Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ahmmed wrote:
Pa ne mislim baš, da kad vjernik učini neko dobro djelo, da to radi smišljeno i proračunato, s notesom u koji bilježi poene, kako bi izračunao kakva i kolika ga nagrada očekuje "na tamo nekom svijetu"?
I vjernici se , čineći dobra djela, pogotovo kada vide radost na licima onih kojima su pomogli, kad osjete zahvalnost, osjećaju dobro, upravo zbog tih ljudi. Sve je to dio sveobuhvatne Božije milosti, koje nisu "pošteđeni " ni teisti, ni ateisti, svi iz istih poriva činimo dobra djela......I još ako se to "valorizira", "tamo gdje treba", eto zadovoljstva i sreće
nije bitno tefteri li poene ili ne -- nagrada mu je obecana i on je nje svjestan. da ovaj aspekt 'nagrade za sobrocinstva' nije bitan, ne bi se potencirao u skoro svim religijama danasnjice -- od onih koji zaradjuju raj pa do onih koji zaradjuju bolju iducu inkaranciju... ateista nema te "obecane" nagrade, osim unutrasnjeg osjecanja... i ja smatram da to nije dio nikakve bozije milosti... a o definicijama 'dobrih dijela' i izvorima srece i zadovoljstva, bolje da ne pocinjemo...
andromedax wrote:Pitanje za ove nase cafire. Ako vec ne vjerujete u dusu i u nista vise osim materijalnog svijeta ili takozvane opipljive materije po kojim se onda vi kriterijima vodite. Kako razlucujete izmedju dobrog i loseg? Ako ste vodjeni mozgom (materijalno) onda po nekoj logici bi trebalo da uvijek gledate samo svoju korist, bez obzira hoce li neko drugi biti povrijedjen ili ne. Je li to tacno i ako nije zasto nije ako ste vec materijalisti?
Posto bi bilo isuvise suludo ti objasnjavati etiku i moralne koncepte zivog bica mimo knjige u tebe, jedno kontra-pitanje:
Zasto se u kazeneno-popravnim institucijama nalaze pretezno PRAVOVJERNI i to u omjeru koji nije za zamemariti - njih PREKO* 90%!
* U kontekstu grafickog prikaza. (edit)
Vidim (citam) ignorantnost na ovo kontra-pitanje u kojem lezi kompletan odgovor na tvoje inicijalno pitanje. Pitas po kojim se moralnim konceptima vodi jedan ateista - u smislu abrahamskih religija - i zasniva svoju etiku u svim socijalnim interakcijama kroz svoj zivot. Namjerno ti postavljam kontra-pitanje da promislis i uvidis da moral kojeg ti smatras religijski univerzalnim nije nista do jedan prirodni koncept koji je tu milionima godina. Sto je jos poraznije po tvoje shvatanje morala je to da je OGROMNA vecina zatvorenika po kazneno-popravnim institucijama upravo RELIGIOZNA!Procenat nereligioznih individua u slicnim institucijama je zanemariv i, ako hoces jasniju sliku ovog odnosa, mozemo povuci paralelu izmedju nereligioznih individua u drustvu i u gore spomenutim institucijama - sto ultimativno dokazuje tezu da religiozni moral u vecini slucajeva fakticki inhibira PRIRODNE eticke koncepte!
Nereligioznost zastupljena u drustvu
Nereligioznost zastupljena u kazneno-popravnoj populaciji
Ne znam da li ces nesto vidjeti u ovom prikazu ali sam siguran da ga neces zaboraviti.
Catholic 29267 39.164%
Protestant 26162 35.008%
Muslim 5435 7.273%
American Indian 2408 3.222%
Nation 1734 2.320%
Rasta 1485 1.987%
Jewish 1325 1.773%
Church of Christ 1303 1.744%
Pentecostal 1093 1.463%
Moorish 1066 1.426%
Buddhist 882 1.180%
Jehovah Witness 665 0.890%
Adventist 621 0.831%
Orthodox 375 0.502%
Mormon 298 0.399%
Scientology 190 0.254% Atheist 156 0.209%
Hindu 119 0.159%
Santeria 117 0.157%
Sikh 14 0.019%
Bahai 9 0.012%
Krishna 7 0.009%
"Note that atheists, being a large proportion of the population (about 8-10%?) are disproportionately less in prison populations (0.21%)."
