basta sljezove boje wrote:cyprus wrote:Vako, što Bošnjaci više žele ukinut Republiku Srpsku, Srbi je više neće dati i sve više će se emotivnije vezati za nju. Zato ništa od toga. Velika greška je što se prema RS-u ponaša kao prema drugoj državi. To nije dobro. RS treba tretirat kao ništa drugo, nego kao administrativno-upravnu jedinicu države BiH. Mrzeći Republiku Srpsku vi ustvari mrzite dio svoje države, a samim tim udaljujete ga od sebe te mu dajete određenu državnost, što bi u nekoj budućnosti moglo dovesti do nezavisnosti iste. Zato mislim da bi bošnjačka politika trebala postati pametnija u ovom pogledu.
sto covjek pomisli kada procita tekst koji sam gore postala. Evo i linka
http://www.urc.bl.ac.yu/stradanje/srpska.html
ovo nije nikakav fantomski site, ovo je obrazovna institucija, Univerzitet u Banjoj Luci, pretpostavljam da bi trebao biti najbolji uni u RS. I sta reci na ovo:
Slozene geopoliticke prilike na Balkanu (krajem 80-tih i pocetkom 90-tih godina ovog vjeka), te raspad SFR Jugoslavije (1991) imali su direktan uticaj i na slijed zbivanja u bivsoj Bosni i Hercegovini. Nestanak Jugoslavije kao visenacionalne zajednice, znacio je i nemogucnost opstanka Socijalisticke Bosne i Hercegovine kao multietnicke zajednice sa unitarnim teritornjalnim odredjenjem. Opredjeljenje srpskog naroda u bivsoj Bosni i Hercegovini iskazano je krajem 1991. godine, kada se on referendumom izjasnio za ostanak u Jugoslaviji. Muslimani i Hrvati su pocetkom 1992. godine, takodje referendumom odlucili da ne zele ostati u Jugoslaviji, vec zele stvoriti nezavisnu drzavu Bosnu i Hercegovinu, zanemarujuci vec poznato opredjeljenje jednog od konstituvnih naroda (Srba) u tadasnnjoj BiH. Slijed kasnijih dogadjaja bio je logican i potvrda navoda iz jos mnogo ranije obznanjene ”Islamske deklaracije”, kao i odluka koje su Muslimani i Hrvati donosili u institucijama bivse BiH, preglasavajuci njen treci konstitutivni narod. Rat u bivsoj BiH je bio neminovan i
za Srbe nametnut.
Odluka krnjeg Predsjednistva bivse BiH pocetkom aprila 1992. godine o mobilizaciji pripadnika teritorijalne odbrane, bila je ustvari
objava rata srpskom narodu. Ustvari prve srpske zrtve (na Bascarsiji, u tadasnjem Bosanskom Brodu, Bjeljini, Mostaru...), oznacile su to i prije donosenja pomenute odluke. Da bi izbjegli tragediju i stradanja kao u ranijem istorijskim razdobljima (u doba turske vladavine, austro-ugarske, u toku Drugog svjetskog rata), Srbi su organizovali odbranu svojih teritorija, narocito u onim djelovima bivse BiH u kojima su cinili vecinsku populaciju.
Talas ratnih sukoba se brzo sirio na sve prostore bivse BiH. Na udaru se naslo srpsko stanovnistvo u krajevima gdje je cinilo manjinsku populaciju, odnosno srpska naselja koja su se prostrala u diskontinuitetu, gdje nije bilo moguce organizovati efikasnu zastitu od visestruko brojnieg neprijatelja. Poceli su prvi masovni progoni, pokolji i zatvaranje srpskog stanovnostva. Nastupio je najintezivniji proces etnicke teritorijalne homogenizacije sve tri etnicke zajednice, kao posljedica medjusobnog neslaganja i nemogucnosti zajednickog zivljenja, ali i krvavih ratnih sukoba. Epilog ratnih razaranja je manje vise poznat. Svojom agresivnoscu i uz obilatu pomoc NATO snaga, neprijatelj je izvrsio udar na 1211 naselja u kojima su bili nastanjeni Srbi, iz kojih je protjerao preko 600.000 Srba. Zapaljena su ili na drigi nacin unistena 683 srpska naselja. Tokom rata u 181 naselju bila su 394 logora za srpsko stanovnistvo, gdje su Srbi ubijani, muceni, izgladnjivani i na druge nacine ponizavani.
Najbolnije je otkrivanje 136 stratista srpskog stanovnistva u ovom ratu, koja su u teritorijalnom smislu gotovo indenticna stratistima iz ranijih ratova. I pored tragicnog epiloga u ovom ratu, bez organizovane odbrane, srpski narod bi dozivio mnogo vecu teritoriju, mozda cak i potpuno istrebljenje na ovim prostorima, ako se imaju u vidu namjere i nevidjena mrznja neprijatelja.
Nakon svih ovih krvavih desavanja, stvorena je Republika Srpska, jedina srpska drzava zapadno od Drine, kao rezultat herojske borbe njenog naroda.
