Page 3 of 8
#51
Posted: 04/03/2007 00:09
by eeeeeee
Ahmmed wrote:Suicidal Siberian wrote:Pa hebote....zar ovdje niko nije skupljao repove od granata, vbr-ova, itd....ja sam poslije rata svoju "kolekciju" prodao u staro gvozdje i dobio 50 demova
.....
Imam ih ja još , u "arhivi"
I karticu za hljeb
Ja sam svoje isto tako bacio, a danas mi je malo i krivo sto sam to uradio pa ako neko ima slucajno da mu ne trebaju rado bih to uzeo...
Pa eto ako ko ima nek se javi na pp, pa da se dogovorimo 
da ne stavlajm djaba u oglase 
#52
Posted: 04/03/2007 00:19
by Lace
u mom haustoru bile telefonske zice jednog od rijetkih telefona koji su radili u ulici 93-94...i dodjemo na ideju (zahvaljujuci jednom iskusnijem decku) da jednu zicu presjecemo skroz a drugu ogulimo, spojimo se i da telefoniramo tako da komsija ciji je telefon ne skonta jer mu nece caktati dok biramo broj...i sta smo radili...u sitne sate nakon policijskog javljali se uzivo na radio M i ucestvovali u vicoteki...protiv grupe iz "vase miskine" tj. ferhadije
#53
Posted: 04/03/2007 00:21
by vedderedi
Pa cak i Omar Mjesecar pravio dobre pjesme u ratu.
Nebom stupa, nebom lupa moja generacija
http://www.bosnaprkosnaodsna.mine.nu/pa ... _stupa.mp3
a ovdje ima mix nekih ratnih spotova
http://www.youtube.com/watch?v=k5sIDqPVwbI
Vojnik srece
Vrati mi Sarajevo i staru dobru raju
Sarajevo ce biti
Zauvijek ce biti mlad moj Mostar
Help Bosnia Now
Sva bol svijeta
Da ti roknu samo dvije
Bosno i Hercegovino nasa domovino
Ponesi zastavu Dragane Vikicu
Uh kad covjek skonta sta je preturio preko glave, i plako bi i smijo se u isto vrijeme.
#54
Posted: 04/03/2007 00:22
by amrica
a sto se tice struje, imala sam je cesto, nije problem kad se nakaci komsija za tv i sijalicu, ali kad pocnu ukljucivati masine za ves????
Onda primjenili taktiku kopanja kroz podrum, busenja podova i plafona
#55
Posted: 04/03/2007 00:26
by vedderedi
Ja se sjecam da sam se svadjao sa rajom oko kalibra granata nakon eksplozije, i fakat sam znao po zvuku i gelerima ocijeniti da li je bila 82-ka, 120-ka, bestrzajac, PAT, PAM, sijac smrti, snajper, haubica, VBR.
Sto se tice gelera skupljo ih na pocetku, kasnije ih je bilo i previse
#56
Posted: 04/03/2007 00:36
by vedderedi
Ovi ljudi (iako se to od njih nije ocekivalo i iako nisu morali) su bili uz nas kad nam je bilo najteze, nemojmo to nikad zaboraviti.
U2/Pavarotti/Brian Eno/Bill Carter - MISS SARAJEVO
#57
Posted: 04/03/2007 00:37
by valterbranisarajevo
Od rijetkih uspomena sam sačuvao nekoliko onih ratnih dinara - bonova. Na žalost nemam skener da ih postavim ovdje.
Za njih se moglo kupiti Oslobođenje,i evo sada sam to saznao platiti kazna za vožnju biciklom u pogrešnom smjeru.
Glavni frajer si bio kada odeš po humanitarnu i slažeš referenta da si zaboravio flašu za ulje pa ti on mora nasuti ulje u originalni kanister. kasnije ti preostaje sam da ga ispiraš jedno dva sata, ali si tako povećao svoju kolekciju kanistera.
Sjećam se, baš je bilo atraktivno prelaziti preko nosećih šina razvaljenog mosta Ćumurija sa 5-6 kanistera na ramenima.
#58
Posted: 04/03/2007 00:51
by Lace
valterbranisarajevo wrote:Od rijetkih uspomena sam sačuvao nekoliko onih ratnih dinara - bonova. Na žalost nemam skener da ih postavim ovdje.
