#51
Posted: 05/05/2007 15:59
sve se dosta promijenilo.i vamo i tamo u Beogradu.
bila sam prije godinu dana,mozda ..nisam mogla da vjerujem da je u kuci u kojoj sam bila(daljna rodbina) na zidu bila slika Milosevica..kazu on je heroj srpskog naroda,on nas je branio..kao sto vec neko rece,nisam imala sta da im odgovorim..odakle da pocnem..izgubila sam iz uze familije clana u ratu..i sta sam imala da im kazem?
da im objasnjavam kako sam zivjela? sta sam jela?da sam spavala na nosilima u podrumu,sa vodom do clanaka cetri godine?
da je samo u moju zgradu udarili 64 granate,da je moja drugarica poginula ispred cisterne za vodu,a imala je 9 godina..sta da im kazem? da sam izgubila svoga bliznjeg a ni sama ne znam zasto i zbog cega..jednostavno ne zele da shvate,kako je bilo onda i kako nam je sada..kazu dobro je zivi smo,ako to sto diesm znaci da sam ziva ..onda jesam..
vrijeme nekako sve nosi u magli sa sobom,sjecanja i slicno,ali ono sto sam/smo prosli se ne moze rijecima opisati vec se mora dozivjeti da bi shvatio.
i ako sam prosla to sto sam prosla,ja prva se gnusam ljudi koji kazu"svi su srbi isti,svi su cetnici" to mi se gadi..to nije istina..ali kako ti jednima objasniti da si bio u logoru osudjen da zivis kao zivotinja ,a kako drugima objasniti da ime ne predstavlja ono sto neko nosi u dusi,srcu i mozgu.
bila sam prije godinu dana,mozda ..nisam mogla da vjerujem da je u kuci u kojoj sam bila(daljna rodbina) na zidu bila slika Milosevica..kazu on je heroj srpskog naroda,on nas je branio..kao sto vec neko rece,nisam imala sta da im odgovorim..odakle da pocnem..izgubila sam iz uze familije clana u ratu..i sta sam imala da im kazem?
da im objasnjavam kako sam zivjela? sta sam jela?da sam spavala na nosilima u podrumu,sa vodom do clanaka cetri godine?
da je samo u moju zgradu udarili 64 granate,da je moja drugarica poginula ispred cisterne za vodu,a imala je 9 godina..sta da im kazem? da sam izgubila svoga bliznjeg a ni sama ne znam zasto i zbog cega..jednostavno ne zele da shvate,kako je bilo onda i kako nam je sada..kazu dobro je zivi smo,ako to sto diesm znaci da sam ziva ..onda jesam..
vrijeme nekako sve nosi u magli sa sobom,sjecanja i slicno,ali ono sto sam/smo prosli se ne moze rijecima opisati vec se mora dozivjeti da bi shvatio.
i ako sam prosla to sto sam prosla,ja prva se gnusam ljudi koji kazu"svi su srbi isti,svi su cetnici" to mi se gadi..to nije istina..ali kako ti jednima objasniti da si bio u logoru osudjen da zivis kao zivotinja ,a kako drugima objasniti da ime ne predstavlja ono sto neko nosi u dusi,srcu i mozgu.
