeliti svoje probleme sa osobama koje se nalaze u istoj/ slicnoj situaciji.
Navrati i ovdje, a umjesto Seroxata ti je puno, puno bolje ici na terapije i razgovore.
Glavu gore i znaj da svi mi prolazimo kroz teske periode, ali to nije razlog da dizemo ruke od svega i tako se lagano predamo.
Cuvaj se i javljaj nam se redovno
Drzim ti fige, ali ja znam da ti to mozes i da ce se sve srediti.
, ispricaj se sam sa sobom, isplaci se i bit ce ti bolje. 
... i odmah shvatim koliko sam zapravo ja sretna 
), pa mozda bude rezultata.
:D ..dalje..sport..veoma bitno..nađeš neku ekipu..uopšte ti ne moraju biti haveri..dovoljno je samo da jednog poznaješ..i da uletiš na termin..tu se istreseš pravo..meni da nije termina..svaki dan bih guzio.. 