Za njih se moglo kupiti Oslobođenje,i evo sada sam to saznao platiti kazna za vožnju biciklom u pogrešnom smjeru.
Glavni frajer si bio kada odeš po humanitarnu i slažeš referenta da si zaboravio flašu za ulje pa ti on mora nasuti ulje u originalni kanister. kasnije ti preostaje sam da ga ispiraš jedno dva sata, ali si tako povećao svoju kolekciju kanistera.
Sjećam se, baš je bilo atraktivno prelaziti preko nosećih šina razvaljenog mosta Ćumurija sa 5-6 kanistera na ramenima.
je se sjecam povratka iz skole...meni 16...suknjica...korak na shinu a suknja u vis...jednom rukom se cuvam za ogradu a drugom pokusavam uhvatiti krajeve svoje kratke i nestasne suknjice i upristojiti se...momak s druge strane (cekao je jer nije mogao na shine dok ja ne predjem...samo one at the time
) se pravio da ne vidi nista od toga
#59
Posted: 04/03/2007 01:10
by valterbranisarajevo
Lace wrote:valterbranisarajevo wrote:Od rijetkih uspomena sam sačuvao nekoliko onih ratnih dinara - bonova. Na žalost nemam skener da ih postavim ovdje.
Za njih se moglo kupiti Oslobođenje,i evo sada sam to saznao platiti kazna za vožnju biciklom u pogrešnom smjeru.
Glavni frajer si bio kada odeš po humanitarnu i slažeš referenta da si zaboravio flašu za ulje pa ti on mora nasuti ulje u originalni kanister. kasnije ti preostaje sam da ga ispiraš jedno dva sata, ali si tako povećao svoju kolekciju kanistera.
Sjećam se, baš je bilo atraktivno prelaziti preko nosećih šina razvaljenog mosta Ćumurija sa 5-6 kanistera na ramenima.
je se sjecam povratka iz skole...meni 16...suknjica...korak na shinu a suknja u vis...jednom rukom se cuvam za ogradu a drugom pokusavam uhvatiti krajeve svoje kratke i nestasne suknjice i upristojiti se...momak s druge strane (cekao je jer nije mogao na shine dok ja ne predjem...samo one at the time
) se pravio da ne vidi nista od toga
Kada si već spomenula suknjicu. Znam da su ljudi koji su dolazili tokom rata u Sarajevo bili fascinirani, kako su se sarajevske žene i u tom teškim i opasnim vremenima trudile na ulicu izaći uređene i dotjerane.
#60
Posted: 04/03/2007 02:43
by Lace
mah...zenska posla
#61
Posted: 04/03/2007 03:30
by Abu FEED el-Castro
valterbranisarajevo wrote:Sjetio sam se prioriteta.
Neko mazne struju iz nekog štaba, pa spoji i jaranu u drugoj zgradi. Onda zahvaljujući tvom jaranu i ti dobiješ struju. Upališ lampu, TV, gledaš Hadžifejzovića uživo umjesto da slušaš njegov izobličeni glas iz tranzisitora sa davno istrošenim baterijama.
Odjednom - lamica svijetli čas slabije, čas jače, TV se gasi. Šta je sada?. Izađeš u haustor da pogledaš svoju žicu od struje, kad na nju spojeno još 10 žica. Komšije se spojile ilegalno na tvoj prioritet..
Joj dobro me napomenu - tada sam doktoriro i fiziku i elektroniku, i to na svojoj kozi
Znao sam napipat, ma sta napipat - namirisat prioritet tamam da je ko konac tanak, ali bio sam i fin, zavisno od opravdanosti prioriteta sam i trosio. Ako je kakav "podrumas" onda nisam zalio, a inače sijalica, eventualno malo i tv
#62
Posted: 04/03/2007 04:13
by prleitihi
#63
Posted: 04/03/2007 20:47
by rikardoreis
black wrote:kad nam podjele cokolade i malo "boljih" konzervi znali smo da nas salju tamo dje najgutavije...
