Eto Danko Bananko, ja se vidis, ne mogu sloziti sa tobom.Iz svog licnog primjera.Apsolutni sam protivnik seljenja/iseljavanja,zaradi zivota u "svojim okvirima" Mnogi mene ne smatraju Muslimankom, niti ce me vidjeti kao takvu, sto meni apsolutno ne smeta, ali ja sam rasla u apsolutnoj katolickoj sredini,u Puli, u istovremeno u duhu Islama ali i u duhu katolicanstva, u vremenu kada se broj Muslimana u Istri mogao prebrojati na prste dvije ruke, a i ono sto ih je bilo, cesto je krilo svoje porijeklo, ime i vjeru.Prihvatanje i neprihvatanje moga postojanja shvatila sam vrlo rano kao dio zivota i kao dio velike odgovornosti da branim svoje isto onoliko koliko moram braniti tudje.
Islam, koji je u mome odrastanju, u meni razvijen, za vrijeme moga zivota u Puli, omogucio mi je da da skinem sve granice ljudskih mahnintosti i da Bozije davanje postujem u svim njegovim oblicima.Omogucio mi je da se razvijam u izuzetno teskim oblicima i da ucim kroz vjeru da je licna odgovornost, konstantno preispitivanje svojih nakana i svojih djela, svakodnevno ucenje i svakodnevna borba za postivanje i uvazavanje svakog covjeka osnovni izvor Islama.
Ne, ne mislim da bih bolje prosla u nekoj homogenoj sredini ( iako se Sarajevo eto smatralo multietnickim).Ne bih imala prilike uciti o svijetu,ovakvom koji je Bozijom voljom dat nama zivim cesticama, da ga zivimo i uvazavamo.
I ne postoji sredina, koja mi iz srca moze iscupati tu svjetlost i ovu vodilju, niti postoje oblici koji me mogu uplasiti da krenem u nekom drugom smjeru.
Jer opet, misljenja sam, da samim time, sto bih trazila neko jednostavnije mjesto, samo zato sto sam ovog imena i ovog religijskog opredjeljenja ( kazem sa razlogom opredjeljenja-jer ne moze biti drukcije do opredjeljenje) ja bih negirala Bozije postojanje.Ja bih sebe i svoju vjeru svela na prostor i na vrijeme.A ja Islam ne dozivljavam kao takav.
I ukoliko moje djete, bude zivjelo u Holandiji, ja necu imati nista protiv-cak sta vise, smatram da mi je to apsolutni grijeh, da ona uci o svojoj okolini, o vjerama i nacijama i da ih uvazava i stiti njihovo postojanje.
Bozije davanje nije selektivno i u svom slucaju, ne zelim ga kao takvog shvatiti.
Meni vjera nije nametnuta, niti mi je kasikom uhranjena u organizam.Nista u mome odgoju od vjere, nije bilo pod moranje.Jer ako se vjera cemu protivi onda je nametanje.
I mislim da grijese oni, koji smatraju da im se vjera moze uprljati nekim vanjskim oblicima ili ugroziti nekim drugim postojanjima.Islam je za mene progresivan i ja ga kao takvog, u okvirima svoga postojanja pokusavam zivjeti.
Svi smo se slozili da je djecu tesko odgajati.I ja ne znam, koliko ce biti u mojoj moci, da moja djecu odisu svjetloscu vjere, naukom, ljubaznoscu, postovanjem, ljubavlju, samouvjerenoscu.To ce pokazati vrijeme.Jer niko ne zna koji su "sastojci" odgoja, bas kljucni za uspjeh.A moj uspjeh ce prvenstveno biti osjecaj moga djeteta da je bilo voljeno,prihvaceno i shvaceno.