Izvor: The Federal Bureau of Prisons
During 10 years in Sing-Sing, those executed for murder were 65% Catholics, 26% Protestants, 6% Hebrew, 2% Pagan, and less than 1/3 of 1% non-religious.
Steiner and Swancara surveyed Canadian prisons and found 1,294 Catholics,
435 Anglicans, 241 Methodists, 135 Baptists, and 1 Unitarian. (bez i jednog jednon ateiste)
Surveyed Massachusetts reformatories found every inmate religious, carefully herded by chaplins.
In Joliet, there were 2,888 Catholics, 1,020 Baptists, 617 Methodists and 0 non-religious.
In one 29-state survey, Steiner found 15 unbelievers, Spirtualists,
Theosophists, Deists, Pantheists and 1 Agnostic among nearly 83,000 inmates.
Mislim da ovo i vise nego dovoljno govori o religioznoj moralnosti i nevjernickoj amoralnosti!
"MISSIONARIES ARE PERFECT NUISANCES AND LEAVE EVERY PLACE WORSE THAN THEY FOUND IT." - CHARLES DICKENS
Ahmmed wrote:
Pa ne mislim baš, da kad vjernik učini neko dobro djelo, da to radi smišljeno i proračunato, s notesom u koji bilježi poene, kako bi izračunao kakva i kolika ga nagrada očekuje "na tamo nekom svijetu"?
I vjernici se , čineći dobra djela, pogotovo kada vide radost na licima onih kojima su pomogli, kad osjete zahvalnost, osjećaju dobro, upravo zbog tih ljudi. Sve je to dio sveobuhvatne Božije milosti, koje nisu "pošteđeni " ni teisti, ni ateisti, svi iz istih poriva činimo dobra djela......I još ako se to "valorizira", "tamo gdje treba", eto zadovoljstva i sreće
nije bitno tefteri li poene ili ne -- nagrada mu je obecana i on je nje svjestan. da ovaj aspekt 'nagrade za sobrocinstva' nije bitan, ne bi se potencirao u skoro svim religijama danasnjice -- od onih koji zaradjuju raj pa do onih koji zaradjuju bolju iducu inkaranciju... ateista nema te "obecane" nagrade, osim unutrasnjeg osjecanja... i ja smatram da to nije dio nikakve bozije milosti... a o definicijama 'dobrih dijela' i izvorima srece i zadovoljstva, bolje da ne pocinjemo...
Nisma ni rekao da aspekt nagrade nije bitan, da ne postoji....No, taj aspekt ne potire unutarnji osjećaj, ne čini ga manje važnim....
Dalje, ja smatram, ponovit ću, da je to dio Božije milosti, koju imaš i ti, ma šta o tome mislila i nemoj me nervirati
Što se defnicija dobrih djela tiče....Barem nas dvoje nemamo problem da ih definiramo.
O izvorima sreće i zadovoljstva: kod sviju unutarnji osjećaj, kod nekih još i radost zbog činjenice da će Gospodar svjetova biti zadovoljan učinjenim...
S tim, što ja Gospodara svjetova ne zamišljam kao šefa na poslu
No, abla, nas dvoje smo davno raspravili ovakve stvari, pa nećemo dalje....
Ahmmed wrote:
Dalje, ja smatram, ponovit ću, da je to dio Božije milosti, koju imaš i ti, ma šta o tome mislila i nemoj me nervirati
Što se defnicija dobrih djela tiče....Barem nas dvoje nemamo problem da ih definiramo.
a ja mislim da je to sve dio evolucije ma sta ti o toem mislio i ne nerviras me
glede definicije dobrih dijela i sta neke ljude ispunjava... da je to sve tako jednostavno, ovaj svijet bi bio puno drugaciji. ali cesto se dobro i zlo svede na ono kad su pitali likove iz nekog plemena sta je to zlo -- a ovi rekli, zlo je kad susjedno pleme nas napadne, popali nam kolibe, otme zene i pobije muske... a sta je dobro -- e, dobro je kad mi to uradimo njima...