najbolje konzerve su nam podijelili kad smo trebali ici iza cetnickih linija...sve sami "Gavrilovic" i njemacke ribe u paradajz sosu
ma samo sam zbog tog isao
#64
Posted: 04/03/2007 21:36
by Cary Grant
Ja sam slušo radio preko struje dobivene kroz telefonske žice. Tamo prolazi, kolko se sjećam neka niskonaponska od 6 volti il slično, i to je neko skonto u neka doba. I skopčam ja radijon, kad ono taman se ufuram da slušam pjesmu, ono stane. Kontam šta je, pali gasi, prespoji, ništa. Nakon nekog vremena, slučajno upalim, ono opet radi, opet ja u furci ko da nije rat, odvrno ja do daske, kad ono opet stade nakon minute. Kontam se, idi u pi.ku matrnu, opet zagledam.... i tako po dana dok nisam uhavizo da radio povuče struju nekako na minutu pa onda moraš minutu čekat da opet dođe... Poslije mi je puko film i nisam slušo nikako. A kažu da se nije ni smjelo...
A ima i onaj fazon u ratu bio, nazoveš neki broj i tamo raja priča u šesnes, 20, 30 ljudi istovremeno priča... preteča Mirca... ludilo, dernjaš se po po' sata da bi se neko izdvojio iz mase i pričo s tobom... Joj blesavo je bilo brate...
A što se tiče gelera i repova i ostalih suvenira, ponosno čuvam jedan rep na polici i nikad ga se neću kutarisat. U neka doba u ratu sam ga ofarbo vodenim bojicama ne bi li izgubio svoju brutalnost. Jake neke bojice biješe, jal je još šaren nakon ovolikog vremena...
#65
Posted: 04/03/2007 21:37
by Cary Grant
82jka MB, definitivno.
#66
Posted: 04/03/2007 22:09
by Nancy Drew
...
#67
Posted: 04/03/2007 22:26
by danas
rat je bio bolji, jer smo mi tada bili bolji...
#68
Posted: 04/03/2007 22:31
by Sogan
danas wrote:rat je bio bolji, jer smo mi tada bili bolji...
Fino receno!
#69
Posted: 04/03/2007 22:50
by Cary Grant
vala sam ja dobar i sad, ko vam je kriv što se mijenjate...
#70
Posted: 04/03/2007 22:56
by danas
It was the best of times, it was the worst of times, it was the age of wisdom, it was the age of foolishness, it was the epoch of belief, it was the epoch of incredulity, it was the season of Light, it was the season of Darkness, it was the spring of hope, it was the winter of despair, we had everything before us, we had nothing before us, we were all going direct to Heaven, we were all going direct the other way...
#71
Posted: 04/03/2007 23:35
by pekarce
Pocetkom '92 moja tetka i njena porodica su pobjegli sa Ilidze i zivjeli privremeno kod nas u Novi grad. Sjetih se kada je moj rodjak ostao zaboravljen u podrumu nakon masovnog granatiranja, tamo nekada sredinom '92 (ni dan danas necu skontati kako smo ga mogli zaboraviti preko noci). Nije mogao izaci iz podruma jer je neko postavio panj ispred vrata, tako da je zaglavilo, ni makac.Zapomagao je, ali zaludu. Jadnik je k'o u samici morao pisati u bocu koju je, srecom, imao na raspolaganju. I citavu noc tako, dok ga se na sabahu nismo sjetili.
Druga anegdota tice se irskog setera moje rodice i moje sestre kojoj je tada bilo 4 godine. Jednog dana, u nasem malom stanu sa 8 ljudi u prostoru u kojem bi optimalno boravile 3 osobe, nema psa i sestre. Nakon kratkotrjane potrage, nasli smo ih oboje ispod kuhinjskog stola kako lizu eurokrem, po sistemu moja sestra malo pa kuja malo iz iste plasticne posudice. A kuja je inace bila luda, znala je krasti odjecu plivacima na obali Zeljeznice ili lizati uloske iz konejnera.A sto se eurokrema tice, moram priznati da smo u blizini imali veleprodajni magacin iz kojeg se odnosilo sakom i kapom.
Taj isti cuko je maznuo dobar komad suhog mesa sa pijace na Alipasinom polju negdje '93 kada je suho meso bilo pojam i donijela doma, ali avaj, nije dala nikome ni zalogaja dok se sama nije kutarisala citave komadine.
A sjeca li se neko telefonskih razgovora a la tele-konferencija, po 2, 3 osobe na istoj telefonskoj liniji?Telefon se ionako nije placao, pa se moglo zvati gdje ti dusa iste, naravno, na slobodnoj teritoriji, a i u RS.
