Gledam danima ovu poruku i poku¹avam se nakaniti...
in33sa wrote:kicky wrote:Budimo realni! Sidran je terminologiju tipa usta¹oidan i prousta¹ki koristio kao èisto politièki kvalifikaciju koja ima vrlo malo veze sa jezikom, a jo¹ manje sa usta¹ama, ali ima veze sa kulturnim nacionalizmom i jeziènom politikom koja je provoðena u Hercegovini. Jedna se stvar zaboravlja. Do 1990. u SR BiH uèio se srpskohrvatski, o hrvatskom nije bilo ni rijeèi.
in33sa wrote: Budimo realni, taj jezik je samo po imenu bio srpsko-hrvatski, a po sadrzaju i formi bio je 99% srpski jezik.
Mala nelogiènost postoji u ovom iskazu.
©ta je forma, a ¹ta sadr¾aj jezika? Forma ti je ime jezika (za koju ka¾e¹ da je 99% srpski jezik), a sadr¾aj - to bi trebalo navesti: je li to leksika, akcentologija, sintaksa, ne¹to èetvrto...
Ne valja upotrebljavati fraze, mo¾e se pogrije¹iti kad to najmanje ¾eli¹...
in33sa wrote:U skoli smo imali skolski cas (a ne sat, cas je srpski sat je hrvatski naziv) pa je bio vazduh a ne zrak, hemija a ne kemija, pa smo pisali hemijskom olovkom a ne kemijskom ili krace i u originalu penkalom, i slicno.
Èas i
sat se mogu proglasiti rijeèima razlièitog znaèenja.
Èas je postala imenica koja oznaèava vremenski period od 45 minuta (istina, u Haliloviæevom zelenom pravopisu ova rijeè je stavljena van norme), a
sat 60 minuta. Imenica
èasak postoji, imenica
satak ne postoji (u znaèenju
trenutak). Objektivno govoreæi, ne mo¾e se tvrditi da je jedna rijeè bila u prednosti nad drugom.
Ne mogu se slo¾iti ni da je
vazduh bio u prednosti u odnosu na
zrak jer uvijek je postojao glagol
prozraèiti. Danas, s druge strane, postoje one èudne èokolade s
vazdu¹atim punjenjem, dok sa
*zrakastim ne postoje.
Ne znam ¹ta da ti ka¾em za
hemiju i
kemiju. Mo¾da drugi put...
in33sa wrote:To sto smo mi u vremenu komunisticke jugoslavije sistematski (ili sustavno) kroz skolu imali nametnut srpski jezik, to ne znaci da je hrvatski jezik ustaski jezik, ako je vec stran i samim Hrvatima u BiH koji su kao i svi bili pod udarom srbizacije jezika. I Sidran je koliko jucer govorio tim istim, srpskim jezikom, mada ni danas nije daleko od toga, osim sto tu i tamo ubaci H gdje mu jeste i nije mjesto. Pa bi se za pocetak mogao pozabaviti svojim izricajem.
Eh, ovaj me je dio najvi¹e zabrinuo. Srpski jezik s glasom
h...
Defini¹imo srpski jezik: ¹tokavski je, èetveroakcenatski, ekavska zamjena
jata.
Defini¹imo jezik kojim govori Abdulah Sidran: ¹tokavski je, èetveroakcenatski, ijekavska zamjena
jata
Dva ista kriterija, jedan (bitan) razlièit.
Dalje, srpski jezik ima jednu osobinu i tendenciju (gledaj filmove i slu¹aj izvorne govornike) - skraæivanje postakcenatskih du¾ina (izgovori
ja gledam - ako si u BiH, èut æe¹ jedno dugo
am, u Srbiji neæe¹).
Bosanski jezik, s druge strane, ima jednu zanimljivu osobinu - prebacivanje akcenta na, recimo, prijedlog - opet, ako si u BiH, ali ne u Sarajevu, slu¹aj kad neko ka¾e
kod tebe, kod mene, kod majke, u kuæi... (samo se silazni akcenti mogu prenijeti).
I na kraju ono glavno - H nije nikakva novotarija. Kvalifikacija
o srpskom jeziku sa H gdje mu je mjesto i gdje nije je vrlo jadna. Nije mi ideja braniti Sidrana, branim sebe i profesiju kojom se bavim - lingvistiku. Bez razloga s visoka gleda¹ na ne¹to u èemu se mo¾da mo¾e¹ smatrati laikom. Jezik nije samo spoj nasumice odabranih slova i rijeèi. Ne¹to tu jo¹ mora postojati, ono ¹to ih povezuje, a ¹to se, opet, ne uèi u osnovnoj i srednjoj ¹koli niti na ma¹instvu, arhitekturi ili farmakologiji...