Ahmmed wrote:
Dalje, ja smatram, ponovit ću, da je to dio Božije milosti, koju imaš i ti, ma šta o tome mislila i nemoj me nervirati
Što se defnicija dobrih djela tiče....Barem nas dvoje nemamo problem da ih definiramo.
a ja mislim da je to sve dio evolucije ma sta ti o toem mislio i ne nerviras me
glede definicije dobrih dijela i sta neke ljude ispunjava... da je to sve tako jednostavno, ovaj svijet bi bio puno drugaciji. ali cesto se dobro i zlo svede na ono kad su pitali likove iz nekog plemena sta je to zlo -- a ovi rekli, zlo je kad susjedno pleme nas napadne, popali nam kolibe, otme zene i pobije muske... a sta je dobro -- e, dobro je kad mi to uradimo njima...
tamam za danas
Jeste, ali, ti i ja nemamo problem definiranja dobrih dijela, pogotovo u kontekstu pomenutog plemenskog primjera
Last edited by Ahmmed on 06/06/2007 20:15, edited 1 time in total.
seldzuk wrote:Što ne znači da će cvjetati poslije Sudnjeg dana.
jah,mozebit,al' ovdje svi pjevaju o dusi kao o dobrociniteljici,niko ne spominje tamnu stranu duse.nekim ljudima upravo zlocin ispunjava dusu...a sudnji dan,to je vec sfera nepoznatog,tako da je to slaba utjeha svima nama i nasim dusama koji smo imali tu "srecu" da Raso & co. svoje duse nadahnu nasim patnjama.htio sam reci da ovdje vecina osoba prica o dusi kao o nekom preventivnom mehanizmu u covjeku koji ga,navodno,treba odvratiti od zla,kad vec,eto,razum ne moze...
patrius wrote:.......niko ne spominje tamnu stranu duse.nekim ljudima upravo zlocin ispunjava dusu...a sudnji dan,to je vec sfera nepoznatog,tako da je to slaba utjeha svima nama i nasim dusama koji smo imali tu "srecu" da Raso & co. svoje duse nadahnu nasim patnjama.htio sam reci da ovdje vecina osoba prica o dusi kao o nekom preventivnom mehanizmu u covjeku koji ga,navodno,treba odvratiti od zla,kad vec,eto,razum ne moze...
Budi siguran da su Raso&Co bili ubijedjeni da idu "svijetle" duse u rat kako bi s borili protiv valjda "tamnih" dusa.
A izgleda da ce dobro proci obzirom da na sudnjem danu svaki bog mase svojim zakonikom.
Ja ne mislim da se dobra djela mogu uraditi sa notesom u ruci , biljezenjem poena i ocekujuci za to Obecanu nagradu . To onda i nisu dobra djela .Za mene je to dvolicnost : Kao mislis jedno i mrsko ti a zbog nagrade i poena cinis dobra djela .Dobra djela cinim zato sto to treba tako , zato sto to uljepsava zivot meni i onima oko mene , zato sto mi to daje mir i sto me raduje , zato sto je to jedini pravi put da covjek opstane i zivi sa ili pored covjeka .Covjek je svjesno bice i moze da bira a to znaci da moze da savlada zlo u sebi .
patrius wrote:.......niko ne spominje tamnu stranu duse.nekim ljudima upravo zlocin ispunjava dusu...a sudnji dan,to je vec sfera nepoznatog,tako da je to slaba utjeha svima nama i nasim dusama koji smo imali tu "srecu" da Raso & co. svoje duse nadahnu nasim patnjama.htio sam reci da ovdje vecina osoba prica o dusi kao o nekom preventivnom mehanizmu u covjeku koji ga,navodno,treba odvratiti od zla,kad vec,eto,razum ne moze...
Budi siguran da su Raso&Co bili ubijedjeni da idu "svijetle" duse u rat kako bi s borili protiv valjda "tamnih" dusa.