#72
Posted: 04/03/2007 23:54
by vedderedi
Nancy Drew wrote:
Jedna od boljih je onaj TV zapis kad su onaj mladi momak i amidža u podrumu pod granatama. Vani roka, oni su očito izbezumljeni od straha pa momak, u šoku, šamara neprestano amidžu i govori 'dobro je amidža.....ne boj se aaaaamidžaaaaa, amidžaaaa dobro je', ne prestajući da ga šamara, očito nema pojma gdje je. U jednom momentu amidža, očito sabraniji od momka 100x, se trzne i vikne 'Dobro je kenjče, prestani, šta ti je'. E tu sam oplakala
...ko je gledao zna o čemu govorim.
Sjecam se i ja ovoga.
A Hanka i NEDIME DRAGI, STA NAM OVO RADE?
#73
Posted: 05/03/2007 11:29
by encian
to divno ratno vrijeme u kojem je tek rodjenoj bebi amputirana noga.
cary grant rece mamici i meni da smo izgubile osjecaj ljepote u ratu jer smo otisle vani. ja bih rekla da se desilo da smo vidjele sta smo to mi izgubili time sto smo bili u ratu i sta su izgubili oni sto nisu, te sta smo dobili mi sto smo bili i sta su dobili oni sto nisu bili. vise su dobili manje su izgubili.
#74
Posted: 05/03/2007 11:42
by Vingo
Ohhhh kako diiiivnooooo je bilooooo ahhhh....hajmo opet....
Mislila sam da je jedina bljutavija stvar od kafica Nostalgija - jugonostalgija, ali vidim, konkurise joj opsadonostalgija.
Mislim, kad sve oduzmem i zbrojim - stvarno nije cudo da nam se desava to sto nam se desava....
Odoh se prvo povratiti od nevjerice, pa onda povratiti....
#75
Posted: 05/03/2007 13:53
by R2D2_SA
Jesi li ti to bila negdje vani ili stvarno ne kontas kakvu je covjek imao namjeru kada je pokrenuo temu?
Svaka cast na temi. Ja sam izbjeglica, dva puta sam pjeske preko Igmana bjezao, bio u Hrvatskoj pa se zbog buraza i starog koji su bili u Armiji i drugog brata za kojeg nista nisam znao vratio sa starom i sestrom u Bosnu. Od 93 bio u Hrasnici, pod granatama zivio kao i svi ostali ali kada se sjetim tih odnosa medju ljudima i uporedim to sa ovim danas uvijek se toga rado sjetim. Neka tumaci ovo kako ko hoce!... Moze biti da je to zbog toga jer sam bio dijete 12-15 godina pa se kao djetinjstva rado sjecam ali se dobro sjecam i kako su ljudi jedne druge pazili. Svima nam isto bilo, sutra si mogao glavu izgubiti.... ja sam eto dosao -- sa strane--, morao se uklapati ali su me super primili. Pa novi komsiluk, jedna nana, koja je od sebe i svojih odvajala da bi mi nekad nesto slatko dala, pa pomognemo jedni drugima nositi kanistere sa vodom...ili imao sam jednu rodicu koja je u ratu dosla zivjeti kod brata, a brat svercer, zena mu cicija...pa ova ukrade saku kafe, donese mojoj staroj...a milion puta mi se desilo da se u nevolji pomazes sa sasvim nepoznatim ljudima. Moj stari je bio na Grepku, i dolazili ljudi iz Gorazda po hranu, on im dijelio i jedna zena tako dosla, vidjela da stari pusi cigaru. Kaze stari Vidim ja da je ona gleda, kakvo brasno, dala bi ona sve samo za jedan dim. Otisao stari do svoje bajte, sto je imao cigara ponio i dao joj...i srela ga negdje na ulici prije par godina, izljubila ga, zahvaljivala mu se, veli nikad mu ono nece zaboraviti....... sve u svemu, u odnosu na danasnje odnose onda su bilo mnogo bolji. Pomagali smo jedni druge, svi smo bili isti a danas se svi bavimo samo sobom, svojim kreditima, mobitelima,autima...
Ja vec ozbiljno razmisljam o tome da skupim tih prica i da ih jednog dana objavim kao knjigu..da se ne zaboravi.
Hvala jos jednom na temi