A izgleda da ce dobro proci obzirom da na sudnjem danu svaki bog mase svojim zakonikom.
pa to i ja velim,da je jedan te isti bog dijelio duse svojim robovima,ne bi bilo moguce da se "nase" i "njihove" duse toliko mrze,da su u tolikom nesporazumu oni su bili ubijedjeni u ispravnost i svetost svojih ciljeva,i umom i srcem i dusom,kao i mi u svoje!pa koji je bog onda u pravu kao sto smo vidjeli,na dunjaluku su "njihove" pobijedile,nama ostaje da se uzdamo u "ahiret" mada bi mojoj dusi bilo lakse da smo i na dunjaluku mi pobijedili,jer koji ce mi qrac dusa na dunjaluku,kad cista i bezgresna,ne moze pobijediti bolje bi bilo da zivimo bezdusni,da se vladamo samo razumom,jer to se ionako jedino "pika" na dunjaluku,a da nam poslije smrti,dakle u onom "vjecnom" zivotu uvale duse,svakom po zasluzi,pa da onda tamo svako zivi sa svojim teretom,koji je sam sebi,svojom ludom glavom,natovario na vrat...
Biserna Skoljka wrote:Ja ne mislim da se dobra djela mogu uraditi sa notesom u ruci , biljezenjem poena i ocekujuci za to Obecanu nagradu . To onda i nisu dobra djela .Za mene je to dvolicnost : Kao mislis jedno i mrsko ti a zbog nagrade i poena cinis dobra djela .Dobra djela cinim zato sto to treba tako , zato sto to uljepsava zivot meni i onima oko mene , zato sto mi to daje mir i sto me raduje , zato sto je to jedini pravi put da covjek opstane i zivi sa ili pored covjeka .Covjek je svjesno bice i moze da bira a to znaci da moze da savlada zlo u sebi .
ukratko..bez bespotrebne filozofije..i sto je najvaznije iskren...
potpisujem ovaj post!nema ljepseg osjecaja nego uciniti dobro djelo,makar i ono najsitnije..i zaista biti sretan zbog toga,a ne da bi u sebi mogao pomisliti: jos jedno..idemo dalje..
Upravo to je za mene dusa..borba covjeka sa samim sobom..i vjecito traganje za putem dobra,na kojem nailazis na svakojake prepreke..i grijesis..a ono kad se osjecas sretno i zadovoljno,zbog svog postignutog uspjeha,to je zadovoljstvo koje dolazi iznutra,sto bi znacilo da je tvoja dusa
ustvari zadovoljna i mirna..
Kad si nezadovoljan,nemiran si..grize te...a to tumacim kao iskusenje,kojem si podlegao..i ucinio nesto lose..a neki ti glas iznutra govori da to ne valja...a ti trazis nacin da to ispravis i postignes duhovni mir.
Potreba čovjeka da se brani od nepoznatog imala je različite odgovore, od mitova i religija do znanosti. A što se tiče teze da je religioznost nužna da bi se netko uopće pridržavao moralnih zakona mislim da je to bjelodano netočno. Osim što tome svjedoče primjeri vrlo moralnih ljudi koji nisu (bili) vjernici kao i veliki vjernici koji su (bili) krajnje nemoralni, takvo uvjerenje pokazuje duboko nepovjerenje u čovjeka. Prema njemu ljudi ne mogu biti moralni svojom slobodnom voljom nego tek u strahu od kazne
Zagreb, rujan 1928., god. XXXV., br. 9, str. 271-274
TJELESNO SAVRŠENSTVO UVJET JE DUŠEVNOGA SAVRŠENSTVA
Kada promotrimo čovjeka, odmah opažamo da se on ne sastoji samo od duše ili samo od tijela, već u njemu tijelo i duša skupa tvore jednu jedinstvenu cjelinu. "Čovjek nije samo tijelo ili samo duša, već se sastoji iz duše i tijela." (Sv. Augustin, De civ. Dei, 13, 24).[1]
Ova veza tijela i duše nije slučajna, već je to veza koju kršćanska filozofija naziva supstancijalnom. To je na zemlji jedan nerazrješiv brak i to takav da duša ljudskome tijelu daje njezin život. Zato katolička Crkva i naučava da je duša forma (t. j. unutarnji princip) tijela. Tu je nauku 1311. godine definirao sâm koncil u Vienni: "Tko bi ustvrdio da umna ili intelektivna duša nije forma ljudskoga tijela per se i esencijalno, taj se ima smatrati heretikom".
Iza ovoga dalje slijedi da se duša nalazi u cijelome tijelu. Stoga se kaže da je duša u cijelomu tijelu definitive, to jest ona je po svomu bivstvovanju na svim pojedinim mjestima tijela.
Ako sada usporedimo dušu s tijelom, zdrav razum nam kaže da je tijelo stvoreno radi duše, a ne duša radi tijela. Po svome tijelu čovjek se skoro ni ne razlikuje od životinje, ali kod čovjeka ima nešto više nego u životinje, a to je duša. Jer je niže stvoreno radi višega, slijedi da je Bog stvorio tijelo da služi duši. Sveti Toma to na ovaj način kratko, ali vrlo jezgrovito izriče: "Bliži je cilj ljudskoga tijela umna duša i njena djelatnost: materija (t. j. tijelo) je poradi forme (t. j. poradi duše, toga unutarnjeg životnog principa), a sredstva (tijelo) radi djelatnosti vršitelja (duše): kažem dakle, da je Bog sazdao ljudsko tijelo u najboljem skladu kako bi bilo prikladno takvoj formi (duši) i takvim djelatnostima. (I. 91, 3, c).
Ljudsko tijelo po sebi je tako savršeno da je ono najbolje oruđe duše. Anđeli su čisti duhovi i neposredno gledaju Boga. Ljudska duša razlikuje se od anđeoskih jer je ona u nižemu redu i ne može neposredno gledati Boga, spoznati istinu. Ljudska duša je tako stvorena da istinu poznaje tek posredno. Ako npr. uzmete novorođeno dijete, njegova duša je posve čista; to dijete ništa ne zna. Tek kroz njegove osjete ono stječe razna iskustva: vidi majku, gleda boje, kuša hranu, čuje glasove i tek po ovim osjetima čovjek dolazi do spoznavanja istine (Anđeli, sve to što čovjek spoznaje preko osjetila, gledaju izravno u Bogu). Zato i kršćanska filozofija kaže: "Ništa nije u umu, što nije bilo u osjetima". Sveti Toma to vrlo jasno tumači: "Duša, koja spoznaje, zauzima prema redu naravi najniži red među duhovnim supstancijama ukoliko po svojoj naravi nije obdarena poznavanjem istine, kao anđeli; već je potrebno da duša pomoću osjeta pobire tu spoznaju iz razdjeljivih stvari. Stoga je bilo potrebno da razumna duša ne posjeduje samo mogućnost spoznanja, već i mogućnost osjećanja; no djelatnost toga osjećanja nemoguća je bez tijela koje je sredstvo; stoga je bilo potrebno da se spoznajna duša spoji s takvim tijelom koje će biti prikladan organ za osjećanje. (I. 91, 3, 1.) Niže duševne supstancije (za razliku od anđela koji su više duševne supstancije), to jest ljudske duše imaju bivstvovanje srodno tijelu, ukoliko su one forme tjelesa. Prema tome, iz samoga načina kako ljudske duše bivstvuju slijedi da one iz tjelesa i po tjelesima dobivaju svoje spoznajno savršenstvo" (I. 55, 2, c.).
P r e m a t o m u t i j e l o i t j e l e s n i ž i v o t s u v r l o v a ž n i z a d u š e v n i ž i v o t.
Na zemlji uopće nema duševnoga života bez tjelesnog. Naše tijelo je sredstvo našoj spoznaji; ono je pravo Stvoriteljevo remek-djelo. Djelatnost naših osjeta ne samo da ne smeta našoj spoznaji, već je upravo preduvjet svake spoznaje. Osjeti su nužna sredstva koja služe nematerijalnome životu naše duše; naši osjeti su kao otvoreni prozori koji gledaju u vanjski svijet: kroz njih ulaze slike, glasovi, osjeti svih mogućih vrsta; njih prerađuje naš duh na tajanstven način i po njima se diže do ideja, do vječnih načela. Kroz naše osjete ulazi u našu dušu divni sklad Božjih djela; on ulazi i dolazi u nama do onoga svetišta gdje iz njega lučimo Božja savršenstva, onoga Boga koji je sve to tako divno uredio. Mi tako spoznajemo Boga, ljubimo ga, blagoslivljamo, obožavamo. Da nije bilo našega tijela, naša duša ne bi mogla doći do spoznaje i Božje ljubavi.
Sav vidljivi svemir služi da se uzdržava naše tijelo, on je u neku ruku prošireno ljudsko tijelo; naše tijelo ima zadatak da duša po njemu spozna Boga i njegovu volju te vršeći je, postigne vječno blaženstvo.
K a t o l i k p r e m a t o m e n e s m i j e z a n e m a r i t i s v o j e t i j e l o, j e r m u j e d a n o o d B o g a d a p o n j e m u p o s t i g n e s v o j u k o n a č n u s v r h u.
Štoviše, kršćanska filozofija ide još za jedan korak dalje i kaže da su ljudi savršenijega tjelesnog ustroja također i savršenije duševnosti: "Radi toga, kaže sv. Toma, čovjek među svim životinjama ima najbolju osjetnost (tactus); i među samim ljudima, oni koji su bolje osjetnosti, boljega su uma. Znak toga je što vidimo da oni, koji su savršene osjetnosti, posjeduju i velike duševne sposobnosti (I. 76, 5, c). [2]
Da ovu misao uzmognemo bolje razumjeti, zamislimo si čovjeka slijepa od rođenja. Time što mu manjka jedno osjetilo, njegova je duša u neku ruku okljaštrena: postoji sav vidljivi svijet, to divno Božje djelo koje taj slijepac ne poznaje ili slabo poznaje; ovaj čovjek zbog toga manjka može tek nesavršeno obaviti jednu duševnu djelatnost. Isto tako, ako je moje oko ili koje drugo osjetilo slabije, ne mogu tako dobro spoznati Božji svijet, kao kad mi je ono savršeno razvijeno. Nije dakle čudo što kršćanska filozofija tvrdi da je tjelesno savršenstvo važno za duševno savršenstvo i kako je po tomu važno vlastitim nastojanjem doći do što većega tjelesnog savršenstva te time omogućimo duhu da i ovaj postane što savršeniji.
Već iz ovoga posve jednostavnog slijeda misli proizlazi kako kršćanstvo ne samo da nije neprijatelj ljudskoga tijela, već ono naprotiv naglašava da je poradi supstancijalne veze koja povezuje tijelo s dušom, od vrlo velike važnosti da tjelesne sposobnosti što više usavršimo. Kada one budu savršene, duša može bolje spoznavati Božja savršenstva, a tijelo može pokornije služiti duši u izvođenju njezinih nauma. Tako i po tijelu ljudska duša postiže cilj radi kojega je stvorena - vječno blaženstvo - i stoga je razborita briga za tjelesno usavršavanje - tjelesni odgoj - dužnost svakoga kršćanina. To ističe njemački i austrijski episkopat u svojim "Ćudorednim smjernicama". "Zdrava briga za tijelo, ne samo da se da složiti s naukom kršćanstva, već je upravo d u ž n o s t (sondern ist geradezu geboten" (I.).
[1] Homo non est corpus solum vel anima sola, sed qui ex anima constat et corpore.
[2] Et propter hoc homo inter omnia animalia melioris est tactus; et inter ipsos homines, qui sunt melioris tactus, sunt melioris intellectus. Cuius signum est, quos molles carne bene aptos mente videmus.
Jonx. Sve ovo u tekstu mi je uglavnom jasno, ali mi naslov nikako nije u duhu vjere. Tjelesno savršenstvo uvjet za duhovno savršenstvo. Da li to znači da duhovno savršenstvo možeš postići samo ako si prelijepa djevojka ili zgodni mladić . Ili je naslov samo nepažljivo postavljen.
Aristotel
"Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati."
Baruch Spinoza
"Duše se ne pobeđuju oružjem, nego ljubavlju i blagorodnošću."
Benjamin Disraeli
"Male stvari štete dušama malih ljudi."
Ciceron
"Nema ničeg otmjenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše."
Demokrit
"Čovjek se treba više brinuti za dušu nego za tijelo."
Eshil
"Riječi su lijek duši koja pati."
Francis Bacon
"Ćutanje je odmor duše."
François de La Rochefoucauld
"Osveta je uvijek posljedica slabosti duše koja ne može da podnese nepravdu."
seldzuk wrote:Jonx. Sve ovo u tekstu mi je uglavnom jasno, ali mi naslov nikako nije u duhu vjere. Tjelesno savršenstvo uvjet za duhovno savršenstvo. Da li to znači da duhovno savršenstvo možeš postići samo ako si prelijepa djevojka ili zgodni mladić . Ili je naslov samo nepažljivo postavljen.
Tjelesno savrsenstvo se prije odnosi na zdravlje nego na ljepotu. Ali to dvoje je povezano. Sto bi grci rekli: u zdravom tijelu zdrav duh.
Ili Zaratustra:
Ovo govorim prezirateljima tijela: ne zelim da drugacije uce i da drugacije poducavaju vec da se oproste od svog vlastitog tijela i da tako zasute.
A zar iskušenja koja vjernicima dolaze nisu i tjelesna iskušenja - bolest, ranjavanje, invaliditet. A kroz iskušenja se vjernik jača i čisti od grijeha. A Zaratustrinu rečenicu si citirao na pojednostavljen način.
KeepItSimplE wrote:Za mene je dusa pokretac svakog bica,materija koja cini tijelo i
dusa su jedno saglasje koje cini COVJEKA.
Samo je ona vjecna,ustvari to smo pravi mi.. ono nevidljivo sto nas pokrece
je odraz nas onakvih kakvi stvarno jesmo.
Mislim da je dusa udahnuta u sve nas sa odredjenim zadatkom na ovom
svijetu.. da bi jednog dana mogla da svjedoci kako smo postupali i kakvi
smo ljudi bili u ovom zivotu.
moram da budem bukvalan:
ako je dusa ono "mi"
a ima zadatak da svjedoci kako smo "mi" postupali,
zasto bi to "mi" odnosno dusa uopste i radilo nesto drugacije nego "sto treba".
u stvari u cemu je smisao svjedocenja.
ili sta ako dusa jednog dana ne svjedoci istinito ?
ili si mislio/la nesto drugo ?
Pitanje je glasilo za svakog posebno,sta podrazumijeva pod dusom,kako
je dozivljava.Ja sam rekla sta je za moj pojam..
Ovo sto ti sad mene pitas vec dodiruje malo religiju..jer mogla bih ti odgovoriti jedino sa tog aspekta..a ne zelim da zachatavam temu.
Reci cu ti samo da cvrsto vjerujem da je onaj,koji nam je udahnuo dusu
ujedno i njen gospodar,pred kojim i da hoce nece moci lazno svjedociti..kazem ti,
dodirnucu se religije,a ne zelim da zachatavam.
A zasto bi mi,ili dusa radili uopste nesto drugacije nego sto treba..
pitao si me... radimo i ono sto treba i sto ne treba,a to je upravo smisao svjedocenja,ili polaganja racuna jednog dana..u sto ja duboko vjerujem.
Ne bi nista imalo smisla da smo ispravni i da radimo samo ono sto "TREBA"
za zivota...
je li ti stvarno jos uvijek ne vidis kontradiktornost u onome sto pises ?
Uhvatih riječ kako mi bježi
Prsti u blokadi
Paraliza misli
Vrijeme zato nije stalo
Curi polako
Poput sprave za mučenje odbrojava sat
Ne znam što bih s njim
Gledam tupo, mazohistički mučeći oči
Mislima pomičem zidove
Glavobolja preuzela carstvo
Klimav joj je tron
Već s jednim zatvaranjem očiju
Svijet je dobio drugu dimenziju
Tijelo sam posudila levitaciji
Duša je našla mir
U pjesmi.
oni su bili ubijedjeni u ispravnost i svetost svojih ciljeva,i umom i srcem i dusom,kao i mi u svoje!pa koji je bog onda u pravu 
kao sto smo vidjeli,na dunjaluku su "njihove" pobijedile,nama ostaje da se uzdamo u "ahiret" 
i kahara 